39 uzoraka kuhinjske soli iz svijeta, uključujući i jedan iz Hrvatske, testirano je na mikroplastiku i ona je pronađena u njih 36!
Zatraži od korporacija da prestanu hraniti našu ovisnost o jednokratnoj plastici, a od Vlade da poduzme stvarne korake za rješavanje krize zagađenja plastikom poručuju iz Greenpeace.
Naš se svijet guši u plastičnom otpadu
Svake minute svakoga dana u more se iskrca cijeli jedan kamion otpadne plastike.
Čista voda od životne je važnosti svakom pojedincu i svakoj zajednici na Zemlji. Bez obzira radi li se o moru, rijekama, potocima i jezerima ili pitkoj vodi iz slavina – imamo pravo uživati u zdravoj i čistoj vodi.
Jedini način da spriječimo daljnje zagađenje plastikom jest da prestanemo koristiti jednokratnu plastiku u svakodnevnom životu. Već dugo i predugo, pakiranjem svojih proizvoda u plastičnu ambalažu, korporacije nam nameću neodrživ stil života. Godinama nas se pokušava uvjeriti da je rješenje tog problema u recikliranju, odnosno boljem gospodarenje otpadom.
Međutim, danas znamo da se više od 90% plastike ne reciklira.
Plastika u moru foto Greenpeace
Samom reciklažom nije moguće izvući se iz ovog začaranog kruga i krize uzrokovane suludim gomilanjem plastike koja dospijeva u okoliš i na koncu završava u našim morima.
Vrijeme je da se konačno svi – a u prvom redu korporacije i političari – počnemo oslobađati najezde plastike za jednokratnu upotrebu.
Modna revija u Domu starih u Risnu - foto Jefto Bjelica
1 od 14
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Modna revija u Domu starih u Risnu
Korisnici Doma starih u Risnu i njihove zvanice imali su prilike da uživaju u nesvakodašnjem događaju i to u “Noći mode u Grabovcu“ koju je za njih organizovala bivša mis Crne Gore, Nataša Milosavljević, ispred agencije AR Scouting. Aplauz od početka pa sve do samog kraja revije za korisnice doma čija je starosna dob bila od 50. pa do skoro 100. godine, do sada nije bio viđen kod nas. Suze radosnice, zagrljaji i mnogo ljubavi viđeno je te noći što je ovaj modni događaj učinilo najemotivnijim kod nas organizovanim.
A pistom su prošetala do sada najljepše manekenke i to korisnice doma: Radmila Đorđević, Bojanka Samardžić, Jovanka Nikolić, Emilija Konatar, Jelica Vujović, Zdenka Kovanda, Petrica Vukotić, Danica Kovačević, Olga Sekulić, Drage Stamatović, Milosava Mijanović, Željka Vukčević, Stanojka Milović, Dara Katić, Kemala Tošić i Gospava Kovač koja je bila i najstarija među njima sa ponosnih 93. godine.
Veče je bilo savršeno a “mlade dame” su se na pisti snašle sjajno pa nije bilo treme, koračale su pune samopouzdanja, dok su ih iz publike podržavali prijatelji i porodica. Tvorac ideje naša poznata mis i humanista Nataša Milosavljević nije mogla da sakrije oduševljenje pa za Standard kaže:
“Preponosna na cijeli tim i ljude koji su bili podrska mi i da zajednickim snagama ova naša ideja bude ovako dobro realizovana, na korisnice koje su bile fantastične na pisti i pokazale i dokazale da i u trećem dobu imaju energiju na kojoj mogu i mnogo mlađi da pozavide. Rijetka ako ne i jedina revija koja je ispraćena aplauzom od samog početka pa do kraja programa. Preemotivan je bio ovaj događaj što se dalo vidjeti i po suzama u publici i po velikom broju poruka koje mi stižu nakon revije da je ovo najljepši dogadjaj na kojem su bili. Hvala svima koji su podržali ovu fantastičnu noć i zasigurno će ovo biti dogadjaj koji ćemo organizovati svake godine sa puno ljubavi i posvećenosti i uz dosta noviteta”, kazala je Milosavljević.
Da sve protekne u najboljem redu potrudile su se kreatorka Dejana Lukić čije su modele dame nosile, pjevačice Suzani Tot i Aniti Popović, plesna grupi Infinity iz Kotora koji su nastupili dok je u ulozi voditelja programa bila Nikolina Lončar Radonjić.
Nataša nam je otkrila da su dame bile jako radosne jer su neke po prvi put na pisti ako su u poznim godinama. Neke su po prvi put koristile uslige profesionalnih šminkera a desila se i jedna nesvakidašnja stvar.
Modna revija u Domu starih u Risnu
“Tokom dogovora oko revije jednoj od korisnica koja ima preko 70 godina, otac od 98. zabranio je da šeta po pisti. Ipak, na kraju je uspjela da ga odobrovolji i tata je dao blagoslov”, kaže Nataša.
Oduševljenje i radost zbog toga što su njihove korisnice bile srećne nije krio ni direktor Doma starih u Risnu.
“Radi emocija kojima sam bio svjedok i oduševljenja svih prisutnih na noći mode u Grabovcu, a najviše radi naših korisnika, Nataša i ja smo odlučili da je ovo samo prva u nizu manifestacija koju ćemo zajednički da organizujemo i priredimo sa željom da svaka prođe kao sinoćnja”, istakao je direktor doma Srđan Dragomanović.
U sjedište Evropske komisije u Brisel iz Mostara je stigla zvanična aplikacija tog grada za evropsku prijestonicu kulture 2024. godine pod nazivom “Sve je premostivo”.
Gradske vlasti tvrde da je aplikacija, inače knjiga od 60 stranica rezultat zajedničkog rada administracije, kulturnih institucija i radnika iz cijelog Mostara, te da bi dobijanjem titule evropske prijestonice kulture Mostar profitirao i na kulturnom i na ekonomskom planu.
Predstavnici Grada Mostara tvrde da je za oko godinu dana rada, ukupno nekih 100 pojedinaca iz više gradskih institucija, uključujući i ustanove kulture, nevladinih organizacija, te nezavisnih kulturnih radnika, učestvovalo u izradi aplikacije za evropsku prijestonicu kulture 2024. godine.
U izradi aplikacije, koja je u formi knjige od 60 stranica odaslana u Bruxelles, učestvovalo je i Narodno pozorište Mostar, čiji direktor, Almir Mujkanović, o značaju eventualnog dobijanja titule evropske prijestonice kulture 2024. godine, govori:
„Ona je potrebna Mostaru više nego bilo kojem drugom gradu. Vjerujem da bi eventualno dobivanje te titule iz korijena promijenilo i percepciju samog Mostara u svijetu, promijenilo bi sliku grada, i što je vrlo važno, i kod naših građana, jer mi smo nekad i prekritični.“
Član užeg tima koji je radio na aplikaciji, Mustafa Alendar, objašnjava:
„Strategija je plan proizvodnje – u ovom slučaju kulture. Kad imate proizvodnju, imate i potrošnju, i na kraju ekonomiju. Strategija je zvanični ugovor sa građanima Mostara, aplikacija je, ako budemo prošli, zvanični ugovor sa Evropskom unijom.“
Autor Strategije razvoja kulture Mostara je ugledni stručnjak, prof.dr. Vjekoslav Domljan, koji smatra da je prednost Mostara u tome što Evropa traži novi model premoštavanja različitosti, odnosno osiguravanja mirnog života ljudi različitih kultura.
„Na ovim našim prostorima postoje dvije razdjelne linije koje se sreću. Jedna ide od Baltika do Jadrana, koja razdvaja istočno i zapadno kršćanstvo, i jedna koja ide od Crnog mora do Jadrana, koja razdvaja kršćanstvo od islama. Obje te linije prolaze kroz BiH i kroz Mostar. Nama je sad cilj pokazati kako se može odvijati život uzduž ovih linija, pokazati jedan novi model koji bi bio prihvatljiv za Evropu i da se kao takav može presaditi i u druge sredine.“
Projekat ima i širi društveni značaj, tvrde predstavnici mostarskih vlasti.
„Unutar ovoga projekta mi smo pravili koheziju građana. Vrlo je interesantno to da se ljudi moraju susretati, da se moraju na kulturnim događajima nalaziti, da oni podržavaju to i da tu nema nikakvih problema“, kaže gradonačelnik Ljubo Bešlić.
Dugogodišnji kulturni radnik i menadžer programa u mostarskom Muzičkom centru Pavarotti, Mili Tiro, dodaje:
„Sigurno je to da je kultura prva stepenica, najvažnija stvar u pomirenju i u pravljenju nekakve sretnije budućnosti. Ono što uložimo u kulturu, vratit će se višestruko.“
Međutim, vjeruje se da bi od dobijanja titule evropske prijestonice kulture 2024. Mostar imao i ekonomske koristi. O tome gradonačelnik Ljubo Bešlić govori:
„Mi očekujemo prosperitet u Mostaru u infrastrukturnom dijelu. Mi želimo uljepšati grad, mi želimo sadržaje kulture pojačati i njihove ustanove opremiti na jedan kvalitetan način. Ako nas bude još uz to naša država podržavala, onda sam ja siguran da mi 2024. više nećemo imati ruševina u Mostaru. Sama ta činjenica bi promijenila u mnogome sliku ovog grada.“
Prof.dr. Vjekoslav Domljan, koji je inače ekonomski stručnjak, ističe:
„Moramo imati u vidu da će neki grad postati evropska prijestolnica ako ima mogućnosti da poveća turizam, da poveća, kako mi to kažemo, noćnu ekonomiju, zabavni život itd. U tom pogledu imamo neke nove kapacitete koji će biti u funkciji do 2024. godine. Nadamo se da će konačno Grad dati pod koncesiju zračnu luku i da će onda Mostar prodisati i postati zaista ne samo kulturni nego ekonomski model razvoja.“
Ipak, zvučalo je nevjerovatno da se za evropsku prijestonicu kulture kandidira grad koji je još uvijek, više-manje, etnički podijeljen, u kojem zbog nemogućnosti dogovora ključnih nacionalnih stranaka nema lokalnih izbora, a Gradsko vijeće ne funkcionira od 2012. godine. Gradonačelnik Ljubo Bešlić podsjeća da su sve stranke na nivou grada podržale projekat:
„Mi da imamo Gradsko vijeće, sve te stranke bi imale svoje predstavnike u tom gradskom vijeću. Oni su dali svojim potpisom, svojom izjavom, podršku za ovaj projekat.“
Dobrom suradnjom možemo sve: Ljubo Bešlić
Bešlić vjeruje da Mostar ima šansi da dobije titulu evropske prijestonice kulture 2024. godine.
„Naše su šanse ogromne zato što smo napravili jedan veliki iskorak, što smo napravili ono što su stranci mislili da je u Mostaru nepremostivo, a sve je premostivo, i sa dobrim radom i dobrom suradnjom mi možemo sve napraviti.“
Pored Mostara, kandidaturu iz BiH je dostavila i Banjaluka pod nazivom “Suprotnosti se privlače”.
I ova aplikacija ima 60 stranica Marko Bilbija, šef banjalučkog ima “Evropska prijestolnica kulture 2024. godine” istakao je da bez obzira na ko će biti drugi kandidati ,Banjaluka ima šta da ponudi i biće dobar oponent svim protivkandidatima.
Do kraja godine u Briselu se odlučuje o prihvatljivosti aplikacija koje su stigle do 10. oktobra.
Nedavno je iz štampe izašla jedinstvena monografija Kulturna istorija Paštrovića, autora prof. dr Nikole Samardžića, dr Mile Medigović Stefanović, dr Zlate Marjanović i doktoranta Dušana Medina.
Monografija je publikovana u izdanju renomirane izdavačke kuće HERAedu iz Beograda, u okviru edicije “Vrt”, uz podršku Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije. Recenzenti monografije su akademik Branislav Mitrović, prof. dr Bojan Žikić, dr Miroslav Luketić i prof. maestro Bojan Suđić.
Prva promocija je zakazana za ovogodišnji Sajam knjiga u Beogradu – četvrtak, 25. oktobar, u 14 časova, sala “Vasko Popa”.
Davno su utihnuli strojevi u Arsenalu. Sivo i zarđalo brodogradilište zastarjele tehnologije prestalo je s radom prije 11 godina da bi ustupilo mjesto najvećoj i najluksuznijoj nautičkoj luci s hotelskim i stambenim kompleksom na istočnoj obali Jadrana. Iz tivatskog gospodarskog diva, punim imenom Mornaričko remontno tehnički zavod “Sava Kovačević”, posljednjih 472 radnika ispratili su 2007. s tezom da je daljnja proizvodnja neodrživa, da je sazrijelo vrijeme za nove trendove i izvore prihoda za lokalno stanovništvo. Drugim riječima, Arsenal u Tivtu je ugašen da bi se rodio Porto Montenegro, marina za megajahte i luksuzno nautičko naselje.
Po mnogočemu je kroz povijest vojno brodogradilište u Boki Kotorskoj, kojeg je koncem 19. stoljeća ustanovila Austro-Ugarska, dijelilo priču s pulskim Arsenalom, a u svjetlu posljednjih događaja koje potresaju Uljanik i Pulu i Istru, moglo bi se dogoditi i da još jednom podijele istu sudbinu – okončanje proizvodnje, zatvaranje radnih mjesta i preobražaj obale u ekskluzivni jahtaški raj.
A kako je Remontni zavod bio simbol Tivta, izgradio ga i hranio, jednako kao i što je to slučaj Uljanika i Pule, tako će se i svaka ocjena što je Porto Montenegro dobrog donio stanovništvu i zajednici, promatrati pod posebnim povećalom. Nije jednostavno reći ni da li se Porto saživio s gradom na čijoj obali egzistira, ili su zidovi Arsenala sada i čvršći kada fizičkih barijera više nema.
Ozbiljan investitor
Istina je da se kanadski milijarder Peter Munk pokazao kao ozbiljan investitor. Prema ugovoru s vladom Crne Gore iz 2006. dobio je negdašnje vojno brodogradilište za 3,26 milijuna eura u koncesiju na 99 godina, ukupno 64 hektara mora u Tivatskom zaljevu i 24 hektara kopna, te u rekordno vrijeme krenuo razvijati mega-projekt, bez zadrški s realizacijom kakvima smo više puta svjedočili u Istri. Kako su i hrvatski listovi pisali, bivšim je radnicima Munk isplatio 15,5 milijuna te donirao pet milijuna eura gradu Tivtu. Dakle, i prije ulaganja najavljenih 600 milijuna eura, transakcija je Munka koštala više od 23 milijuna eura. S druge strane, rado će domaći spomenuti podatak da je pritom dobio imovinu Arsenala s knjigovodstvenom vrijednosti od gotovo 5,5 milijuna eura!
– Samo od starog gvožđa i dokova dobio je više nego je platio koncesiju, riječi su kojima domaći i danas osporavaju valjanost transakcije. Otkrivaju time da dobar dio građana, mada je Porto Montenegro ime Tivta pronio na svjetsku nautičku scenu, zatvaranje Arsenala smatra sramnim potezom države, a ukidanje radnih mjesta u proizvodnji, koja im je prehranjivala i školovala obitelji, pogodovanje krupnom kapitalu. Žuč im pritom puni i aktualna priča o ljetos donesenoj odluci lokalnih vlasti Tivta, uz blagoslov države, da Porto Montenegru, koji je u međuvremenu prodat investicijskom fondu emira iz Dubaija, oproste dug za komunalije u iznosu od 5,6 milijuna eura!
Porto Montenegro zaista je iz temelja preobrazio sliku Tivta i od najmanje atraktivnog grada Boke pretvorio ga u svojevrsnu turističku perjanicu. Tivat je vizualno procvao, gradi se na sve strane, grad se komunalno proljepšao, kako i dolikuje ovakvoj destinaciji. Nakon preuređenja rive zvane Pine, koja graniči s južnim vratima Porta, stare kavane zamijenili su lounge barovi i prštavi kafići. U Boki se posljednjih godina, kada se govori o turizmu, više ne spominju pojmovi poput hotela i kampa, jer su ih zamijenili Resort, Spa, Golf i Yacht. S imidžom grada mijenjaju se naravno i cijene, a povremenom gostu lako je primijetiti da one u Tivtu iz godine u godinu rastu. Porast životnih troškova, uz žal za Arsenalom kao simbolom grada, cijena je glamura u susjedstvu.
– Ne idem više pješke od Seljanova (naselje u predgrađu Tivta, op.n.) do grada. Najbliže mi je kroz Porto, ali jednostavno ne mogu. Ne pijemo više ni kafu na Pine, mi starije generacije ne osjećamo se ugodno, kaže nam Stane čiju je obitelj godinama prehranjivao Arsenal. Uspomenu na te godine donekle čuva muzej u Portu, a stanovnike izdaleka na to podsjeća i očuvana dizalica na velikom molu. Podsjećaju ih na to razdoblje i ploče s nazivima ulica u neposrednoj blizini obale – Arsenalska i Istarska koja je imenovana tako u čast Istranima koji su kao majstori pod okriljem Austro-Ugarske podizali brodogradilište, ali i koje je Boka primila u bijegu iz Istre pred fašističkom čizmom između dva rata.
Priča o Arsenalu ima i drugu stranu i ne prilaze joj svi tako emotivno kao Stane. Sasvim drugačije na Porto gleda Savo, čija građevinska tvrtka i ovom mega-projektu može zahvaliti za niz poslovnih angažmana diljem Boke.
– Vidi se da se radi na sve strane. Imamo posla. Nije to samo Porto Montenegro, gradi se Porto Novi, izgradila se Luštica Bay, sve vrijedni kompleksi, a uz to se još uvijek radi dosta privatnih kuća za odmor. To diže standard. A naravno da sa standardom i cijene idu gore, kaže Savo.
Otkako je Munk kupio kompleks izgradila se u Tivtu najveća i najluksuznija nautička luka na istočnoj obali Jadrana, stotine vezova za jahte svih veličina, među kojima mnoge duže od 30 metara, kakve neke jadranske luke samo sanjaju. Odavno je otvoren vrhunski hotel Regent, stotine luksuznih apartmana, atraktivni poslovni prostori, restorani, bazeni… O zvjezdicama je uopće bespotrebno govoriti. Za razliku od Arsenala, Porto Montenegro otvoren je javnosti, svi mogu šetati uz jahte s kojih se vijore zastavice najudaljenijih morskih i otočnih država. Na svakom se koraku osjeća luksuz i glamur. Zato me i svaki put začudi da na ulicama Porta ne vidim šetače u većem broju.
Puno je toga realizirano u Porto Montenegru, smještajne jedinice grade se i sada, no 5.000 radnih mjesta, obećanih prilikom prodaje Arsenala, još uvijek nije ostvareno. Tamošnji novinar Siniša Luković, koji od prvih dana prati zbivanja u bivšem Arsenalu, lani je izračunao i objavio na crnogorskom portalu Vijesti da u Portu, uključujući i tamošnje lokale, kafiće, butike i ostalo, radi tek oko tisuću ljudi. Vodeća radna mjesta rezervirana su za strance, a domaći obavljaju niže nekvalitetne poslove koji, kako je pisao Luković, nisu stalni, jer dok god kompleks uživa status “projekta u razvoju” s domorocima se za takva radna mjesta sklapaju privremeni ugovori – na šest mjeseci.
Apsurd je pritom da Tivat s takvim mega-kompleksom, s 9,5 hiljada stanovnika u gradu, a 13,6 hiljada u cijeloj općini, ima stopu nezaposlenosti drastično veću od drugih bokeljskih gradova – Kotora i Herceg Novog. Tivat je, doduše, i ove godine bio znatno ispod državnog prosjeka stope nezaposlenosti, ali je Luković još lani upozoravao da po tom pitanju stoji slabije od ostalih primorskih općina – Budve, Bara i Ulcinja.
No, i da Crnogorce u Portu čeka hiljade novih radnih mjesta, pitanje je tko bi ih punio, jer konobari, kuhari i ostali rado ljeti bježe u Hrvatsku. Prosječna je plaća u Crnoj Gori oko 500 eura, mada kažu da ona u uslužnim djelatnostima iznosi oko 350. A u uslužnim se djelatnostima, uvjeravaju me, tijekom cijele godine radi udarnički, sedam dana u tjednu. I u Kotoru se na sve strane traži “kadar”, ne zato što su ih iz bisera Boke povukli luksuzni resorti poput Porta Montenegra ili Luštice Baya.
Koordiniranom akcijom službenika Plovne jedinice OGB Herceg Novi, inspektora za ribarstvo i članova građanske akcije „Stop krivolovu“ u petak je od 17 do 20 sati pronađena i iz mora izvađena velika količina nelegalnog, neobilježenog i na nedozvoljenim mjestima postavljenog ribolovnog alata, saopštila je neformalna grupa sportskih ribolovaca i ljubitelja prirode Crne Gore „Stop krivolovu“.
“Ovom akcijom reagovali smo na brojne prijave našoj stranici, ali i policiji i inspektoratu za ribarstvo, koje su se odnosile na prisustvo velikog broja mreža, vrša i sličnih ribolovnih alata, koji se koriste na nedozvoljen način i na nedozvoljenim lokacijama, ali i bez potrebnih dozvola”, navode aktivisti na svojoj Facebook strani.
Zatečeni ribarski alat, koji je bio propisno postavljen i obilježen, a uz provjeru validnosti izdate dozvole, ostavljen je na lokacijama na kojima je zatečen.
Međutim, izvađeno je 15 vrša i preko 1200 m mreža. Ulov je vraćen u more, dok su vrše i mreže uništene i privremeno odložene u Luci Zelenika, odakle će uz dogovor sa komunalnom inspekcijom i gradskom “Čistoćom” biti uklonjene.
Na relativno maloj površini koja je obrađena, količina zatečenog krivolovnog alata je ogromna i zabrinjavajuća, stoga će članovi akcije „Stop krivolovu“ u narednom periodu intenzivnije pozabaviti ovim problemom i u saradnji sa nadležnim institucijama sprovoditi češće kontrole i na raznim lokacijama.
Foto FB Stop krivolovu
Osim krivolova, ovako neobilježene mreže i vrše su prijetnja i životima ronilaca, plivača, ali i onih koji plovilom nabasaju na njih, jer se postavljaju na plovnim putevima, plažama, ušćima, bez ikakvih oznaka i u ogromnim količinama, upozoravaju oni.
“Veličina oka na mrežama i vršama nosiocima dozvola je jasno zakonski propisana, a dužina mreže ograničena na maksimalnih 160 m. Pronađeni krivolovni alat, osim što je bio neobilježen, bio je i zakonski nelegalan zbog veličine oka, ali i same dužine mreža”, tvrde članovi ove akcije.
A da li je neko krivolovno delo lakše ili teže, nije na nama da odlučujemo! Mi smo tu da u okviru svojih mogućnosti damo maksimum,da zajedno sa svima Vama pokušamo da krivolov u svim njegovim oblicima suzbijemo, i da ono što nam je još ostalo od voda i života u njima sačuvamo! Da li su uvek svi zadovoljni našim radom,verovatno nisu, zato naši apeli da nam je svaka pomoć dobrodošla ne prestaju,jer sami ne možemo sve! Baš zbog toga da bi jednog dana svi bili zadovoljni onim što je Stop krivolovu postigao,podržite naš rad, rad Policije, Inspektorata, MPRR i ostalih uključenih institucija, jer ova borba nije samo naša,već svih koji u Crnoj Gori žive!
Idemo dalje… poručuju aktivisti građanske akcije „Stop krivolovu“.
stop krivolovu
Broj za prijavu krivolova u Herceg Novom je 067/184-773, u Budvi 067/184-258, Baru 067/184-018, Ulcinju 067/184-196 i na Skaradskom jezeru 067/174-246 i 020/875-998.
Sporno parkiraliste ispred vojne stambene zgrade na Seljanovu
Stanari velike tzv. vojne stambene zgrade u Kotorskoj ulici broj 2 na Seljanovu u Tivtu, protestovali su zbog aktivnosti koje je proteklih dana sprovela Opština Tivat na parkingu ispred njihove zgrade, a koje po mišljenju građana, predstavljaju uvod u buduće oduzimanje tog parkirališta od stanara i njegovo povjeravanje na gazdovanje i naplatu opštinskom preduzeću „Parking sistem“ Tivat (PST).
Opština je preko izvođača radova odabranog na tenderu, u sklopu akcije obmove horizontalane saobraćajne signalizacije u gradu, novu signalizaciju iscrtala i na parkingu kapaciteta 29 automobila koji se nalazi ispred zgrade u Kotorskoj 2 gdje u 31 stanu živi oko 90 ljudi, mahom porodica bivših vojnih lica. Zajedno sa dvoje okolne zgrade, ovaj stambeni blok izgrađen je na zemljištu koje je od privatnih lica svojevremeno ekspropiisala Opština na zahtjev i uz plaćanje od strane bivše JNA, da bi se na toj lokaciji u skladu sa DUP-om, gradile stambene zgade za potrebe vojnih lica. Stambeni blok urađen po svim urbanističkim parametrima što podrazumijeva i obezbjeđenje dovoljne količine parking prostora za njegove stanare, prije petnaestak godina je izgradila tadašnaj Vojno-građevinska ustanova „Lovćen“ iz Podgorice. U međuvremenu, većina stanova u ovim zgradama je otkupljena od njihovih stanara, ali se u katastru zemljište i okućnica zgrada i dalje vodi na državu Crnu Goru, iako je po granicama urbanističkih parcela po DUP-u, jasno da parkirališta u i oko kompleksa, pripadaju tim zgradama. Izgradnja tih parkinga za stanare, svojevremeno je bio i uslov da ovaj stambeni blok dobije upotrebnu dozvolu.
„Kada su se u utorak pojavili radnici i počeli iscrtacanje parking pozicija na našem parkingu, stanari su negodovali jer smatraju da je taj prostor nešto što pripada nama jer je namjenski projektovan i građen kada i naša zgrada, za potrebe njenih stanara. Pojavila se i Komunalna policija, situacija je bila na momente napeta, ali je nakon intervencije i naloga koji je telefonom komunalnom policajcu dao predsjendik Opštine Siniše Kusovac, posao nastavljan i okončan uprkos nezadovoljstvu i negodovanju građana. Jedino od čega su odustali, bile je namjera da ovdje iscrtaju i tri parking pozicje rezervisane za taksi vozila, a za što nema nikakve ni potrebe, ni logike.“- kazao nam je Mario Crvelin jedan od četiri predsjednika Udruženja stanara iz isto toliko ulaza zgrade u Kotorskoj 2. On i ostali stanari smatraju da Opština nije imala pravo da obilježava imovinu koja joj ne pripada. Posebno ih ljuti, kažu, „načun odlučivanja tipa, ma farbaj bre to, koga briga za građane“ koji je po njima, demonstrirao Kusovac. Strijepe da će se uskoro i njima desiti isto što i građanima što žive u stambenim blokovima u centru grada, a gdje je Opština na sličan način već sva parkirališta u dvorištima stambenih zgrada, povjerila na upravljanje predusteću PST, pa sada i stanari tih objekata Opštini plaćaju korišćenje sopstvenih parkinga.
„Mi smo se lani, suočeni sa problemom korišćenja i upravljanja parkingom koji pripada našem bloku, obratili Direkciji za materijalne resurse Ministarstva odbrane jer se te parcele vode na državu, iako funkcionalno pripadaju nama. Skrenuli smo im pažnju da ta pakirališta nisu pod opštinskom ingerencijom i da Opština nema pravo da nam otuđi imovinu koja je dio ovog stambenog bloka, ali do danas nikakvog odgovora od MO nema“- istakao je Crvelin.
Iz Opštine Tivat su kazali da po katastru, „predmetna lokacija ne pripada stanarima zgrade na adresi Kotorska br. 2“, te da se „u skladu sa DUP-om Seljanovo a na osnovu Projekta tehničke regulacije saobraćaja, na predmetnoj lokaciji pristupilo obilježavanju parking mjesta, od kojih je jedno namijenjeno licima sa invaliditetom.“ Nisu komentarisali kako mogu obilježavati imovinu koja ne pripada Opštini – parking koji je u vlasništvu države. Nisu komentarisali ni optužbe stanara da je obilježavanje parkirališta nastavljeno po izričitoj naredbi gradonečalnika Kusovca, uprkos njihovom protivljenju.
U lokalnoj upravi tvrde da su sami stanari mejlom poslatim u februaru, tražili obilježavanje spornih parking mjesta, ali i nagovijetsili da u skorije vrijeme ta parkirališta neće biti uključena u režim anplate koji sprovodi PST.
„Parking studijom Tivat obuhvaćena je gradska zona kao i parkirališta na Aerodromu i Plavim Horizontima, te su parkirališta Odlukom o povjeravanju upravljanja javnim prostorom za parkiranje vozila DOO „ Parking servis“ Tivat, tom preduzeću data na upravljanje. Uključivanje novih lokacija u sistem naplate zahtijeva i novu studiju“- kažu u Opštini.
U uniiji Povjerenstva za mandarine Dubrovačko-neretvanske županije, LEADER mreže Hrvatske i Udruge gradova Republike Hrvatske, uspješno je krenula realizacija inicijative samostalnog plasmana neretvanske mandarine na javnim površinama kojima upravljaju jedinice lokalne samouprave sirom Hrvatske.
Prve pošiljke mandarina ove sedmice su krenule u gradove Skradin, Drniš, Duga Resa te općine Orle i Nova Rača, dok je za idući tjedan u planu grad Dubrovnik, grad Kaštela te općine Novigrad, Selnica, Strahoninec i Štrigova.
U organizaciji su daljnje pošiljke za grad Novalju te općine: Jasenice, Zrinski Topolovac, Babina Greda, Nijemci, Cerna, Gradište, Erdut, Ernestinovo i Vrbovsko.
Inicijativa nailazi na rastući odaziv kako sa strane proizvođača tako i od jedinica lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj.
”Od Krka do Kotora: Ivan Volarić – Piturić” naziv je izložbe Centra za kulturu Grada Krka koja je otvorena u petak u Galeriji Solidarnosti u Kotoru.
Izložba je realizovana kao zajednički projekat Pomorskog muzeja Crne Gore Kotor i Centra za kulturu Grada Krka u sklopu obilježavanje Evropske godine kulturne baštine 2018.
Ovom izložbom je predstavljen slikarski opus slikara i dekoratera Ivana Volarića od rodnog Vrbnika na Krku do Boke Kotorske, u kojoj je, takođe, ostavio svoju bogatu slikarsku zaostavštinu, slikajući portrete za ugledne naručioce, sakralna djela, ikone, dekorativne medaljone i ikonostase, po crkvama Boke.
Izložbu je otvorio Marijan Klasić, konzul Republike Hrvatske u Kotoru.
On je istakao da su saradnja dvaju prijateljskih gradova Krka i Kotora najbolja promocija bogatog povijesnog, pomorskog i kulturnog krčkog i bokeljskog nasljeđa.
Marijan Klasić otvara izložbu – Od Krka do Kotora: Ivan Volarić – Piturić
„U Europskoj godini kulturne baštine, ovo je još jedan važan korak kojim zajednički promičemo europske vrednote. Kada govorimo o povijesnoj i pomorskoj poveznici gradova Krka i Kotora, listopad je vrijeme kada se prisjećamo bitke kod grčkog Lepanta, u kojoj su kršćansku Europu daleke 1571. godine, bok uz bok branile krčka galija Uskrsli Krist i kotorska galija Sveti Tripun.
Zahvaljujući već zaboravljenom junaku, Rabljaninu Nikoli Spalatinu, koji je neposredno prije bitke otkrio i dojavio položaje turskih brodova, galije kršćanske Svete Lige uspješno su zaustavile prodor Osmanskog Carstva morem prema Europi.
A zahvaljujući inicijativi i suradnji Centra za kulturu Grada Krka, Biskupije Krk, Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru i Galerije Solidarnosti, rad javnosti nepoznatog krčkog majstora Ivana Volarića Piturića neće pasti u zaborav i još će jednom uspješno povezati površinom možda male, ali baštinom toliko bogate gradove Krk i Kotor“ – kazao je Klasić.
Prisutne je pozdravio Andro Radulović, direktor Pomorskog muzeja Crne Gore Kotor, koji je podsjetio da je saradnja institucija počela još 2011. godine, zajedničkim obilježavanjem jednog od najvažnijih događaja u istoriji pomorskih gradova mediteranskog prostora, Lepantske bitke (1571. godine). Ovaj istorijski događaj povezuje dva grada Krk i Kotor.
Direktorica Centra za kulturu Grada Krka Maja Parentić, izrazila je zadovoljstvo što je projekat ”Od Krka do Kotora: Ivan Volarić – Piturić” zajednički realizovan.
Od Krka do Kotora: Ivan Volarić – Piturić
„Večeras imamo priliku vidjeti izložbu prvog dijela njegovih radova na području Krka i Dubrovnika. Radi se o posebnoj ličnosti o kojoj ćemo tek saznati puno toga. To je čovjek koji je napravio prvu vinsku etiketu, imao je svoje vinograde u Vrbniku, svoj hotel, bavio se marketingom između dva rata. Vrlo zanimljiva ličnost…Sledeće godine imaćemo priliku na Krku upoznati rad : Ivan Volarić na područiju Boke Kotorske “ – kazala je između ostalog Parentić.
Povjesničarka umjetnosti Sanja Žaja Vrbica predstavila je Ivana Volarića i njegov stvaralački opus tokom boravka i rada u Dubrovniku, druženje sa Bukovcem, rad i slikanje, uglavnom portreta, u Boki.
U muzičkom dijelu nastupila je klapa Incanto iz Kotora.
Izložba se može pogledati do 8. novembra 2018.
Vrijedan poklon Pomorskom muzeju Kotor – Regesti, zbirke isprava iz 18. stoljeća
Pomorski muzej Crne Gore dobio je vrijedan poklon, koji je uručila direktorica Centra za kulturu Grada Krka Maja Parentić, tri svezaka Regesti – zbirke isprava iz 18. stoljeća sa tačno navedenim brodovima i pomorcima koji su na njima plovili, sa preko 10.000 imena. To je jedna od najdetaljnijih evidencija koje su se ikada vodile. Obrađena je kompletna arhiva u Anconi i Veneciji, kazala je Parentić.
Osmislili smo ešarpu, veoma neobičan suvenir koji je, pokazalo se na takmičenju, ispao i najljepši, najupečatljiviji. Učenice su ručno oslikale dijelove s eksponata koji se nalaze u muzeju, kazala je profesorica Ksenija Odalović.
Ljubav prema gradu pretočili u suvenir
Inspirisani Mirkom Komnenovićem, znamenitim Novljaninom, gradonačelnikom Herceg Novog, poslanikom i ministrom u Vladi Kraljevine Jugoslavije, ali i potrebom da grad dobije što kvalitetniji suvenir, učenici Turističke škole SMŠ „Ivan Goran Kovačić” su originalnim suvenirom osvojili prvo mjesto na na takmičenju turističko-ugostiteljskih škola Jugoistočne Evrope „GATUS 2018”.
S njima smo razgovarali o suveniru – ešarpi oslikanoj dijelovima eksponata iz Gradskog muzeja, ali i o trodnevnom programu „Kroz Mirkova vrata”.
Ikao su bile dvije godine mlađe od ostalih učesnika u svojoj kategoriji, učenice Ana Stojak, Nikolina Janjić i Marija Radović nagrađene su zlatnim odličjem. Njihova najveća podrška bila je mentorka profesorica Ksenija Odalović koja je kazala da su o temi zadatoj u maju razmišljale tokom ljeta, a pripremu za takmičenje obavile timski i veoma brzo.
– Bilo je raznih predloga od kralja Tvrtka do Ramba, ali pošto je tema bila vezana isključivo za kulturni turizam, s obzirom na to da je 2018. proglašena godinom turizma, vezali smo se za Muzej grada i Mirka Komnenovića. Učenica Nikolina Janjić je predložila da se aranžman zove „Kroz Mirkova vrata” i to smo prihvatili. Radili smo timski, Nikolina je bila zadužena za suvenir jer najljepše slika, Ana je radila aranžman i kalkulaciju, a Marija je uradila brošuru. Brzo smo završavale posao, a ideje su dolazile same, objasnila je prof. Odalović.
Aranžman se morao sastojati od tri stavke.
Prvi dio bio je program, odnosno itinerer, koji uključuje i novčani iznos, kao i kratak opis destinacija i Herceg Novog, zatim suvenir – vezan isključivo za temu.
Ljubav prema gradu pretočili u suvenir
– Osmislili smo ešarpu, veoma neobičan suvenir koji je, pokazalo se na takmičenju, ispao i najljepši, najupečatljiviji. Učenice su ručno oslikale dijelove s eksponata koji se nalaze u muzeju. Jednu maramu smo prepravili u tri ešarpe, a onda su one crtale prvo na papir, a potom posebnim flomasterima prenosile na tkaninu. Morale su da napišu brošuru i naprave letak na engleskom i maternjem jeziku s fotografijama vezanim za muzej. Još jedan obavezujući dio bio je dres-kod, djevojke su morale da budu obučene formalno. Nemamo školske uniforme, pa su one osmislile da budu u haljinama sa ešarpama na kojima je pisalo Herceg Novi, koje smo opet same napravile. Imale su i iste frizure, sve je bilo usklađeno i, premda učenice, djelovale su kao profesionalne turističke radnice. Smatram da su lijepo predstavile naš grad, naročito na kraju kada su sve prisutne pozvale da dođu u Herceg Novi, a ako su već bili da opet posjete ovaj grad jer neće se pokajati, kazala je Odalovićeva.
Po njihovoj zamisli, program predviđen aranžmanom traje od 21. do 23. septembra. Aranžman su vezali za 21. septembar dan rođenja Mirka Komnenovića, osmislivši da je to Dan muzeja grada i datum koji se proslavlja. Prvi dan, kako su učenice zamislile, podrazumjeva smještaj gostiju u „Hunguest hotel sun resort‘‘, hotelu sa četiri zvjezdice koji je najbliži muzeju. Predviđen je polupansion, doručak i večera, a prvog dana je planiran obilazak muzeja i koktel u divnoj bašti uz koncert učenika Muzičke škole Herceg Novi, koji bi izvodili Bahova djela.
Drugi dan je uključivao izlet brodićem i obilazak mjesta koja su vezana za muzej: Mamula gdje je Mirko bio zatočen tokom Prvog svjetskog rata, i Rose odakle ima najviše muzejskih eksponata iz antičkog perioda, a takođe se obilazila i Plava špilja. Preporuka učesnicima aranžmana bila je i vožnja turističkom podmornicom kako bi vidjeli i podmorje. Trećeg dana, nakon doručka, aranžman je predviđao obilazak Herceg Novog, Starog grada i predveče odlazak grupe. Učenice su predvidjele i obavezna dva ručka, jedan u konobi „Rose”, a drugi u konobi „Tora”.
Ljubav prema gradu pretočili u suvenir
Osmislile aranžman za 99 eura
Učenice su osmislile i jelovnik, preporučile novske delicije kao što je štrudla od jabuka sa suvim smokvama i grožđicama koja se radi po starinskoj recepturi i slične poslastice, uključujući još neke sitnice koje su upotpunile program. Cijena aranžmana, kako su zamislile, iznosila bi 99 eura.
-Ljubav prema Herceg Novom je ipak glavni pokretač svega, a svojim učenicima uvijek savjetujem da nikada nisu dovoljno upoznali svoj grad, da stalno uče nešto novo o Herceg Novom i vode računa o onome što je naše, kazala je prof. Odalović.
