Zakupci privremenih objekata na platou ispred Jadranskog sjama započeli su danas, kako najavljuju, svakodnevna okupljanja ispred zgrade Opštine Budva u znak protesta jer je gradska uprava Planom privremenih objekata za period od 2019 – 2023 “izbrisala” kioske i tezge na kojima se održavala sajamska manifestacija “Bazar robe široke potrošnje”.
Kako je kazao predsjednik NVO “Bazar“ Božidar Banović više od 40 privrednika i preduzetnika ostaje bez posla.
“Svi objekti na Jadranskom sajmu su postavljeni na privatnom zemljištu i predstavljaju jednu cjelinu. Spremni smo da u saradnji sa nadležnim sekretarijatom i gradskim urbanistom dogovorimo način za estetsko prilagođavanje objekata prostoru, a uvijek smo iskazivali spremnost za saradnju u obostranim interesu.Apelujemo da nadležni još jednom preispitaju svoju odluku, vrate privremene objekte Jadranskog sajma u program kako bi umanjili štetu koja će nastati ako se usvoji predloženi Program privremenih objekata za teritoriju Opštine Budva za period od 2019-2023 godine”, naglaso je Banović.
Delegacija audit tima Evropske agencije za pomorsku sigurnost (EMSA) za pripremu Crne Gore za IMSAS (obavezan audit za zemlje članice Međunarodne pomorske organizacije IMO) boravi u višednevnoj posjeti crnogorskoj pomorskoj administraciji.
Državni sekretar u Ministarstvu saobraćaja i pomorstva Muamer Hajdarpašić podsjetio je članove delegacije na činjenicu da je Crna Gora, 10. oktobra 2006. godine, zvanično postala 167 članica IMO-a (Međunarodna pomorska organizacija) i time prihvatila konvencije i protokole IMO-a, kao i prava i obaveze koje iz toga proizilaze.
“Treba imati u vidu aktivnosti koje Crna Gora preduzima na putu evropskih integracija kroz jačanje pravnog i administrativnog okvira s ciljem podizanja nivoa sigurnosti i bezbjednosti, zaštiti mora od zagađenja i zaštiti ljudskih života na moru.” naglasio je Hajdarpašić
Ministarstvo saobraćaja i pomorstva zajedno sa Upravom pomorske sigurnosti nastavlja kontinuirano da prati standarde I preporuke IMO-a i pravni okvir EU I pokušava da odgovori svim izazovima naročito imajući u vidu ograničene administrativne kapacitete I limitirana finansijska sredstva.
“U prethodnom periodu preduzete su aktivnosti koje su rezultirale: vraćanjem crnogorskih pomoraca na tzv. bijelu listu EU; uklanjanju Crne Gore sa tzv. „crne liste“ Paris MoU i prenosu ovlašćenja za pružanje usluga pregleda brodova i izdavanju potrebnih svjedočanstava, za brodove koji plove pod crnogorskom zastavom, na priznate organizacije. Uporedo sa ovim aktivnostima intezivno radimo i na prijemu Crne Gore u Paris MoU.“
Vođa audit tima EMSA Hemming Hindborg, je istakao kao veoma kvalitetnu dosadašnju saradnju crnogorske pomorske administracije, izrazio svoje ubjeđenje da će iskustvo i tradicija koju Crna Gora ima u pomorstva biti veliki doprinos u periodu koji slijedi.
“ Iako mlada država kada je u pitanju članstvo u pomorskim međunarodnim organizacijama Crna Gora je pokazala zavidan nivo ozbiljnosti i spremnosti da prihvati i primijeni sugestije i preporuke koje dobija, ali i da pokaže međunarodnoj pomorskoj zajednici napredak koji je ostvarila. “
Ova posjeta je priprema Crne Gore za IMSAS, koji je najavljen za novembar 2019. godine, a ima za cilj dalje unapređenje efikasnosti crnogorske pomorske administracije.
“Vjerujem da će ovaj audit biti odličan pokazatelj kako da se na adekvatan način pripremimo se za sve buduće obaveze, ali i u otklanjanju eventualnih nedostataka. Dobro je da sugestije i preporuke dobijemo od kompetentnih institucija koje nepristrasno mogu da izvrše sagledavanje pomorske administracije i zato vjerujemo da ćemo u vama imati iskrenog partnera koji će nam pomoći da na putu koji stoji pred Crnom Gorom zajednički doprinesemo podizanju sigurnosti plovidbe i zaštiti mora od zagađenja sa plovnih objekata.” zaključio je Hajdarpašić
Sastanku su prisutvovali Generalni direktor direktorata za pomorstvo Vladan Radonjić sa saradnicima, Kapetani lučkih kapetanija Kotor i Bar, Bruno Brkanović i Predrag Ratković sa saradnicima, direktor Uprave pomorske sigurnosti Safet Kočan, kao i inspektori sigurnosti plovidbe.
U prostorijama Dnevnog centra za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju jutros je obilježen Međunarodni dan osoba sa invaliditetom. Tu ustanovu je danas posjetila sekretarka za lokalnu samoupravu Vesna Samardžić sa saradnicima, koja je poručila da Opština u kontinuitetu nastoji da pomogne rješavanje problema koji tište osobe sa invaliditetom, a samim tim i njihove roditelje.
Kako je Samardžić kazala, Dnevni centar za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju se nalazi pod ingerencijom Opštine Herceg Novi i on je ustanova za ponos kada je u pitanju briga o ovoj osjetljivoj kategoriji stanovništva. Istakla je da je Opština Herceg Novi ušla u posao izgradnje novog Dnevnog centra u Sutorini.
-Trenutno je u toku završetak izrade projektne dokumentacije i očekujemo da sva odobrenja budu završena, kako bi početkom naredne godine počeli sa izgradnjom novog Dnevnog centra, rekla je Samardžić.
Pojasnila je i da se radi o prvom dijelu budućeg Dnevnog centra, površine 270 kvadratnih metara, dok bi drugi dio, za osobe starije od 27 godina, bio stvar transformacije i proširenja ustanove, što će neminovno uslijediti i za šta će biti potrebna podrška države.
Direktorica Dnevnog centra Dragica Kosić je kazala da ta ustanova tradicionalno obilježava Međunarodni dan osoba sa invaliditetom. Ona se zahvalila profesorima i direktorici Muzičke škole Nađi Karadžić, čiji su đaci jutros izveli nekoliko numera, što je ispraćeno aplauzima i oduševljenjem štićenika Dnevnog centra. Dobro raspoloženje i veselje nastavilo se dolaskom glumca i pjesnika Dejana Đonovića, koji je uz recitale, novogodišnje misli i edukativne poruke izmamio osmijehe mlađih i starijih generacija, štićenika, njihovih roditelja i zaposlenih u Dnevnom centru.
Kosić je napomenula da su štićenici Dnevnog centra, uz pomoć njegovatelja, konkurisali za Novogodišnji bazar u Porto Montenegru. Kao rezultat, tri poslednja vikenda u decembru će u tom rizortu biti izloženi njihovi radovi i suveniri urađeni u dekupaž i drugim tehnikama.
Sastanak Jadranske Jahting Asocijacije AYA (Adriatic Yachting Association) u Porto Montenegru okupio je liderske kompanije iz Hrvatske, Srbije, Slovenije i Crne Gore, koje će od sada zajednički kreirati i djelovati kako bi unaprijedili jedinstvenu uslugu na Jadranu- saopšteno je danas iz Porto Montenegra.
„Glavni cilj AYA-e je povezanost istaknutih kompanije kako bi unaprijedili jahting uslugu, zajednički djelovati, podržavati partnerske kompanije i postati lobistička snaga na Mediteranu. Aktivno ćemo se podržavati i predstavljati se internacionalnoj klijenteli na globalnom nivou, i stvarati atmosferu za pokretanje dodatnih biznisa“- istakao je predsjednik AYA asocijacije Nizar Tagi.
Članstvo u AYA je dostupno kvalifikovanim kompanijama i pojedincima s dokazanim uspjehom profesionalne izvrsnosti u ovoj industriji. Članstvu kojem su za sada pristupili renomirani predstavnici iz turističkih, nautičkih, jahting, brokerskih kompanija, iz pomenutih zemalja, zajednički će se predstavljati na nautičkim sajmovima, imati mogućnosti za B2B kontaktima na različitim događajima iz domena jahtinga, imati jedinstveni brendi identitet, i kreirati jednu sjajnu nautičku platformu.
„Porto Montenegro je sjajan domaćin, i odlična nautička baza odakle ćemo kreirati viziju, strategije, i djelovati kao jedinstven nautički proizvod.“- zaključio je Nizar Tagi.
Nisu pomogli ni apeli građana ni prijave nadležnim jer se bacanje zemlje u more kod Kumbora nastavlja. Prema tvrdnjama mještana do sada je u more izručeno preko 30 kamiona zemlje kako bi se proširila obala gdje kompanija “Carine” Čedomira Popovića gradi hotel visoke kategorije.
Prema informativnoj table na gradilištu u Kumboru izvođač radova je firma “Apolos ing“ doo Podgorica. Završetak radova je najavljen za jul 2019. godine.
Inače, obaviješteno je JP “Morsko dobro” koje nema inspekcijsku nadležnost.
Podsjećamo da je zemlja nasipana i prije nekoliko dana kada je dr Ljubomir Radojičić stručnjak koji je doktorirao iz oblasti balneologije, odnosno na prirodnim i ljekovitim faktorima Crnogorskog primorja, ustvrdio da nasuti materijal uništava lokalni ekosistem, mijenjaja vizure obale i smanjujuje akvatorijum, što je, prema njegovim riječima masovna pojava u zalivu. Ronilac i istraživač podmorja Dragan Gačević je prije nekoliko godina na području akvatorija kod Kumbora evidentirao veliku količinu otpada: automobliskih guma, plastike i drugog otpada…Plaši se da će sada sav taj otpad biti zatrpan, a štete nesagledive…
Prije dvije godine na obali mora u Bijeloj gdje je tada u toku bila izgradnja novog hotela Park, takođe vlasništvo “Carina”, istovarani su zemlja i šut. Iz JP Morsko dobra su tada evidentirali, da niko nema dozvolu za odlaganje zemlje na tom području. Nikada nije utvrđeno ko je bacao zemlju u more i niko nije ni kažnjen.
Nasipanje zemlje, šuta, građevinskog otpada, bacanje kućnih aparata, namještaja, automobilskih guma u more stalna su praksa na području hercegnovske opštine. Počinioci uglavnom ostanu “nepoznati”, pa tako i nekažnjeni.
Trebinje je oborilo rekord što se tiče turističke sezone. Za 10 mjeseci ove godine u najjužnijem gradu prenoćilo je oko 87 hiljada gostiju sa svih strana.
Broj onih koji su se Trebinjem prošetali na jedan dan je mnogo veći. Stigli su iz više od 90 zemalja svijeta.
“U Trebinju za 10 mjeseci je noćilo turista iz 72 različite zemlje svijeta. Prednjače turisti iz Turske, Grčke, Južne Koreje, Srbije, što se tiče noćenja, a što se tiče dnevnih posjeta tu imamo najviše iz Francuske, Njemačke, Rusije itd,” rekao je Marko Radić, direktor Turističke organizacije Trebinje.
I turistički vodiči zadovoljno trljaju dlanove.
“Iskreno, kada je upoređujem sa prošlom godinom bila je, što se mene tiče bolja, ja mislim i ostale kolege da su više radile. Velika je promocija urađena za Trebinje,” kaže Vladimir Čerečina, turistički vodič.
I hotelijeri su sabrali račune. Bolji su, kažu, nego što su očekivali. U trebinjskom hotelu “Nar” sobe su stalno pune. Gostiju ima i sada, a tek će ih biti, otkrivaju u “Naru”.
“Tokom ovoga perioda takođe imamo grupa iz Južne Koreje, Malezije kao i individualnih gostiju. Što se nove godine tiče imamo rezervisan, još u prošlom mjesecu, pun pansion,” kaže Tanja Kolak, hotel “Nar”.
Ne fali ni nagrada za dobro obavljen posao. Svi zajedno su u proteklom periodu obišli sajmove širom regiona, sljedeća godina rezervisana je za međunarodno tržište. Kruna ovogodišnjeg uspjeha tek slijedi.
Turistička navala na jugu Republike Srpske očekuje se već za mjesec dana. Nadležni u gradu na Trebišnjici kažu da idu u korak sa ostalim turističkim mjestima iz regiona pa su zato za doček Nove godine ali i cijeli januar priredili bogat program.
Pop zvijezda Dženan Lončarević na trgu pod platanima uvešće Trebinjce i goste u Novu godinu. Gradski čelnici dosta toga obećavaju i za božićne praznike, a kažu svečano će se obilježiti i 9. Januar.
Ove godine navršava se 100-ta obljetnica potonuća za nekoliko povijesno važnih olupina u Jadranu.
Ako se samo malo vratimo u povijest, onu bližu pa ju spojimo s ronjenjem, uvidjet ćete da je 2018. godina izuzetno bitna za ronjenje u Hrvatskoj.
Upravo ove godine smo u prilici obilježavati stote obljetnice potonuća nekih zaista posebnih lokacija brodoloma u hrvatskom Jadranu. Već ste uspjeli izračunati, radi se o kraju Prvog svjetskog rata i burnim događajima na Jadranskom moru koji su iznjedrili neke od impozantnih olupina koje privlače sve veći i veći broj ronilaca.
1918. godina je u ratno – pomorskom smislu bila burna, ne samo na Jadranu, nego i šire i na veliku žalost tadašnjih kapetana i admirala, a na istovremenu radost današnjih zaljubljenika u olupine i pomorsku povijest.
Među njima su i neke od najznačajnijih olupina poput Szent Istvana te Cesare Rossarola pa zatim olupina Euterpe na Pagu i ona Pelagose južno od Malog Lošinja. Tu je i jedna od tajnovitijih na Jadranu, Peloro na Lastovu. Uz ove sve vrlo važne stote obljetnice potonuća ovih olupina, ove godine se zajedno s njima poklapa i pedesetogodišnjica stradanja možda najposjećenije olupine na Jadranu, one Peltastisa na otoku Krku.
Ova godina tako protječe u mnogim više ili manje razvikanim manifestacijama obilježavanja potonuća nekih od ovih olupina. Tako je, vezano za Szent Istvana, već obavljeno mnogo memorijalno – istraživačkih ekspedicija, ponajviše u svibnju i lipnju. Ekspedicijska ronjenja su bila organizirana uz nadzor Ministarstva kulture RH i u njima su sudjelovali sljednici Austro–Ugarske monarhije pa su tako ronile i hrvatske i mađarske i austrijske ekipe ronilaca, svaka s nekim novim značajnijim nalazima i novim rezultatima.
Eto, samo jedan mali detalj za naše čitatelje, zub vremena je debelo počeo nagrizati strukturu broda pa su u zadnjim godinama propale neke pregradne stijene na brodu čime je omogućen olakšani ulazak u neke dijelove. Time se došlo do novih nalaza sitnih artefakata i brodskog inventara pa će se strogo kontrolirana istraživanja nesumnjivo nastaviti.
Slično je i s ostalim “stogodišnjacima” u Jadranu, a i “pedesetogodišnjem Grku” obilježena je obljetnica potonuća.
Sjednice Skupštine opštine (SO) Kotor, (nastavak 16. i 17.) koja je trebala biti održana danas odloženo je do daljnjeg. Kako je obrazloženo iz Skupštinske službe, razlog odlaganja zasijedanja je nemogućnost prisustvovanja sjednicama dijela odbornika vladajuće koalicije u zakazanom terminu.
“U skladu sa dosadašnjom dobrom praksom, obaviještava se javnost da se održavanje zakazanih sjednica odlaže do daljnjeg. O novom terminu održavanja skupštinskih zasijedanja javnost će biti blagovremeno obaviještena, nakon sjednice Kolegijuma Skupštine, piše u dopisu”.
Inače, nastavak 16. sjednice SO nije održan ni nakon više od pet mjeseci, zbog čega vladajućoj koaliciji u Kotoru ostaje još samo 30 dana da sjednicu održi. U protivnom, prema zakonu, uslijediće upozorenje Vlade, a zatim uvođenje prinudne uprave.
Iz opozicionog DPS i LP, ali i SDP-a koji je dio vladajuće garniture, ranije je najavljeno da neće podržati odluke na koje je prethodno saglasnost dao predsjednik Opštine Vladimir Jokić (Demokrate).
Kamen spoticanja je i odluka o kupovini nepokretnosti u vlasništvu „Jugopetrola” za koju se zalaže prvenstveno URA, dok u SDP-u smatraju da to nije valjan posao.
Realan scenario hrvatskog ulaska u eurozonu je između 2023. i 2025. godine, javlja HRT.
Većinu kriterijuma je ispunjeno, ali to je proces koji traje, na primjer, samo evropski kursni mehanizam, koji je svojevrsna čekaonica za ulazak u eurozonu, traje najmanje dvije godine.
“Kad dođemo do faze ulaska u eurozonu, evo kako će sve izgledati u praksi. Mogućnost plaćanja i u kunama i u eurima trajaće prilično kratko, samo 15-ak dana. No zato će mnogo duže postojati obaveza isticanja obiju cijena, najmanje šest mjeseci, upravo kako bi se izbjegao drastični rast cijena i zaokruživanje na višu vrijednost. Procjene govore da bi zbog uvođenja eura potrošačke cijene mogle rasti za 0,2%”, javlja hrvatski javni servis a prenosi SEEbiz.
Ako npr. godinu dana nakon prelaska na euro shvatite da ste novčanicu od 100 kuna zagubili u džepu ili čarapi, takođe neće biti problema jer većina novih članica omogućava neograničeno razdoblje za zamjenu novca.
Prema kojem bi se kursu mogla obavljati zamjena kuna u eure, biće poznato relativno brzo. Kad uđe u evropski kursni mehanizam, definisaće se raspon zamjene kune za euro, koji će vrlo malo varirati. Ako pogledamo posljednjih 10 godina, vidimo da su oscilacije kune u odnosu na euro bile vrlo male. U tom periodu, vrijednost jednog eura je varirala od 7,13 do 7,73 kune, no većinu vremena taj je raspon bio između 7,4 i 7,5 kuna pa se može očekivati da će i konačna konverzija biti negdje na tom tragu.
U posljednje vrijeme postoji znatan rast kredita u kunama, njihov ukupni iznos veći je od onih u stranim valutama. Zbog negativnog iskustva mnogih građana s kreditima u švajcarskim francima, veliki broj njih okrenuo se zaduživanju u domaćoj valuti.
Time će se građanima obaviti konverzija u euro na isti način i po istim uslovima kao i kod bilo koje druge transakcije.
Oduvijek su nas u školi učili da je patriotizam u formi borbe protiv nekog vanjskog ili unutarnjeg neprijatelja- nazovimo ovu vrstu patriotizma patriotizam protiv– jedna od vrhunskih moralnih vrijednosti; štoviše, da je to jedina vrsta patriotizma koja postoji. Nikad nas nisu- ili jesu, ali sasvim nedovoljno- učili da fenomene stvarnosti, između ostalih i patriotizam, promatramo oprezno, duboko, sa kritičkom distancom i krajnje racionalno.Drugim riječima, nisu nas (dovoljno) učili da raznovrsne pojmove, događaje i situacije- između ostalih i određena istorijska dešavanja- promatramo lišeni emotivnog odnosaprema istima i obavezno sa više aspekata, pri čemu se iz jednog od tih uglova gledanja može- ali i ne mora uvijek- istina o nekom događaju bolje i jasnije sagledati.
Da bih oprimjerio ovo što sam pomenuo u uvodu, i ja ću se vratiti u tu, za ex YU prostore od dalekosežnog značaja- a iz današnje vizure i gotovo mističnu- 1918. godinu. Februar je mjesec 1918., četvrte godine Prvog svjetskog rata, i na brodovima K.u K. Kriegsmarine u Boki izbila je pobuna mornarâ. Uslovi za život na brodovima su loši, rat već predugo traje, a uveliko se osjeća i uticaj Oktobarske revolucije, koja je nedavno izbila u Rusiji. Pobuna je, međutim, ubrzo ugušena, a četvorica mornara (Raš, Grabar, Šižgorić i Brničević) osuđeni su na smrt strijeljanjem. Kompletna južnoslovenska istoriografija vrednuje ovaj događaj kao čin patriotizma i pružanja herojskog otpora stranim gospodarima i ugnjetačima; kao okrutnu odmazdu okupatora prema našim ljudima koji su se pobunili zbog svog lošeg egzistencijalnog položaja; ponekad i kao odjek socijalističke revolucije u Rusiji, tj. pobunu baziranu na klasnim osnovama. I ta ocjena nije netačna zato što su svi ti elementi zaista imanentni ovom događaju; konačno, nijedna pobuna i nijedan ustanak ne podižu se iz obijesti. Apsolutizacija (istoriografske) ocjene da je pobuna mornarâ u Boki 1918. godine patriotski i herojski čin usmjeren protiv stranih ugnjetača i okupatora bila bi, međutim, velika greška, i to upravo zbog pogleda na taj događaj sa samo jednog aspekta. Jer: u vrijeme kada mornari podižu pobunu, rat još uvijek uveliko traje, nema naznaka koja će strana u njemu pobijediti (dakle, u tom trenutku Centralne sile imaju makar jednake šanse da pobijede u ratnom sukobu koliko i sile Antante), a Austro-Ugarska je uveliko suverena i postojeća država. Dakle, da bi se ispravno razumio događaj o kojem govorimo i isti adekvatno vrednovao, potreban nam je pogled iz još jednog ugla- iz ugla Austro-Ugarske kao, tada, suverene države koja se bori da pobijedi u ratu. Nijedna država- a pogotovo ne država koja je u tom trenutku u ratnom sukobu- ne može tolerisati i ne bi tolerisala pobunu koja se dešava u njenoj vojsci. Promatrano sa tog aspekta, reakcija austrougarskih (vojnih) vlasti potpuno je logična i očekivana, ma koliko nama izgledala surova i nepravedna. Ta reakcija zaista i jest surova i nepravedna iz ugla naše i južnoslovenske istoriografije, koja je Austro-Ugarsku Monarhiju decenijama tretirala i kvalifikovala kao stranu okupacionu silu. Ali iz ugla Austro-Ugarske Monarhije i uopšte iz ugla ratnog prava, kažnjavanje smrću ljudi koji su označeni kao vođe pobune- pobune koja je mogla ozbiljno destabilizovati armiju u uslovima ratnih dejstava i ugroziti odbrambenu stabilnost jedne značajne vojne baze kakva je za Austro-Ugarsku Monarhiju bila Boka Kotorska- bilo je nužan čin. Upravo rečeno ne treba percipirati kao nekakvu vrstu apologije Austro-Ugarske Monarhije od strane autora ovog članka. Naprotiv: riječ je o pokušaju da se pomenuti događaj sagleda sa aspekta cjelovitosti i na taj način shvati i „uhvati“ puna istina o njemu. Filozofi i mistici odavno su shvatili da je istina u onome što su krstili sintagmom coincidentia oppositorum.
Sličan metodološki pristup trebalo bi zauzeti i pri analizi događaja koji je, slobodno možemo reći, medijski i u političkom smislu obilježio godinu na zalasku. Riječ je, naravno, o Podgoričkoj skupštini. Na neki način- kada se taj događaj posmatra iz separatnih i izolovanih uglova- i ovdje su u pravu i jedna, i druga strana: i oni koji tvrde da je Podgorička skupština bila akt (po)ništenja crnogorske državnosti, i oni koji Podgoričku skupštinu veličaju kao skupštinu ujedinjenja sa Srbijom i, kasnije, sa ostalim narodima bivše Jugoslavije. Kraljevina Crna Gora- odlukama Podgoričke skupštine- objektivno sezaista odrekla svoje državne samobitnosti i istu žrtvovala zarad nekih ciljeva koji su krajem novembra 1918. godine smatrani važnijim od očuvanja crnogorske državnosti. Sa druge strane, međutim, jednako tako je istina da objektivno u tom trenutku bilo koja skupština u Crnoj Gori ne bi mogla donijeti odluke drugačije od onih koje je donijela Podgorička skupština. Jer: kraj novembra 1918. vrijeme je opšteg haosa, nestabilnosti i previranja u Evropi. Jedno Carstvo, rusko, već je nestalo, i u toj zemlji vodi se krvavi i užasavajući građanski rat; Austro-Ugarsko Carstvo takođe broji svoje posljednje dane, a (južno)slovenski narodi u njegovom sastavu sada jasno vide i nestrpljivo očekuju svoju punu nacionalnu emancipaciju; u državama koje su doživjele poraz u ratu- punim krcatim nezadovoljnih vojnika i ljudi uopšte- na pomolu su socijalističke revolucije; te revolucije će naredne, 1919. godine, i izbiti u Bavarskoj i Mađarskoj, gdje će nakratko biti formirane sovjetske republike. Istovremeno sa tim: srpski establišment na čelu sa regentom Aleksandrom Karađorđevićem- zahvaljujući pobjedama srpske vojske u ratu i žrtvama koje su srpska vojska i narod podnijeli u istom- ima neograničen kredibilitet kod svojih saveznika iz Antante. Kad se tome doda plan Saveznika da likvidiraju Austro-Ugarsku- i od Južnih Slovena koji su bili pod njenom vlašću, sa jedne strane, i Crnogoraca i Srba, sa druge- formiraju novu državu Južnih Slovena, odluke Podgoričke skupštine čine se- ma koliko da su bile kobne po crnogorsku državnu samobitnost i ma koliko traumatično djelovale na pristalice kralja Nikole i crnogorske državnosti- jednostavno neumitnim i produktom istorijske nužnosti. Tim prije i tim više što kralj Nikola u tom trenutku nije bio u svojoj zemlji.
Kad je u pitanju Podgorička skupština, nevolja nije toliko u neuviđanju totaliteta ovog događaja koliko u neizvlačenju pouka u vezi sa istim. Ni jedna ni druga strana u sporu ne uviđaju u fakticitetu, odlukama Podgoričke skupštine i njihovim posljedicama neke bitne stvari koje ozbiljno opterećuju njihovu ideološku poziciju i štete njihovom pogledu na Crnu Goru i njen državno-pravni status. Pristalice crnogorske državnosti nikako da se zapitaju zašto su odluke Podgoričke skupštine relativno lako sprovedene u djelo i zašto otpor vlastima nove države- iako ga je, naravno, bilo u vidu Božićne pobune- nije bio mnogo masovniji nego što je bio. Sa druge strane, ni oni koji Podgoričku skupštinu veličaju kao čin ujedinjenja nikako da se zapitaju zašto je Crna Gora- iako, kao Zetska Banovina, teritorijalno proširena u Kraljevini SHS/Jugoslaviji- tako loše ekonomski tretirana u okviru Kraljevine SHS/Jugoslavije (o čemu svjedoče i zvanične statistike te države), što je svakako mnoge pristalice ujedinjenja u Crnoj Gori navelo da preispitaju svoj prvobitni ujediniteljski zanos. A kad bi se malo zapitali o tim stvarima, i jedni, i drugi došli bi do odgovorâ koji su itekako validni i kad je riječ o savremenoj istoriji i aktuelnom stanju u kome se Crna Gora nalazi. I prilično obeshrabrujući, ako ne i zabrinjavajući.
Ne gajim, naravno, iluziju da ću ovim člankom nešto promijeniti nabolje u crnogorskom društvu i da ću eliminisati subjektivizam- često veoma zlonamjerni- iz rasprava koje se tiču nekih opštedruštvenih problema. Ali ako je ovaj tekst makar jednog čovjeka naveo da fenomene promatra sa više aspekata- objektivno i tražeći cjelinu istine- ili onaj ugao gledanja iz kojeg se neki fenomen najbolje može sagledati, onda- pišući ove redove- nisam proćerdao vrijeme. Nisam proćerdao vrijeme jer se- između ostalih načina- (i) na taj način formiraju svjesni pojedinci, pojedinci koji misle i koji kritički promatraju stvarnost i društvo u kojima žive. Da se vratimo na uvodni dio članka u kojem sam pomenuo patriotizam protiv. Mislim da smo svi pomalo umorni od ovog patriotizma protiv i da je vrijeme da mu pretpostavimo drugu vrstu patriotizma- patriotizam za. Patriotizam za je kreativni patriotizam: ispoljava seu naporu usmjerenom na stvaranje jakih i nezavisnih institucija, na jačanje reda i neselektivnuprimjenu zakona, na povećanje razine znanja i na širenje polja društvene slobode. Patriotizam zazapravo je conditio sine qua non opstanka jedne države i jednog naroda. A što je više mislećih pojedinaca, to su veći i kapacitet i moć patriotizma za. Mehanizmi ozdravljenja društva nisu komplikovani, samo ih konačno treba početi primjenjivati.
