Tradicionalna gastro fešta „Risanski makaruli” zakazana je za subotu 9. juna u 20 i 30 sati uz bogat zabavno muzički program.
Fešta koja će ove godine biti održana osmi put predstavlja najavu za dobru i berićetnu turističku sezonu, saopšteno je iz Organizacije žena Risan.
Uz dobru muziku i razne delicije, posebno domaće sukane makarule, urađene po starom risanskom receptu, ovo je posebna fešta.
Makaruli – Risan 2017.
Prema dosadašnjim najavama, kao i prethodnih i ove godine sa svojom trpezom prepunom tradicionalnih i jela, učestvuju Osnovna škola „Veljko Drobnjaković” Risan, Dječji vrtić Risan, Pekara „Hipnos” Risan, Dom starih „Grabovac” Risan, Žene Tivta, Peraštanke, Jokina Kužina, Žene Grblja, i po prvi put i Organizacija žena iz Budve, NVO „Karampana” Kotor i tek formirana organizacija žena „Ruža vjetrova” Bijela.
Vizualna nakaradnost, devastacija prostora, uništavanje korita rijeke i bioraznolikosti… – tim riječima stanovnici Rijeke dubrovačke opisuju dva istezališta i platoe za suhe vezove koji već duže vrijeme funkcioniraju u neposrednoj blizini izvorišta Omble u Rožatu, mjestu Rijeke dubrovačke, najvećeg prigradskog naseljenog područja.
Jedan od tamošnjih stanovnika potužio nam se na buku dizalica koja dopire iz “objekata”, kao i na činjenicu da se, osim uz izvorište, nalaze u neposrednoj blizini dubrovačkog ljetnikovca Restić.
‘Napravljen je zločin’
– Nitko nema ništa protiv tih ljudi koji tamo rade, ali stvarno je napravljen zločin. Prava betonizacija. Da je devastacija ogromna, to je definitivno, to se vidi po konaliću između obale i Blata (otočić na sredini rijeke, op.a.). Prije je bio pun mulja, zelene voge, raznih riba, divota je to bila, izobilje života unutra. Sad je kao da si betonirao dno, sve puno kancerogenih plastičnih stvari i smole s tih brodova – rekao nam je stanovnik Rijeke dubrovačke i zapitao se kako su uopće mogli dobiti dozvolu za tu djelatnost u prostoru koji je “u GUP-u označen Z1, što je zaštićeno zelenilo”. Podsjeća na to da prostor Rijeke dubrovačke nosi titulu značajnog krajobraza, a taj je predio uvršten i u područja ekološke mreže Natura 2000, koja je sastavljena od područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih područja Europske unije.
Budući da nam je iz gradskog Upravnog odjela za turizam, gospodarstvo i more objašnjeno kako je “Rijeka dubrovačka GUP-om određena kao luka otvorenog pomorskog prometa, ali od lokalnog značenja pa je, sukladno zakonskim pretpostavkama, Grad u mogućnosti održavati pomorsko dobro i brinuti se o njegovoj zaštiti”, zanimalo nas je zna li Grad nešto više o spomenutim istezalištima, je li sve u skladu sa zakonom i može li Grad nešto učiniti u vezi s tim.
– Suhi vezovi nisu na pomorskom dobru, nego su u privatnom vlasništvu. Samo dio obale i gatova nalazi se na pomorskom dobru. Problem je što granica pomorskog dobra velikim dijelom nije određena, dijelom područja gospodare Hrvatske vode, a dijelom Lučka kapetanija jer se radi o rijeci i moru, te je i tu upitna podijeljenost odgovornosti. Grad Dubrovnik ne može provoditi nadzor nad obavljanjem gospodarskih aktivnosti na parcelama u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba jer za to nije nadležan. Nadležni su Porezna uprava, Carina i Ministarstvo graditeljstva, odnosno Građevinska inspekcija, jer se radi o nelegalnim građevinama. Postoje dva istezališta koja nisu legalna. Za njihovo djelovanje, kao i rad, treba pitati nadležne inspektorate – jasan je gradonačelnik Mato Franković.
‘Nismo našli neusklađenost’
U Lučkoj kapetaniji od lučkoga kapetana Mata Kekezadoznajemo kako su njihovi inspektori više puta izlazili na teren, bilo zbog redovitog poslovanja bilo zbog predstavki građana i drugih tijela, i “nikada nisu našli neku neusklađenost”.
– Istezalište bliže izvoru je na privatnoj čestici. On u biti na svojoj parceli legalno obavlja svoju djelatnost. Davali smo mu uvjete, a on ih je ispoštovao. Utvrdili smo inspekcijskim nadzorom da je sve što je traženo od njega i ispoštovano – ističe Kekez te objašnjava:
– Rijeka je erodirala kroz stoljeća, pa je ono što je katastarski bilo utvrđeno s vremenom sprala i došla je na granicu zemlje, do podzida kojim su prije vlasnici omeđivali granice svojih parcela. Vlasnik ima uredne dozvole svih nadležnih tijela, legalan i prijavljen obrt za tu vrstu djelatnosti – kaže Kekez.
Za informacije o drugom istezalištu, zbog opsega poslova Lučke kapetanije, treba pričekati do idućeg tjedna.
Budući da je Ombla malena rijeka i nema utjecaja mora, naglašava Kekez, ne bi ni trebala biti pod nadležnošću Lučke kapetanije, nego kapetanije Sisak ili Slavonski Brod, “ali da netko ne dolazi odozgo to raditi, to radimo mi”.
Dogodi li se da se, primjerice, tijekom popravka barki ulje ili otpadne tvari izliju u rijeku, to, dodaje, spada u prekršaje i pod nadležnošću je drugih tijela.
U organizaciji NIP ART PRESS iz Budve, u press centru hotela TRE CANNE u Budvi, u petak, 8. juna u 20 sati, biće promovisana knjiga “KUBA, KASTRO I JA”, autora, NIKOLE VUJOŠEVIĆA iz Podgorice.
O ovoj zanimljivoj knjizi, pored autora, govoriće: novinar i publicista RANKO PAVIĆEVIĆ i advokat MATIJA VUČIĆEVIĆ iz Podgorice, dok će izvode iz knjige, čitati, dramaturg MILOŠ BORETA.
NIKOLA VUJOŠEVIĆ se poslednjih 15 godina, u svojim istraživanjima, studiozno bavi, društvenim životom Kube, njene istorije i kulture, a posebno je fasciniran autoritetom i istorijskom veličinom i ličnošću, dugogodišnjeg kubanskog vodje FIDELA KASTRA.
Savko od trideset oglavlja u ovoj knjizi, kao I knjiga u cjelini, imaju jednu unutrašnju osvijetljenost i prozračnost, što prvenstveno potiče od autora ovog snažnog doživljaja teme. Ali, tome još više doprinosi, živi način pripovijedanja, koji je tečan, jasan i koncizan, a istovremeno slikovit i fokusiran isključivo na impresije, o predmetu opisivanja ….., kazao je pored ostalog u recenziji knjige “KUBA, KASTRO I JA”, advokat, Dr RADOMIR PRELEVIĆ, saopšteno je iz budvanskog ART PRESS-a.
Hrana je jedan od ključnih faktora prilikom biranja odredišta za putovanje. Potvrđuju to i podaci istraživanja što ga je proveo Booking.com na više do 50.000 svjetskih putnika.
Tako 61 posto ispitanika kaže da biraju odredište prema izvrsnoj hrani ili piću, dok njih 34 posto, odnosno 40 posto među milenijskom generacijom, planira u ovoj godini otići na putovanje vezano uz gastronomiju. Gotovo pola ispitanika želi biti još pustolovnija što se tiče vrste hrane na putovanjima, a taj se postotak penje na velikih 60 posto među milenijskom generacijom.
Odnosno, dvije trećine svjetskih putnika želi u 2018. godini isprobati više lokalnih specijaliteta. Hrvatski putnici, međutim, »kvare prosjek«. Premda više od pola putnika iz Hrvatske, njih 51 posto, kaže da bira odredište zbog izvrsne hrane ili pića, samo 15 posto njih planira gastronomsko putovanje u ovoj godini, a samo 35 posto njih želi više pustolovine pri odabiru hrane na putovanjima.
Rezulati istraživanja, sugeriraju kako se neka od najboljih mjesta na kojima se mogu kušati jela domaće kuhinje nalaze se u jugoistočnoj Aziji. Malezija, Tajvan, Japan i Brazil među najpopularnijim su svjetskim odredištima za otkrivanje lokalne hrane. S tog područja dolazi i najveći broj onih koji žele kušati različite svjetske specijalitete; 57 posto Azijata navodi kako traže nove specijalitete koje bi kušali ove godine.
Više od polovice putnika iz Hrvatske, njih 54 posto, ove će godine vjerojatno potražiti tržnice na kojima se nudi lokalna ulična hrana, baš kao što više od polovice globalnih putnika želi doživjeti jedinstveno gastronomsko iskustvo na svom putovanju. To znači i da će društveni mediji biti prepuni fotografija koje prikazuju ono što se jelo.
Želja da se s drugima fotografijom podijeli užitak blagovanja na putovanjima najpopularnija je među azijskim putnicima koji dolaze iz Kine, Indije, Tajlanda, Indonezije i Hong Konga. Primjerice 65 posto ispitanika iz Kine, ili 57 posto putnika iz Indije kane zabilješiti fotografijom svoj užitak. Hrvati to čine u manjoj mjeri, makar petina putnika iz Hrvatske, njih 20 posto, ove godine planira snimiti više fotografija hrane.
Hrana nesumnjivo igra iznimno važnu ulogu pri odabiru odredišta za putovanje, a u konačnici bitno utječe na cjelokupni doživljaj. Eto izazova za hrvatske gastro turističke pregaoce, s obzirom na među top destinacijama za kušanje lokalne hrane, barem prema ovom istraživanju, hrvatskih destinacija za sada nema.
Top destinacije za konzumiranje lokalne hrane;
Ipoh, Malezija
Kaohsiung, Tajvan
Nagoya, Japan
Johor Bahru, Malezija
Joao Pessoa, Brazil
Ho Chi Minh, Vijetnam
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Colmar, Francuska
Lima, Peru
Catania, Italija
Beograd, Srbija
Top destinacije za uličnu hranu;
Jeonju, Južna Koreja
Hsinchu, Tajvan
Marrakech, Maroko
New York City, SAD
Mexico City, Meksiko
Top destinacije za pokretne restorane;
Portland, SAD
Sao Paulo, Brazil
Seoul, Južna Koreja
Bangkok, Tajland
Istanbul, Turska
Višemjesečna saga sa davanjem, pa oduzimanjem, pa vraćanjem dozvole za izvođenje muzike popularnom lokalu „Crna ovca“ u Tivtu, dobile ja prekjuče novi zaplet kada je glavna administratorka Opštine Tivat Marija Sijerković (DPS) imperativno naložila opštinskom Sekretarijatu za ekonomski razboj i preuzetništvo da ponovljeni prvostepeni upravni postupak u tom slučaju okonča za najviše 20 dana. Sijerković je pritom, upravni postupak delegirala na riješavanje službenicima tog sekretarijata koji po struci uopšte nisu pravniuci – sekretaru Petru Vujoviću koji je magistar menadžmenta, i samostalnoj savetnici II Anji Radmilo, koja je diplomirani ekonomista. Njih dvoje treba da presude po zahtjevu porodice Zeković koja traži da se „Crnoj ovci“ pod hitno ukine dozvola za izvođenje muzike jer taj lokal navodno, velikom bukom ugrožava njihov život i zdravlje.
Zekovići imaju kuću koja se fizički naslanja na objekat u čijem prizemlju radi „Crna ovca“ i još prošple godine su pokrenuli postupak kod Opštine da se tom lokalu zabrani izvođenje muzike zbog navodno nepodnošljive buke. Pritom su „Ovcu“ i njene vlasnike preko 150 puta prijavljivali Komunalnoj policiji i inspekciji, kao i tivatskoj policiji, ali prilikom nijedne od kontrola i mjerenja nivoa buke u tom lokalu, nisu zabilježena kršenja zadatih normi. Štaviše, „Ovca“ je jedan od rijetkih lokala u Crnoj Gori koji ima sertifikat jedine ovlašćene forme u Crnoj Gori –Instituta za sigurnost iz Podgorice- da njena zvučna izilacija ne samo što zadovoljava, već i nadilazi evropske standarde. Mjerenja obavljena u spavaćoj sobi Zekovića pokazala su da buka tamo, čak i kad su zvulnici u „Ovci“ „odvrnuti“ do maksimuma, ne prelazi 34 decibela i da je u granicama one koja je predviđena uredbom o akustičnim zonama za zone mješovite namjene.
Uprkos tome, Zekovići ne odustaju od namjere da lokalu ukinu dozvolu za emitovanje muzike, što vlasnici „Ovce“ doživljavaju kao pokušaj da im se uništi posao i oni prinude na zatvaranje tog gastro-paba. Oni su Zekoviće prozvali da navodno koriste svoje rodbinske i političke veze sa funkcionerima i čelnicima lokalnog i DPS Crne Gore i da prave pritisak na lokalnu upravu da „Ovci“ bez ikakvog osnova, ukine legalno stečenu dozvolu za emitovanje muzike. Zbog navodnog ugrođevanja zdravlja Zekovići su pokrenuli postupak protiv „Ovce“ i Opštine Tivat tražeći odštetu od 50 hiljada eura, a za gašenje muzuike u lokalu čak su se obratili i premijeru Dušku Markoviću i bivšem predsjedniku Crne Gore Filipu Vujanoviću.
Iako se stalno žale na „Ovcu“, Zeković su u međuvremenu od jedne banke kupili sprat objekta u kojem se nalazi navodno nepodnošljivo bučni lokal koji im ugrožava zdravlje i život. Glava porodice M.Z. je u proteklih par mjeseci u nekoliko navrata fizički nasrtao na vlasnike „Ovce“ i imovinu tog lokala, što su oni prijavili policiji, ali konkretne reakcije nadležnih organa nije bilo iako su svi postupci M.Z. dokumentovani i snimcima sa nadzornih kamera na „Ovci“.
Lokal- The Black Sheep
„Vrhunac pritisaka uslijedio je sada kada je glavna administratorka Sijerković naredila da se ponovni upravni postupak po inicijativi Zekovića da nam se oduzme dozvola za muziku, mora završiti za 20 dana. Pravnica iz nadležnog sekretarijata Aida Petković koja savjesno obavlja svoj posao i koja očito nije željela da nam silom na sramotu i bez pravnog osnova, uzima dozvolu, iznenada je otišla na bolovanje, ali je Sijerkovićka upravni postupak delegirala službenicima koji po struci uopšte nisu pravnici, već ekonomisti i menadžeri. Ona je to uradila pozivajući se na svažeću sistematizaciju u Opštini kou je tako sztavila iznad Ustava i zakona“- kazao je juče jedan od suvlasnika „Ovce“ Zdravko Nišavić.
Zbog toga su njegovu advokati Vukašin Šimrak i Boško Grgurević zatražili izuzeće Vujoviča i Radmilo „jer imenovana lica nisu kvalifikovana za vođenje upravnog postupka, s obzirom da ne raspolažu pravničkim stručnim znanjem i umijećem“.
Advokati Šimrak i Grgurević ovakav postupak Opštine Tivat smatraju flagrantnim kršenjem Ustava i zakona o prekršajnom postupku „s obzirom da rukovodilac za vođenje upravnog postupka mora biti lice sa završenim Pravnim fakultetom i položenim državnim ispitom za rad u irganima državne uprave“. Oni su u zahtevu za izuzeće naveli i da bi vođenje postupka od strane ekonomistkinje Radmilo i menadžera Vujovića „predstavljalo bitnu povredu pravila upravnog postupka, a istovremeno upućuje i na izvršenje krivičnog djela nesavjestan rad u službi“. Advokat Šimrak je kazao da ovakvo postupanje glavne administratorke Sijerković „prebacuje dogovornost i delegira vođenje upravnog postupka licima koja zbog toga mogu imati negativne pravne posljedice“ što prema njemu, „prije svega nije profesionalno i korektno u konačnom prema tim licima“.
Radovi na sanaciji pristaništa u Žanjicama odvijaju se planiranom dinamikom, a očekuvanja su da će kompletan posao biti završen ideće sedmice.
Naime, JP Morsko dobro je započelo sanaciju ovog objekta obalne infrastrukture krajem maja, a nakon pripremnih radova koji su podrazumjevali uklanjanje polomljenih betonskih talpi i pjeskarenje oštećenih djelova armirano betonskih greda izvršeno je nanošenje reparaturnog maltera u dva sloja kako bi se noseće grede vratile u prvobitne stanje.
Do danas je završeno i postavljanje čeličnih profila u punoj dužini nosećih greda, preko kojih su postavljane nove gazišne talpe izrađene od kvalitetnog drveta.
Nakon završetka ovih radova pristanište će biti infrastrukturno opremljeno zaštitnim odbojnicima.
Vrijednot ove investicije iznosi oko 35.000,00 €.
Po završetku sanacije pristaništa u Žanjicama, JP Morsko dobro pristupiće sanciji mjesnog mula Bazdanj na obali Đuaševića u Tivtu.
“Ljuuuubooooo!!! Oooo, Ljuuuuuboooo!!!” Ovako počinje jedna sjajna reklama ( jedna od rijetkih istinski duhovitih i dobrih reklama) koja se ovih dana vrti na našim TV kanalima. Maestralni Petar Božović, u ulozi djeda, doziva unuka i bez prestanka gnjavi istog da ide u kladionicu i da mu uplaćuje tikete. Pri tome, djed ni najmanje ne vodi računa o tome da li unuk uči, je li sa djevojkom u lokalu ili možda ima nekih drugih obaveza. I nije da nije kreator ove reklame pogodio- što bi Dalmatinci kazali- “u sridu” kad je u pitanju dominantna karakterna crta mnogih ovdašnjih ljudi; pa čak, usudio bih se reći, i dominantna mentalitetska crta takozvanog dinarskog tipa čovjeka. U filozofiji postoji stanovište po kojem ne postoji ništa drugo osim nečijeg vlastitog uma i vlastitih mentalnih stanja; to filozofsko stanovište zove se solipsizam.
Jedino što sigurno znam, po ovom filozofskom stanovištu, jest da postoji (samo) moj um i moja mentalna stanja; ne mogu sa sigurnošću znati da postoje umovi drugih i uopšte vanjski svijet. U crnogorskoj ( i dinarskoj) verziji solipsizam se transponuje iz sfere mentalnog i gnoseološkog u sferu etičkog. Mogli bismo ga formulisati sljedećim iskazom: jedino što znam da sigurno postoji su moji interesi, moji prohtjevi i moja želja da ih realizujem; ne mogu ( a i ne želim niti me briga) znati da postoje interesi i prohtjevi drugih ljudi. Ono što me pogotovo u životu ne zanima su opšti interesi i opšte dobro. Solipsizam je opasan svat: gnoseološki zato što svodi jedinku na izolovanu monadu kojoj je a priori uskraćena mogućnost intelektualne, emotivne i bilo kakve duhovne interakcije sa drugim bićima; etički, pak, zato što rezultira društvom sastavljenim od bezobzirnih i sebičnih pojedinaca. A društvo čiji dominantan procenat čine sebični i bezobzirni pojedinci zapravo se više ine može nazvati društvom. Biće nam od koristi da tim povodom zavirimo malo u etimologiju.
U latinskom jeziku societas „društvo“ izvedenica je od imenice socius „partner, drug, prijatelj“. Socius, kako u svom kapitalnom djelu Rječnik indoevropskih ustanovanavodi veliki francuski jezikoslovac Emil Benvenist- inače porijeklom Židov iz danas, zbog sukoba interesa velikih sila, razorenog sirijskog grada Alepa-kategorija je koja pretpostavlja neku vrstu prijateljskog odnosa prema saveznicima.Societas, društvo- prema tome-etimološki denotira entitet u okviru kojeg ljudi uspostavljaju izvjesne uzajamne veze, partnerske relacije, dijele neke zajedničke brige i/ili interese u ostvarivanju zajedničkih ciljeva. Da bi se jedna skupina ljudi, dakle, uopšte mogla nazvati društvom, kod dominatnog broja ljudi koji obrazuju tu skupinu mora postojati minimum svijesti o uzajamnim interesima i o zajedničkom dobru. Iz toga, pak, logički proizlazi da mora postojati i svijest o samopotiskivanju vlastitih želja i samolimitiranjuvlastitih interesa, te odlaganju njihove realizacijeako se u nekom trenutku te želje i ti interesi ne mogu ostvariti na drugačiji način nego tako što će biti ugroženi želje i interesi brojnih drugih ljudi.
Svijest o potrebi kompromisa je, dakle, sa jedne strane, temelj istinskog društva. Sa druge strane, to je takođe i svijest o potrebi postojanja makar minimuma empatije. Sa treće strane, to je svijest o opštem dobru– dobru koje nadilazi usko partikularne ljudske interese. Ako u jednoj skupini ljudi dominantno ne postoji ovo trojstvo: svijest o potrebi činjenja kompromisa, svijest o potrebi postojanja minimuma empatije i svijest o opštem dobru, nego ako većina individua u određenoj ljudskoj skupini živi tako što bezuslovno u svakom trenutku pokušava zadovoljiti vlastite interese;ako se većina individua u jednoj ljudskoj skupini prečesto ponaša bezobzirno-gotovo nikad ne vodeći računa o potrebama i interesima drugih ljudi; i, konačno, ako većina tih ljudi baš nikad nemaju potrebu da urade nešto što se ne tiče čisto njihovih interesa, onda tu skupinu i ne možemo nazvati ljudskim društvom. Ta skupina je- u vrednosnom smislu- neke vrste supsocijalni fenomen i stoga je treba i drugačije nominovati. Ja nudim naziv egostvo. Lako je- već prostim opažanjem crnogorske svakodnevnice- zaključiti da ono što zovemo crnogorskim društvom u ovom trenutku zapravo treba zvati crnogorskim egostvom. A egostvo- sa svim gore pobrojanim njegovim suštinskim karakteristikama- nema nikakve šanse da opstane na duže istorijske staze.
Pored tragičnog vođenja računa samo o svom interesu, odsustva svijesti o opštem dobru i zabrinjavajućeg nivoa primitivizma i bahatosti u svim segmentima, lako ćemo se složiti da je druga temeljna odrednica crnogorskog društva-egostva nepostojanje kritičke svijesti i građanske hrabrosti. Ili, da upotrebimosintagmu iz naslova ovog članka- posvemašnji građanski kukavičluk. Mogli bismo se zapitati o razlozima ovih dvaju pojava: bezobzirnosti, bahatosti i primitivizma, sa jedne strane, i građanskog ( mada se taj atribut samo uslovno i sa ogromnom semantičkom rezervom može primijeniti na većinu stanovnika Crne Gore) kukavičluka, sa druge. Paradoksalno, obje pojave- premda na prvi pogled izgleda da su dijametralno suprotne i takve da se ni na koji način ne mogu dovesti u međusobnu vezu- imaju isti korijen i uzrok. A korijen tih pojava leži u nekim značajkama novije crnogorske istorije, značajkama koje su tu istoriju presudno obilježile. Stoljeća neprekidnih ratova sa Turcima i unutrašnjih međuplemenskih sukoba oblikovala su tip čovjeka-ratnika; tom čovjeku smisao egzistencije sastojao seu tome da u narodnom predanju bude upamćen kao junak.
Boka Kotorska foto Boka News
Sa druge strane, istorijske okolnosti učinile su da je Crna Gora mogla opstati samo na čelu sa autoritarnim ličnostima. Gotovo jednoipovjekovna autokratska vladavina vladara iz dinastije Petrović-Njegoš oblikovala je prosječnog stanovnika Crne Gore kao autoritarnu ličnost, u značenju koji tom pojmu daje Erih From. To će reći kao pojedinca koji je izuzetno servilan prema onima koje smatra moćnijim od sebe, a izuzetno grub i osion prema onima koje smatra slabijim od sebe. Kad je u jednom istorijskom trenutku, negdje poslije 1945. godine, izgledalo da više neće biti prilike za dokazivanjem junaštva na bojnom polju- ali mitom prenošena tradicija junaštva te potreba da se to junaštvo javno prezentuje i dalje su čvrsto perzistirale- to prvobitno istinsko junaštvodegradiralo je i degenerisalo se u obično divljaštvo i ogavni primitivizam. Nije potrebno govoriti o formama tog divljaštva i primitivizma jer ih svi svakodnevno notiramo: od jurnjava automobilima i motociklima, preko neukusnog hvalisanja, opijanja i tučnjava u pijanom stanju, pucnjava na različitim proslavama, do sveopšteg nepoštovanja propisa i posvemašnje nediscipline kojima se njihovi nosioci ponose, kao što su se nekad njihovi djedovi i pradjedovi ( opravdano, za razliku od njihovih potomaka) ponosili svojim herojskim činovima u bitkama. Sa druge strane- i paradoksalno- taj „junak“- primitivac iz Crne Gore uglavnom je neviđena kukavica kad treba da se pobuni za veću platu, za bolje uslove rada na poslu, za bolje zdravstvo, za efikasnije pravosuđe iza pravednije društvo uopšte. Uostalom, slika sa prvomajske protestne povorke u Crnoj Gori iz godine u godinu kazuje sve o tome, bolje nego hiljadu riječi.
Činjenice i problemi na koje sam ukazao u ovom članku izvjesnom broju njegovih čitalaca biće nesumnjivo od intelektualne koristi. Ali ako se kod nekih nadolazećih generacija radikalnone promijeni odnos prema nekim suštinskim kategorijama kao što su: nužnost samoograničavanja sebičnih interesa, spremnost na činjenje kompromisa, empatija, svijest o opštem interesu, disciplinovanost i poštovanje zakona i propisa, razvijanje kritičke svijesti itd., i dalje ćemo tavoriti u egostvu. A narod, kako već rekosmo, koji nema snage i volje da se uzdigne od nivoa egostva do nivoa istinskog društva pouzdano nema ni budućnosti.
U Ohridu je juče održan sastanak posvećen primjenama odluka Komiteta za svjetsku baštinu UNESCO koje se odnose na Kotor i Ohrid, područjima koja dijele slične karakteristike, ali i slične politike kada je u pitanju njihov status na UNESCO listi, zvanično je saopšteno.
Procijenjeno je da je dobar trenutak da se organizuje sastanak sa svim relevantnim donosiocima odluka i nacionalnim komisijama za UNESCO, kako bi se zajedničkim snagama definisale prioritetne mjere djelovanja i razmijenila pozitivna iskustva u upravljanju ovim procesima , sopšteno je iz Direktorat za kulturnu baštinu.
Kompanija Porto Montenegro nastavlja da podržava Jedriličarski klub Delfin iz Tivta, kroz godišnje sponzorstvo u vrijednosti od 3.000 eura, koje će biti usmjereno za intenzivne pripreme mladih jedriličara.
„Izuzetno smo zahvalni na sponzorstvu, i na logistickoj podršci kao i promociji jedrenja. Jedriličari JK Delfin nosioci su titule državnih prvaka u svim klasama Državnog prvenstva Crne Gore – Nikola Golubović, državni prvak u klasi Optimist, Josipa Čelanović, državni prvak u klasi Optimist u konkurenciji djevojčica, Pavle Musić, državni prvak u klasi Optimist do 12 godina, Ilija Marković, državni prvak u klasi Laser Radial i Igor Nikolić, državni prvak u klasi Laser 4.7.“- istakao je trener JK Delfin Ilko Klakor.
„Kompanija Adriatic Marinas je višegodišnji prijatelj i sponzorski partner Jedriličarkom klubu Delfin – jedrenje je tradicionalan sport u Boki Kotorskoj, i kroz ovu, i ostale donacije, želimo da što više podržimo mlade talente u lokalnoj zajednici. Bilo da jednog dana oni postanu vrsni jedriličari i olimpijci u ovom sportu, ili se vremenom fokusiraju na jahting industriju i uslugu, marina za superjahte i luksuzno nautičko naselje Porto Montenegro će biti njihovo dobro okruženje za lični i profesionalni razvoj“- istakla je PR koordinatorka Porto Montenegra Kristina Škanata.
Tivatski klub posebno ističe potencijal i takenat svog člana Ilije Markovića koji je među najtalentovanije jedriličare planete i kome stručnjaci predviđaju blistavu karijeru. Marković je nedavno debitovao u seniorskoj konkurenciji na Evropskom prvenstvu, a u avgustu 2018. debituje na Svjetskom prvenstvu u olimpijskoj klasi Laser Standard u Danskoj. Ilija je izuzetno perspektivan jedriličar, na samom početku karijere a njegov cilj je plasman na Olimpijske igre u Parizu 2024.
