“Moje su riječi prasak; u mojoj je utrobi zvijezda, i to je znak moje moći“ napisao je svojevremeno u jednoj njegovoj dudrami književnik, dramaturg i publicista Željko Bojović (1954 – 2019) čija je knjiga Amalgam sinoć posthumno predstavljena na Belavisti u Herceg Novom.
O kakvoj je knjhizi riječ napisao je sam autor “ona je u sebi sažela različite književne vrste i rodove i druge vidove javne komunikacije, od priča, intevjua, zapažanja, lirsko poetskog iskaza do osvrta drugih ljudi na moj rad, i mojih osvrta na rad drugih ljudi pa je dakle sastavljena od različitih elemenata Otuda naziv AMALGAM po leguri koja je takođe sastavljena od različitih elemenata”.
O Željku su govorili prijatelji i kolege, zemljaci po zavičaju poput Minje Bojanića, i zemljaci po stvaralačkom duhu poput Miraša Martinovića , Vujice Ognjenovića, Žarka Mandića.
“Željko je bio čovjek sa raskošnom lepezom interesovanja i stvaranja. Pored beletrističkih djela i vječite muke s riječima, uspijevao je da se bavi likovnošću, bio je pozorišni poslenik – pisao pozorišne tekstove, a ostavio je I izuzetan trag i kao prosvjetar i čovjek koji je izveo generacije na kojima počiva budućnost ovog podneblja”, kazao je Minja Bojanić I prisjetio se druženja i nostalgičnih sjećanja na rodni Mostar u kome je Bojović, po sopstvenoj želji I sahranjen.
“ Vrlo svjesno Željko je odlučio da njegova životna kružnica posljednju tačku spajalicu o ima tamo gdje smo obojica ponikli i “pali na glavu”, rekao je Bojanić.
“Knjiga ”Amalgam” nije samo skup književnih ukrasa, slika, predmeta i pojava stvarnosti, već je to i skup bogate emotivnosi i razvijene misaonosti. Autor upućuje, poruke, savjete i ideje i knjiga sa čitaocem tako stavra prijateljsku vezu i spregu koja čovjeka čini ljudskijim, etički kvalitetnijim i uzvišenijim, ocijenio je Vujica Ognjenović, ustvrdivši da je “ Željko umjetničke svjetove kao osnovnu građu ove knjige, nalazio uglavnom u samom iskustvu, u stvarnosti oko sebe”.
“Mnoge od segemenata koji čine ovu knjigu za života se mogu učiniti nevažnim, ali sa ove distance, kada se život mjeri smrću, sve izgleda važno i značajno. Sada druge mjere mjere već prošli život. Knjiga je znak postojanja. A riječi su trajnije od života. I ova knjiga koja je bila život, drugim mjerama mjeri njegovo trajanje. Ona je amalgam, činjenica, djelanja, putovanja i stvaranja. Ti isječci pulsiraju životom, pa i suvoparni ugovori, pa i neke reklame, fotografije, plakati za festivale i razne kulturne događaje, impresumi sa knjiga, čak i odluke, kao što je ona Narodnog pozorišta u Mostaru, u kojoj mu se daje 675 bodova za mjesto dramaturga. Knjiga ima neku posebnu intimu, metafiziku i poeziju… Sve se u njoj stapa u amalgam zvani –poezija”, ustvrdio je Miraš Martinović. On je uvjeren da bi roman koji je u Amalagamu tek najavljen- je Željko nalazio svoje teme, spajajući dva grada i gradeći most između – zaključio je Martinović-
Žarko Mandić pričao je o vremenu drugovanja sa autorom dok je bio direktor škole.
Vitka Vujnović godorila je o probama za duodramu Anđeli u niskim oblacima koju je Željko priredio na osnovu poezije Novice Tadića.“U njoj se nekako prepleo Tadićev i Željkov poetski rukopis i otvaranje duše do onog momenta kada se iz nje začuje Munkovski krik i najtiši skoro bezglasan jecaj… bio je to ambis koji ne plaši – koji doživljavamo kao sigurni beskraj..”, zapisala je Vujnović-
Glumac Hercegnovskog pozorišta Željko Vavić govorio je dio iz monodrama željka Bojovića “Pisma iz Londona”. Moderatorka večeri bila je Dragana Vlaović koja je pročitala zapis Slušanje tišine
U najužem izboru za NIN-ovu nagradu
Bojović je bio dramaturg i umjetnički rukovodilac Narodnog pozorišta u Mostaru, profesor i novinar, direktor i glavni i odgovorni urednik Radio Herceg Novog, direktor Osnovne škole Milan Vuković, dragocjeni savjetnik, jedini upravnik Hercegnovskog pozorišta u vrijeme kada je ovaj ansambl osvajao prve nagrade na saveznim, jugoslovenskim festivalima. Uz sasvim neznatne tehničke mogućnosti malenog Radio Herceg Novog ali u saradnji sa velikim Petrom Kraljem realizovana je prema njegovom tekstu monodrama „Cezar u noći pred bitku“. Napisao je preko dvadeset pjesničkih, proznih, dramskih i esejističkih djela, među kojima su i dva romana: Ljetopis porodice Lalušić i San o sreći, oba nominovana za NIN-ovu nagradu za roman godine, a San o sreći je bio u najužem izboru za ovo prestižno priznanje.
/S.K./
