Prva Međunarodna konferecija posvećena zaštiti podvodnih arheoloških lokaliteta održana je u protekla dva dana u hotelu Splendid u Bečićima. Tridesetak stručnjaka iz zemalja Evrope i regiona, podijelilo je iskustva i sazanja iz te oblasti, gdje za sada prednjači Italija, sa najvećim tehničkim i drugim dostignućima.
Njihova iskustva prenio je savjetnik za kulturna dobra i idenetitet Sicilije i predsjednik Intrenacionalne akademije za podvodne tehnike i nauke Sebastijano Tusa, navodeći kao ključni problem u zaštiti, integraciju nasljeđa i zahtjeva modernog doba. Kada je u pitanju Crna Gora, pomoćnica direktora Centra za konzervaciju i arheologiju Marija Jabučanin, istakla je nedostatak stručnog kadra, a slaba tehnička opremljenost i nepostojanje nadzornih i inspekcijskih organa, decenijama već odlažu početak sistematskog podvodnog istraživanje.
Izlaz iz veoma loše situacije u zaštiti poodvodnih lokaliteta Jabučanin vidi u primjeni dobrih iskustava iz zemalja okruženja, ali i u davanju koncesija Ministarstva kulture ronilačkim klubovima koji bi podvodne lokalitete uvrstili u turističku ponudu, u saradnji sa lokalnom zajednicom. Kao hitnu potrebu vidjela je osnivanje obalske policije, čije bi ingerencije isključivo bile za oblast baštine, zatim kancelarije za suzbijanje prekogranične nelegalne trgovine podmorskim blagom.
Iskustava i mišljenja o istraživanju u ovoj oblasti podijelili su i Istok Pebregar, Veselin Mijajlović, Anastazija Miranović, Andrej Gaspari, Masimo Kapuli, Barbara Davide, Ema Salvatore, Dejan Gazivoda, Milorad Đuknić, Miraš Martinović, Fabio Ruberti, Neven Lukas i Damir Podnar.
Ronioci
Danas je obavljeno ronjenje na podvodnim arheološkimm lokalitetima u Budvi.
Konferencija čiji je cilj upoznavanje sa temama zaštite podvodnih arheoloških lokaliteta, novim rezultatima podvodnih arheoloških istraživanja u Crnoj Gori, pomorskom trgovinom kroz istorijska razdoblja, kao i osposobljavanje profesionalnih ronilaca traje do 20. septembra.
Organizatori konferencije su: Regionalni ronilački centar za podvodno deminiranje i obuku ronilaca – Herceg Novi i Accademia Internazionale di Scienze e Tecniche Subacquee – Roma, pokrovitelj je Vlada Crne Gore – Ministarstvo kulture.
Docentica Irena Radić Rossi i Katarina Batur, asistentica s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, imale su sa svojim timom doista dinamično radno ljeto. Istraživalo se čak četiri velika i važna lokaliteta, od Cavtata do Caske, a ono s čime se najviše borilo nisu iscrpljujući sati provedeni s ronilačkom opremom u podmorju ili vremenske neprilike, već stalni izazovi financiranja projekata koji su dragocjeni za očuvanje hrvatske kulturne baštine, ali i zahtjevni u organizacijskom i logističkom smislu.
Na istraživanju mjesta brodoloma mletačkog broda “Gagliana grossa” kod otočića Gnalića ekipi se pridružio se i naš fotoreporter Božidar Vukičević, zahvaljujući kojemu smo i mi ostali mogli opet zaviriti na mjesto brodoloma i na jedno od najsenzacionalnijih podvodnih arheoloških nalazišta na svjetskoj razini, koje zbog obilja raznih predmeta iz kasno renesansnog doba, pronađenih među ostacima potonulog broda, te brojnih ljudi i događaja koji se uz njega vežu, stručnjaci zovu “ogledalom renesansnog svijeta”. Potonuo 1583. godine s teretom za carigradski dvor i tržište, brod neprestano otkriva nešto novo i zanimljivo, a tako je bilo i ovoga ljeta…
Osjetljive bačve
– Svake godine istražujemo novi dio nalazišta, a što više istražujemo, više shvaćamo koliko nas mnogo posla još očekuje i koliko je taj posao vrijedan i zanimljiv s obzirom na važne podatke kojima nalazište obiluje. Ono što nismo mogli niti zamisliti prve ili druge godine istraživanja, sada nam se napokon ukazuje. Da bi se do toga stiglo potrebno je puno truda, ne samo zbog dubine već i zbog kompleksnosti nalazišta. Godinama smo muku mučili sa drvenim bačvama koje su vrlo zanimljiv i vrijedan dio brodskog tereta. One doista krasno izgledaju i impozantno djeluju nad brodskom konstrukcijom. Veće su ispunjene žarko crvenim hematitom, manje olovnim bjelilom, a očuvana je i slama korištena prilikom pakiranja. Bačve su izrazito osjetljive i lako se raspadaju pa nismo znali kako riješiti problem njihova vađenja, sve dok se u jednom razgovoru s kolegama iz Italije nije pojavilo pravo rješenje. Kolegica Barbara Davidde koja vodi Odjel za podvodne arheološke zahvate (Nucleo per gli interventi dell’archeologia subacquea) na Institutu za konzervaciju i restauraciju (Istituto Superiore per la Conservazione ed il Restauro – IsCR) talijanskog Ministarstva kulture u Rimu već je od ranije poznavala brodolom kod Gnalića i, poput mnogih, bila njime fascinirana pa je rado priskočila u pomoć inovativnom tehnologijom koju je u okviru europskog projekta SASMAP razvio njezin tim. Tako je započelo planiranje zajedničke aktivnosti, a nakon potpisivanja sporazuma sa Sveučilištem u Zadru Barbara Davidde i Marco Ciabattoni pridružili su se ovogodišnjem istraživanju. S njima je stigla i mlada konzervatorica Martina Patriarca koja će svoje iskustvo dijeliti s ekipom na Gnaliću tijekom čitavog rujna, a također i studenti Raquel Delgado Llata, Valeria Bellagamba, Enrico Sapienza i Cristian Pedone kojima je boravak u Hrvatskoj bio dio ovogodišnje terenske prakse. Barbara i Marco sa svojim su suradnicima eksperimentirali u podmorju s karbonskim vlaknima i uspješno razvili metodologiju vađenja osjetljivih predmeta – kaže Irena Radić Rossi.
Čvršće od čelika
Riječ je ustvari o karbonskim vlaknima koja se s obje strane prekrivaju sintetičkom tkaninom i zamazuju epoksi smolom, a nakon toga zatvaraju u nepropusnu najlonsku ovojnicu. Na taj način dobiva se materijal koji se odlikuje čvrstoćom većom od čelika, a tijekom šest sati koliko je potrebno da se stvrdne može se lijepo oblikovati prema predmetu i prionuti uz njegovu površinu. Time se stvara odlična armatura koja omogućuje da se predmet bez teškoća iznese na površinu u zatečenom stanju i konzervira na odgovarajući način. U kasnijim fazama ta se armatura može iskoristiti i za čuvanje ili izlaganje nalaza, jer ustvari odražava njihov originalni oblik.
– Ove smo godine napravili eksperiment s nalazima na Gnaliću, tj. s ostacima jedne velike i jedne manje bačve. Postupak je doista jednostavan i svima dostupan. Potrebno je nešto novca uložiti u materijal, ali kad se usporedi sa rezultatima koje dobijete, to je neznatna investicija. Osim toga, kolege iz Italije i njihovi vrijedni studenti pregledali su ostale predmete u našem radnom prostoru i pomogli nam u uspostavljanju određenog režima preliminarne konzervacije za izrazito kompleksnu gnalićku građu – kaže Irena Radić Rossi. S obzirom na to da je Općina Tkon ustupila na korištenje arheološkom timu prostor za stanovanje i obradu nalaza, stručnjaci iz Rima voljni su uložiti truda i s hrvatskim kolegama izraditi projekt malog laboratorija za hitne intervencije i preliminarnu konzervaciju predmeta izvađenih iz mora. O takvom je laboratoriju snivao Božidar Vilhar, konzervator kojemu možemo zahvaliti spas mnogih vrijednih predmeta izvađenih s Gnalića i drugih brodoloma u drugoj polovici prošloga stoljeća, ali ga nažalost nije dočekao.
Foto Božo Vukičević/HANZA MEDIA
Neovlašteno vađenje
– Kad se bačva u karbonskom “plaštu” izvuče, prvo mora u vodu, a obloge čuvaju originalni oblik predmeta. Dogovorili smo da ćemo ove godine napraviti zajednički eksperiment i ispitati potencijal opisane metodologije u našem slučaju. S obzirom na to da je eksperiment odlično uspio, pokušat ćemo osigurati odgovarajuća sredstva za vađenje preostalih bačava i njihovo konzerviranje u Tkonu. Bačava se očuvalo pedesetak, ali su neke od njih bile u izrazito lošem stanju pa su već izvađene u komadima. Ima ih svakakvih, većih, manjih, ovalnih, izduženih… Katarina Batur u okviru doktorskog rada proučava sirovine za proizvodnu boja i ambalažu u kojoj su prevožene pa će, nadajmo se, proučavajući bačve doći do novih i zanimljivih spoznaja. Iako se svi mi zalažemo za zaštitu nalaza in situ (na mjestu pronalaska), određeni materijali neminovno propadaju i njihovu degradaciju nije moguće zaustaviti. Posebno je to slučaju s organskim materijalima i materijalima podložnim koroziji, poput željeza. Ne prikupimo li na vrijeme podatke, zauvijek ćemo ih izgubiti. Zbog toga nam je stalo bačve izvaditi te ih spasiti od sigurne propasti. Mnogo smo podataka već izgubili jer je nalazište očekivalo istraživače od 1973. kad su prekinuta prva istraživanja. Čitavo je vrijeme degradacija napredovala, a neovlašteno vađenje nalaza da i ne spominjemo. Ako se nitko ne brine za nalazište, ono je izrazito ugroženo, jer ljudi misle da nikome do njega nije ni stalo pa se s njime može raditi što se hoće – kaže zadarska arheologinja.
Sve se opet vrti oko financiranja, pri čemu domaći stručnjaci moraju ulagati beskonačno mnogo improvizacijskih sposobnosti kako bi uspjeli namaknuti sredstva i okupiti stručnjake za kvalitetno provođenje istraživanja. – Većinu naših aktivnosti financira Ministarstvo kulture, međutim, niti u jednom mom projektu to nije jedini izvor sredstava, već je uvijek riječ i o sredstvima Hrvatske zaklade za znanost, lokalne zajednice, vlastitim sredstvima, sredstvima donatora iz zemlje i inozemstva i drugim izvorima. Problem je što je riječ o kompleksnom procesu koji ima razne faze. Lakše je obrazložiti terenski dio naših istraživanja, međutim ono što dolazi poslije, obrada dokumentacije i nalaza, to je ono što zadaje najviše glavobolje. Postoje istraživanja poput nalazišta kod Cavtata koja su financirana iz europskih projekata ili istraživanja poput onih ovogodišnjih na Koločepu i Korčuli u kojima pružamo usluge pregleda određenog područja na kojem se sprema neki građevinski zahvat pa imamo priliku proučiti neko antičko sidrište ili luku. Na Gnaliću nas spašava suradnja s njemačkom Udrugom za promidžbu podvodne arheologije (FUWA) i Ronilačkim centrom Tauchbasis iz Koblenza. Oni redovito svake godine dođu i osiguraju nam mjesec dana istraživački brod, najmanje 10 ronilaca, kompresor za punjenje ronilačkih boca i raznu drugu opremu, a sve na vlastiti trošak. Bez njih bismo na Gnaliću radili dva do tri tjedna, a ne dva mjeseca kao obično – kaže Irena Radić Rossi.
Važna suradnja lokalne zajednice
Sredstva koja dodjeljuje Ministarstvo kulture realno bi pokrila tek pet do sedam radnih dana, a toliko je potrebno da se nalazište otkrije i pripremi za radi i ponovno pokrije do sljedeće sezone.
– Stoga nam zlata vrijedi podrška Općine Tkon, svi naši stručni suradnici iz zemlje i inozemstva, a posebno djelatnici Zavoda za istraživanje mora i okoliša Instituta Ruđer Bošković koji nam pomažu u zbrinjavanju teških metala iz brodskog tereta; svi studenti i volonteri i svatko tko nam na bilo koji način pruža stručnu, znanstvenu ili logističku podršku. Sve je to rezultat naše snalažljivosti, ali mi se čini da bi se moglo mnogo učiniti kad bi se problemu sustavno i ozbiljno pristupilo. Naš je Jadran izrazito zahtjevan prostor koji obiluje podmorskom baštinom pa da nas ima o stotinu, ne bi nas bilo dovoljno, a niti bismo imali dovoljno sredstava da baš sve zaštitimo. Stoga je nužno potrebno odrediti prioritete i čini mi se da je u ovome času i Ministarstvo kulture toga svjesno. Osim toga, lokalne su zajednice jako zaintersirane za suradnju ukoliko pokažete dobru volju i pružite im za to dobar razlog. Kad bismo umjesto velikih muzeja podvodne arheologije radili na mreži malih zbirki koje bi u svakome mjestu nekom lokalnom zanimljivošću privlačile posjetitelje i činile sastavni dio velike cjeline, tada bi svatko više cijenio ono što ima, time se ponosio i o tome brinuo. Ljudi bi tada mogli otkrivati neke tematske priče, posjećujući razne lokacije na obali i otocima, a mnogo naoko nevažnih i nepotrebnih nalaza dobilo bi napokon svoje pravo mjesto. Čini mi se, međutim, da bi iza toga moralo stajati Ministarstvo kulture, jer bi tek takva podrška bila stimulacija lokalnim zajednicama… U Tkonu smo prije nekoliko godina osnovali udrugu pod imenom Institut za pomorsku baštinu ARS NAUTICA i time lokalnoj zajednici na neki način zahvalili što nas tako zdušno podržavaju. Članovi osnivači ugledni su stručnjaci iz zemlje i inozemstva, zahvaljujući kojima se već realizira nekoliko većih projekata istraživanja, zaštite i očuvanja pomorske kulturno-povijesne baštine. Kupili smo i malu gajetu s latinskim jedrom kako bismo ju koristili za učenje mladih generacija; nedavno smo zahvaljujući angažmanu Zrinke Brkan Klarin uspješno održali radionicu pletenja tradicijskih pramcobrana i bokobrana od konopa. U Tkonu su nam zahvalni što smo ostali na otoku, umjesto da smo otišli u neki veliki grad. Jasno je da svatko želi napredak svoga mjesta, pa kad se stvori odnos uzajamnog povjerenja, tada je lako raditi u tome smjeru – zaključuje Irena Radić Rossi.
Habitat pod morem
Jedna od najzanimljivijoh ideja je habitat pod morem. Zahvaljujući Ianu Koblicku koji posjeduje dva operativna habitata na Floridi, a s Jamesom Milleom napisao je knjigu “Živjeti i raditi u moru”, ta zamisao golica i istraživače brodoloma kod Gnalića. Kad bi mogli živjeti i raditi na morskom dnu, efikasnost bi bila puno veća, jer umjesto da arheolozi istražuju dva puta po pola sata dnevno, mogli bi satima raditi živeći pod morem po nekoliko tjedana. – Već duže vrijeme s kolegom i prijateljem Vedranom Dorušićem, vlasnikom Ronilačkog centra “Foka” u Šimunima na Pagu, o tome maštam, a prije nekoliko godina čak su i osnovne postavke stavljene na papir. Postoje istraživačke ekipe u Italiji koje su itekako zainteresirane za takve vrste eksperimenata i kad bi nam pošlo za rukom pridobiti ih za suradnju, moja bi entuzijastička skupina bila presretna. Najviše bi me veselilo kad bih tijekom istraživanja imala dovoljno vremena za otkrivanje i proučavanje svih tih zanimljivih nalaza i kad bih izašla iz mora s blagom svih tih podataka … – kaže Irena Radić Rossi, voditeljica projekta Arheologija jadranske plovidbe i brodogradnje Hrvatske zaklade za znanost.
Multimedijalni program „Kotorski vremeplov“, posvećen gradskom životu Kotora tokom proteklih vjekova biće izveden u Luštici Bay, u petak, 21. septembra, od 18 do 20 časova. Svojevrsnu prezentaciju kotorskog načina života priprema i realizuje kotorska organizacija „Che nova” uz pokroviteljstvo Opštine Kotor.
Izvođenje u Luštici Bay je prvi put da se program odvija van Kotora. Za ovu priliku Kotorski vremeplov će se dešavati na više različitih mjesta u naselju.
Kroz dramsku igru i scenografiju biće simbolično predstavljeno kako se odigravala smjena straže na glavnim gradskim vratima, održavanje gradskog sata koje je već stotinu godina u nadležnosti porodice Homen, rad stare apoteke na Parilu – jedne od najstarijih u Evropi i pripremu preparata na djelu. Posjetioci će moći da vide i kako se vodio razgovor lavandera kod česme Karampana, te rad znamenitih kotorskih slikara koji su na trgovima pronalazili inspiraciju.
Kotorski vremeplov – apotekari
„Cilj organizovanja Kotorskog vremeplova u Luštici Bay je da se na prostoru nove zajednice u nastajanju napravi spona sa tradicijom, vrijednostima i bogatom kulturom Kotora i da se i kulturni ambijent Luštice, kao što je to slučaj sa arhitektonskim i svakako prirodnim, što više prilagodi emitentnom podneblju. Nadamo se da će ovom interesantnom putovanju kroz vrijeme prisustvovati što više Bokelja, posjetilaca iz cijele Crne Gore i turista jer nas očekuje zaista lijep događaj“, saopštila je Slavica Milić iz marketinga Luštica Development.
Kotorski vremeplov – pjaca
Tango ljubitelje u nedjelju 23. septembra u Luštici Bay očekuje velika revija plesa strasti, počev u 12 časova pa sve do 18 sati. Tango maraton je trodnevna manifestacija koja će se održati na promenadi Luštica Bay i na dvije lokacije u Porto Montenegru – Jahting klubu /Yachting Club/ i hotelu Ridžent /Regent /, u organizaciji plesne škole „Tango i tačka“.
Turističko naselje Luštica Bay otvoren je ovog ljeta kao operativna i funkcionalna turistička destinacija, otvorena za sve posjetioce i turiste. Hotel Čedi /The Chedi /, prvi od sedam planiranih u gradu, otvorio je vrata 21. jula a gostima su na raspolaganju dva restorana i bara, SPA i fitness centar, plaža i drugi sadržaji.
Promenada Luštica Bay
U glavnoj marini u Luštici Bay tokom ovog ljeta u ponudi su različiti sadržaji, restorani i kafići, prodavnice odjeće i opreme za domaćinstvo, zlatara, kozmetički salon, prodavnice kozmetičkih proizvoda, galerija, prodaja nekretnina, zdravstveni centar i supermarket.
Brač je na dobrome putu da u idućoj turističkoj sezoni bude dvaput sedmično zračnom linijom povezan s Beogradom, piše Slobodna Dalmacija.
Direktor zračne luke Brač Tonči Peović tu ideju u Beogradu je predočio Rasimu Ljajiću, potpredsjedniku srbijanske vlade i ministru turizma. Liniju bi održavali zrakoplovi kompanije “Air Serbia”.
Direktor Peović dobio je načelnu podršku za svoju inicijativu, a predstojećih dana na adresu potpredsjednika Ljajića uputit će i službeno pismo namjere. Na sastanku u Beogradu bili su načelnik općine Bol Tihomir Marinković i direktor ureda Turističke zajednice Markito Marinković.
U ovoj turističkoj sezoni na pistu bračke zračne luke slijetali su avioni iz 11 evropskih destinacija. Za novu sezonu, kazao je Peović, planiraju se nove linije, a jedna od njih je i ona s Beogradom. Tako su na Braču, iako turistička sezona još uvijek traje, već počele priprema za 2019. godinu.
„Dani evropske baštine“, biće otvoreni u petak, 21. septembra, u 20 sati trgu ispred Spomen doma „Stefan Mitrov Ljubiša“ (JU Muzeji i galerije Budve) u Starom grsdu. Manifestacija međunarodnog karaktera koja se ove godine realizuje pod sloganom „Umjetnost dijeljenja“. Evropska godina kulturne baštine (2108) ima za cilj da podstakne ljude da istraže bogatu i raznoliku kulturu Evrope, sa ciljem promocije ali i zaštite njenih jedinstvenih vrijednosti.Organizator manifestacije u ime JU Muzeji i galerije Budve je Dušan Medin, diplomirani arheolog i master menažer u kulturi.
„Dani evropske baštine“, koji se obilježavaju u 50 država potpisnica Evropske konvencije o kulturi, bazirani su na promociji lokalnih vještina, tradicije, arhitekture i umjetnosti, što čini zajedničku evropsku baštinu. Pokrenuta 1985. godine u Francuskoj, manifestacija je organizovana kao zajednička inicijativa Evropske komisije i Savjeta Evrope od 1999. godine i obilježava se u septembru, sa više od 70,000 događaja organizovanih širom Evrope. „Dani evropske baštine“ omogućavaju građanima da istraže širok spektar kulturnih dobara kroz niz tematskih događaja besplatnih za posjetioce, što pomaže upoznavanju skrivene istorije ljudi i mjesta koja su imala značajnu ulogu u uobličavanju kulture i baštine Evrope. Ciljevi manifestacije bazirani su na boljem razumijevanju zajedničke evropske prošlosti, uvažavanju tradicionalnih vrijednosti i podsticanju novih inicijativa iz oblasti konzervacije i edukacije, a njen pan-evropski karakter doprinosi zbližavanju naroda Evrope, kroz širenje zajedničkih kulturnih vrijednosti.
Ministarstvo kulture jedanaestu godinu zaredom koordinira organizovanje „Danaevropskebaštine“ u Crnoj Gori. Manifestacjaćebitiobilježenaujedanaest opština, sa četrdeset programa, čija je realizacija planirana u periodu od 21. do 30. septembra 2018. godine.
Tematika ovoga kratkog ogleda nema, kako bi to moglo izgledati iz njegovog naslova, direktne veze sa fabulom i sadržajem istoimene Kišove pripovjetke iz Grobnice za Borisa Davidoviča. No, sa druge strane, članak koji (možda) upravo čitate svakako nisam slučajno baš ovako naslovio. Jer, fenomen kojim ću se u istom baviti jest, u krajnjoj liniji, međuodnosodređenog društva koje je u ozbiljnoj krizi- prije svega krizi sistema vrijednosti- sa jedne strane, i raznovrsnih kulturnih manifestacija koje se u tom društvu organizuju, sa druge. A kad su konkretna zemlja i konkretno društvo o kojima ću govoriti povodom pomenutog međuodnosa društva u dubokoj krizii organizacije kulturnih manifestacija (i uopšte statusa kulture) u tom društvu i u toj zemljiCrna Gora i crnogorsko društvo, onda simbolika baš ovakvog naslova- invertovana u odnosu na simboliku koju je identičnim naslovom, u pogledu tematike svoje pripovjetke, imao intenciju kreirati Danilo Kiš- dolazi do izražaja u svom punom smisaonom potencijalu.
U jednom članku apsolutno jenemogućedotaći se svih aspekata odnosa moralne krize određenog društva i institucionalne krize određene države, sa jedne strane, i statusa kulture u toj državi, sa druge. Kad je u pitanju aktuelna Crna Gora, o tome se može napisati čitava jedna monografija. [Već sam problem ne samo apsolutnog odsustva (vizije) relativno jedinstvenog i izbalansiranog kulturnog modela nego, štoviše, oštra suprotstavljenost različitih kulturnih koncepata i modela u Crnoj Gori- često determinisana (tragičnom) suprotstavljenošću pojedinih ideologija- iziskivao bi jedan obiman naučni rad i javnu debatu. Tome se pridružuje i problem ne baš najjasnije definisanog modela kulturne politike i još niz drugih problema koji se tiču odnosa društva i relevantnih državnih institucija, sa jedne strane, i kulturne dinamike, sa druge]. Upravo zbog te kompleksnosti problema međuodnosa društva, države i kulture- koja za posljedicu ima nemogućnost da se u članku ovog tipa taj problem obradi u cijelosti- ja ću svoju pažnju ovdje usredsrediti na samo jedan od aspekata kulture koji ulazi u relaciju sa ekonomsko-etičkim stanjem u kome se nalaze crnogorsko društvo i država Crna Gora. Taj aspekt kulturnog života je organizacija kulturnih manifestacija i percepcijatih kulturnih manifestacija od strane građana. U konkretnom slučaju ograničiću se na percepciju- od strane određenog broja građana Tivta- kulturnog života u Tivtu.
Ne uzimam Tivat kao ogledno polje i oglednu sredinu za proučavani fenomen tek i samo zbog toga što u tom gradu živim. Dva su razloga zbog kojih je baš Tivat- kroz percepciju, od strane Tivćana, kulturnih manifestacija koje se u njemu organizuju- pogodna sredina za ispitivanje odnosa između nekih magistralnih procesa u aktuelnom crnogorskom društvu, sa jedne strane, i organizacije kulturnih dešavanja, sa druge. Prvo, Tivat je grad u kojem se- pogotovo u ljetnjem periodu (i ne samo u ljetnjem periodu)- organizuje iznimno veliki broj raznovrsnih kulturnih manifestacija. To će reći da je, barem ljeti, svakodnevna kulturna ponuda u Tivtu veoma bogata i da u okviru te kulturne ponude nesumnjivo ima i, u umjetničkom smislu,kvalitetnih sadržaja. Dakle, razlog eventualnog nezadovoljstva građana kulturnom ponudom, kad je Tivat u pitanju, a priori ne može biti oskudnost kulturnih manifestacija. Drugo, za Tivat postoje- kakvi-takvi- podaci na osnovu kojih se može nešto zaključivati i zaključiti o percepciji kulturnih manifestacija od strane građana. Naime, Radio Tivat uradio je u toku ljeta dvije ankete kad je organizacija kulturnih mafestacija u Tivtu u pitanju. U jednoj od tih anketa- na pitanje da li im se dopada kulturni život u Tivtu- 30% građana odgovorilo je negativno vs. 70% onih koji su dali pozitivan odgovor, a u drugoj anketi- na pitanje da li su zadovoljni ovogodišnjim izdanjem festivala Purgatorije– odgovor građana bio je bukvalno podijeljen: 49,77% građana bilo je zadovoljno, 50,23% nezadovoljno. (Naravno, autor ovih redova apsolutno je svjestan činjenice da ograničavanje proučavanja odnosa organizacije kulturnih manifestacija i njihove percepcije od strane građana samo na Tivat negativno utiče na opštost zaključaka. Kad je u pitanju nivo čitave Crne Gore, slične- štoviše mnogo podrobnije- ankete trebalo bi uraditi i u ostalim gradovima naše zemlje, prije svega u Podgorici. No- usprkos limitirajućem dosegu zaključaka- vjerujem da će ovaj članak ipak biti poticajan i inventivan).
Što možemo zaključiti na osnovu rezultata pomenute dvije ankete provedene na sajtu Radija Tivat? Najprije, da je relativno veliki broj građana- u gradu u kojem je kulturna ponuda bogata- nezadovoljan kulturnim manifestacijama. Teoretski, moguće je pretpostaviti tri razloga za to: a) nezadovoljstvo čisto umjetničkim kvalitetom kulturnih manifestacija; b) neprihvatanje određenih ideoloških aspekata u okviru pojedinih kulturnih manifestacija, i kao rezultat toga izraženo nezadovoljstvo određenog broja građana Tivta kulturnim životom; c) nezadovoljstvo kulturnom ponudom zbog povezivanja kulturnih manifestacija sa organizatorima tih kulturnih manifestacija. Prve dvije mogućnosti- premda su u teoretskom smislu sasvim legitimne- moramo odbaciti. Naprosto, najveći broj naših građana (bez i najmanje namjere da bilo koga uvrijedim) nema, sa jedne strane, dovoljno razvijene estetske kriterijume da procijeni, npr., jesu li neka predstava ili neka izvedba klasične muzike dobri ili ne, a, sa druge, svakako je mali broj građana koji bi neku kulturnu manifestaciju proglasili lošom zbog toga što se eventualno ne slažu sa nekim ideološkim aspektima vezanim za tu manifestaciju. Dakle, ostaje nam treća mogućnost: izraženo nezadovoljstvo određenog broja građana Tivta kulturnom ponudom zbog povezivanja te kulturne ponude sa njenim organizatorima. I tu je ona dodirna tačka između kulture- u ovom slučaju u jednom gradu- i politike i društva te društvenih procesa. Naime, ako konstatujemo da veliki broj građana koji su se uključili u pomenute ankete nije nezadovoljan samom kulturnom ponudom kao takvom, nego je njihovo nezadovoljstvo povezano sa organizatorima tih kulturnih manifestacija- dakle direktorima institucija zaduženih za organizaciju kulturnih manifestacija koje percipiraju ne kao djelatnike iz sfere kulture, nego kao predstavnike aktuelnog režima na vlasti- onda je sasvim jasno da ti ljudi kulturne manifestacije i uopšte kulturu doživljavaju kao,nazovimo to tako, svjesni pokušaj šminkanja katastrofalne situacije u društvu organizacijom kulturnih dešavanja; panem et circenses, što bi rekli stari Rimljani. Ako- polazeći od upravo rečenog- nastavimo sa uopštavanjem zaključaka, dolazimo i do suštine odnosa društva i kulture u Crnoj Gori, suštine koja je duboko tragična. Organizacija kulturnih dešavanja i uopšte kulturau Crnoj Gori, naime, dominantno nije ono što bi trebalo da bude- dakle aktivnost usmjerena na oplemenjivanje, prosvjetljenje i divinizaciju ljudi- nego aktivnost prije svega usmjerena na (samo)obmanu: na- putem organizacije kulturnih dešavanja- dokazivanje sebi i ubjeđivanje drugih i nas samih kao zajednice da smo jedno posve normalno društvo, kao što je npr. neko skandinavsko društvo. Neko maliciozan mogao bi sad primijetiti da bi nam- ako će to doprinjeti ozdravljenju crnogorskog društva- možda najbolje bilo da više ne organizujemo kulturne manifestacije pa da budemo jedini narod u civilizovanom svijetu koji nema organizovan kulturni život. Takva eventualna primjedba, naravno, promašila bi metu. Jer, kulturna djelatnost je djelatnost koja je ipak posteriorna i koja kao svoju osnovu zahtijeva društvo koje je barem elementarno uređeno i u kojem institucije besprekorno funkcionišu. A, složićemo se, aktuelno crnogorsko društvo svjetlosnim je godinama daleko od tog stanja. I u njemu se kulturni život i organizacija kulturnih manifestacija mogu uporediti sa privijanjem zavoja na zagnjojenu i neočišćenu ranu.
U Kišovoj pripovjeci knjige i lik koji se bavi (židovskom) duhovnošću žrtve su ljudi koje Kiš metaforično naziva psima, što dovoljno govori o njihovom antropološkom profilu. Ovaj članak pokazuje da knjige, uzete kao metafora za kulturu- u društvima potpuno poremećenog sistema vrijednosti kakvo je aktuelno crnogorsko- mogu potpuno promijeniti svoju temeljnu funkciju i čak postati oruđe u rukama nekih ljudi koji knjigama manipulišu da prikriju ozbiljne društvene probleme. Da ne kažem u šapama nekih pasa jer je ovo vrijeme korektnog jezika i sve sterilnijih i nemoćnijih metafora.
Krajem sedmice završit će razdoblje stabilnog, suvog i iznadprosječno toplog vremena. Uostalom, u nedjelju i kalendarski/astronomski počinje jesen, poručuju meteorolozi.
“Do subote se očekuje uglavnom sunčano i toplo vrijeme, neuobičajeno toplo za ovo doba godine. Temperatura vazduha će biti oko 30 stepeni. Imamo neobičan broj tropskih dana tokom ove sezone. Juče je bio 114. tropski dan na području Podgorice, tako da je ovogodišnja sezona druga po redu po broju tropskih dana u posljednjih 70 godina. Rekordan broj tropskih dana bio je 2003. godine. Riječ je o kontinuitetu dana tokom kojih temperature tokom dana dostižu 30 stepeni”, rekao je meteorolog Branko Micev za Dnevne novine.
Kako kaže, tako će biti do petka i subote, kada se u pojedinim mjestima mogu očekivati kratkotrajne padavine. Od ponedjeljka pak, čeka nas značajno osvježenje i kiša.
“U petak i subotu, u kontinentalnim planinskim oblastima dolaziće do pojačanog razvoja oblačnosti sa uslovima za lokalnu kratkotrajnu pojavu kiše u popodnevnim satima. Negdje u periodu, počev od ponedjeljka, na osnovu prognostičkih materijala u ovom trenutku, očekuje se promjena vremenskih prilika’, kaže Micev.
Tako se, navodi on, od 24. pa sve do 28. septembra očekuje promjenljivo, pretežno oblačno, osjetno hladnije vrijeme, povremeno sa kišom i jakim sjevernim vjetrom.
“Dakle, sam kraj septembra će biti osjetno hladniji i očekuje nas promjenljivo vrijeme sa kišom i vjetrom. To će biti posljedica hladnog talasa sa sjevera Evrope koji će zahvatiti naše krajeve. Međutim, moguće je da će doći do promjene položaja tog sistema, što može usloviti promjenu meteoroloških prilika na terenu. Zbog toga se u septembru dešavaju najdrastičnije i najbrže promjene u ovom dijelu Evrope”, napominje Micev.
Suprotstavljajući se predloženom planu da se na ostrvu Sv. Nikola gradi hotel od 500 kreveta i marina sa 50 vezova, NVO “Porat Budva-Pizana” će u srijedu, 26. septembra organizovati mirni protest.
“Dragi sugrađani upoznati ste da se nevladina organizacija „Porat Budva – Pizana“ zalaže za očuvanje ostrva Sveti Nikola-Školj u svom prirodnom obliku.
Ostrvo Sv. Nikola je najveće crnogorsko ostrvo na Jadranu i predstavlja prirodni biser ne samo za grad Budvu već i za cijelu državu Crnu Goru. Kao takvo od neprocjenjive je vrijednosti i značaja da se sačuva od izgradnje hotela i marine za jahte.
Smatramo da je neophodno da valorizacija ostrva ide u pravcu razvoja koncepta park-šume i jednog modernog izletista za mještane, kao i za turiste, sa svim sadržajima koji predviđaju laganu rekreaciju i boravak u prirodi, što nedostaje turističkoj ponudi Budve”, navodi se u saopštenju NVO “Porat Budva-Pizana”.
Urbanizovanje ostrva je u suprotnosti sa svim međunarodnim konvencijama, kao i sa standardima zemalja regiona u kojima su očuvanje prirodnog bogatstva i priobalja podignuti na najviši civilizacijski nivo.
Ostrvo Sv. Nikola je, kako navode, jedina preostala netaknuta autentična prirodna cjelina koju treba sačuvati za dobro svih nas, kao i generacija koje dolaze. Ono ne pripada samo nama, ostrvo je jedan botanički svijet i stanište ptica, životinja i riba.
Ostrvo je vjekovima bilo neraskidivi dio grada i sastavni dio tradicije življenja na ovom našem prostoru. Generacijama se prenosi duh originalnih autentičnih vrijednosti mediteranskog života koji se u velikoj mjeri odvijao na našem ostrvu Sveti Nikola na kojem postoji istoimena crkva čije postojanje datira s kraja jedanaestog vijeka, što predstavlja neprocjenjivo kulturno-istorijsko dobro.
“Zbog svega nevedenog i odgovornosti prema budućim generacijama nevladina organizacija „Porat Budva-Pizana“ će organizovati mirni protest 26. septembra sa početkom u 17 časova u gradskoj luci.
Budva foto Boka News
Protest je organizovan tako da se isplovi sa barkama ispred porta, potom da se od vrha lanterne do ostrva barke povežu u niz, što simbolizuje neraskidivu vezu grada sa ostrvom.
Pozivamo sve građane koji podržavaju naše zalaganje za zaštitu ostrva da se pridruže protestu i sa rive daju svoj doprinos i neophodnu podršku”, zaključuju iz NVO “Porat Budva-Pizana”.
Povodom Dana evropske baštine 2018, JU Kulturni centar „Nikola Đurković“ Kotor / Gradska biblioteka i čitaonica, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, organizuju u subotu 22. septembra događaj „Tradicija umijeća spajanja“ posvećen održanju i valorizaciji tradicionalne vještine gradnje u kamenu na suvo.
U Multimedijalnoj sali Kulturnog centra sa početkom u 10 sati održaće se okrugli sto sa temom „Tradicionalna gradnja u kamenu bez vezivnog materijala“ sa sljedećim učesnicima: Anita Trojanović, pejzažna arhitektica Udruga „Dragodid“ Hrvatska, Antonela Stjepčević, KZU „Napredak“ Gornja Lastva, Aleksandra Kapetanović, arhitektica-konzervatorka, NVO „Expeditio“ i Željko Starčević, arheolog.
Na putu prema Špiljarima
Nakon okruglog stola, sa početkom u 14 sati u planu je kratka demonstracija tehnike gradnje u okviru pješačkog puta kroz Špiljare. Cilj ove pokazne radionice jeste da se volonteri upoznaju sa baznim vještinama i pravilima tradicionalne gradnje.
Pozivamo sve zainteresovane sugrađane da nam se pridruže u aktivnostima kojima obilježavamo Dane evropske baštine 2018.
Barski kalafati Bokovac porodično, već godinama unazad, prave jedrilice. I ovih dana rade punom parom, kazala je u razgovoru za Antenu M Lala Bokovac.
Kaže, proizvodnja ne staje, pa će već na proljeće biti ojedrene još četiri “arsenalke”. To će biti veliki podvig u svakom smislu za ovu porodicu.
“Brojaćemo najveću flotu u svom vlasništvu, osam arsenalki na jedra, korculanku od 6 metara takođe na jedra i novi brod dužine 8 metara model dubrovačko korčulanski koji je “oplemenjen” performansama. Takođe će imati latinsko arapsko jedro”, kazala nam je naša sagovornica.
Otkriva nam da im je uspješna saradnja sa Emiratima otvorila velika vrata ostalih bogatih naručilaca iz te zemlje.
“Osim poslovne saradnje poziv smo dobili da se predstavimo kroz tradicionalno jedrenje koji itekako cijene i na prvo im je mjesto pa tek onda karbonske i nedrvene jedrilice. Pohvale i ocjene koje nam stižu iz mnogih zemalja kojima je tradicija u srcu, daju nam elan za uporan rad. Nijesu pohvale vezane samo za brodogradnju već i brzinu naših jedrilica što je sve u paketu djelo vještih majstora”, priča Lala.
foto Bokovac
Veliku podršku dobili su i od marine Porto Montenegro, gdje se već četiri godine nalaze i to u najelitnijem dijelu crnogorske, a svjetske marine.
Takođe, ove godine i barska marina im je ustupila mjesta koja su im značajna za jedrenje i obuku novih jedriličara.
“Samim tim je Bar postavo vidljiviji na turističkoj i nautičkoj sceni. Brend nam je donio ono što smo i htjeli, a opravdali smo ga višedecenijskim iskustvom i znanjem, a ne usputnim hobijem”, priča naša sagovornica.
Spremaju se za nove izazove. Sljedeći je regata u Crnoj Gori, ali i jedna van naših granica.
On line izložba Latinsko jedro – Foto Zoran Nikolić
Ipak, jedna vijest ih posebno raduje.
“Za nekih 15 dana ćemo biti uvršteni u kulturna dobra Crne Gore. Nećemo reći naziv, neka to bude iznenađenje za sve koji nas podržavaju i poštuju. Pečat ovog itekako značajnog nematerijalnog dobra je na ponos svih nas, djece naše i unuka kao i cijele Crne Gore kao čuvara tradicije za buduće generacije”, kaže Lala.
Kako zaključuje, ničega ne bi bilo da iza svega ne stoji uporan i pošten rad, što je, uprkos svemu, najbolji put do uspjeha.
