Naš redovni čitalac, ime poznato redakciji, obavijestio nas je danas o neprijatnosti koju je doživio sa turistima koji su boravili u Boki iz Holandije.
„Poštovani, imao sam neprijatno iskustvo sa turistima koji su bili iz Holandije, tražil su mi adresu kako bi mi poslali razglednicu kada se vrate. Ali, dok su bili tu svakodnevno su me pitali da li je stigla razglednica, što mi nije imalo logiku.’
Ubrzo nakon što su otputovali primio sam muzičku razglednicu sa nekim slatkišima i dao djeci. Zahvalio sam im se porukom. Stigao je odgovor, baci to nije za tebe!
Odmah sam se vratio kući i otvorio muzičku razglednicu, unutra je bila droga! Sve sam prijavio i dostavio policiji“ – budite oprezni, poručio je naš čitalac.
Titov avion - foto S:L i Muzej istorije Jugoslavije
1 od 21
Titov Daglas u Tivtu
Tito i Jovanka ispred daglasa
Kokpit Titovog aviona
Tito i Jovanka pred odlazak sa daglasom
posada daglasa
Tito u daglasu
Tito i Jovanka izlaze iz daglasa
Tito i Jovanka u Indiji 1959
Tito i Jovanka u Dubrovniku ispred daglasa
Titov Daglas u Tivtu
Tito i Hrusov ispred daglasa u Lenjingradu 1964
Doček
Tito igra sah u daglasu
Tito u daglasu
Tito u daglasu
Tito u daglasu
Titov Daglas u Tivtu
flyby iznad tivatskog aerodroma
Titov Daglas u Tivtu
Titov Daglas u Tivtu
Među hiljadama aviona što godišnje slijeću na aerodrom Tivat izdvojio se vazduhoplov koji se na pistu pored obale Tivatskog zaliva spustio u četvrtak i na njoj proveo nešto više od 24 sata – predivan stari „douglas DC-6 B“, ofarban u retro-livreju kakve su takvi avioni nosili pedesetih godina prošlog vijeka, kada su „šestice“ vladale nebom nad Evropom i SAD.
Na repu aviona napravljenog prije tačno 60 godina, amblem je multinacionalne kompanije za proizvodnju energetskih pića Red Bull. Ovaj „douglas“ naime, krunski je dragulj u impozantnoj kolekciji starih ili čuvenih vazduhoplova koju je u Salzburgu pod imenim „The Flying Bulls“ (Leteći Bikovi), sakupio osnivač i vlasnik kompanije Red Bull, austrijski milijarder Ditrih Matešic. Ovaj uspješni biznismen koji ima jugoslovenske korene zaljubljenik je u vazduhoplovstvo i stare avione pa je, njihovim sakupljanjem i letjenjem pod brendom Red Bulla, našao sjajan način dodatne promocije svoje kompanije i njenog energetskog napitka koji se prodaje pod sloganom „Red Bull daje ti krila!“
Spektakularni oldtajmer – jedini putnički DC-6 koji trenutno leti u svijetu, najveći je i svakako najvrijedniji avion u kolekciji „The Flying Bulls-a“. Iako su u njoj neki od izuzetno interesantnih i vrijednih aviona poput američkog srednjeg bombardera „north american B-25 J mitchell“, ili njegovih savremenika iz Drugog svjetskog rata, lovaca „locheed P-38 lightning“ i „chance-vought F4U-4 corsair“, veliki putnički DC-6 krunski je dragulj Matešiceve kolekcije jer je ovo avion sa pedigreom bivšeg zvaničnog predsjedničkog vazduhoplova ne jednog, već dvojice šefova država – Jugoslavije, Josipa Broza Tita i Zambije, dr Keneta Kaunde.
Tito u daglasu foto Muzej istorije Jugoslavije
„Ovo je prvi put da ovaj avion dolazi u Crnu Goru. Sad kad smo stigli, od naših saradnika sam čuo da postoji mogućnost da nas tokom boravka u Tivtu, obiđe jedan 96-to godišnji veteran Jugoslovenskog Ratnog Vazduhoplovstva iz Beograda koji je nekad davno, letio ovaj avion. Ukoliko se to stvarno i desi, biće to fantastično za sve nas da budemo u prilici razmijeniti iskustva sa tim čovjekom i čuti njegove priče kako je to nekada bilo voziti Tita u ovom avionu.“- kazao nam je Rajmund Ridman, menadžer vazduhoplovnih operacija i glavni pilot flote aviona u „The Flying Bullsima“. On je jedan od dvojice kapetana koji su upravljali sa nekadašnjim avionom jugoslovenskog predsjednika na letu od Beča do Tivta. Pored njih, posadu su činili i jedan flajt-inženjer, jedan mehaničar i dvije stjuardese koje posebno atraktivno izgledaju u vintidž uniformi krojenoj po modi pedesetih. DC-6 koji sada nosi austrijske civilne oznake OE-LDA, u Tivat je u četvrtak doletio iz Beča, a sa njim je doputovalo tridesetak putnika od kojih su neki bili obučeni u duhu pedesetih godina prošlog vijeka kada su avioni DC-6 bili veoma popularni i letjeli brojne interkontinetalne linije. Među putnicima bilo je i članova porodice nekih od najboljih „Red Bullovih“ radnika porijeklom iz bivše SFRJ koje je vlasnik kompanije Ditrih Matešic nagradio nesvakidašnjim izletom do Crne Gore. Oni su uživali u letu smješteni u udobnim foteljama i okruženi salonom napravljenim u masivnom drvetu.
Kokpit Titovog aviona
Aktuelna unutrašnjost putničke kabine ovog aviona drugačije je konfiigurisana nego kada je on prije šest decenija letio za Tita, ali je zato kokpit – radno mjesto pilota i flajt-inžinjera- gotovo nepromijenjen. Umjesto modernih tzv. full glass kokpita sa nekoliko ekrana na kojima kompjuteri pokazuju sve potrebne podatke pilotima kakvi su odlika današnjih modernih aviona, u starom DC-6 sve je isto kao i na kraju Drugog svjetskog rata kad su se ovi avioni počeli proizvoditi – instrument pločom dominira gomila malih analognih pokazivača, tu je šuma arhaičnih prekidača, a pred pilotskim sjedištima su dvije starinske komandne palice sa tzv.poluvolanima.
Tito i Jovanka izlaze iz daglasa foto Muzej istorije Jugoslavije
„Osim nešto moderne navigacijske i komunikacijske opreme, sve je drugo na ovom avionu onako kako je bilo 1958. kkad je proizveden. Komande su prave „muške“ – nemaju nikakvu asistencju hidraulike i servo uređaja, sve radi mehanički putem čelilčnih sajli koje povezuju komande sa upravljačkim površinama na krilima i repu aviona. Da bi ste njime letjeli, ne treba vam samo dobar osjećaj i dosta snage, već i srce jer se ovi stari avioni voze najprije srcem i ljubavlju.“- objašnjava kapetan Ridman, ponosan što može da upravlja jedinim putničkim DC-6 koji danas još leti u svijetu.
„Ovo su izuzetno robusni i pozudani avioni što pokazuje da još uvijek nekoliko primjeraka DC-6, šest decenija nakon što su napravljeni, lete na Aljasci kao kargo avioni za prevoz tereta. Ovo je međutim, jedini putnički DC-6 na svijetu koji je u letnom stanju i jedino još na njemu možete doživjeti iskustvo putnika klasičnog starog komercijalnog aviona pogonjenog klipnim motorima iz pedesetih.“- ističe Ridman. Objašnjava da se ovaj DC-6 sada ne koristi za komercijalne, već za posebne promotivne i specijalne čater letove, te nastupe na brojnim aerormitinzima čiji posjetioci bivaju impresionirani izgledom, starom tehnologijom i načinom letjenja ovog oldtajmera koji je potpuno stran današnjim modernim mlaznim avionima.
Godišnje ovaj atraktivni starac koji je u perfektnom tehnilkom stanju, ostvari između 100 i 150 sati naleta, pa ljubitelji vazduhoplovstva baš i nemaju čestu priliku da uživaju u fascinatnoj pojavi tog aviona – čiji se polirani alumijumski trup presijava na suncu, a neponovljivi zvuk i potmula tutnjava njegova četiri velika radijalna klipna motora „Pratt&Whitney“ ukupne snage 10.000 konja, prosto obuzimaju svakog ko se nađe u njegovoj blizini.
Ovaj avion sa serijskim brojem 45563 sa fabričke trake svog proizvođača, kompanije „Douglas“ u gradu Santa Monika u Kaliforniji, sišao je oktobra 1958. Zvanični njegov naručilac bila je jugoslovenska državna aviokompanija JAT, ali je u stvari vlasnik tog aviona bila Vlada tadašnje FNRJ. Prvi probni let avion koji je bio među posljednjima od ukupno 704 izrađena primjerka „douglasa DC-6“, obavio je 13.okrobra te godine, nakon čega je predat jugoslovenskoj posadi koja se prethodno za letjenje na tom tipu vazduhoplova obučila u Amsterdamu, kod instruktora holandske aviokompanije KLM. Avion je zvanično upisan u jugoslovenski registar civilnih vazduholova 22.oktobra 1958. i dobio je oznaku YU-AFA. a na prelet iz SAD za Jugoslaviju krenuo je 26.oktobra. Let na ruti Santa Monika-Njujork-Gander-London-Beograd trajao je tri dana, a FNRJ je dobila svoj prvi avion sposoban za interkontinentalne letove. To je državi značilo mnogo ne samo za obuku daljeg letačkog kadra i uspostavljanje dugolinijskog saobraćaja njene kompanije JAT, već i za državni protokol jer je YU-AFA, iako je formalno bio registrovan kao vlasništvo JAT-a u suštini kupljen kao predsjednički avion za potrebe šefa jugoslovenske države – Josipa Broza Tita. Zato je ovaj avion bio i posebno opremljen sa luksuznije i komfornije konfigurisanom unutrašnjošću, donekle različitom od svog blizanca, drugog DC-6B registracije YU-AFB, koji mu se u Jugoslaviji iz SAD pridružio u krajem 1958. YU-AFB koji je takođe letio pod JAT-ovim oznakama, korišten je povremeno za redovan putnilki saobraćaj, međutim, to nikada nije bio slučaj sa YU-AFA, današnjim ponosom „The Flying Bullsa“. Ovaj avion bio je isključivo namijenjen Titu koji je njime putovao najčešće u zvanične međudržavne posjete, ali nerijetko i unutar Jugoslavije, posebno iz Boegrada prema Dubrovniku i Puli, odnosno Ljubljani. Na prvo veliko međunarodno putoivanje Tito je sa novim „douglasom DC-6“ otputovao krajem 1959., a za to vrijeme moćna i moderna četvoromotorna mašina sa lakoćom je iz Beograda doletjela do Madrasa i Delhija u Indiji. Koliko je šef jugoslovenske države tada bio „in“ kada je vazdušni transport u pitanju, potvrđuje i činjenica da su od 1947. do 1962. isti tip aviona DC-6 kao sopstvene zvanične predsjedničke avione, koristili i predsjednici SAD Hari Truman, Dvajt Ajzenhauer i Džon Kenedi.
Tito i Hrusov ispred daglasa u Lenjingradu 1964 foto Muzej istorije Jugoslavije
Sa YU-AFA dok je letio za Tita, upravljale su miješane JAT-ove i posade profesionalnih pripadnika Jugoslovenskog Ratnog Vazduhoplovstva (JRV). Titov predsjednički avion od 1.januara 1961. i zvanično više nema nikakve veze sa JAT-om, već je upisan u flotnu listu JRV gdje dobija vojni evidencijski broj 7451, koji je nešto kasnije promijenjen u 73101. Sa njime je Tito od 1959. do kraja 1966. imao ukupno 55 letova u trajanju od ukupno 158 sati, a ovim DC-6, maršal i doživotni predsjednik Jugoslavije između ostalih, posjetio je Indiju, Egipat, Etiopiju, Sudan, Togo, Kipar, Norvešku, Alžir, Finsku, Rumuniju, Poljsku, Čehoslovačku i Istočnu Njemačku. Iako mu je sovjetski vođa Nikita Hruščov u znak prijateljska i otopljavanja do tada veoma zategnutih sovjetsko-jugoslovenskih odnosa 1957. poklonio potpuno novi sovjetski putnički avion „iljušin Il-14“ koji je on povremeno koristio za posjete pojedinim afričkim državama, Tito je ipak odlučio da svojim DC-6, iskaže još jedan simboličan vid prkosa i dokaza jugoslovenske političke samostalnosti. Naime, on je u svoju posjetu SSSR-u 1964. godine iz Beograda umjesto u poklonjenom sovjetskom, otputovao u kupljenom američkom avionu, pa su Hruščov i ostali sovjetski zvaničnici koji su Tita sačekali na aerodromu u Lenjingradu, gledali jugoslovenskog vođu da na crveni tepih i pred počasni stroj izlazi iz njima mrskog „kapitalističkog“, američkog DC-6. Isto je Broz napravio i naredne godine kada je sa DC-6 otputovao u posjetu SSSR-u u Moskvu.
U ulozi zvaničnog aviona predsjednika SFRJ, ovog „starog Amerikanca“ 1967. je zamijenio prvo novi, veći i savremeniji i sovjetski „iljušin Il-18“ sa četiri turboelisna motora, a potom 1969. moderni francuski mlaznjak „sud aviation SE-210 caravelle“, da bi od 1974. pa do kraja svog života, Tito letio u jednom od dva specijalno opremljena i za interkontinetalne letove podešena nova „boeinga B 727-200“ koji su služili u JRV. Njegov stari DC-6 u SFRJ je ostao do 1975. u namjeni prevoza manje značajnih državnih, vojnih i politilkih delegecija, da bi ga te godine Jugoslavija poklonila Vladi Zambije gdje je nekadašnji Titov, postao zvanični avion predsjenika te afričke države, dr Keneta Kaunde. Ubrzo ga je i Kaunda „izgustirao“ i ostavio da napušten leži u jednom kraju vojnog aerpdroma u Lusaki, glavnog grada Zambije, gdje je staru „pticu“ sredinom devedestih pronašao avijacijski preduzetnik Kris Šute, vlasnik jedne male aviokmpanije iz namibijskog grad Vindhoek. Uz Titovog DC-6 koji je do tada ostvario izuzetno mali nalet od samo 4.700 sati, Šute je u Lusaki našao i njegovog takođe napuštenog, brata blizanca – nekadašnjeg YU-AFB koga je Jugoslavija takođe 1975.poklonila Zambiji. Kupio je oba aviona i obnovio ih, doveo u letno stanje i narednih godina sa njima vodio turiste na panoramske letove nad afričkom džunglom, savanama i Nijagarinim vodopadima. Šute je početkom devedestih bio primoran da proda jedan od ova dva aviona, pa se nekadašnji Titov vazduhoplov našao na tržištu i u martu 2004. slučajno ga nalazi i odmah kupuje Matešicev klub “The Flying Bulls“. Ekipa njihovih pilota i mehanilara otišla je u Namibiju „naoružana“ sa dosta rezervnih djelova i motornog ulja jer su stari radijalni klipni „Pratt&Whitney“ motori poznati po velikoj potrošnji ulja tokom rada, pa su avion nakon 28 sati leta i četiri zaustavljanja, iz Afrike doveli u Salcbur jula 2000. Odmah je započeo mukotrpni i skupi postupak potpune obnove i remonta vremešnog vazduhoplova, pa je nekadašnji Titov YU-AFA sa kojim je maršal obišao pola Evrope, Azije i Afrike, nakon tri godine rada i potrošenih nekoliko hiljada radnih sati mehaničara, 2004. ponovno zablistao punim sjajem i opet se vinuo u nebo. Avion je sada, kažu stručnjaci, u boljem stanju nego što je to bio kada je 1958. izašao iz fabrike, a uz puno ljubavi i pažnje koju mu pružaju u „Letećim Bikovima“, izvjesno je da će Titov „douglas“ još dugo godina na nebu Red Bullu „davati krila“.
Titov Daglas u Tivtu
TRAŽI PAŽNJU, ALI I UZVRAĆA LJUBAV
„Teško je reći koliko je ovaj avion zahtjevan za održavanje. U njegovu obnovu uložene su desetine hiljada radnih sati, ali sada kada je doveden u ovakvo perfektno stanje, za redovnu eksploataciju mu ne treba više od nekih 30 do 50 časova održavanja po satu naleta. Ovo je izuzetan avion – kad ga do vrha napunite gorivom, ima dolet od preko 8.000 kilometara što znači da možete iz Evrope sa njim doletjeti do Njujorka. Na njemu su novi i vrlo dobro održavani motori koji troše samo litru do dvije motornog ulja po satu letjenja, a inače je norma za ove motore da mogu potrošiti i do 60 litara ulja na sat leta. Najveći užitak koji ova stara dama pruža pilotu je sjajan osjećaj da dok letite, uživate u nevjerovatnom i neponovljivom zvuku motora, upravljate sigurnim i pouzdanim avionom koji bukvalno neposredno osjećate kao dio sebe i koji za svoje vrijeme nastanka i dimenzije, ima zaista odlične performanse.“ -opisuje kapetan Ridman svog starog mezimca.
KAD ZAGRMI „DUPLA OSA“
Titov predsjednički avion dugačak je 32, 2 metra, a raspon krila mu izniosi 35, 8 metara. Maksimalna poletna težina ovog aviona je 42 tone, postiže najveću brzinu od 550 i krstareću od 460 kilometara na čas. Plafon leta mu je nešto iznad 7.600 metara, a maksimalni dolet 8.340 kilometara. U vazduhu neprekidno može ostati 23 sata. Najbitniji dio DC-6 su njegova četiri velika radijalna, vazduhom hlađena, klipna motora „Pratt&Whitney“ R-2800 CB-3 poznata kao „Double Wasp“ (dupla osa). Svaki od ovih monstruozno velikih motora sa ukupno 18 klipova rapoređenih u tzv. duploj zvijezdi, ima po preko 45 litara zapremine, te ubrizgavanje vode u cilindre radi postizanja dodatne snage. Zvuk koji ove mašine proizvode – prava tutnjava i potmula grmljavina – teško se da opisati riječima. Svaki od četiri motora, ima maksimalnu snagu od čak 2.500 konja kojom okreće veliki trokraki propeler, a pri „punom gasu“ motori ukupno troše 1.000 litara visokooktanskog avio-benzina na sat.
Pjevački hor The Maidstone Singers iz Velike Britanije nastupiće u utorak, 29. maja u 20 sati u kotorskoj katedrali.
“Zbor, koji broji 23 člana, osnovao je 1998. godine Jeffrey Vaughan Martin u Maidstonu, a izvode uglavnom a cappella glazbu u rasponu od renesansne polifonije do savremene sakralne i svjetovne zborske glazbe te na svojem repertoaru ima oko 200 skladbi. Na svojoj ovogodišnjoj turneji prethodno su nastupili u Dubrovniku, gdje su bili gosti Dubrovačke biskupije i njezinog Vijeća za kulturu. U Kotoru domaćin će im biti mjesna biskupija”, obavještavaju organizatori.
Ozarenih lica, u dugim haljinama i odijelima, praćeni brojnim pogledima najbližih i svih koji su došli da ih isprate, pozdrave, fotografišu, maturanti su danas prošetali ulicama starog grada. Polako, ali smjelo I dostojanstveno, kao i sve četiri godine srednjoškolskog obrazovanja, kao i posljednjeg nastavnog dana, nastavili su slavlje u budvanskom hotelu “Splendid” sa svojim roditeljima i profesorima, sa svojom generacijom.
Prije nego što su zaplesali prvi ples, maturanti Gimnazije, Ekonomske, Medicinske, Pomorske i Muzičke škole, otpjevali su himnu “Gaudeamus igitur” i pozdravili prisutne biranim riječima zahvalnosti, svirkom, igrom i pjesmom. Obraćajući se profesorima, roditeljima i generaciji, učenica Gimnazije, Jelena Kovačević je rekla:
“Zahvalnost je merilo svake sreće… uzbuđeni na pragu nove svetlosti, zahvaljujemo na svakoj poučnoj reči, trudu i dobroti, razumevanju i pomoći, pa i svakom prekoru i kazni poteklim iz dobrog srca… na svakom upisanom času, brizi I toplini, na – ljubavi… Srećni i pomalo tužni u ovom svečanom času, ponosni smo što smo bili deo tradicije i istorije kotorske Gimnazije!”
Osjećanja radosti, ali i tuge zbog rastanka, obećanja da će trudom i radom opravdati povjerenje odraslih, sa njom su podijelile i učenice: Stefana Kovačević iz Ekonomske škole, Marija Pajović iz Medicinske i Iliana Bakmaz iz Pomorske škole, u svojoj pozdravnoj riječi.
Kotorski maturanti
U zajedničkom programu svih škola, učenici su ukazali na vjekovne običaje bokeljskih žena da pomorce ispraćaju žalnom pjesmom “Oj more duboko”, a dočekuju zajedničkom igrom u kolu, bilo bokeljskom ili škaljarskom. Jedni su, kako to često biva među pripadnicima starijih generacija, branili “dobra stara vremena” kada su se otmene zabave održavale u gradskoj kafani “Dojmi”, dolazili muzičari iz Milanske skale i svirao se bečki valcer. Drugi, koji predstavljaju današnje vrijeme, stali su u odbranu ove maturske večeri koja je zasijala od ljepote i dobrog raspoloženja neke nove mladosti i od njene spremnosti da se prepusti drugim ritmovima i snovima. Zato su program I završili pjesmom “Svet je lep kada sanjamo”.
U programu su učestvovali: Nikola Čavor, Aleksa Vujić, Aleksandar Tomić, Ljubo Pavićević (gitara), Anja Radonjić (solo), Daria Lazarenko ( solo ), Tamara Ljesar, Ivana Vučeljić, Antonio Grgurović, Ivan Mršulja, Ana Parapid, Marko Gunjajević i zajednički hor svih škola. Sa učenicima su radile profesorice: Sonja Golub-Klenak, Ivana Marković i Ljiljana Čolan iz Gimnazije i profesorica Mare Pržica iz Pomorske škole.
Ne skrivajući radost i uzbuđenje, maturanti su uz zvuke Šostakovičevog valcera, zaplesali svoj prvi ples sa roditeljima i najbližima.
Pa neka im je srećno na svim božijim putevima znanja i saznanja!
Svečana prezentacija završenih konzervatorskih radova glavnih gradskih vrata – vrata od mora u Kotoru zakazana je za utorak 29. maja u devet sati.
Na prezentaciji će govoriti gradonačelnik Opštine Kotor, Vladimir Jokić, restauratori iz Padove Adelmo Lazzari i Barbara d’Incau i Aleksandar Dender, predsjednik Zajednice Italijana Crne Gore.
Podsjetimo, na kotorskim gradskim vratima, glavnim vratima, južnim vratima od Gurdića i sjevernim od Škurde početkom marta počela je konzervacija i restauracija u smislu čišćenja kamena, fuga, oštećenja. Riječ je o projektu za čije finansiranje je Zajednica Italijana u Kotoru preko regije Veneto obezbijedila sredstva u iznosu od 78.000 eura.
Dan prije, u ponedjeljak 28. maja planirano je otvaranje izložbe ”Svijet terasastih predijela”, u saradnji sa udruženjem ITALIA NOSTRA i NVO EXPEDITIO, u Kulturnom centru u Kotoru, sa početkom u 19 sati.
Izložbu će otvoriti zamjenica ambasadora Italije u Crnoj Gori, Antonella Fontana.
Dolaskom proljetnih mjeseci i početkom radova na poljoprivrednim zemljištima, pojavljuju se i zmije. Tako je ove godine zabilježeno više ulova, uglavnom neotrovnih zmija od kojih je jedna od najvećih, ako ne i najveća ovogodišnja, ona koju je ulovio Mate Tolić iz Gruda – Hercegovina dok je pomagao u čišćenju groblja na Cerama, mjestašcu iznad Gruda. Zmija je bila dugačka 175 centimetara.
Uprkos tome što se radi o zmijama koje nisu opasne za ljude, u ranijim vremenima stočari su imali problema jer su napadali njihovo blago. S obzirom na to da se ponovno govori o najezdi zmija, ljudi iz zapadne Hercegovine ističu da takva priča ne drži vodu nego je činjenica da su ljudi ponovno prionuli zemljoradnji pa su zato ove godine nešto češći susreti sa zmijama nego inače, piše Večernji list.
Otimaju se za poskokom
Na ovim prostorima, ujedno i u Evropi, najopasnija zmija je poskok, zatim crnostrig, koji na ovim prostorima ima dvije podvrste te planinski žutokrug čiji je ujed jednak ubodu pčele i ne ostavlja trajne posljedice.
A upravo se za poskokom otimaju oni koji se bave zmijama i tvrde da ih u zavučenim područjima, na kamenitom tlu i zapuštenim poljanama itekako ima.
Naime, iz sezone u sezonu rade se priče o količini protuotrova kojima domovi zdravlja raspolažu ako dođe do ugriza otrovnice, a protuotrova nema bez zmijskog otrova, tako da ih netko treba i uhvatiti.
Svojedobno prvi čovjek veterinarske stanice Mostar Stjepan Prgomet govorio je da se za hvatanje poskoka može dobiti i do 100 KM.
Sugovornici Večernjeg lista, koji su željeli ostati anonimni, tvrde da mogu bez problema zaraditi 50 KM po zmiji.
Posao opasan, zarada dobra
“Prije su postojali ugovori s farmaceutskim tvrtkama koje su otkupljivale otrov. Danas su takvi ugovori rijetkost, a onda oni koji hvataju zmije rade s onim tko ima ugovor. Posao je opasan, ali se dobro zaradi”, govori poznavatelj prilika u ovoj oblasti.
Ističe da zmijski otrov nije samo važan za protuotrov nego i kao lijek. Primjerice, tradicionalna medicina otrove koristi za liječenje raznih bolesti, od kostiju do kože.
A u današnjem vremenu otrovi i poskoka i riđovke, kao i ostalih otrovnica izvan Europe intenzivno se istražuju te se prate njihovi učinci u liječenju kod srčanog i moždanog udara. Koliko god je hvatanje otrovnica opasan i rizičan posao, toliko je i profitabilan, ali i važan za pomoć ljudima u nevolji.
Podsjetimo, jedan od najpoznatijih lovaca na zmije otrovnice iz BiH je Drago Lečić iz Žrvnja koji je u svojoj karijeri uhvatio više od 500 poskoka.
“Prve otrovnice za otkup ulovio sam s 14 godina. Tada sam i brata obučio loviti ih dugim drvenim štipaljkama. Zmije smo stavljali u boce. Drvenim štipaljkama drže se iza glave, a u grlić boce prvo se spusti rep. Zmije u ondašnjoj ljubinjskoj Zemljoradničkoj zadruzi otkupljivale su se za zagrebačku “Plivu”, a cijena je bila dobra, dvije “crvene” po stotinu dinara za komad”, sjeća se.
Poznati zmijolovac istaknuo je da se poskoci love od ožujka do listopada te da poskok nikada ne napada ljude, samo se od njih brani.
Rimski mozaici Risan - obilježavanje jubileja foto Boka News
1 od 17
Rimski mozaici Risan foto Boka News
Rimski mozaici Risan
Rimski mozaici Risan
Rimski mozaici Risan
Rimski mozaici Risan
Rimski mozaici Risan
Rimski mozaici Risan
Rimski mozaici Risan
Rimski mozaici Risan
Rimski mozaici Risan - foto Boka News
Rimski mozaici Risan
Rimski mozaici Risan
Rimski mozaici Risan
Rimski mozaici Risan
Rimski mozaici Risan
Rimski mozaici Risan
Rimski mozaici Risan
Turistička organizacija Kotor i Ambasada Republike Poljske u Podgorici danas su Risnu organizovali prigodnu proslavu 10. godišnjicu rada lokaliteta Rimski mozaici.
Priređena je izložba o Rimskim mozaicima sa kojom je ova ustanova nedavno gostovali u arheološkom muzeju Narona u Metkovićima (Hrvatska), i prikazan je film „Antički Risan” autora Ranka Maraša.
Posjetioce i zvanice pozdravio je potpredsjednik Opštine Kotor Milivoj Mišo Samardžić koji je podsjetio da je prije 88 godina Dušan Vuksan, tadašnji direktor Državnog muzeja na Cetinju u avgustu 1930. započeo arheološka iskopavanja na ovom područiju koja su rezultirala nalazom ostatka rimske kuće sa mozaicima.
“On ih je tada zaštitio i podigao nad njima drveni objekat. Time se godina 1930-ta smatra početkom zaštite mozaika na području Kotora. Oko 1940.godine pred Drugi svjetski rat, ovaj objekat je porušen. Mozaici su prekriveni zemljom. Tokom rata mozaici su ponovo otkriveni da bi još jednom bili pokriveni slojem zemlje.
U takvom stanju mozaici su dočekali 1956.godinu, kada su preduzete prve mjere njihove zaštite i prezentacije. Desetak godina kasnije, otpočelo je otkrivanje cijelog kompleksa. Nova oštećenja na mozaicima uzrokovao je zemljotres 1979.godine. Nakon toga neophodne konzervatorske mjere sprovedene su tokom 1989. godine, kojom prilikom su oštećene površine mozaika djelimično sačuvane.
Nakon postavljanja privremene nadstrešnice mozaicima je upravljala Mjesna zajednica Risna a o njima brinuli stručni ljudi iz Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika culture, odnosno danas iz Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore.
Rimski mozaici Risan – Milivoj Mišo Samarddžić
U cijelom procesu zaštite, prezentacije i očuvanja priključuje se i Turistička organizacija Kotora zajedno sa Opštinom Kotor od 2006. godine, a uz veliku donaciju američkog naroda dodatno vrši mjere zaštite i prezentacije cijelog mozaičkog kopleksa i upravlja njime.
Tokom minulih deset godina imali smo veliku kako finansijsku tako i logističku podršku poljskih arheologa koji i dalje vrše arheološka iskopavanja na ovom porostoru tako i ambasade Republike Poljske u Podgorici kojima se ujedno i zahvaljujemo na podršci i saradnji“- kazao je potpredsjednik Samardžić.
Rimski mozaici Risan – Ana Nives Radović
Direktorica Turističke organizacije Kotor Ana Nives Radović u svom govoru istakla je da arheološki turizam kao posebna grana turizma je nešto što može najviše obogatiti mjesto poput Risna, odnosno doprinjeti turističkom razvoju ne samo grada i države, već cijelog regiona ako ga posmatramo kao jednu cijelinu antičkog ili drugih istorijskih nasleđa.
„Arheološki turizam iz godine u godinu budi sve veće interesovanje, prije svega naučnih institucija cijelog svijeta. Zamislite takvog turistu koji ovde dolazi, sa pred saznanjem i željom da dalje istražuje. Koliko samo koristi za cijeli sistem i državu ovako nešto može da ima uz ozbiljno umrežavanje institucija, saradnja sa diplomatskim predstavništvima a u buduće i sa univerzitetima i naučnim institucijama. Ono što ćemo uvjek cijeniti je sardanja sa predstavnicima poljskog univerziteta i ambasade Poljske, bez kojih ovaj lokalitet nebi dobio ovoliki značaj i vidljivosz širom Evrope.
U ime TO Kotor mogu obećati da će finasiska podrška ne samo na zaštiti ovog lokaliteta već i na unapređenju njegovog sadržaja iz goine u godinu rasti „ – kazala je Radović.
Izložbu je otvorila u ime ambasade Republike Poljske, Ivona Vujišić ekspert za organizacione poslove i medije koja je podsjetila na uspješnu dugogodišnju saradnju ambasade sa Opštinom i Turističkom organizacijom Kotor kroz organizovanje brojnih projekata, izložbi fotografija, istraživanja poljskih arheologa, koncerata…
Rimski mozaici Risan
„TO Kotor – Rimski mozaici pravi su primjer saradnje sa Ambasadom Poljske koja će se, uvjereni smo nastaviti na obostranu korist i zadovoljstvo i u buduće.
Primjer su i uspješnog rada i konekcije poljskih stručnjaka – arheologa sa crnogorskim kolegama. Zahvaljujući njima ovaj lokalitet stekao je status značajnog arheološkog nalazišta. Ambasada će i dalje podržavati ovakve i slične projekte, a sve u cilju unapređenja, zaštite i očuvanja kulture, kulturne baštine, kulturnih dobara i bogatstva i vrijednosti našeg zajedničkog evropskog nasljeđa.
Iz bibliotečke arhive donosimo danas na dar prisutnima nekoliko knjiga Rhizon autora prof. Piotra Dičeka – kojom nas je prenio u svijet antike – u godine prije naše ere – i približio vrijednosti antičkog svijeta koje otkrivaju poljski arheolozi“ – kazala je otvarajući izložbu Ivona Vujišić.
Nakon zvaničng otvaranja izložbe prikazan je film autora Ranka Maraša „Antički Risan“ koji je nastao u sklopu projekta „Nasleđe koje obavezuje“ koji je realizovan u saradnji sa Ministrsvom finasija Crne Gore. Producent filma je Turistička organizacija Kotor.
Svečanosti je prisustvovala predsjednica Udruženja Poljaka u Crnoj Gori Vanda Vujišić.
Događaj je muzički obojila na violini prof. Nevila Klakor.
Spor oko bivšeg hotela Plaža u Zelenici kod Herceg Novog ipak, čini se, nije okončan, mada je ovaj prvi hotel Crnogorskog primorja odlukom Vrhovnog suda Crne Gore pripao opštini Centar Sarajevo.
Nasljednici porodice Mađar, nekadašnjih vlasnika hotela, uložili su žalbu Ustavnom sudu na njegovu odluku donesenu nedavno u korist jedne od sarajevskih gradskih opština, nakon dvanaest godina dugog sudskog procesa.
Ovaj hotel, koji je početkom Drugog svjetskog rata bio pretvoren u kasarnu, a 1948. nacionalizovan u korist Opštine Herceg Novi, ta opština je 1960. godine ustupila opštini Centar Sarajevo za oko 70 miliona dinara.
Pravni zastupnik nasljednika porodice Mađar, advokat Dragan Lepetić, žalbu temelji na tvrdnji da odluke mjesnog odbora Herceg Novog o ustupanju hotela opštini Centar Sarajevo iz 1960. godine, kao i neke dopunske odluke iz 1972, nisu sprovedene zakonito.
“Nema dokaza da je opština Centar Sarajevo ikada platila taj objekat Herceg Novom. Nema ni dokaza da su tadašnji predsjednici narodnih odbora i opština Herceg Novi i Centar Sarajevo imali ovlaštenja da potpišu takav ugovor (iz 1960. i 1972. godine). Očekujemo odluku Ustavnog suda Crne Gore, a stvar komplikuje to što Komisija za restituciju još nema prvostepenu odluku o zahtjevu za restituciju tog objekta”, kaže Lepetić.
Nasljednici nekadašnjih vlasnika hotela Plaža u Zelenici su, naime, “umješivači” u sporu opštine Centar Sarajevo protiv države Crne Gore, jer imaju pravni interes kao bivši vlasnici hotela koji vode restitucioni postupak pred Komisijom za restituciju u Baru.
Njime potomci Adrijana i Antola Mađar traže vraćanje svojine ili obeštećenje za hotel koji je nacionalizovan u periodu 1948-1949. No, njihov zahtjev za restituciju je i nakon petnaest godina bez rješenja.
Regionalna Komisija za restituciju u Baru dva puta je donosila odluke u tom predmetu, ali su ukidane kod drugostepene komisije za žalbe Vlade Crne Gore, pa ponovo vraćane prvostepenoj instanci, objašnjava advokat Dragan Lepetić, zastupnik Ćabe Mađara.
Zadnje ročište Komisija je održala 11. novembra prošle godine i bila je dužna da donese zakonsko rješenje u roku od mjesec dana. Do danas, pola godina kasnije, to se nije desilo – dodaje Lepetić.
Zelenika
“Glavni problem je nerad ove Komisije, odnosno relativni pravni haos u tom postupku restitucije. Jer, drugostepena komisija pri Vladi Crne Gore skoro uvijek ukida odluke prvostepene, i za to ima još primjera osim ovog slučaja. To je osnovni uzrok problema sa restitucijom hotela Plaža: Komisija za restituciju, odnosno Ministarstvo finansija nije sposobno da do kraja zakonito iznese postupak restitucije, nego se njihove odluke uvijek ukidaju, predmet se ponovo vraća na početak, i tako se tapka u mjestu”, kaže Lepetić.
Na naš upit o slučaju hotela u Zelenici, u nadležnoj barskoj Komisiji za restituciju u Baru kažu da su prošle sedmice predsjednik i član tog tijela razriješeni, pa čekaju nove. U Ministarstvu finansija će se o svemu izjasniti nakon okončanja procedure zamjene predsjednika i člana Komisije,
Ni iz opštine Centar Sarajevo nijesmo uspjeli da dobijemo odgovore na pitanja o tome kada su, kome i koliko platili za hotel Plaža.
Među turističkim poslenicima, odluka Vrhovnog suda da sporni hotel pripadne Sarajlijama izaziva iznenađenje. Jer, nije riječ samo o objektu koji je predmet restitucije, već i hotelu koji je otvaranjem 1902. bio rodonačelnik resort turizma u Crnoj Gori.
“Penzionisani konjički oficir Austro-ugarske vojske Antal Mađar se po savjetu ljekara naselio u Zeleniku i krajem Devetnaestog vijeka napravio kuću. Kad su ga počeli obilaziti prijatelji iz džet seta, došao je na ideju da napravi prvo mali pansion, a potom hotel. I uspio je, bavio se receptivnim turizmom kao rizort hotel, a organizovao je i prve izlete po Crnoj Gori, do Skadra, pa opet nazad u Kotor, Herceg Novi i Zeleniku. Da poštujemo svoju turističku tradiciju, Plaža bi bila idealan kandidat za muzej turizma”, podsjeća dekan Fakulteta za biznis i turizam Rade Ratković.
Zabilježeno je da je početkom prošlog vijeka Plaža imala trideset soba, a u njoj su odsjedali mnogi viđeni gosti, predstavnici mađarskog i evropskog plemstva, pa i kraljevi. Osim crnogorskog kralja Nikole I Petrovića, u svečanom salonu su gošćeni i kraljevi Bugarske, Albanije, Srbije.
“Taj hotel je naša istorija i svi smo se radovali inicijativi familije Mađar da se obnovi, ali ova presuda usložnjava situaciju. Nadam se da će i država i familija Mađar imati snage da cijeli slučaj dovedu do Strazbura, i da će se hotel vratiti Crnoj Gori i originalnim vlasnicima”, očekuje Ratković.
Photo: Boka News
Herceg Novi (na fotografiji) je 1960. ustupio Centru Sarajevo hotel Plaža
Hotel Plaža u Zelenici danas ima 116 godina i smatra se začetnikom organizovanog turizma na Crnogorskom primorju. Iako arhitektonski i istorijski iznimno važan relikt crnogorskog turizma, nekadašnji hotel je danas oronuo i zapušten, i čeka da sud odredi njegovu dalju sudbinu: odluka ko mu je vlasnik, odgovoriće i na pitanje hoće li se Plaža vratiti izvornoj turističkoj misiji ili će nestati u ubrzanoj betonizaciji crnogorskog juga.
U svim vidovima registrovanog smještaja na Tivatskoj rivijeri trenutno boravi 1.719 zvanično prijavljenih turista. To je, kako je juče saopštila Turistička organizacija najmanjeg grada u Boki, pet odsto bolja posjećenost nego u isto vrijeme prošle godine.
Od ukupnog broja turista njih 1.706 su stranci, dok je samo 13 gostiju iz Crne Gore. Najviše turista-njih 1.151 boravi u privatnom smještaju, u hotelima je 566 posjetilaca, dok 2 gosta borave u odmaralištima.
Na regionalnom putu R-1 dionica Kotor-Trojica saobraćaj će biti obustavlje za sve vrste vozila od 8.30 do 17 sati zbog održavanja brdske auto trke, saopšteno je iz Auto-moto saveza.
Na magistralnom putu Cetinje-Budva, na dionici Brajići-Lapčići, saobraća se jednom trakom naizmjenično.
Na regionalnom putu Cetinje-Njeguši saobraćaj će biti obustavljen od 14 do 19 sati.
Na putu Krstac-Lovćen-Ivanova Korita saobraćaj će biti obustavljen od deset do 12 i od 14 do 16 sati.
Do završetka gradnje kanala za atmosferske vode u Risnu na ukrštanju dionica Kamenari – Kotor i starog puta Risan – Grahovo, promijenjen je režima saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjerni.
Na regionalnom putu Petrovići-Vraćenovići, zbog završnih radova, saobraćaj se obustavlja za sve vrste vozila od osam sati i 30 minuta do deset sati i 30 minuta i od 12 sati i 30 minuta do 14 sati.
Zbog izvođenja asfaltskih radova u okviru rekonstrukcije puta Crkvice-Vrulja odobrava se totalna obustava saobraćaja za sve vrste vozila od devet sati do 12 sati i od 13 sati do 17 sati.
Na magistralnom putu Ulcinj-Krute saobraćaj je zbog minerskih radova prekinut za sve vrste vozila.
Zbog druge faze rekonstrukcije puta Petrovac-Podgorica, od raskrsnice sa obilaznicom Golubovci do raskrsnice sa putem za aerodrom, promijenjen je režim saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjerni.
Zbog miniranja na južnom portalu tunela Vežesnik autoputa Bar-Boljare, na prvoj sekciji Smokovac-Uvač-Mateševo, saobraćaj će biti obustavljen za sve vrste vozila do 30 minuta u terminima od jedan do pet sati, od deset do 12 sati i od 14 do 16 sati.
Na magistralnom putu Petrovac-Bar-Ulcinj, zbog sanacije puta, promijenjen je režim saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjerni.
Do završetka rekonstrukcije mosta “Radovan Pavićević“ na rijeci Zeti u Danilovgradu saobraćaj će preko mosta biti privremeno obustavljen.
Saobraćaće se preko preko privremenog mosta za pješake i putnička vozila čije ukupno opterećenje ne prelazi 3,5 tone. Teretni i autobuski saobraćaj biće preusmjeren alternativnim saobraćajnicima Podgorica-Spuž (starim putem preko Martinića), Danilovgrad-Bogetići i ostalim putevima.