Opština Budva uplatila je 14.300 eura na račun Kotorske biskupije, namijenjenih crkvi Svetog Ivana, koliko je koštalo izlivanje centralnog zvona od bronze za gradski sat na visokom zvoniku ove najreprezentativnije budvanske starogradske crkve.
Time je, nakon gotovo pune decenije, izmirena obaveza koju je Opština na sebe preuzela i stavljena tačka na još jedno u nizu obećanja koje su ranije gradske vlasti dale, a nijesu ispoštovale.
Gradonačelnik Budve Dragan Krapović je početkom godine, nakon što mu je predočeno da postoji dug prema starogradskoj crkvi, obećao da će Opština uplatiti novac za izlivanje zvonika.
Na zvoniku izlivenom 2008. u italijanskoj Padovi, teškom 880 kilograma ugravirano je ime Opštine Budva, kao glavnog donatora. Katolička crkva je nakon dobijanja zelenog svjetla od Opštine da će donirati centralno od tri zvona, naložila njegovo izlivanje.
Zvono koje već godinama unazad na svakih sat javlja tačno vrijeme, a koji je glavno obilježje Staroga grada, nije plaćano.
Mediji su ranije objavile da se biskup kotorski Ilija Janjić pismeno počektom aprila 2008. obratio Opštini Budva i tadašnjem gradonačelniku Rajku Kuljači sa molbom za pomoć da gradska uprava učestvuje u nabavci centralnog zvona za gradski sat.
On je predložio da Opština pokloni crkvi Svetog Ivana jedno od tri zvona, koje bi služilo i za gradski sat, a o kojem je do Drugog svjetskog rata vodila brigu Opština.
Opština se tada oglušila i nije ni odgovorila Katoličkoj crkvi, da bi u julu 2008. iz kotorskog Ordinarijata ponovo uslijedila molba lokalnoj upravi da im odgovori prihvataju li da budu donatori. Opština je tada prihvatila da bude donator zvona.
U Padovi su izlivena tri zvona za Crkvu Svetog Ivana. Osim centralnog od 880 kilograma, izlivena su i dva manja od 650 i 450 kilograma, a ukupna cijena je bila 32.175 eura.
Poslodavci iz Dubrovnika do radne snage do sada su dolazili po preporukama ili boraveći u susjednom Trebinju, a veliki broj Trebinjaca u potrazi za poslom i boljom zaradom odlučio se da radi u tom gradu.
Osim ugostiteljskih i građevinskih radnika, kojih je najviše, u Dubrovnik odlaze i vozači, njegovateljice starijih osoba, ali i visokoobrazovani kadrovi.
Po prvi put jedna dubrovačka kompanija je odlučila da pošalje konkurs za posao na lokalnom mediju, u kome su ponudili preko 80 radnih mjesta.
U oglasu su dubrovački hotelijeri ponudili posao za konobare, kuvare, slastičare, barmene. Nudi se i posao praljama, sobaricama, spremačicama, ali i kućnim majstorima i hostesama, kao i za pet radnika na plaži.
U trebinjskom Birou za zapošljavanje nemaju evidenciju koliko je radnika zaista otišlo u Hrvatsku na rad, jer ne postoji sporazum na osnovu koga bi se tačno znalo koliko je Trebinjaca zatražilo radne dozvole u Hrvatskoj.
– Malo ko prizna da se odjavljuje zbog posla u susjedstvu, ljudi se odjavljuju radi nekih drugih zakonskih razloga. Podaci pokazuju da se mjesečno odjavi oko 40 nezaposlenih, a najviše uz objašnjenje „iz nekih drugih zakonskih razloga – rekla je ranije za Srpskainfo, šef trebinjskog Biroa.
Ona navodi da već od februara počinje odjavljivanje nezaposlenih sa evidencije i da je taj trend prisutan do završetka ljetne sezone.
Nezvanični podaci govore da je više od hiljadu Trebinjaca posao ili bolju zaradu potražilo na hrvatskom primorju, a podaci trebinjske filijale Zavoda za zapošljavanje pokazuju da se sa Biroa najviše odjavljuju nezaposleni od 24 do 27 godina života.
Poslodavci u Dubrovniku su se dosjetili i kako riješiti gužve na graničnom prelazu Brgat u ljetnim mjesecima, da radnici iz Trebinja ne bi kasnili na posao.
One radnike koji svakodnevno putuju dovoze do ovog graničnog prelaza ili ih čekaju iza prelaza, a radnici se do granice sami snađu za prevoz.
– Vozim viljuškar u jednom velikom marketu u dubrovačkom primorju. Zadovoljan sam i platom i radnim vremenom. Plata je više nego duplo veća nego u Trebinju za taj posao, a plaćen je prevoz i jedan obrok. Nije teško putovati svaki dan, to je svega tridesetak kilometara, iako ima i radnika kojima su prihvatili ponude poslodavca da žive u Dubrovniku – rekao je za Srpskainfo jedan mladi Trebinjac.
Trebinjska gradska uprava na početku ovogodišnje ljetne sezona raspisala je javni poziv za vlasnike ugostiteljskih objekata i turističkih agencija kojima je ponudila finansijsku podršku ukoliko angažuju nezaposlena lica na probni rad u trajanju od četiri mjeseca radi osposobljavanja.
Deficit radne snage
Radenko Drašković, načelnik Odjeljenja za privredu ranije je pojasnio da se gradska uprava za osposobljavanje odlučila zbog deficita radne snage ugostiteljske struke, s obzirom da u posljednje vrijeme mladi Trebinjci ovog stručnog profila odlaze da rade mahom na hrvatsko primorje. Na evidenciji nezaposlenih u Trebinju u oktobru je bilo 2.400 osoba koje aktivno traže posao, dok je taj broj godinu ranije bio oko tri hiljade.
Nastavak 16. sjednice Skupštine Opštine Kotor koja je prekinuta 29.juna, održaće se 18. decembra – dogovoreno je danas na Kolegijumu predsjednice kotorskog parlamenta Dragice Perović (DSS). Na taj način kotorska lokalna vlast koju čine Demokrate, URA, DF i SDP uz parlamentarnu podršku SNP-a, izbjegla bi opasnost da joj Vlada, zbog šestomjesečnog nesastajanja lokalnog parlamenta, uvede prinudne mjrere u Opštinu, kao prvi korak ka raspisivanju vanrednih lokalnih izbora.
„Na današnjoj sjendici skupštinskog Kolegijuma kod predsjednice SO, a kojoj su prisustvovali predstavnici svih odbornilkioh klubova, zaključeno je da se nastavk 16. sjednice SO Kotor održi u utorak, 18. decembra, sa početkom u 9 sati, nakon čijeg završetka će sa radom otpočeti 17. redovna sjednica SO Kotor, a što je u skladu sa rokovima utvrđenim Poslovnikom.“- saopšteno je iz Perovićkinog kabineta.
Dragica Perović predsjednica SO Kotor
Sjednica kotorskog parlementa je ljetos prekinuta nakon što nisu prošli predlozi odluka o kupovini nekretnina Jugopetrola u Škaljarima i industrijskoj zoni jer su protiv toga bili Nova i SDP. Od kraja juna parlament je praktično u blokadi zbog neslaganja među akterima lokalne vlasti, prevenstveno Demokratama i URA sa jedne strane i SDP sa druge. Partija Ranka Krivokapića povukla je podršku kupovini nekretnina Jugopetrola a na kojoj su i njeni kadrovi radili od početka tog posla ocijenjenog kao veoma bitnog za dalji razvoj Kotora. Gradonačelniku Vladimiru Jokiću (Demokrate) SDP je zamjerio da “uzurpira osnovno Ustavno i zakonsko pravo odbornika Skupštine opštine da odlučuju, ne sazivajući ih”, te da je u međuvremenu navodno, donio niz nezakonitih odluka, na što Jokić odgovara da je na to po zakonu imao pravo i dužnost u situaciji kada je blokiran rad lokalnog parlamenta.
On je, pozivajući se na član 59. Zakona o lokalnoj upravi, u međuvremenu donio ukupno 14 odluka od većeg ili manjeg značaja za normalno funkcionisanje grada, te ih je u skladu sa zakonskom obavezom, podnio na odobrenje lokalnom parlamentu koji se o njima treba izjasniti na 17.sjednici.
Slično su inače, proteklih godina u situacijama kada se lokalne Skupštine nisu mogle sastajati, radili gradonačelnici u mnogim crnogorskim opštinama, pozivajući se na član 58. starog, odnosno član 59. aktuelnog Zakona o lokalnoj samoupravi, a koji su identični u svojoj izreci. Među ostalima, to je svojevremeno uradila i bivša gradonačelnica Kotora Marija Ćatović (DPS) donoseći odluku o budžetu grada, a koju je kasnije potvrdio lokalni parlament.
Operativa podgoričke građevinske firme Artek nastavila je danas u Krašićima akciju uklanjenja nelegalnih objekata koji su zašli u trasu nove lungo mare pješačke staze u tom naselju a koju zajedno grade Opština Tivat i JP Morsko dobro.
Nakon odlaganja od skoro mjjesec dana prouzrokovanih administrativno-proceduralnim razlozima, bager „Arteka“ danas je porušio piotporni zid vile čiji je investotor kompanija Adriabau, a kako je najavljeno, u najskorije vrijeme srušiće se i njen bazen koji takođe zadire u trasu šetališta. Intervenciji su prisustvovali policajci iz OB Tivat, predstavnici Komunalne policije, građevinski inspektor Ministarstva održivog razboja i turizma Vladan Juretić i menadžer Opptine Tivat Marko Petričević koji je ujedno i koordninator projekta izgradnje lungo mare pješačke staze u Krašićima.
Petričević je kazao da je do sada izdato desetak naloga za rušenje nelegalnih objekata parternog uređenja uz vile na obali mora u Krašićima, na trasi prve faze budućeg šetališta, a li su radovi išli sporo jer Opština kao investitor, strogo poštuje zakonske procedure koje sr moraju ispuniti prije nego što se pojedini objekat sruši. On je poručio da niko od prekršilaca zakona neće biti izuzet i da će se srušiti sve što je sagrađeno mimo zakona i odredbi Državne studije lokalcije za Krašiće.
Nastavljeno rušenje Krašići
Izvođač radova na izgradnji prve faze lungo mare šetališta u Krašičima,, kompanija Artek dužna je da taj posao završi u roku od godinu. Radi se o šetalištu u dužini od 400 metara od kraja Krašića na dijelu prema Petrovićima, istočno prema centru tog poznatog vikendaškog naselja na obali poluostrva Luštica u Tivatskom zalivu.
Investiciju vrijednu 800 hiljada eura koja bi trebalo da postepeno riješi problem nelegalne uzurpacije i betonizacije obale u Krašićima, zajedno realizuju Opština Tivat i JP „Morsko dobro“. Opština je do sada eksproprisala zemljište, uradila projektnu dokumentaciju i građevinsku dozvolu, sprovela tendersku proceduru i izabrala izvođača radova i nadzor, a podmiriće i troškove rušenja nelegalnih objekata.
Radnici marine Porto Montenegro kojima je koordinirao menadžer za ekološku zaštitu Saša Drakulović, pokupili su i očistili iz mora veću količinu raznovrsnog plutajućeg otpada, a koju su juče morske struje donijele u istočni dio akvatorijuma prestižne tivatske marine.
Smeće među kojim je bilo najviše plastike, u marinu je stiglo sa jugoistočnne strane, nošeno strujom iz pravca tivatske gradske rive Pine.
Po svemu sudeći, uzrok ovog zagađenja je bilo istresanje u more sadržaja najmanje jednog od kontejnera za smeće koji su postavljeni u blizini Pina, a koji su za sada nepoznati počinici pod okriljem noći, prosuli u more.
Sličan ekološki incident za bacanjem smeća u more u centru Tivta desio se i prije nekoliko mjeseci, a počinici tada nisu otkriveni.
U susret praznicima, Porto Montenegro i ove zime širi dobru atmosferu darivanja i brige o drugima – međunarodna humanitarna akcija Help Portrait sa sloganom Mali grad sa velikim srcem održaće se u petak, 7. decembra od 11 sati do 16 sati, ispred restorana One u Porto Montenegru.
Kao i svake godine, Veri Veroza i tivatski fotografi radiće profesionalne portrete prolaznika i gostiju, a čitav prihod od prodatih fotografija biće namijenjen djeci sa smetnjama u razvoju, za čije se programske sadržaje brine NVO Evropski dom.
Akciju Help Portrait svake godine podržava frizerski salon Vlado Hair Design, čiji će članovi tima biti zaduženi za frizuru i šminku svih koji budu zainteresovani za profesionalne portrete, a domaćin će i ove godine biti restoran One i vinarija Crush Wine Station, koji će svim prisutnima služiti besplatne tople napitke i lokalne slatkiše. Događaj je podržan i od lokalne firme Manor Events.
Help Portrait projekat osmislio je i pokrenuo poznati američki fotograf Jeremy Cowart. Ideja je prerasla okvire lokalnog djelovanja i proširila se na cijeli svijet kojem se priključila i Crna Gora. Od 2009. godine u ovom projektu urađeno je preko 381.856 portreta, u 67 zemalja svijeta, na 3049 realizovana događaja – Porto Montenegro je već deveti put dio ovih globalnih statističkih podataka i Help Portrait akcije.
Ovim događajem Porto Montenegro promoviše razumijevanje problema osoba sa posebnim potrebama i daje podršku za dignitet, prava i dobrobit osoba sa svim ovim problemima.
Opština Herceg Novi objavlla je tendersku dokumentaciju za otvoreni postupak javne nabavke opreme za televizijsko emitovanje i proizvodnju programa u HD rezoluciji.
Procijenjena vrijednost javne nabavke TV opreme sa uračunatim PDV-om iznosi 140.000,00 eura.
Sredstava su planirana Budžetom Opštine Herceg Novi za 2018. godinu.
Podsjetimo, Odluka o formiranju Javnog servisa radio televizije Herceg Novi donešena je još 2016. godine, ali je prethodna vlast nije sprovela.
Savjet RTV Herceg Novi jednoglasan: Televizija će znatno opteretiti budžet, treba pitati građane i struku
Savjet Javnog radio difuznog servisa Radio Televizija Herceg Novi, kao organ upravljanja lokalnog javnog emitera, odbija da učestvuje u ad hoc projektima čija realizacija se sprovodi bez jasne vizije i projektne dokumentacije, jednoglasan je zaključak sa sastanka Savjeta koji je održan protekle sedmice.
Oni su zaključili da će televizija će znatno opteretiti budžet, treba pitati građane i struku.
– Savjet JRDS RTHN iznova ukazuje na potrebu usklađivanja osnivačkog akta sa važećim zakonskim propisima u Crnoj Gori i poziva Skupštinu Opštine Herceg Novi da u dnevni red uvrsti Elaborat o formatizaciji RTHN, u skladu sa čl. 46 Odluke o organizovanju Javnog radio difuznog servira Radio Televizija Herceg Novi doo.
Elaborat o formatizaciji RTHN, shodno osnivačkom aktu, mora sadržati osnovne elemente kvantifikacije programskih sadržaja, osnovne elemente tehničkih kapaciteta i resursa, osnovne elemente kadrovske kvantifikacije, te mehanizme zaštite finansijsko egzistencijalnog minimuma JRDS RTHN – podsjetili su ranije iz Savjeta RTHN.
Vlastimir Vekarić – Foto: Vedran Levi / Dubrovačke knjižnice
Vlastimir Vekarić održao je u Saloči od zrcala – Dubrovnik, predavanje „350 godina peljeških jedrenjaka“. Na početku je predavač napomenuo kako je pelješko pomorstvo važan dio dubrovačke povijesti. Pelješki pomorci su, bez obzira na brojne prepreke, uvijek išli naprijed, uvijek bi našli izlaz iz naizgled bezizlaznih situacija. Razdoblje od 350 godina bio je označen otkrićem Amerike, pronalaskom pomorskog puta do Indije, ratovima Venecije, ratovima Turaka, a pelješko pomorstvo je u najboljem trenutku u brojkama činilo 90 prekooceanskih jedrenjaka, 2 tisuće pomoraca i 250 kapetana i časnika! Vekarić je za usporednu izdvojio Orebić u kojem je živjelo svega 500 duša i koji je stigao car Franjo Josip I. kako bi vidio to „čudo ekonomije“ u tako malom mjestu. Upravo je flota u Orebiću činila 12 posto sveukupne austrougarske flote!
Početak pelješkog pomorstva može se vezati uz 1333. kada je dubrovačka vlada odlučila napraviti „kapitalan potez“ i kupiti Pelješac. Razlozi su bili višestruki: gospodarske mogućnosti, strateško mjesto koje je Pelješac imao te neposredna blizina Korčule koja je bila pod Venecijom pa je tako Dubrovačka Republika imala doticaj s jednom od venecijanskih baza. Vekarić je slikovito naveo kako je Pelješac kao „prst zabijen u akvatorij“ te kako su se u posljednjem, Domovinskom ratu četnici i JNA htjeli dokopati Pelješca. Predavač je kao sudionik rata zaključio da bi Dubrovnik pao da je neprijatelj tada zauzeo Pelješac.
Nakon digresije, Vekarić je objasnio da je prvi potez Republike nakon kupnje bila katastarska podjela Pelješca o kojoj je kapitalno djelo napisao nedavno preminuli znanstvenik Nenad Vekarić. Republika je preuzela Pelješac, a stanovnici su proglašeni kmetovima. Tadašnjim Pelješčanima dana je mogućnost da u roku od mjesec dana odluče hoće li prihvatiti kmetstvo ili će napustiti Pelješac. 95 posto njih je prihvatilo kmetski status. Među stanovništvom je bilo i bogumila koji su pokršteni. Pelješac je podijeljen na pet dijelova, takozvanih „kontrada“. Najmanja je bila ona stonska, a najveća trstenička. Stonska kontrada je plemićima itekako značila radi soli. Solju se moglo dobro zaraditi pa je bila današnji ekvivalent nafte. Potražnja za solju u Bosni, ali i čitavom Balkanu je bila velika, štoviše, Dubrovačka je Republika sol morala uvoziti iz južne Italije. U roku od dvije godine sagrađene su Stonske zidine. Vlast je naredila kako svaki sposobni kmet u stonskom polju mora raditi mjesec dana, a od Republike bi dobio komad slanine i kapule. Tako je Republika za izgradnju zidina na raspolaganju imala od 2 do 3 tisuće radnika! Stonske zidine su izgrađene kao zaštita od provala neprijatelja, ali i zbog bojazni od kuge. Strah da bi poneka izbjeglica iz drugih krajeva mogla donijeti zarazu bio je golem.
Pelješki kmetovi bavili su se proizvodnjom vina, u Malostonskom zaljevu cvjetao je lov na sardele, osnovane su ribarske družine, a ribari su dobili od Republike i propisane ribarske poste za lov. Sardele su se solile i prodavale na sajmovima u Italiji. Jednako tako prodavali su se i masline te vino jer stanovništvo je stvaralo viškove, bilo je dovoljno hrane za Pelješčane, ali i za izvoz i prodaju. Tako je Trpanj postao izvozna luka za sol, a Trstenik za vino. Postojala je i Trstenička kapetanija. Stanovništvo nije živjelo uz obalu nego podno masiva sv. Ilija. Brdo im je bilo prirodna zaštita od arapskih gusara. Zbog izraženih morskih struja ispred Orebića nije bilo ribe pa ni mogućnosti za razvoj ribarstva. Stanovnici su se zato držali sjevera gdje je bilo vinove loze, maslina i ribe.
Plemići su poticali stanovnike južnog i jugozapadnog Pelješca da idu na more. Dubrovačka Republika tada je živjela od pomorstva i pomorskih veza, centri pomorstva bili su Elafiti: Šipan, Lopud i Kalamota. Početak peljeških pomoraca bio je u Stonu i Brocama. Iz tih mjesta su prvi pelješki kmetovi odlazili na more i postali pravi mornari. Međutim, imali su zemlju, bavili su se ribolovom, more su zvali „Božjom njivom“ pa se stoga nisu dugo zadržavali na moru, otprilike od pola do godine dana. Iskrcali bi se i napravili barku što je bio statusni simbol. Plemići su i kmetove na zapadu Pelješca poticali na pomorstvo. Naime, vlastelini su ugodno i lagodno živjeli te nisu voljeli mornarski poziv. U Orebiću su se počeli graditi brodovi od dalmatinske hrastovine. Bili su to brodovi od 80 do 180 tona nosivosti, a plemići su ispočetka financijski poticali izgradnju. Posada je na takvim brodovima brojala od 4 do 9 osoba. Izvozom i prodajom sardela, vina i maslina u Italiji kmetovi su se mogli obogatiti. Naime, prodavali su svoju robu, kupovali tuđu, ali su počeli stvarati kapital. Naime, kmet se prema tadašnjem zakonu mogao otkupiti od plemića. Ako je imao dovoljno novca, mogao je otkupiti i zemlju.
U prvoj polovini XV. stoljeća dubrovačko pomorstvo počinje naglo slabiti. Naime, berberski gusari upali su na Lopud, Šipan i Kalamotu, opljačkali otoke i veliki broj ljudi odveli u ropstvo. Koncem XV. i prvom polovicom XVI. stoljeća stanje je krajnje povoljno, velika je potražnja za brodski prostor i pelješki pomorci su to itekako iskoristili. Tako se obitelj Orebić, koja je kumovala nazivu današnjeg pelješkog mjesta, iz sela Stankovići udaljeno dva kilometra od Orebića spustila na obalu. Za sobom su povukli 10 obitelji i počeli uspješno zarađivati od pomorstva, a onda im se pridružilo još deset obitelji i tih 20 obitelji postali su jezgra i snaga pelješkog pomorstva. Tako je popis stanovništva Dubrovačke Republike iz XVII. stoljeća u Orebiću evidentirao 47 kapetana u obitelji Orebić!
Pomorci samostalno grade brodove, neovisni su od plemića te sad plemići žele s njima ući u poslovne veze. Te se orebićke obitelji zatvaraju i nastaje orebićka aristokracija. Nastao je krug vlasnika-kapetana. Naime, naziv „patruni“ odnosno upravitelj broda koristio se za one upravitelje koji su plovili unutar Mediterana, a naziv kapetana nosili su oni koji su plovili izvan Sredozemlja. Budući upravitelji brodova odgajani su i obučavani na brodu. Uz nekog bi srodnika s 10,11 ili 12 godina života završili na brodu, prošli bi obuku te bi s 20 godina postajali kapetani. Zanimljivo, postojalo je pravilo prema kojemu je kapetan imao zadaću nadgledati izgradnju broda. Morao je znati položaj svake daske jer u slučaju da nije dobro i pažljivo kontrolirao gradnju za njega i njegovu posadu bi to značilo pogibiju na moru. Na taj se način odgovornost prebacila na kapetana. Obični mornari mogli su svojom sposobnošću, znanjem i umijećem postati časnici, a nikako kapetani bez obzira što su ponekad bili daleko okretniji i snalažljiviji. Znalo se kako mladi kapetani nemaju dovoljno iskustva pa su časnici, obično oni stariji i iskusniji, kontrolirali, obuzdavali, usmjeravali ili podučavali mlade kapetane.
U XVI. odnosno sve do polovine XVI. stoljeća pelješko pomorstvo napreduje, a Dubrovačka Republika u svim važnim lukama Mediterana ima svoje konzulate. Pelješki brodograditelji gradili su jedrenjake nosivosti do 200 tona, dok su brodovi Republike imali nosivost od 400, 500 pa i 600 tona. Pelješčani su bili ekonomični – naime, manji brod tražio je i manji broj posade.
Godine 1645. izbio je Kandijski rat. Naime, Turci su zauzeli Kretu koja je bila pod upravom Venecije, a zauzeli su Turci i Cipar. S obzirom na pretrpljene gubitke, Venecija pravi ogroman pritisak na Dubrovačku Republiku na način da brodovi pod zastavom svetoga Vlaha bivaju zaustavljeni. Mlečani su plaćali hajduke da siju strah na području Republike, a Pelješčani su morali usidriti svoje manje brodove. Godine 1667. događa se „Velika trešja“, a pored stanovništva stradao je i veliki dio plemstva, senata, država ostaje obezglavljena. Tu je Vekarić naznačio veliku ulogu Marojice Kaboge koji je spasio Republiku „pametnim potezima“. Republika sklapa tajni ugovor s Leopoldom te istovremeno dolazi pod austrijsku zaštitu. Naime, postojao je veliki strah da bi Osmanlije mogle upasti u Grad, a vrebala je i Venecija.
Pelješki pomorci su svoje velike jedrenjake prebacili u Bakar i Senj, sklopili su fiktivne ugovore po kojima plove pod austrijskom zastavom kako bi bili zaštićeni od Mlečana, a zapravo se ne odriču zastave svetog Vlaha. Godine 1630. dubrovačka vlada donijela je propis prema kojemu se na području Republike, pa tako i Pelješca, ne smiju graditi brodovi. Brodogradnja je isključivo dozvoljena u Gružu. Ta je odredba posebno pogodila Pelješčane pa su se opet snašli. Naime, fiktivno su sklopili ugovor s nekim Talijanom s Korčule od kojeg su navodno kupovali brodove. Jer, Republika nije branila kupnju starih brodova iako su ovi od „Talijana“ bili zapravo novi!
Beč u to vrijeme trima pelješkim obiteljima dodjeljuje status plemstva, a koncem XVIII. stoljeća Dubrovačka Republika pet je Pelješčana imenovala konzulima u najvažnijim mediteranskim gradovima od Venecije do Krfa. Počinju pelješki pomorci osjećati i utjecaj Napoleonovih ratova. Tako konzul Republike u Veneciji, Pelješčanin Roko Bonfiol iz Orebića doživljava propast Mletačke Republike. Ostao je u Veneciji kao kapetan te se bavio trgovinom. Kako je Napoléon Bonaparte u osvojenim teritorijima „čistio blagajne“, pelješki pomorci povukli su sav novac iz banaka te ga dobro skrili. Pala je i Dubrovačka Republika, a 43 su pelješka jedrenjaka pad Republike dočekala u Carigradu. Ostali su bez države i zastave pa im Turci nisu dopuštali da isplove. Uvjetovali su im da mogu ploviti ako će na brodu primiti šest turskih mornara. Međutim, pelješki pomorci odlučili su Crnim Morem ploviti pod ruskom, napuljskom i toskanskom zastavom, a dopušten im je prolaz kroz Bospor.
Nastavili su se pelješki pomorci u XIX. stoljeću baviti trgovinom ruskog i ukrajinskog žita, brodski prostor je bio vrlo tražen. Neki su ispali iz kruga imućnih peljeških obitelji, a neki su se uključili. Vekarić je pojasnio kako je bilo moguće ući i izaći u taj krug. Spominju se tako dvije nove obitelji: Kovačević i Mimbelli. O potonjoj, koja podrijetlo vuče s otoka Elba, Vekarić je ispričao vrlo zanimljive anegdote.
Krajem XIX. stoljeća osnovane su parobrodske tvrtke. Austro-Ugarska je naglasak stavljala na Trst pa su se uglavnom tamo tvrtke i osnivale. Osnovano je i Pelješko pomorsko društvo, prokopan je Sueski kanal, a jedrenjaci odlaze u povijest. Car Franjo Josip I. i njegova supruga, carica Elizabeta Austrijska poznatija kao „Sissi“ posjetili su Orebić. Vekarić je ocijenio kako su Pelješčani tijekom tog posjeta napravili veliki „gaf“, trebali su pokazati skromnost u manirama Dubrovačke Republike, ali su zbog dolaska cara i carice okitili Orebić, postavljeni su veličanstveni slavoluci. Od rive do brodogradilišta koje je car htio obići, udaljenost je iznosila 500 metara. Tom su prilikom mještani iznijeli svoje najljepše persijane i postavili ih na tom putu kako uvaženi gosti iz Beča ne bi morali hodati po makadamu. Kad su se Franjo Josip I. i Elizabetha prilikom napuštanja Orebića ukrcali u jahtu, tadašnji orebićki gradonačelnik poručio je caru da se sjeti „malog ubogog mjesta kad se vrati u Beč i da mu pomogne“ na što mu je car odgovorio: „Gospodine, ovo što sam doživio u Vašem mjestu, nisam doživio ni u Beču! Ja očekujem da ćete Vi meni pomoći!“
Posljednji pelješki brodovlasnik Vido Alesić umro je 1939., a imao je tri parobroda. Nije imao muških nasljednika, a dva njegova parobroda potopljena su u Drugom svjetskom ratu, treći je nakon okončanja rata deset godina plovio pod jugoslavenskom zastavom dok nije završio u rezalištu.
Na kraju je Vekarić s okupljenima podijelio priču o nastanku samostana Gospe od Anđela koji je izgrađen 1470. Naime, more ispred Orebića izbacilo je na kopno ikonu koju su pronašli dječaci te je odnijeli u špilju gdje su živjeli franjevci, pustinjaci koje je hranio narod. Sve više mještana se počelo okupljati oko slike dok Dubrovačka Republika nije poslala tri senatora da ispitaju situaciju. Odlučeno je: na mjestu gdje su dječaci donijeli sliku i gdje je bila špilja izgrađen je samostan. Međutim, samostan je zapravo, prema Vekarićevim riječima, bio prava „špijunska utvrda“ jer su dubrovačke vlasti s tog mjesta izvrsno mogli nadgledati situaciju u Pelješkom kanalu i tada venecijanskoj Korčuli. Dubrovačke vlasti imali su snažno opravdanje za izgradnju samostana – pronađenu ikonu, ali i vjeru. Ikona je došla s otoka Žanjice koji se nalazi ispred Boke kotorske. Na tom se otoku nalazila zavjetna kapelica. Uslijed jakog nevremena i strašnih valova, urušio se jedan zid, a more je za sobom ponijelo ikonu pa je predavač u šali kazao kako je „Gospa“ odabrala Pelješac iako su Bokeljani kasnije saznali gdje je ikona završila, ali je ona ipak ostala na Pelješcu. Tek prije pet godina dobili su kopiju ikone!
Vekarić je podvukao bogatstvo zavjetnih darova u samostanu Gospe od Anđela dodavši kako su to najstariji zavjetni darovi u Hrvatskoj koji datiraju iz XV. ili XVI. stoljeća. Ministarstvo kulture posudilo je darove za izložbu u Lisabonu gdje je kolekcija s Pelješca izazvala veliku pažnju. Na kraju je Vekarić kazao kako samostan i danas pozdravljaju moderni brodovi, začuju se brodske sirene, potom nastupi zvonjava zvona, a onda se mir slegne Pelješkim kanalom.
Sindikat opštinskog preduzeća Parking sistem Tivat (PST) zatražio je od izvršnog direktora te firme Slaviše Ognjanovića (DPS) vansudsko poravnanje na ime kako kažu, pogrešno obračunatih i manje isplaćenih zarada radnika. U protivnom, pokrenuće sudski proces protiv firme i direktora koga optužuju da ih je preko računovodstvene firme koju je sam angažovao, oštetio za veliki iznos novca na ime pogrešno obračunatih zarada, posebno naknade za prekovremeni i rad u vrijeme praznika.
Sindikat traži povećanje plata u PST koje su inače, najniže među svim preduzećima i ustanovama čiji je osnivač Opština Tivat, a daleko su manje i od prosječnih zarada u lokalnoj upravi. Zahtijevaju i potpisivanje kolektivnog ugovora koji bi predviđao koeficijent za obračun zarada od 230, dok poslodavci nude „samo“ koeficijent od 190.
„Direktor uporno insistira da nam u obračun zarade ulazi i minuli rad što nije po zakonu i na što mi ne pristajemo. Na taj način on bi da „uštedi“ firmi simboličan iznos novca od 10-15 eura po radniku, što je neshvatljivo ponašanje za nekoga ko je na čelu firme koja ostvaruje odlične poslovne rezultate kojima se stalno javno hvali i direktor i Opština Tivat kao osnivač“- kaže Predrag Dangubić, predsjednik Sindikata.
Naglašava da su zarade u toj monopolskoj firmi što ima 20 radnika i koja gazduje da svim javnim parkiralištima u gradu izuzetno niske i iznose 318 eura neto, dok je prosjek u državi 512 eura, a u Tivtu čak i preko 600 eura. Sindikat traži da se osnovna prosječna zarada u firmi, bez uračunatog minulog rada, podigne na 450 eura koliko je inače, iznosila u prvih par mjeseci rada PST u ljeto 2017., nakon čega je u novembru te godine drastično „skresana“.
„Direktor i gradonačelnik Siniša Kusovac hvale se uspješnim radom i dobrim finansijskim rezultatima PST koji ima više nego dovoljno novca, da izađe u susret opravdanim zahtjevima radnika. Oni nas optužuju da smo rasipnici jer želimo da dio novca koji firme zarađuje potrošimo na plate radnika, a oni namjeravaju da od toga navodno razvijaju PST gradnjom spratnih garaža i uređenjem novih parkirališta. Slažemo se da treba razvijati firmu, ali ne može se sve to postići preko noći i odjednom, i pogotovo ne preko leđa radnika. Ako Opština želi da gradi nova parkirališta, neka izdvoji novac iz kapitalnog budžeta, ili neka PST uzme kredit koji će lako vraćati, a ne da se to finansira isključivo iz zarade firme u kojoj radnici primaju najmanje plate u najuspješnijoj opštini u državi – crnogorskom Monaku, kako oni zovu Tivat.“- kaže Dangubić. Objašnjava da i on svoju kuću godinama gradi iz kredita koji postepeno vraća „a ne da kažem mojoj djeci, ajde da ništa ne jedemo pet godina, da bi odmah završili kuću“.
Predrag Dangubić
Poručuje da Sindikat PST neće potpisati kolektivni ugovor dok god u njemu ne dobije traćenu visinu propisno obračunatih osnovnih zarada i optužuje Ognjanovića da „zaobilazi Bord direktora“ i u čitavu priču bez osnova uvodi rukovodstvo Opštine. Izuzetno je kaže, nezadovoljan sastankom koji su nedavno imali da gradonačenikom Kusovcem (DPS) i glavnom adminbistratorkom Opštine Marijom Sijerković (DPS) koji su im rekli „da ne treba da nam se ništa više da jer navodno, imamo i previše“, a Sijerkovićka koja u Opštini prima platu od oko 1.400 eura im je navodno kazala da „ko nije zadovoljan, neka slobodno napusti firmu“.
„Nije bilo nikakvog dogovora, već samo njihova namjera da nam sa pozicije sile, pokažu da že biti onako kako oni kažu.“- istakao je Dangubić dodajući da rukovodstvo frime i Opštine ne uvažava argumente radnika i uporno ignoriše njihove zahtjeve, uprkos tome što se i u čitavu priču uključila i Unija sindikata CG. Dangubić ističe da radnici osnovano sumnjaju da im se mjesecima pogrešno obračunajavu i neosnovano umanjuju zarade za što optužuju Ognjenovića i firmu „Bencom“ iz Herveg Novog koju je kažu, direktor angaživao da radi računovodstvo PST-a.
„Dešava se da po obračunu plate, navodno radbnik nema ispunjen osnovni fond radnih sati, ali i pored toga ima prekovremene sate. Kako je moguće da npr. u mjesecu u kojem sam imao više prekovremenih i sati rada noću, dobijem manju platu nego u prethodnom mjesecu u kojem sam imao manje takvih sati ?“-pita se Dangubić dodajući da do sada nije od računovodstva i direktora dobio suvisao odgovor. Istakao je da se sa PST već sude zbog neisplaćivanja putnih troškova u prošloj godini, lani nisu dobili ni zimnicu, a direktor Ognjanović koga optužuju i za loš odnos prema zaposlenima, im navodno ne dozvoljava da iskoriste godišnje odnore u broju dana koliko ih po zakonu pripada „i jednostavno kaže da on ne može da radniku da toliki odmor“.
Sindikat ističe, neće odustati od svojih zahtjeva, i svim sredstvima boriće se za ostvarivanje prava radnika.
PST I OPŠTINA TVRDE DA JE LOPTA U DVORIŠTU RADNIKA
Parking servis Tivat
Iz menadžmenta PST su nam kazali da su oni pristali da povećaju plate radnika „sa 324 do 373 eura, u odnosu na koeficijente i složenosti poslova, na zarade gdje bi zaposleni sa srednjom stručnom spremom, sa svojim minulim radom imali od 445 do 519 eura”.
“Izvršni direktor i Odbor direktora su spremni od avgusta mjeseca, da potpišu Kolektivni ugovor ali se zahtijevi predstavnika Sindikata, i ističemo ne svih zaposlenih, mijenja iz mjeseca u mjesec. Dakle oni su ti koji neće ili ne žele da prihvate povećanja zarada, tako da je na njima da se izjasne da li žele zaista povećanje zarade”- stoji u odgovoru koji je dostavljen preko PR službe Opštine Tivat, uz napomenu da oni nude koeficijente po Granskom kolektivnom ugovoru, a Sindikat traži više od toga. Tvrde da Ognjanović ne insistira da u obračun osnovne plate ulazi i minuli rad “ali su pojedini zaposleni tražili da im se napravi precizni tabelarni obračun u odnosu na povećanje zarade za svakog zaposlenog pojedinačno, kako bi jednostavnije analizirali koliko je povećanje, odnosno tačan iznos.”
“Pojedini još uvijek nijesu razumjeli tabelu”- poručuje direktor, koji tvrdi da s sve inspekcijske kontrolee do sada potrdile da se u PST radi ispravno, da radnici dobijaju sve na što imaju prava po zakonu, kao i da osnivač – Opština Tuvat odlučuje o raspodjeli dobiti frme.
“Zarade obračunava renomirani knjigovodstveni servis sa kojima PST ima potpisan ugovor. Softverski sistem je isti kao i u ostalim knjigovodstvenim servisima kao i u opštinskom nadležnom sistemu, koji prati 10 preduzeća. Imamo od njih mišljenje da su sve zarade obračunate u skladu sa zakonom i da naš knjigovodstveni sistem obračunava zarade na isti način”- piše u odgovorima PST.
Na rutnoj karti Mediterana i basena Crnog mora koju je 2015. izdao kartografski odjsjek (Admirality Charts) renomirane Hidrografske služa Ujedinjenog Kraljevstva, glavna crnogorska trgovačka pomorska luka Bar, ne nalazi se na našoj, već teritoriji susjedne države Albanije.
Riječ je o rutnoj karti Admirality Charts-a broj 5146, urađenoj u izuzetno velikoj razmjeri od 1: 5.000.000, a koja je izdata u februaru 2015. i još uvijek je u upotrebi. Karte ovako velikog razmjera inače, služe za generalno planiranje ruta kojima se brodovi kreću na velikim udaljenostima između polazne i odredišne luke, prvenstveno na prekookeanskim putovanjima. Rutne karte pored ostaloga, sadrže i udaljenosti među glavnim lukama na određenom velikom plovidbenom području, ucrtane preovlađujuće morske struje, granice kretanja plutajućeg leda, ružu vjetrova, kao i preovlađujuće okeanografske i meteorolške karakteristike nekog plovnog područja tokom određenih perioda godine.
One, kao što je to slučaj i sa kartom Admirality Chartsa broj 5146, zbog svoje velike razmjere, nisu dovoljno detaljne da se po njima vodi precizna navigacija. Luka Bar na spornoj karti ucrtana je znatno istočnije od svog pravog položaja, daleko iza granične linije između Crne Gore i Albanije, na teritoriji susjedne države.
„Na nautičkoj karti “Routening Chart Mediterranean and Black seas” No. 5416, naša luka Bar jeucrtana u području drzave Albanije. Vjerovatno greška nije namjerna, ali svakako nije lijepo da stoji tako ucrtano već mnogo godina, a da niko na to ne reaguje.”- kazao je jedan crnogorski pomorac – navigacioni oficir na stranom kontejnerskom brodu, a koji ovih dana plovi Mediteranom i koji je u zbirci karata na komandnom mostu tog broda, našao i spornu kartu.
Iz Sektora za hidrografiju Zavoda za hidrometeorologiju i seozmologiju Crne Gore zahvalili su na dojavi i istakli da nisu znali za ovu grešku koja se potkrala njihovim britanskim kolegama.
“Nismo bili upoznati sa time jer inače, ne koristimo karte razmjera 1:5.000.000. Odmah ćemo poslati zahtjev za ispravku Hidrografskoj slubi Ujedinjenog Kraljevstva Velike BritanijeiI Sjeverbne Irske.”- rekli su iz SHO.
Inače, sporna rutna karta i dalje se moće kupiti preko sajta Hidrografske službe UK, po cijeni od 21,95 dolara.
