Rekonstrukcija saobraćajnice Tivat-Jaz mogla bi koštati dva miliona EUR više, zbog zahtjeva za dodatna plaćanja, koji je uputio izvođač, kineski konzorcijum Shandong, saopšteno je iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Ta nevladina organizacija je tražila je od Uprave za saobraćaj i Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje sve zahtjeve za dodatna potraživanja, odnosno plaćanja na rekonstrukciji saobraćajnice Tivat-Jaz sa pratećom dokumentacijom, koje je uputio Shandong.

Iz ASP su podsjetili da je cjelokupan posao ugovoren na 54 miliona EUR.

Prema saznanjima ASP-a, kineska strana je najavila zahtjev za dodatnih dva miliona EUR, zbog razlike u cijeni za nabavku vodovodnih cijevi iz Turske, umjesto iz Kine.

Ugovor za rekonstrukciju saobraćajnice Tivat-Jaz, koja obuhvata i postavljanje cjevovoda za vodosnabdijevanje u Lastvi Grbaljskoj, zaključen je u prvom dijelu prošle godine, na osnovu Fidic pravila, sa kineskim konzorcijumom Shandong, a prema posljednjim informacijama, posao bi trebalo da bude završen početkom 2026. godine.

Investitori su Uprava za saobraćaj i budvansko preduzeće Regionalni vodovod Crnogorsko primorje.

“Riječ je o udruženom projektu za dvije investicije – rekonstrukciju saobraćajnice i postavljanje cjevovoda, za koje su projektna rješenja i glavni projekti izrađivani još za vrijeme vlada Demokratske partije socijalista (DPS). Prije pet godina, odnosno 2019, posao je procijenjen na 25 miliona EUR, ali je narednih godina procjena troškova samo uvećavana“, rekli su iz ASP-a.

Oni su naveli da je ugovorena cijena od 54 miliona EUR, bez poreza na dodatu vrijednost (PDV), i da ugovor omogućava uvećanje zaključene cijene.

Iz Uprave za saobraćaj nedavno je saopšteno da se tokom izvođenja radova može javiti potreba za radovima koji nijesu sastavni dio ugovora ili da se uvećaju pojedine ugovorene pozicije, što sve može uticati na veću cijenu posla.

„Potraživanja za dodatnim plaćanjima po Fidic pravilima znače da mogu biti odobrena od nadzornog organa ako su opravdana, a ukoliko se ne odobre, onda to može biti uvod da nezadovoljna ugovorna strana pokrene spor“, objasnili su iz ASP-a.

Dosadašnja iskustva sa sličnim projektima pokazala su da je država plaćala dodatne milionske iznose uglavnom zbog loše pripremljenih projekata, koji su gotovo po pravilu vodili dodatnim radovima ili nabavkama, a u javnosti je otvorena dilema da li se projekti nekvalitetno pripremaju “namjerno ili slučajno”.

„Takođe, za ukazati je da stvarni trošak takvih investicija nije samo ugovorena cijena radova i njihovih naknadnih uvećanja, već i troškovi eksproprijacije, kredita, plaćanja nadzornog organa (konsultanta) koji kontroliše radove, ali i domaćih takozvanih „implementacionih jedinica“, koje organi formiraju i plaćaju dodatno zaposlene za nadzor i komunikaciju, a za nešto što je inače redovan posao“, naveli su iz ASP-a.

Jedan od drastičnijih primjera uvećanja početno ugovorene cijene je, kako su kazali, izgradnja dijela puta Lubnice-Jezerine, sa probijanjem tunela Klisura, koji je za 34,6 miliona EUR trebalo da bude završen za tri godine.

„Međutim, cijena je duplirana i dostigla nevjerovatnih 67,8 miliona EUR, ne računajući PDV, od kojeg je taj posao oslobođen, troškove kredita i izdatke za zaposlene u javnoj upravi, koji su na različite načine bili uključeni u realizaciju tog projekta, bilo kroz terenske ili svečane posjete, nadzor i slično, a plaćani su tokom sedam godina komisijski, dnevnicama, gorivom, reprezentacijom“, zaključili su iz ASP-a.