Vrhovni sud usvojio je revozuju koju je zatražio Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore i poništio pravosnažne presude Osnovnog suds u Kotoru i Višeg suda u Podgorici a koje su prethodno priznale Tivćaninu Antoniu Franceskoviću prvo korišćenja nad ukupno tri parcele površine oko 900 kvadrata, na obali mora u Petrovićima u Tivatskom zalivu.

Te parcele „na pjeni od mora“, svojina su porodice Francesković duže od stotinu godina sa kontinuiranim pravom svojine koje nije dovođeno u pitanje čak ni za vrijeme SFRJ što je te i okolne parcele mještana Krašića, svojevremeno decenijama koristila za potrebe JNA, pritom mještanima uredno plaćajući zakupninu za njihovu imovinu. Kao i u slučaju mnogih drugih primoraca, Franceskoviću je potom prije dvadesetak godina država Crna Gora, pozivajuči se na Zakon o morskom dobru iako on ne reguliše svojinske odnose, praktično oduzela tu zemlju, izbrisavši njegovo pravo svojine i tvrdeći da „morska obala kao prirodno dobro ne može biti u privatnoj svojini“.

Franceskovićeva imovina u Petrivićima, u međuvremenu je ušla u kompleks navodno državnog zemljišta kojeg su Vlada i Opština Tivat 2009. na 99 godina iznajmili kompaniji Luštica Development – kćerci firmi švajcarsko-egipatskog konzorcijuma Orascom, sa namjenom da na toj netaknutoj obali Tivatskog zaliva ona ovdje gradi turističke vile za prodaju na tržištu. Francesković je u međuvremenu pokrenuo sudske postupke da bi dokazao da je on vlasnik sopstvene djedovine i došao do Ustavnog suda koji je odbacio njegovu žalbu pa je sada taj postupak prebačen na Međunarodni sud za ljudska prava u Strazburu.

Tivćanin je paralelno, pokušao kroz sudske procese dokazati da ima i pravo korišćenja nad sopstvenom imovinom koju više ne koristi vojska što mu je za to svojevremeno plaćala zakup, a što su Osnovni sud u Kotori i Viši sud u Podgorici prihvatili i presudili u njegovu korist, iakose tome priotiviuo Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa države. Francesković je zbog faktičke ekspropijacije sopstvene djedovine, tražio da mu država plati obeštećenje od milion eura ili da mu prizna pravo korišćenja njegovog placa na obali u Petrovićima.

U presudama ova dva suda piše da je „tužilac (Francesković) tražio utvrđenje prava korišćenja,te da je dokazao stečeno pravo svojine prethodnika prije stupanja na snagu Zakona o morskom dobru“, iz čega su prvostepeni i drugostepeni sud presudili da Francesković „ima pravo korišćenja na parcelama na kojima je upisan teret morsko dobro, sve do njihovog izuzimanja.“

Viši sud je potvđujući presudu Osnovnog, istakao da se „stečena prava na imovinu moraju poštovati, budući da su ista garantovana Ustavom CG i Protokolom 1 uz Evropsku konvenciju o ljudksim pravima, pa tako i pravo korišćenja morskog dobra saglasno Zakonu o morskom dobru“. To bi u parksi dovelo da Franceskovič napokon uđe u posjed sopstvene djedovine u Petrovićima i počne je koristiti u skladu sa DUP-om, a što je on i htio da uradi, ali je to međutim, spriječila revizija Vrhovnog suda. Taj sud je 13. februara našao da se „izloženi zaključak nižestepenih sudova o osnovanosti primarnog tužbenog zahtjeva, ZA SADA ne može prihvatiti kao pravilan“. Vijeće Vrhovnog suda kojim je predsjedavala sutkinja Natalija Filipović, našlo je da „nižestepeni sudovi nisu utvrdili odlučne činjenice za primjenu materijalnog prava iz Zakona o morskom dobru“ i prednost nad Franciskovićevim zahtjevom Vrhovni sud je dao ugovoru o zakupu koji su Vlada i Orascom potpisali 2009. Vrhovni sud smatra da se Franceskoviću „ne može utvrditi preče pravo korišćenja morksog dobra na nepokretnostima na kojima je trećem licu (Orascomu) već prenijeto pravo korišćenja“, te da Francesković može tražiti nadoknadu od države „na ime izuzimanja – faktičke eksporopijacije nepokretosti“.

„Stim u vezi ovaj sud nalazi da u konkretnom sporu nije dokazano da je sporno zemljište eskpropiisano, niti da je izuzeto iz posjeda po drugom pravnom osnovu… Po shvatanju revidenta nije propisano da raniji vlansici imaju pravo korišćenja kako su to odlučili nižestepeni sudovi, već je izričito propisano „preče pravo korišćenja“, što predstavlja različite institute“- piše pored ostaloga, u reviziji Vrhovnog suda koji je Franceskovića tako ostavio i bez imovine i bez eksporpijacione naknade za praktično mu oduzetu djedovinu na pjeni od mora.

FRANCESKOVIĆ: CRNA GORA NAJVEĆI OTIMAČ IMOVINE BOKELJA U ISTORIJI

„Nikome ni u doba Ilira, Venecije, Napoleona, Austro-Ugarske, Kraljevine i socijalističke Jugoslavije ni na pamet nije padalo da ovakvim pravnim akrobacijama koje su kontradiktorne same sebi, pokuša otimati imovinu Bokelja na obali zaliva, kao što to danas radi crnogorska vlast.

O ovome će svoju riječ dato Međunarodni sud u Strazburu a ja ću o načinu na koji mi se ugrožavaju osnovna ljudska prava i otima djedovina bez da se za to plati ni centa za ekspropijaciju, obavijestiti i ambasadu Italije kao članice EU“- kazao nam je Antonio Francesković koji je i član Zajednice Italijana u Crnoj Gori. On je poručio da je stav Vrhovnog suda u njegovom slučaju, uznemitio mnoge žitelje Krašića i Boke koji imaju svoju djedovinu na obali mora i koji sada strijepe da bi bez nje mogli osati samo dekretom i namjernom pogrešnom primjenom zakona od strane vrha crnogorskog pravosuđa