Zvuči nevjerojatno, ali Opštinski sud u Dubrovniku donio je presudu protiv Grada Dubrovnika i Republike Hrvatske koja nalaže da Dubrovnik mora platiti gotovo 3,3 miliona kuna (460.000 eura) jer je 1991. godine u luci oštećena imovina kompanije Šipad Export Import d.d. u sklopu obrane grada, saznaje Telegram!
Sarajevska tvrtka tužila je Grad sredinom septembra 1995. godine jer im je imovina za vrijeme rata uništena i nestala u dubrovačkoj luci. Tvrtka Šipad je preko Luke Dubrovnik, još prije rata, pakirala i izvozila drvnu građu. Ona je bila spremna za izvoz, no zbog rata jedan dio građe je potpuno izgorio. Odvjetnik koji je zastupao srpsku tvrtku, Filip-Ivan Žuro, rekao je na sudu da Luka Dubrovnik s drvenom građom nije postupala dovoljno pažljivo. Ključni dokaz bio je dokument iz decembra 1991. godine kada je na Luka Dubrovnik, na zahtjev Grada, stavila na raspolaganje svo raspoloživo drvo koje je bilo u vlasništvu Šipada, a to nije smjela.
Ni predstavnici Grada Dubrovnika ni lokalno tužiteljstvo nisu uspjeli dokazati da sarajevska tvrtka nema pravo na odštetu. No, tu sarajevska tvrtka ne staje, želi tužiti i Šibenik jer je tvrtka Luka drvo Šibenik nakon rata postala privatna tvrtka, dok je prije toga bila u vlasništvu Šipada, ali u društvenom vlasništvu.
Koncertom dvojice vrsnih muzičara, violončeliste Jana Kalinovskog /Jan Kalinowski/ i pijaniste Mareka Šlezera /Marek Szlezer/,Kotorska Koncertna Sezona nastavlja niz koncerata koji su posvećeni violončelu. Koncert je zakazan za utorak, 11.12.2018. u Crkvi sv. Duha, sa početkom u 20h. Ulaz, kao i za sve koncerte Koncertne Sezone je besplatan. Koncertnu sezonu združenim snagama organizuju Muzička škola „Vida Matjan“ i festival KotorArt Don Brankovi dani muzike.
Prestižni časopis „Strad“ pisao je o duu „Krakov“: „Kalinovski i Šlezer, prijatelji još od djetinjstva, imaju čudesno neposredan odnos, a izraziti kvalitet njihovog sviranja daje život muzici“. Studirali su zajedno u Krakovu i Parizu, a počeli su da nastupaju kao duo „Krakov“ prije petnaest godina.Od tada, njihovi koncerti i snimci dobijaju najviše kritike u Poljskoj i inostranstvu, kao i osvrte u medijima, poput Poljskog nacionalnog radija /Polish National Radio/, Slovačkog radija i televizije /SlovenskiRozhlas/, Radija Jugozapadne Njemačke /Radio Suddeutsche Rundfunk/, i značajnim časopisima i veb stranicama, kao što su „Klasik info“ /ClassiqueInfo/, „Klasikal mjuzik rivju“ /Classical Music Review/, „Res muzika“ /Res Musica/, „Amerikan rekord gajd“ /American Record Guide/, „Ruh muzični“ /RuchMuzyczny/, i „Tvoja MUZA“ /Twoja MUZA/.
Naročito su posvećeni muzici manje poznatih poljskih kompozitora, koju neumorno izvode u zemlji i inostranstvu. Na njihovom raznovrsnom repertoaru često se mogu naći djela za violončelo i klavir autora Aleksandera Tansmana, Zigmunda Stojovskog, Ludomira Rožickog i Tadeuša Majerskog, kao i djela savremenih poljskih kompozitora napisanih upravo za njih.
Kotorska koncertna sezona će trajati do juna mjeseca, tokom kojih će u fokusu biti violončelo, kao deficitaran instrument u Crnoj Gori u pogledu mladih muzičara. Kotorska i crnogorska publika imaće priliku da sluša najbolje učenike na svečanim školskim koncertima od Božića do Božića, za Dane Kamelije, uoči dana škole, umjetnike sa domaće scene poput pijaniste Bojana Martinovića i violiniste Vujadina Krivokapića, kao i regionalne muzičare, poput violončelistkinjaSandre Belić iIrine Josifoske i operskog ansambla Umjetničke akademije u Osijeku.
Najtužniji životopis i najneobičniji kraj doživio je šoltanski brod škuner – „Hrvat“ koji je već nekoliko puta ispunjavao novinske stupce, pa se i citira u cijelosti: „Jedan je jedini brod, među onima većima od stotinu bruto registarskih tona što su posljednjih 40 godina vijali ipak nije. Bio je to jedrenjak „Hrvat“, cijeli niz godina naš najstariji brod, no ono po čemu mu pripada posebno mjesto nisu njegove godine već uistinu neobična smrt. Brod „Hrvat“ potopljen je – motornom pilom. Prije 43 godine, 20. rujna 1975., poslan je taj veteran na dno.
Da tu, po mnogo čemu neobičnu, epizodu iz života jednoga broda izvučemo iz zaborava pomogao nam je kap. Slavko Bačić iz Lučke kapetanije u Zadru, jedan od nekolicine ljudi što su prisustvovali odlasku najstarijeg našeg broda. Iz zadarske gradske luke, gdje je usamljen stajao i propadao više od godinu dana, „Hrvat“ je toga rujanskoga jutra otegljen na pučinu. Zadaća potapanja broda povjerena je radnicima zadarskoga brodogradilišta, koji su sa svojim čamcem oznake ZD 648, a poznatim pod imenom „Maslinica“, preuzeli brod u tegalj. Na predjelu Kožina, nešto manje od jedne milje od obale, neobični se konvoj, u kojem je bio i brod Lučke kapetanije, zaustavio. Veteranu starom ravno 95 godina valjalo je izvršiti smrtnu presudu – nekoliko puta motorna se pila zarila u njegova trošna rebra na desnome boku i ‘Hrvat’ je polako potonuo na 45 metara dubine.
Nesvakidašnje potapanje drvenjaka bilo je tužno finale inače bogatoga života starca na pragu stote. Brod je izgrađen u kolovozu 1880. godine u brodogradilištu „Brundrit & Co.“ u mjestu Runcorn u grofoviji Chesire u sjeverozapadnoj Engleskoj. Vlasnik Joseph Pinch bio je iz istoga mjesta. Tada je dobio ime „Snow Flake“ koje će nositi punih 58 godina. Bio je to dvojarbolni škuner bez pomoćnoga motora, od 122 BRT i 220 tona nosivosti, dug 26.5 i širok 6.5 metara. Pomoćni motor ugrađen mu je tek 1919. godine. Bio je to stroj od 150 konjskih snaga proizveden u tvornici „H. Widdop & Co. Ltd.“ u gradu Keighleyju u Yorkshireu.
Brod Hrvat
Uz njegovu pomoć brod je postizao brzinu od šest čvorova. Godine 1935. „Snow Flake“ je brisan iz britanskoga upisnika brodova, te je pod istim imenom nastavio ploviti pod austrijskom zastavom. Kupio ga je poduzetnik Friedrich Pitzinger iz gradića Grünau-Hofstetten u Donjoj Austriji, a matična mu je luka bio Beč. Dvije godine poslije ugradio mu je novi dizelski stroj MAN („Maschinenbau Augsburg Nürnberg A.G.“) od 125 KS. Pod imenom ‘Hrvat’ zaplovio je 1938. godine kada ga kupuje Dinko Vidan iz Stomorske na otoku Šolti. Kao i drugim brodovima obalne plovidbe koje je travanjski rat 1941. zatekao u Jadranu Talijani su mu odmah promijenili ime, pa „Hrvat“ postaje ‘Dalmata’. No, ubrzo poslije kapitulacije Italije u rujnu 1943. brod susrećemo pod starim imenom na popisu transportnih brodova Mornarice NOVJ. Sudjelovao je u brojnim partizanskim akcijama, pa i u operaciji oslobađanja otoka Šolte.
Za „Hrvata“ i obitelj Bezić crni dani nastupaju u travnju 1948. godine kada su kroz takozvanu nacionalizaciju oteti brodovi male obalne plovidbe svim privatnim brodarima na Jadranu. Dodijeljen je tada Jadranskoj slobodnoj plovidbi iz Rijeke, no kao već stari i mali brod vrlo brzo je prepušten Brodarskom preduzeću „Lovćen“ i upisan je u Kotoru. Tada mu je ime na pramcu i krmi ispisano – ćirilicom! Godine 1954. brod je bio temeljito preuređen u Trogiru, kojom prigodom mu je ugrađen i novi stroj Ansaldo („S.A. Ansaldo Stabilimento Meccanico Genova“ – Sampierdarena) od 180 KS, no brzina mu je i dalje bila najviše šest čvorova.
Za Kotorane je plovio 14 godina, sve do ljeta 1962. godine kada je brodarstvo „Lovćen“ ukinuto, a svi njegovi brodovi predati Jugoslavenskoj oceanskoj plovidbi. Ipak, to poduzeće nije nikad bilo upisano kao vlasnik broda, jer je odmah prepušten Prekookeanskoj plovidbi iz Bara. Ostarjelog, ali još dobrodržećeg drvenjaka Barani koriste do 1969. godine kada ga prodaju Zadruzi „Porin“ iz Svetoga Martina. Ona ga tri godine poslije prodaje splitskom Transportno-trgovinskom birou i tada počinje agonija „Hrvata“. Brod je početkom 1974. godine raspremljen u Zadru, a posljednji zapovjednik Zvonko Barić napušta ga 11. srpnja, pa od tada o „Hrvatu“ ne brine nitko osim – lopova. S broda prvo nestaju sidra, pa lanci, poklopci grotala, brodska svjetla i na kraju sve što se odnijeti može. Napušteni brod puni se i morem i kišom, vatrogasci ga ispumpavanjem nekoliko puta spašavaju od potonuća, pa veteran sve više postaje smetnja u zadarskoj luci. Nakon što je Transportno-trgovinski biro 12. prosinca 1974. godine proglasio stečaj, vlasnik broda postaje Općina Zadar. U dogovoru s Okružnim privrednim sudom i Lučkom kapetanijom odlučeno je da se starac od 95 godina ukloni iz luke i potopi negdje na otvorenome moru. I tako se vraćamo na početak priče o neobičnome kraju „Hrvata“, broda kojega je usmrtila – motorna pila.
Brod Hrvat
Izvor: POMORSTVO ŠOLTE, Doc. dr. sc. Pero Vidan, kapetan duge plovidbe, Prodekan za znanost, Pomorski fakultet u Splitu
Hercegnovske plaže zatrpane su smećem koje je prethodnih mjeseci, uglavnom izbacilo more.
“Ovo je sramota, a očekujem da nam dođu turisti u većem broju nego ranijih godina”, kaže ogorčeni mještanin Igala.
Iz JP Morsko dobro navode da se o održavanju čistoće na zakupljenim plažama brinu zakupci, a da je za održavanje komunalnog reda na neustupljenim plažama i slobodnim dijelovima obale, zadužena lokalna samouprava, odnosno komunalno preduzeće Čistoća.
“Svi zakupci/korisnici morskog dobra dužni su da kupališta održavaju čistim i urednim u skladu sa Ugovorom o korišćenju morskog dobra, a po istom su dužni da komunalni red na kupalištima održavaju tokom cijele godine, naročito u periodu zimskih mjeseci”, navode iz JP Morsko dobro.
Na osnovu prijava kontrolora Morskog dobra, ovo preduzeće će uputiti opomene zakupcima da očiste plaže.
Podsjećaju da nakon tri opomene, raskidaju ugovor sa zakupcima, a to utiče i na njihove reference prilikom konkurisanja za novi zakup. Posljednje dvije godine zbog toga ni sa jednim zakupcem nije raskinut ugovor.
Načelnica Komunalne policije Marija Andrić ističe da je zbog angažovanja u saniranju posljedica nedavnog nevremena u kome su poplavljene javne površine, saobraćajnice, stambeni i privredni objekti , JP “Čistoća” “zakasnilo” sa čišćenjem plaža, ali je uvjerena da će sve javne plaže i obala biti očišćeni prije novogodišnjih praznika.
Vijenci i cvijeće za žrtve sa „Cetinja“ potonuca CETINJA
1 od 5
Sa komemoracije
Matrikula stradalog vođe stroja Krsta Markovica iz Stoliva
Brod MVCG odlazi na poziciju potonuca CETINJA
Sa komemoracije
hovic pokazuje matrikulu stradalog rodjaka
Komemoracijom na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi i polaganjem vijence u more na mjestu tragedije, danas je u Tivtu obilježena 74. godišnjica potapanja parobroda „Cetinje“, što je najveća pomorska tragedija koja se do danas dogodila u vodama Crnogorskog primorja.
„Cetinje“ mali putnički parobrod kompanije „Zetska plovidba“, bio je u tek oslobođenoj Boki u kasnu jesen 1944. jedno od rijetkih ispravnih saobraćajnih sredstva, pa su sa njime ubrzo pošto su se odavde krajem novembra povukle njemačke jedinice, nove partizanske vlasti obnovile redovnu civilnu pomorsku liniju iz,eđu Kotora. Tivta i Herceg Novog.
Ploveći tek drugi put na toj liniji, „Cetinje“ pod zapovjedništvom kapetana Boža Paparele iz Dubrovnika, je u jutro 10.decembra 1944., u sred Tivatskog zaliva naišlo na protivbrodsku magnetnu minu koju su nedugo prije svog povlačenja iz Boke, položili Njemci. Strahovita detonacija bukvalno je raznijela preopterećeni maleni parobrod od samo 100 tona, na kome se nalazilo preko 250 ljudi. Eksploziju i potonuće „Cetinja“ koji je sa morske površine iščezao za manje od dva minuta, preživjelo je samo 11 ljudi, među kojima i teško povrijeđeni kapetan Paparela. Iako precizan broj stradalih među kojima su bili brojni civili-mjeeštani Boke, partizani, 15 pripadnika italijanske partizanske dovizije „Garibaldi“, ali i zarobljeni njemački vojnici, nikada nije pouzdano utvrđen jer nije vođena precizna evidencija ukrcanih putnika, smatra se da je u potonuću parobroda „Cetinje“, stradalo oko 240 ljudi.
Parobrod Cetinje u Kotoru
Krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, splitski „Brodospas“ preduzeo je akciju vađenja olupine „Cetinja“ koja je samo djelimično uspjela, a tom prilikom prikupljeni su i posmrtni ostaci većine stradalih. Njihovo posljednje počivalište je zajednička grobnica na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi kod Tivta koju su juče obišli članovi rodbine stradalih i preživjelih, i predstavnici tivatskog UBNOR-a, kao i komadant Mornarice VCG, kapetan bojnog broda Vesko Tomanović. Nakon polaganja cvijeća i vijenaca, o tragediji 10.oktobra 1944, prisutnima je govorio predsednik tivatskog UBNOR-a, Dragiša Ćosović koji je naglasio da su žrtve potapanja parobroda „Cetinje“ samo dio onih koje je Boka podnijela tokom Drugog svjetskog rata u borbi protiv fašista i nacista.
„Prema nepotpunim podacima, u toku NOB-a je da područja Boke poginulo, strijeljano ili strdalo u fašističkim logorima oko 900 boraca i rodoljuba, ranjeno je preko 1.000 ljudi, dok je kroz zatvore i koncentracione logore prošlo oko 2 hiljade ovdašnjih rodoljuba.“- istakao je Ćosović koji je podsjetio i na sudbinu porodice aktivnog člana UBNOR-a, 87-mogodišnjeg Toma Petkovića, čija je majka Kate stradala na parobrodu „Cetinje“, a većina od ukupno pet njenih kćeri sinova i četiri sina, bili su aktivni članovi ili borci partizanskog pokreta.
Nakon komemoracije na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi, sa palube motornog čamca Mornarice VCG, ČM-33, pripadnici Mornarice i UBNOR-a, položili su vijenac u more i na poziciji na kojoj je potonuo parobrod „Cetinje“.
Među onima koji su odali poštu, bio je i Romeo Mihović iz Stoliva, čiji je tetak Krsto Krile Marković bio vođa stroja na poonulom parobrodu. Mihović je prisutnima sa posebnim ponosom pokazao pomorsku knjižicu- matrikulu svog stradalog rođaka, a koja je bila među predmetima što su isplivalina morsku površinu nakon potonuća „Cetinja“ i koje su spasioci pokupili sa mjesta tragedije.
TO Tivat proteklog vikenda pustila je u rad mobilnu aplikaciju VISIT Tivat, koja nudi brojne informacije o svim aktuelnim temama koje zanimaju turiste, kada planiraju posjetiti ovaj grad ili tokom posjete.
“Šta vidjeti, gdje jesti, gdje odsjesti samo su neke od tema. Aplikacija je urađena na crnogorskom i engleskom jeziku. Aplikaciju je vrlo lako naći u Googl Play prodavnici, ukucavanjem samo riječi TIVAT” – saopšteno je iz Turističke organizacije opštine Tivat.
U narednom periodu, radi boljeg informisanja o postojanju aplikacije, TO Tivat će kroz reklamni materijal će promovisati ovu mogućnosti.
Visit Tivat
Sledeći projekat na kome će raditi u TO Tivat, jeste implementacija i drugih stranih jezika, bilo da su u pitanju pomenuta mobilna aplikacija ili postojanje interaktivnog izloga, koji je kao projekat započet 2017.godine, čiji će se razvoj nastaviti i u budućem periodu.
Iz TO Tivat, najavljuju još iznenađenja na kojima trenutno rade.
Svaki građanin Crne Gore godišnje iskoristi u prosjeku od 400 do 600 plastičnih kesa. Niti jedna kesa se ne reciklira u Crnoj Gori, najčešće završe u prirodi. To su podaci koji opominju, kaže ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović i naglašava da Crnoj Gori prijeti velika opasnost ukoliko se ne riješi problem komunalog otpada. Najavljuje zabranu upotrebe plastičnih kesa i uvođenje kaucije za PET ambalažu.
Za prosječnog Crnogorca nezamisliv je dan bez plastičnih kesa kao i odlazak u trgovinu sa cegerom.
Teško je izračunati da li kese manje koristimo zato što ih plaćamo, kažu u trgovinskim lancima. Naplatu kesa građani doživljavaju kao udar na budžet a ne kao dopinos zaštiti okoline.
“Veliki broj potrošača koji su prilično negativno negativno odreagovali na naplatu kesa, što traje, nijesu se navikli na to tako da smo prinuđeni da im obezbijedimo i manje kese koje ne naplaćujemo”, kazala je PR trgovinskog lanca Olivera Šuškavčević.
Nijesu samo plastične kese problem već generalno plastični otpad koji vidimo na svakomkoraku.
“Građani se nesavjesno odnose jer bacaju otpad gdje nije predviđeno ali i uloga lokalnih samouprava i institucija je velika u smislu da postave sistem koji će funkcionisati i koji će građani morati da poštuju”, kazala je Milica Kandić iz NVO “Grin home“.
NVO “Ziro vejst” predao je peticiju za ukidanje plastičnih kesa Ministrarstvu održivog razvoja i turizma.
“Biorazgradive kese koje se koriste u prodavnicama trenutno, veoma su opasne. Rasapadaju se na mikroplastiku, idu u zemlju i vodu, i završavaju u našim tanjirima”, kazala je Olga Sanjina-Miranovi iz NVO “Ziro vejst”.
Mora se naći rješenje za uklanjanje plastičnih kesa koje su kajvidljivije ali i PET ambalažu, svjestan je i ministra održivog razvoja i turizma.
“Mi aktivno radimo i na zabrani kesa i na uvođenju kaucije za PET ambalažu mada time nećemo suštinski riješiti problem”, kazao je Radulović.
Precizni podaci o plastičnom otpadu ne postoje ali se procjenjuje da svaki građanin Crne GOre iskoristi, u prosjeku, 400 do 600 plastičnih kesa, pri čemu ni jednu kesu ne recikliramo.
U susret privatizaciji Instituta “Dr Simo Milošević” iz Igala manjinski akcionari, njih oko 300, organizovali su se u posebno udruženje koje hoće da se, nakon eventualne prodaje državnog vlasništva, izbori za povoljniji status i učešće u upravljanju Institutom.
Predsjednik udruženja akcionara zaposlenih i bivših zaposlenih Instituta Igalo Zlatibor Vukasović kazao je “Vijestima” da udruženje okuplja 286 akcionara i da njihov vlasnički udio nešto malo više od 12 odsto. Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte raspisao je sredinom oktobra javni poziv za prodaju 56,4 odsto akcijskog kapitala Instituta, koji je u većinskom vlasništvu Vlade i državnih fondova. Tender se zatvara 14. januara iduće godine.
“Upravni odbor udruženja je informisao je članove na koji način mogu preko Montenegroberze pratiti kretanje cijena svojih akcija. Uz to, obaviješteni su na kojoj adresi mogu pronaći tekst predstojećeg tendera i pročitati koji se uslovi traže za učeće na njemu”, dodao je Vukasović.
Na pitanje “Vijesti” šta prvo planiraju da urade, u susret predstojećem tenderu, a šta je konačan cilj manjinskih akcionara, Vukasović je odgovorio da je stav Upravnog odbora da su kao uduženje jači u nastupu, kako bi nakon eventualne prodaje državnog vlasništva u Instutu Igalo izborili što povoljniji status i učešće u upravljanju.
“Naš je stav da se, ako već ne možemo uticati na to hoće li se ili ne prodati nečiji udio u vlasništvu, bar utičemo na to da se zadrži dugogodišnja medicinska i poslovna orijentacija Instituta koja je dosta doprinijela razvoju ovog kraja. Iduće godine je 70-ta godišnjica od osnivanja Instituta”, istakao je Vukasović.
Vukasović je kazao da su uslovi tendera “na prvi pogled rigorozni, ali i ranije su bili takvi”.
“Nije problem u uslovima, već je problem u tome što oni koji su odabrani na tenderu nijesu kasnije u stanju da ispoštuju obaveze koje su preuzeli ugovorom. U svakom slučaju, za ozbiljnu firmu treba naći ozbiljnog kupca. To, očito, do sada, nije bio slučaj. Ako se u tome uspije ovog puta, Institut bi mogao da se vrati na staze stare slave i da donese boljitak i dobitak državi, gradu i njegovim vlasnicima, među kojima su i mali akcionari”, zaključio je Vukasović.
Kompanija Ville Oliva, privrednika Žarka Rakčevića, kupila je 30. avgusta na berzi 26 odsto akcija Instituta od Vlade Srbije za 2,83 miliona eura. Rakčeviću će vjerovatno biti potrebno partnerstvo sa nekim od stranih investitora ako želi zadovoljiti sve uslove postavljenog tendera i poslati privatizacionu ponudu
Novi tender je peti po redu za prodaju 56,48 odsto državnog kapitala po cijeni koja ne može biti niža od 10 miliona eura. Uz to, ponuđena vrijednost investicionog programa mora predvidjeti minimalna ulaganja za medicinsku opremu u iznosu ne manjem od pet miliona, kao i rekonstrukciju i adaptaciju objekata Instituta u iznosu ne manjem od 20 miliona. Vlada je u maju 2016. godine raskinula ugovor o prodaji državnog paketa akcija Instituta sa britansko-američkom konzorcijumom International Wellness Group (IWG). IWG nije ispunio obaveze iz ugovora potpisanog u novembru 2015. godine.Taj konzorcijum se jedini prijavio na četvrtom tenderu za prodaju 56,5 odsto akcija. Za većinsko vlasništvo je ponudio 10 miliona eura i investicije od 50 miliona za pet godina od preuzimanja.
Institut Igalo
Vukasović je kazao da se čini da mali akcionari od udruženja očekuju da im ono na neki volšeban način, što više poveća vrijednost dionica i da se to može uraditi nekom društvenom ili poslovnom aktivnošću.
“Još se nijesmo prilagodili u razmšljanjima da je ponuda i potražnja glavni regulator privrednih odnosa, pa i vrijednosti akcija. Stalno upozoravamo naše članove da aktivnosti treba usmjeriti na jačanje Instituta u privrednom smislu, te da će samo tako i naše akcije donositi veću dobit i samim tim vrijedjeti više”, naveo je Vukasović.
Njemu se po reakcijama članova čini „da je većina usmjerena na prodaju svojih akcija, pa je normalno da ih samo interesuje što viša cijena akcija, što je na neki način i razumljivo”.
„Radi bolje orijentacije kako se ponašati kao vlasnik akcija svakako treba sačekati rezultate raspisanog tendera i vidjeti kakav će poslije toga biti “raspored snaga” odnosno nova vlasnička struktura pa se onda opredjeljivati šta konkretno činiti”, dodao je Vukasović.
Priča o betinskoj gajeti „Cicibeli“ priča je o moru, brodovima, ljudima i otocima. Priča o Ugljanu i Murteru, Preku i Betini.
Kakvu je ulogu “Cicibela” odigrala u tradicijskoj gradnji drvenih brodova, u revitalizaciji i obnovi te što je s njima danas, donosi izložba “Tragom male drvene brodogradnje” koja je u subotu, u sklopu predbožićnog programa “Prosinac u Preku”, otvorena u POU Dom na žalu.
-Iako Preko nije bilo poznato po kalafatima, arhivi lučkih kapetanija svjedoče o velikoj floti malih drvenih brodova u vlasništvu Prečana. Ova izložba bila je prilika da se malo dublje prouče veze između Preka i Betine jer su mnoge brodove Prečani naručivali baš kod betinskih kalafata. Preko, pak, ima zanimljivu povijest, a priča mu je slična murterskoj i betinskoj. Brodove su Prečani koristili uglavnom za transport, rjeđe za ribarenje. Bili su težaci, a ponekad su i služili zadarskoj gospodi. Baš zbog tih sličnosti Preko je postalo nezaobilazna postaja putujuće izložbe “Tragom male drvene brodogradnje”, kazala je na otvaranju Kate Šikić Čubrić, ravnateljica Muzeja drvene brodogradnje iz Betine, koji je prošlog ljeta u suradnji s Muzejom Općine Jelsa i Udrugom Lantina Vrboska započeo realizaciju izložbe o gajetama i leutima, brodograditeljskim znanjima i umijećima koji su potrebni da se izradi drveni brod.
Uz postojećih šest, izložba je proširena s još dva panoa posvećena povijesnim prilikama brodova u Preku od 17. do 19. stoljeća i lavandijerama koje su stradale na jednoj gajeti u olujnome moru u Zadarskom kanalu 2. novembra 1891.. Izložena je i velika zbirka kalafatskoga alata iz fundusa betinskog muzeja, a potanko su opisani i načini te vrste drva od kojih su se gradili mali drveni brodovi.
Izložbu je otvorio načelnik Općine Preko Jure Brižić, koji je kazao kako je jedan od najpoznatijih preških brodova svih vremena bila je gajeta „Cicibela“, prvotno nazvana “Danica”, obitelji Tome Gregova Taškele, ali veliku ulogu odigrali su svi brodovi kroz povijest privezani u preškom portu jer je o njima ovisio život otočana težaka.
-Nijedan brod, ni prije prvog uplovljavanja „Cicibele“ u preški porat, ni nakon njezina napuštanja Preka 1970. godine, nije tako snažno obilježio duh tradicijske drvene brodogradnje i na otoku Ugljanu i na širem zadarskom području. Nažalost, u povijest je ušla još jedna priča o Preku i gajetama, a to je tragična smrt 16 lavandijera. I ona također govori o neraskidivoj vezi čovjeka, mora i broda. Niti je čovjek mogao bez broda, niti je brod mogao bez ljudske ruke. I zato je izložba “Tragom male drvene brodogradnje” vrijedan dokument prošlosti na kojemu se treba temeljiti naš odnos prema tim brodovima u budućnosti, poručio je.
Izložba se može razgledati do 1. februara 2019. godine, a organizatori, POU Dom na žalu i betinski Muzej drvene brodogradnje, zahvaljuju na potpori i pomoći Udruzi žena Luzor, TZO Preko i Općini Preko.
Za jedanaest mjeseci ove godine Komunalno preduzeće Tivat sakupilo je 8.335 tona miješanog komunalnog otpada, značajno više nego u uporednom periodu lani.
Sakupljene su i do sada rekordne količine primarno selektovanog, reciklabilnog otpada koji je upućen na dalju preradu: 235 tona kartona i papira, 19 tona PET ambalaže i skoro 8 tona čvrste plastike. U akciji sakupljanja elektronskog i električnog otpada koja je organizovana u saradni sa nadležnim sekretarijatima Opštine Tivat, prikupljeno je i 250 kilograma tona te vrste opasnog otpada. Elektronski otpad predat je ovlašćenom sakupljaču, kompaniji „Hemosan“ iz Bara.
Nastavljeno je i sa širenjem mreže mjesta za odlaganje primarno selektovanog otpada, pa su tako za 11 mjeseci izrađena tri nova boksa za PET ambalažu i 4 nova boksa za sakupljanje papira i kartona. Komunalci su od 1.januara do 1.novembra iz grada odvezli i preko 1.500 tona biorazgradivog-zelenog otpada.
predaja elektronskog otpada
U sklopu akcije „Neka bude čisto“ redovno su održavani pojasevi uz magistralne i lokalne puteve, pri čemu je okošeno oko 130.000 kvadrata površine putnih pojaseva i iz njih sakupljeno i očišćeno više od 800 kubika razne vrste otpada.
Realizujući IPA projekat „IRENE: Interregional Renewable & Energy Efficient Network“, Komunalno preduzeće Tivat u saradnji sa nadležnim sekretarijatom Opštine, završilo je i akciju zamjene ukupno 465 rasvjetnih tijela na mreži javne rasvjete u centru grada i magistralnom pojasu prema Lepetanima i Radovićima, novim, modernim i energetski efikasnim LED svjetiljkama.
