Povodom dolaska u Crnu Goru školskog broda Ratne mormarice Rumunije, jedrenjaka “Mircea” koji je u ponedjeljak uplovio u Tivta, gradonačenica dr Snežana Matijević upriličila je prijem za delegaciju koju su činili rumunski ambasador u Crnoj Gori Ferdinand Nađ i komandant broda, kapetan fregate Mircea Tarhoaca.
Oni su, kako je saopšteno iz Matijevićkinog kabineta, upoznali predsjednicu opštine sa detaljima posjete i karakteristikama broda sagrađenog 1938 godine u Njemačkoj.
MIRCEA pristaje u Porto Montenegro
“Mircea” je trenutno na 31-jednovnom krstarenju Mediteranom sa ukrcanih ukupno 186 članova posade, od kojih su 48 pitomci Vojnopomorske akademije rumunske Ratne mornarice iz Konstance, a 51 njihove kolege – pitomci akademije Ratne mornarice Njemačke. Na svom putovanju na koje je krenuo 4.juna iz Konstance, “Mircea” je već uplovio u luku Bari u Italiji, do petka 22.juna zadržaće se u Tivtu, nakon čega će prilikom povratka za Rumuniju, jedrenjak još uploviti i u luku Pirej u Grčkoj.
Matijevicka sa komandnim kadrom rumunskog jedrenjka i ambasadorom
“Veoma mi je drago da je brod “Mircea” uplovio baš u Tivatski zaliv. Veliko je zadovoljstvo što smo domaćini ovako važnom brodu, koji decenijama obučava kadete i sprema ih za dalje usavršavanje. Nadam se da ovo neće biti posljedni put da ugostimo ovaj školski brod, već se nadam i nekoj budućoj saradnji u dijelu razmjene kadeta sa školskim brodom “Jadran”. – istakla je gradonačelnica Tivta Snežana Matijević.
MIRCEA pristaje u Porto Montenegro
Njenom sastanku sa rumunskom delegacijom prisustvovala je i prva žena crnogorske Mornarice, kao i jedina dama koja službuje na školskom brodu “Jadran”, poručnica korvete Sara Rakočević.
U Spomen domu “Stefan Mitrov Ljubiša”, u utorak, 19. juna od 20 časova biće otvorena dokumentarno-umjetnička izložba “Ikone iz riznica paštrovskih manastira“. Izložba se priređuje u okviru programa Ustanove koji se realizuje u okviru Evropske godine kulturne baštine (2018).
utori koncepta izložbe i organizatori su: Istoričarka umjetnosti i direktorica JU Muzeji i galerije Budve, mr Lucija Đurašković arheolog Dušan Medin,.
Na izložbi će biti prikazano 15 ikona iz tri paštrovska manastira (Praskvica, Reževići i Gradište), nastalih u periodu XVIII–XX vijek u domaćim, grčkim, venecijanskim i ruskim radionicama, a čiji su autori, između ostalih, čuveni ikonopisci pripadnici bokokotorske slikarske škole Dimitrijević-Rafailović, potom Nikola Aspioti sa Krfa, Aleksije Lazović, Marko Krstov Gregović, prvi akad. obrazovani slikar sa naših prostora.
U djelu stručnog uvodnog teksta iz kataloga izložbe, koji potpisuje mr Lucija Đurašković piše: “Pored brojnih ikona koje su izobrazili zografi, pripadnici ove poznate ikonopisačke škole, riznice paštrovskih manastira, posebno Praskvice, Reževića i Gradišta čuvaju mnoštvo primjera ikonopisnog slikarstva koji se najčešće vezuju za period od XVII do početka XX vijeka.
ikona
Raskošno bogatstvo ikonopisnih stilova, kao i ikonografskih specifičnosti na ovim ikonama, ukazuje na, sa jedne strane, veze sa Atosom, a sa druge, na uplive Zapadnih stilskih tendencija koje će se preko italo-kritskih majstora i njihovih učenika, naročito u XVII vijeku širiti Mediteranom, te stizati i u naše krajeve.
Takođe, i brojne ruske ikone iz XVIII i XIX vijeka koje se danas čuvaju u riznicama ovih manastira, predstavljaju svjedočanstvo bliskih kulturnih veza ovih najznačajnijih paštrovskih duhovnih centara sa carskom Rusijom. Na ovim ikonama najčešće su predstavljani Isus Hristos, Bogorodica sa Hristom, kao i Sveti Nikola, čiji je kult svetitelja zaštitnika bio u Rusiji naročito razvijen”.
Izložbu će otvoriti konzervatorka savjetnica Jasminka Grgurević, zaposlena u JU Centar za arheologiju i konzervaciju Crne Gore u Kotoru.
Izložba se može pogledati do 9. jula 2018. godine.
Potpredsjednica opštine Kotor Ljiljana Popović Moškov smatra da bi odluke, koje uvećavaju opštinsku imovinu po povoljnim cijenama, logično trebale da ujedini sve u parlamentu, ali da aktuelna dešavanja sa odlaganjem 16. skupštine govore i o mogućem uplivu privatnih interesa u njihovo donošenje.
Gostujući u emisiji Radio Kotora “Razgovori nedjeljom” Popović Moškov je konstatovala da se ova tačka, inače tek druge skupštine od početka godine „razvlači umjesto da se postavi kao broj jedan, pa da oni koji nisu za kupovinu obrazlože zašto nisu”.
Predlog odluke o kupovini nepokretnosti u vlasnišvtu Privrednog društva “Jugopterol” AD Kotor (JPK) jedna je od tačaka dnevnog reda, opet odloženog, nastavka šesnaeste sjednice Skupštine opštine Kotror, a ukoliko bi bio izglasan Opština Kotor bi 35.000 kvadrata dobila po izuzetno povoljnoj cijeni od 57,3 EUR po metru kvadratnom.
„Nikada mi neće biti jasno da neko iz kaprica ili zbog privatnog interesa, neće da izglasa ovakvu odluku. Nije važno ko je u poziciji ili opoziciji. Budimo na poziciji grada. Logika i brojke govore da u ovo treba ući”, kazala je Popović Moškov uz podsjećanje da u Kotoru nije urađeno nešto kapitalno od 90-tih, te da je grad stalno gubio institucije, rasprodavao imovinu, dok je aktuelna skupštinska postavka u poziciji da poveća opštinsku imovinu.
Ona je kazala da nije zadovoljna funkcionisanjem lokalne izvršne vlasti i podsjetila da je prošle godine od aprila do Nove godine održano 15 skupština, a od januara ove do danas jedno i drugo u nastavcima.
Nije se odustalo od žičare
Na pitanje što sa 4,7 miliona EUR aktuelnog suficita u budžetu opštine, Popović Moškov je rekla i da žičara nije investicija od koje se odustalo, već da je prethodno potrebno obezbijediti sigurnost za početnu stanicu i prilaz turistima.
„Prostor u Tabačini pripada CEDIS – u sa kojim smo dogovarali kako da uradimo zamijene lokacija, da im ponudimo da mi postanemo vlasnici prostora od 8.000 kvadrata, a što on starteški znači za Kotor mislim da ne trebam troštiti riječi. Dobili bi prostor za valorizaciju Špiljara, bedema, buduće žičare… Zaključili smo i da bi mi time riješili i saobraćajni kolaps koji stvaraju autobusti koji dolaze iz pravca Dubrovnika. Urađen bi bio manji zahvat kroz Tabačinu uz kružni tok sa jednosmjernim kretanjem”, kazala je Popović Moškov.
Dodaje i da bi se time olakšao parking stanovnicima Starog grada, te da bi gro turista ulazio na sjeverna vrata.
„Kontaktriali smo CEDIS i imali sastanak sa njima za parcelu u industrijskoj zoni”, kaže Popović Moškov.
Nakon urađene procjene koja govori da parcela od oko 80.000 kvadrata, koja se graniči sa autobazom Jugopetrola bez ikakve infrastrukture, vrijedi 4,4 miliona EUR,sa čime su se složili u CEDIS – u, a obavljena je i procijena njihove imovine u Tabačini na iznos od oko 2,2 miliona EUR.
„To bi zunačilo da mi pola te parcele od 40.000 kvadrata treba da damo u zamjenu za ovo za Tabačini. Krenuli smo dalje da održavamo kontakte da se taj proces okonča. U međuvremenu predsjednik opštine je dobio pismo namjere JPK Kotor sa obavještenjem da je prethodna vlast krenula u pregovore oko imovine ove kompanije koja je ostala u Kotoru i njihove ponude i pitanja da li i ova vlast treba da nastavi u ovom smjeru. Riječ je o prostoru u Škaljarima i baze u industrijskoj zoni. Nakon kolegijuma smo ocijenili da je to dobro jer znamo za što bi taj prostor upotrebili”, navodi dalje Popović Moškov.
Kotor foto TO Kotor
Kandidati za seljenje su Vodovod i kanalizacija
Kandidati za seljenje su svakako Vodovod i kanalizacija (plaća zakup JPK cca 50 – 60 hiljada na godišnjem nivou”, Komunalno ( takođe nema svoj adekvatan prosotor i iznajmljuje ga za skladištenje i razne druge namjene), Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora (nema takođe adekvatan prostor za skladištenje).
„Sa tim u industrijskoj zoni bi riješili za ova preduzeća, a u Škaljarima bi se otvorio prostor za korisnike onih u Starom gradu koje je Opština Kotor dala bez naknade raznim društvima, udruženjima, političkim partijama”, kazala je Popović Moškov.
Na koalicionom sastanku je dobijena podrška da se nastavi sa pregovorima, nakon čega je usaglašena ponuda od 2.650.000 EUR (isplata u dvije tranše) i pristupilo se potpisivanju memoranduma.
Postignuta cijena je povoljna za Opštinu Kotor i iznosi 363, 47 EUR po metru kvadratoinom (za prostor JPK u Škljarima ) odnosno, prevedeno na na ukupno zemljište, 216, 04 EUR po metru kvadratonm.
Liljana Popović Moškov foto Boka News
„Primjera radi, samo livade bez infrastrukture danas se prodaju po 200 EUR po metru kvadratnom, a u industrijskoj zoni postignuta kuporodajna cijena je 57,3 EUR metar kvadratni. To je opremljeno područje sa upravnom zgradom, saobraćajnicom, infrastrukturom, strujom, vodom, hangarima, internom benzinskom stanicom, 35.000 kvadrata”, kaže Popović Moškov.
Ovaj elaborat je urađen u februaru, a novi momenat sa CEDIS-om bio je njihovo saznanje da Opština Kotor pregovara sa JPK o kupovini nekretnina i zainteresovanost za autobazu u Radanovićima.
Nakon uvida izrazili su spremnost za razmjenu prostora Tabačine za ovaj lokalitet, što je prihvaćeno i uneseno u opštinski elaborat.
Iz Stručne službe Skupštine opštine Kotor obavještavaju da je zasijedanje gradskog parlamenta koje je bilo planirano za sutra odloženo.
Sastanak na temu izgradnje infrastrukture na Luštici
Tender za izradu projekata putne i vodovodne infrastrukture na Luštici biće raspisan do kraja ovog mjeseca, kako bi se do kraja godine počelo sa izvođenjem radova, dogovoreno je na današnjem sastanku u Opštini Herceg Novi kojem su prisustvovali predstavnici lokalne uprave, Sekretarijata za razvojne projekte, Ministarstva finansija, Opštine Tivat i kompanije Northstar, investitora na projektu Montrose.
Narednih dana biće potpisan protokol o saradnji između Vlade Crne Gore, Opštine Herceg Novi i kompanije Northstar na izgradnji putne i vodovodne infrastrukture, kao i ostalim detaljima u vezi sa ovim projektom. Za ove projekte već postoji idejno rješenje i programski zadatak.
Na ovaj način će se, između ostalog, riješiti dugogodišnji infrastrukturni problemi mještana Luštice i omogućiti dalji razvoj ovog poluostrva.
Potpredsjednik Opštine Herceg Novi Miloš Konjević obišao je danas sa nečelnicom Službe komunalne policije i inspekcijskog nadzora Marijom Andrić i direktoricom Komunalno stambenog preduzeća Jasminom Konjević dio rivijere od kluba “Yachting” do Stare banje, kako bi evidentirali stanje i komunalni red na terenu.
U narednom periodu će Služba komunalne policije i inspekcijskog nadzora intenzivnije kontrolisati komunalni red na Šetalištu Pet Danica, sa akcentom na radnje bez prethodno pribavljenih dozvola: za vožnju na šetalištu, postavljanje reklamnih panoa i držanje privremenih objekata, najavili su načelnica Andrić i potpredsjednik Konjević.
Narednih dana će predstavnici gradske uprave i komunalnih preduzeća obići dijelove rivijere do Kamenara, a Opština Herceg Novi ovim putem apeluje na zakupce plaža i lokala, kao i na naše sugrađane, da povedu računa o čistoći i komunalnom redu na šetalištu.
Jedrenjak Mircea uplovio u Boku - foto Stevan Kordić
1 od 4
Jedrenjak "Mircea" uplovio u Boku - foto Stevan Kordić
Jedrenjak "Mircea" uplovio u Boku - foto Stevan Kordić
Jedrenjak "Mircea" uplovio u Boku - foto Stevan Kordić
Jedrenjak "Mircea" uplovio u Boku - foto Stevan Kordić
Školski brod Ratne mornarice Rumunije, jedrenjak “Mircea” uplovio je jutros u Tivat.
Umjesto na gradskoj rivi Pine, kako je bilo najavljeno, brod je zbog nedovoljne dubine mora na Pinima, uplovio i vezao se na mulu V marine Porto Montenegro.
Na rumunskom jedrenjaku, koji će u Crnoj Gori ostati do petka, je oko dvije stotine članova posade i pitomaca rumunske i Ratne mornarice Njemačke.
Tokom boravka, posada broda će imati niz zajedničkih aktivnosti sa posadom “Jadrana” i pripadnicima MVCG, a “Mircea” će biti otvoren i za posjete građanima.
Jedrenjak “Mircea” uplovio u Boku – foto Stevan Kordić
Kapacitet jedrenjaka je do 210 članova posade i pitomaca Vojnopomorske akademije Ratne mornarice Rumunije, kojima on služi za obuku i sticanje pomoračkih znanja i vještina u praksi. Na tom brodu se povremeno obučavaju i pitomci iz Turske, Njemačke, Hrvatske, Ukrajine, Francuske, Danske i Holandije.
“Mircea” je dobio ime po vojvodi od Valahije (preteči Rumunije) Mirčei Velikom (1386–1418), koji se istakao u brojnim ratovima protiv Osmanlija i za čije je vladavine rumunsko pomorstvo na Crnom moru doživjelo prvi veći uspon.
Za razliku od većine Rusa, koji se nakon dolaska u našu zemlju nastanjuju na obali Jadranskog mora, petočlana porodica Tjuševski od maja 2013. živi na Grahovu – zaleđe Boke. Tu su napravili farmu koza i proizvode više vrsta sira.
“U Crnoj Gori smo od 17.maja 2013. Tada smo došli da posjetimo roditelje od moje supruge, sve nam se svidjelo i ostali smo“, istakao je Vitalij Tjuševski za TVCG.
Kako je naglasio priroda i ljudi su ga, na neki način, privukli da ostane u našoj zemlji.
„U Rusiji sam se bavio sličnim poslovima, imao sam poljoprivredno gazdinstvo. Držao sam svinje. Ovdje je bilo neophodno da se zanimam i odlučio sam se za farmu koza“, objasnio je on.
Ćerka Angelina je tu sa pomogne roditeljima, a to što čine i njeni brat i sestra. Njihov rad i trud se isplati, objašnjava ona, jer svi proizvodi sa njihove farme imaju tržište, pa se sir koji proizvode može naći u skoro svim gradovima na jugu naše zemlje.
„Naš sir zainteresovani mogu da kupe u Budvi, Herceg Novom, Kotoru, Tivtu, Baru, Nikšiću i Podgorici. Veliki broj naših mušterija su Rusi“, kazala je ona.
Na farmi se proizvode raznovrsni sirevi, pa su tu: tvrdi, sitni, sušeni, nemasni, mladi, kao i sirevi sa raznovrsnim ljekovitim biljem.
„Mi pravimo oko 20 vrsta sira. U sir stavljamo slatku papriku, ljutu papriku, različite začine, origano, ruzmarin, a stavljamo i crno vino.
Plan ovih vrijednih domaćina je da prošire proizvodnju i da se u narednom periodu na njihovoj farmi nađe oko 500 koza”, rekla je Angelina.
Početkom 2016. godine facebook stranicu Old Postcard of Bosnia kontaktirao je Patrick Vercruysse iz Belgije. Dotični gospodin se bavi distribucijom slovenskih, hrvatskih i bosanskih vina u Belgiji. U njegovom vlasništvu je putopis koji je belgijska turistica napisala tokom svog putovanja duž jadranske obale te Bosne i Hercegovine 1904. godine. Portal Bhdocumentary je prvi objavio vijest, a dio razglednica i rukopisa koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu objavljen je na spomenutoj facebook stranici. U objavama su obrađeni samo dijelovi koji se odnose na BiH dok je ostatak putopisa zanemaren i neobjavljen.
Putopis je svojevrsni scrapbook. Ukupno ima sto sedamnaest stranica te je napisan rukom na francuskom jeziku i u njemu se nalazi mnoštvo razglednica i fotografija koje su dodane uz tekst. Na više fotografija nalazi se jednoteista ženska osoba za koju pretpostavljam da je riječ o samoj autorici. Također postoji nekoliko rukom iscrtanih zemljovidnih karti manjih područja (zapadna obala Istre, Šibenik i okolica, Split i okolica …). Autorica se zanimala za povijest mjesta koje je posjećivala što se može zaključiti (bez znanja francuskog jezika) po većem broju povijesnih godina u tekstovima putopisa.
Na prvoj stranici je napisan tekst drukčijim rukopisom od onoga u ostatku putopisa te je upisan datum 18.8.59. što znači da je netko 1959. nadopisao prvu stranicu. Ovaj rukopis je gotovo nečitak. Potom slijedi stranica teksta, svojevrsnog uvoda, pa stranica na kojoj se nalazi Zollquittung, carinska potvrda na kojoj je upisana godina 1904. Ovo je važan podatak jer s njim saznajemo vrijeme putovanja.Potom slijedi zemljovid s ucrtanom rutom puta.
Njezino putovanje počinje u Trstu. Nasedam stranica piše se i slikovno prikazuju Canal Grande, današnja Piazza del Unita, tršćanska luka, dvorac Miramare …Put se nastavlja do Pirana te dalje u Istru.U tekstu se spominje Rovinj i katedrala u gradu. Put po Istri ide preko Pule. Autorica je očarana gradom, napose korzom, arenom te rimskim gradskim vratima. Posjećen je i Mali Lošinj. Posjet Zadru dobro je dokumentiran na dvadeset razglednica. Četiri razglednice pak ne prikazuju Zadar već narodne nošnje iz Korduna te malih Hrvata iz Amerike. Autorica spominje tvornicu maraskina, veliki park, katedralu svete Stošije, novoizgrađenu rivu i druge znamenitosti.Nakon toga posjećuju Šibenik te slapove Krke o čemu je svjedoče dvije fotografije.
kotor
Na dvanaest stranica i čak dvadesetosam razglednica prikazani su Split i stara Salona. Trogir je obrađen zasebno. Nakon srednje Dalmacije putovanje se nastavlja na krajnji jug te putopisac dolazi do gruške luke. Na tri stranice i sa osam razglednica opisan je Dubrovnik. Jedna razglednica ne pripada ovdje jer je riječ o mladićima iz Vrlike u Dalmatinskoj Zagori.
Putovanje se potom nastavlja u Boku Kotorsku gdje su posjećeni gradovi Kotor i Herceg Novi. Nakon toga brod se vraća do Metkovića gdje se putovanje nastavlja željeznicom u unutrašnjost do Mostara. Bilo je vremena za posjet tekiji Blagaj. Sarajevo je prikazano na čak trideset četiri razglednice, ali samo na četiri fotografije. Zato je put do Jajca i samo naselje prikazano na dvanaest fotografija. Put po Bosni završava se u Banjaluci te autorica nastavlja za Zagreb koji zauzima četiri stranice te trinaest razglednica. Posve neobjašnjivo na kraju putopisa nalijepljene su razglednice poljskog grada Turana (Thurna)doduše bez teksta o posjetu ovom gradu.
U putopisu se nalazi dvjesto jedanaest razglednica te pedeset četiri fotografije načinjene tokom puta. Najviše stranica putopisa zauzimaju izvještaji iz današnje Hrvatske, čak četrdeset devet. Slijedi BiH (četrdeset tri stranice), te Crna Gora s dvanaest i na kraju Italija koja je prikazana samo u Trstu sa sedam stranica. Po broju razglednica također prednjači Hrvatska jer skoro polovica prikazuje hrvatske gradove. Hrvatska je vjerojatno imala razvijeniju kartofiliju od susjednih zemalja te su turisti mogli i kupiti raznolikije razglednice. Više od polovice fotografija je snimljeno u Bosni i Hercegovini. Očito je autorica bila očarana ovom zemljom, ali nije bilo dovoljno razglednica kojim bi prikazala njezine ljepote.
Krajem 19. i početkom 29. stoljeća zapadni turisti u organiziranim rutama počinju putovati njima tada egzotičnim krajevima jugoistočne Europe. Neki od njih o svojim putovanjima pišu knjige te se na taj način u dobu bez elektronskih medija promovira tadašnji jadranski turizam koji je bio u povojima.
herceg novi
Ovaj putopis je zanimljiv jer slikovno (razglednice i fotografije) prikazuje jadransku obalu te Bosnu i Hercegovinu kakve su bile na početku 20. stoljeća. Ipak tekstovi po svemu sudeći ne daju mnogo podataka o samom životu stanovnika jer se autorica dosta bavi poviješću mjesta koje posjećuje. Čak i prijevod rukopisa na francuski ne bi nam dao puno podataka jer su ovo zapažanja belgijske aristokratkinje koja je proboravila jako kratak period u navedenim krajevima te ne može donijeti neke smislenije zaključke.
Sve je to već viđeno pošto je sačuvano je mnoštvo razglednica i više putopisa, ali ipak uvijek nam je zanimljivo čitati kako su u prošlosti izgledali gradovi i kako su se oblačili naši preci.
Raznovrsnim programima grad Hvar obilježava značajnu godinu za njih, 150 godina organiziranog turizma.
U nedjelju navečer, u prekrasnom ambijentu prepune Venerandi, održan je pravi klapski vatromet. Projekt “Ne damo te pismo naša” u organizaciji Udruge Picaferaj doveo je na pozornicu ženske klape Ventulu, Filip Dević, muške Sinj, Čiovo, Cambi (Split) i Maslinu te ikonu dalmatinske pjesme Meri Cetinić.
Program je vodila je nenadmašna Mariola Milardović Perić. Direktor TZ grada Hvara, Petar Razović, rekao nam je da je ovo tek prvi program u sklopu proslave koji je otvoren cijelom otoku, kako domaćim tako i brojnim stranim gostima. Večer ispunjena prekrasnim zvukovima klapske glazbe dugo će ispunjavati srca svih koji su u njoj uživali, a interes za sinoćnji koncert bio je toliki da bi se mogao ponavljati još nekoliko puta.
Tegljenje turskog teretnog broda »Haksa«, koji je u nedjelju ujutro doživio havariju u arhipelagu otoka Jabuka, zaustavljeno je u noći na ponedjeljak jer je morska voda ponovno počela prodirati u trup broda, pa su petorica članova posade, među njima i kapetan koji su bili ostali na brodu, ipak prevezeni u Split gdje su se pridružili preostaloj osmorici članova posade, piše Novi list.
»Tijekom tegljenja u pravcu brodogradilišta u Trogiru s nedjelje na ponedjeljak članovi posade koji su ostali na ovom brodu izvijestili su kako voda ponovno prodire u njegov trup, pa je tegljenje zaustavljeno 12 milja sjeverozapadno od Drvenika, a članovi posade su se iskrcali s tog broda i prevezeni su u Split«, izjavio je Hini kapetan u splitskoj Lučkoj kapetaniji Davor Vidan.
Izvijestio je kako su na na poziciju gdje je zaustavljeno tegljenje turskog broda poslani vatrogasci s pumpama za ispumpavanje vode te ronilac, radi utvrđivanja mjesta na brodu kroz kojeg voda prodire i mogućeg začepljenja kako bi se prodiranje zaustavilo.
»Vjerujemo kako će tijekom dana biti moguće nastaviti tegljenje ovog turskog broda do trogirskog brodogradilišta«, rekao je Vidan.
Prodor vode u trup ovog broda prvotno je bio zaustavljen u nedjelju, nakon što je na otvor kroz koji je ulazila voda nalijepljena aluminijska ploča te je organizirano njegovo tegljenje remorkerom Brodospasa.
Osam od ukupno trinaest članova posade ovog turskog teretnog broda u nedjelju su policijskim brodom dovezeni u splitsku gradsku luku, dok su kapetan broda i četiri člana posade ostali na brodu radi organiziranja njegova tegljenja.
Načelnik splitske Postaje pomorska policije Joso Vujić u nedjelju je izvijestio kako je turski bord »Haksa« plovio iz Turske u slovensku luku Kopar te je prevozio 3.000 tona magnezita.
