Smrt tehničkog ronioca Stevena Slatera na olupini Andrea Doria tragična je nesreća do koje je došlo uslijed brzog uspona, kako je zaključeno istragom.
46-godišnji Slater bio je član tima za tehničko ronjenje Darkstar, a istragu je vodio Northern Echo. Ronilac je bio na tjednom putovanju s prijateljicom Claireom Fitzsimmons koja ga je opisala kao “vrlo iskusnog, pažljivog i promišljenog ronioca” te je dodala kako njegova rekordna ronjenja uključuju mnoge olupine znatno dublje od Andreae Dorije.
Zaron je počeo 24. jula 2017. s broda Ol ‘Salty II iz Montauka u New Yorku. Fitzsimmons je izjavila kako nisu planirali roniti dulje od dva sata te kako su planirali provesti 20 do 30 minuta na dnu istražujući krmenu površinu talijanskog broda koji je potonuo u 1956. Budući da je more bilo poprilično uzburkano, grupa je čekala do podneva na njegovo smirivanje. Fitzsimmons je opisala kao “čudno” što na olupini Slater nije prestao skupljati suvenire kad su prolazili pokraj bazena. Začula je njegov vrisak te primijetila neobično veliku količinu zraka u njegovom suhom odijelu. Bilo joj je teško dok mu je pokušavala pomoći ispustiti zrak iz odijela jer je i sama imala tešku opremu, a bilo je tamno. Kako se tlak u njegovom odjelu povećao, nisu bili u mogućnosti spriječiti njegov nagli izron.
Budući da je njegovo računalo pokazalo kako se prebrzo uspinje bila ga je prisiljena pustiti te sama nije bila u mogućnosti izroniti sljedećih 72 minute. Te su joj 72 minute bile najteže jer nije mogla ništa, osim nadati se da su ga na površini uspjeli zbrinuti. Ekipa ga je na površini uhvatila već onesviještenog te mu pokušala pružiti prvu pomoć, no uskoro je proglašen mrtvim. Mjehurići plina nađeni u njegovoj krvi pokazali su kako je upravo nagli uspon bio fatalan za njega. Dr. Hamilton nije našao zatajenja na njegovoj opremi te je smrt opisao kao tragičnu nesreću. Tako je ova zloglasna olupina odijela još jedan život i ponovo pokazala svoje mračno lice.
Službenici Uprave policije MUP-a – Odsjeka za borbu protiv droge su u sadejstvu sa službenicima Odjeljenja bezbjednosti Tivat, preduzimajući mjere i radnje u cilju suzbijanja ulične prodaje opojnih droga, pronašli i oduzeli oko 470 grama marihuane i tom prilikom lišili slobode lice osumnjičeno da je počinilo krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.
Naime, službenici Odsjeka i OB Tivat su, postupajući na osnovu prethodno pribavljene naredbe sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, izvršili pretres stana i drugih prostorija koje koristi D.B. (38) iz Tivta. Prilikom ulaska policijskih službenika D.B. je kroz prozor od terase odbacio dvije vece pvc kese na zelenu povrsinu ispod prozora, u kojima se nalazila suva biljna materija tamnozelene boje za koju se sumnja da je opojna droga marihuana težine 469,2 grama.
Pronađena i oduzeta opojna droga biće upućena u Forenzički centar radi vještačenja.
O događaju je obaviješten državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici koji je naložio da se D.B. liši slobode i da mu se privede uz krivičnu prijavu zbog postojanja osnovana sumnje da je počinio krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.
Iz TO Herceg Novi obavještavaju da je 20. april posljednji rok za prijavu za novi katalog smještaja registrovanih objekata koji priprema Turistička organizacija Herceg Novi.
Ovo je posljednji poziv svim registrovanim izdavaocima smještaja, ukoliko žele da se nađu u katalogu, popune formular za prijavu, ali je ujedno i pozivim neregistrovnaim objektima da izvrše registraciju i nađu se u zvaničnoj ponudi turističkih smještajnih kapaciteta Herceg Novog.
Izrada modernog kataloga sa prezentacijom hotela i svih registrovanih objekata individualnog smještaja podstaknuta je na osnovu iskustava sa svih sajmova koje smo posjetili ove sezone, gdje se pokazalo da je kvalitetan i sveobuhvatan katalog smještaja jedan od najefikasnijih modela komunikacije, jer su svi posjetioci tražili upravo kataloge smještaja.
Stoga i pozivamo sve potencijalne izdavaoce za sezonu 2018/2019 da registruju svoje smještajne jedinice kako bi bili uvršteni u katalog koji je u završnoj fazi izrade, a koji će sadržati taksativno navedene sve osnovne elemente objekta.
Potrebno je da svi izdavaoci popune formular dostupan na zvaničnoj stranici TO HN na linku www.hercegnvoi.travel
“Vrgorac s Paklinom i paklenim vratima blista u mojoj uspomeni”, zapisao je veliki Tin Ujević. Upravo takvi blistajući dragulji često su najskriveniji, poput ovog starog rudnika prirodnog asfalta “Paklina”, udaljenog svega četiri kilometra od prvih ulica Vrgorca, kojega se s nostalgijom prisjećao najveći hrvatski pjesnik.
Rudnik je dobio ime po “paklu”, terminu kojim je ovdašnje stanovništvo nazivalo i naziva crnu asfaltnu rudu. Skriven u njedrima brda Radovića, odmah ispod istoimenog manjeg vijadukta autoceste A1, jedan je od najstarijih i najznačajnijih dalmatinskih rudnika uopće, bio je moguće otvoren još prije više od četiri stoljeća.
Asfaltom iz Pakline prekrivali su se bazeni soli u Stonu 1886. godine, zatim ulice Sarajeva, brojne ceste i mostovi na prostoru bivše Jugoslavije, ali i ceste Beča i drugih europskih metropola, a o čemu je još živa predaja u Vrgorcu. Koristio se asfalt i za izoliranje skladišta i rezervoara te u brodogradilištima.
Znanstvenik Berislav Šebečić pronašao je povijesni izvor iz 1565. koji govori da se asfalt tada kopao “blizu Hvara nedaleko od Neretve”. Zapis, doduše, ne spominje Paklinu, ali da mu ipak treba dati na značaju dokazuju rečenice poznatog talijanskog putopisca Alberta Fortisa zapisane u njegovu “Putu po Dalmaciji” (Venecija, 1774.) o tome kako nepunu milju od Kokorića postoji rudnik smolastog asfalta u kojemu su “radili Turci, koliko se vidi, prije nego je mletačko oružje osvojilo ovaj kraj”. A poznato je da su Mlečani uz pomoć lokalnog morlačkog stanovništva osvojili Vrgorac 1690. godine.
Pedantni Fortis sigurno nije pisao napamet i taj je podatak vjerojatno dobio od nekoga na terenu tijekom svoga boravka u Vrgorcu 1772. godine. Tada su u naseljima oko rudnika još na životu bili starci koji su prenosili priče svojih očeva i djedova o vremenima osmanlijske uprave u Vrgorskoj krajini, a možda i neke vezane uz sam rudnik.
Možda je putopiscu nešto o tome mogao reći i vojvoda Ante Pervan, rečeni Prže, pouzdanik mletačkog upravnog aparata na ovom području koji je Fortisa ugostio, a ovaj mu se odužio biranim riječima u svojoj knjizi. Kako god bilo, rudnik se stoljećima iskorištava, a koliko točno, prepustimo to daljnjim istraživanjima povjesničara i željama ovdašnjih lokalpatriota i turističkih djelatnika.
Arhiv u Zadru čuva dokument datiran na 26. maja 1781. u kojemu stoji da poduzetnicima Kačiću, Grubišiću, Ivičeviću, Pavloviću i Pervanu odobrava iskopavanje krutog bitumena na području Vrgorca, Makarske i Neretve.
Braća Jure i Mate Jurić iz Zadra eksploatiraju rudnik u prvoj polovini 19. stoljeća. Pa su tako 1835. dobili dopuštenje od dalmatinskih pokrajinskih vlasti te je za njihove uprave iskop bio dug oko 85 i širok 25 metara. U dvije godine njihove uprave iskopano je samo 600 okâ rude koja se uglavnom izvozila za potrebe brodogradilišta u Veneciji.
Sredinom 19. stoljeća rudarenje je nastavio barun Rotschild i pod njegovom upravom rudnik je počeo davati veći profit. On je izgradio put dug šest kilometara koji je spajao rudnik i Napoleonovu cestu. Time je olakšan prijevoz asfalta karavanama prema Neretvi. Danas su ostala četiri kilometra toga makadamskog puta.
rudnik
Od Rotschilda je rudnik kupila bečka tvrtka “L. König i sin”. Tri paklinska revira dobila su ime prema Königovoj djeci: Paulini, Mariji i Aleksandriji. Nakon što je Alexander König došao u posjed rudnika, izgradio je potrebnu infrastrukturu i zaposlio radnike. Dana 13. travnja 1899. rudnik je blagoslovljen, a Narodni list piše da su svečanom činu prisustvovale “sve otmjenije osobe varoši, svećenici Vrhgorca i ostalih okolnih mjesta”.
Blagoslovljeni su rudarsko okno, pisarnica, upravna zgrada, stanovi radnika i drugo. Sve je bilo okićeno lovorovim vijencima, hrvatskim trobojnicama, zemaljskim i carskim zastavama. Kasnije je uslijedio domjenak i govori visokih gostiju, prilikom čega je gospodin König uručio novac za pomaganje sirotinje Vrgorca i Dusine i dao nalog svojoj direkciji da se ustanovi zaklada za pomaganje starih i nesposobnih radnika.
Godine 1906. upravu nad rudnikom preuzela je Paulina König, koja ga je nedugo zatim prodala tvrtki “Apshalt Gewerkschaft ‘Adria'” iz Splita. Godine 1930. rudnik je kupila tvrtka “Ruda” d.d. iz Splita. Poslije rata, od 1949. godine, istraživanja na Paklini je obavljala tvrtka “Naftaplin” iz Zagreba. Godine 1953. osnovano je rudarsko poduzeće “Paklina” koje je 1961. godine spojeno sa specijaliziranim građevinskim poduzećem “Izolacija” iz Beograda. Ta je tvrtka upravljala rudnikom oko dvadeset i pet godina. Zbog nerentabilnosti i prevelikih troškova iskapanja rudnik je konačno zatvoren sredinom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća.
Prema nekim istraživanjima, u dubini rudnika postoje veće rezerve asfaltne breče, ali novih pokušaja otvaranja rudnika nije bilo. Nema tu isplativosti. Za potrebe rudnika otvoren je pogon za preradu sirovine koji se sastojao od drobilane, mlina i drugih postrojenja. Broj radnika se uglavnom kretao oko dvadeset. Mnogi su stanovnici okolnih naselja radili u ovom rudniku, pa tako i djed autora ovih redaka.
Paklina je danas u cijelosti napuštena. Plato rudnika povremeno se koristi za različite društvene događaje, mjesto je druženja i piknika. Međutim, prostor je zapušten, sve građevine su davno izgubile krov, a da se tu nekad rudarilo, svjedoče komadi asfaltne rude koji se mogu doslovno pokupiti s tla ili uočiti prirodnim putem zalijepljeni na stijene oko i unutar rudarskog okna.
U čvrstoj vapnenačkoj stijeni ostali su netaknuti tuneli trudom pradjedova bušeni i klesani direktno u kamenu. Ti su tuneli često predmet interes Vrgorčana tijekom njihovih šetnji. Ali samo Vrgorčana i nikoga više.
Želeći valorizirati i prezentirati jedan od najvećih dalmatinskih rudnika, gradska uprava proglasila ga je sportsko-zabavnim područjem, a već otprije ima oznaku kulturnog dobra. Uređen je pristupni put, dovedena voda i električna energija, ishođene su dozvole i upisano vlasništvo na putu dugom četiri kilometra od Vrgorca do rudnika te legalizirane stare upravne zgrade oko rudnika. Sve su to pripremni radovi za projekt strateškog značenja koji gradska uprava najavljuje u zadnje vrijeme.
– Uložit ćemo velike napore u prikupljanju dokumentacije vezane uz rudnik Paklina, a onda idemo u izradu idejnog rješenja i Urbanističkog plana uređenja kompletne sportsko-rekreacijske zone koja je velika više od 10 hektara, a od centra Vrgorca udaljena je svega četiri kilometra. U sadašnjim izmjenama Prostornog plana grada Vrgorca nastojat ćemo definirati trasu žičare koja bi povezivala rudnik Paklinu i staru tvrđavu Gradina koja se nalazi iznad samog Vrgorca – kaže nam o svemu gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić.
Sama ideja žičare zvuči nadnaravno za Vrgorac, ali ako se nešto takvo i realizira, postavlja se ključno pitanje namjene ovog povijesno značajnog prostora. Rudarenje je prošlost, pa se jedini put vidi u kulturi i turizmu. Ali i puno veći i poznatiji lokaliteti muku muče s isplativosti jer su troškovi golemi, a interes i zarada ograničeni. U Vrgorcu, koji se tek stidljivo pozicionira na karti kulturnog turizma, zaista je velik izazov obnoviti i oživiti stari rudnik i sačuvati ga od propadanja i vandaliziranja.
Svi radovi na magistralnim putevima biće završeni do početka turističke sezone i biće bolji nego ikada, saopšteno je sinoć u emisiji “Replika” RTCG.
Direktor Direkcije za saobraćaj Savo Parača kazao je da će, u narednih mjesec, put od Podgorice do Budve biti u potpunosti završen.
“Više sam nego ponosan kako izgleda dionica puta od Podgorice do Budve, koja sad ima jedan ulaz kakav i pripada metropoli turizma”, ocijenio je Parača.
On je najavio i izgradnju saobraćajnice sa četiri trake od Jaza do aerodroma TIvat.
“Imamo obezbijeđenih 25 miliona eura od Evropske banke za obnovu i razvoj i učinićemo sve da krenemo u realizaciju te saobraćajnice”, naveo je Parača.
Crnogorski putevi nakon rekonstrukcije, tvrdi Parača, ne zaostaju za bilo kojim magistralnim putem u Evropi i dodaje da, uoči turističke sezone, nema ozbiljnijih kritičnih tačaka.
Govoreći o tunelu na Brajićima, profesorica Građevinskog fakulteta Biljana Ivanović kaže da je njen projekat riješio stabilnost kosina na toj dionici, a time i poboljšao bezbjednost učesnika u saobraćaju.
Predstavnik ministarstva saobraćaja Angelina Živković navodi da su kineski partneri iz kompanije CRBC pokazali ozbiljno interesovanje da grade i naredne dionice autoputa prema Srbiji.
Živković je ocijenila da će porasti atraktivnost cijelog projekta, jer je i u Srbiji dogovoreno da se izgradi dionica autoputa od Požege do granice sa Crnom Gorom.
Zaobilaznicama riješiti ljetnje gužve
Crna Gora u toku turističke sezone ima veliki broj saobraćajnih zagušenja, koja najčešće izazivaju teretni kamioni, kaže specijalista za logistiku Željko Ivanović.
“Imate situaciju da na dionici od sedam kilometara, od Sutomora do Bara, u jeku sezone putničko vozilo putuje više od sat, čak i do 90 minuta. To je najčešće rezultat pokretanja teških kamiona koji snabdijevaju markete, kafiće..”, navodi Ivanović.
Živković dodaje da je Jadranska magistrala već iscrpjela svoje limite i da se ljetnja zagušenja moraju rješavati.
“Prvi projekat koji ćemo kandidovati, uz podršku EU, je dio obilaznice oko Budve”, navela je Živković.
Na osnovu predloga Ministarstva odbrane, Vlada je donijela odluku kojom je Dobrovoljnom vatrogasnom društvu „Krtoli“ iz Radovića kod Tivta, ustupila u svojinu bez nadoknade, jedno specijalno vojno teretno terensko vozilo tpa TAM 150T11.
Kako se navodi, riječ je o neispravnom vozilu starom 30 godina, čija je procijenjena vrijednost 1.200 eura, a koje je dobrovoljnim vatrogascima iz Krtola ustupljeno na osnovu njihovog zahtjeva iz ljeta 2017. da dobiju opremu koja će im olakšati intervencije na teško pristupačnom terenu poluostrva Luštica.
„Već posjedujemo jedno specijalno terensko protivpožarno vozilo ovog tipa koje se pokazalo kao najpogodnije za intervencije na gašenju šumskih požara kojih smo lani imali zaista puno. Još ne znamo u kakvom je stanju vozilo koje smo dobili od Ministarstva odbrane, ali ćemo svakako nastojati da ga, čim ga preuzmemo, što prije osposobimo i opremimo u skladu sa našim potrebama“- kazao je predsjednik DVD Krtoli Stefan Kostić.
Još dva paketa s marihuanom, ukupne težine oko 66 kilograma, pronašao je građanin u moru kod otoka Lošinja, izvijestili su u ponedjeljak iz Policijske uprave primorsko-goranske.
Policija je dojavu građanina, koji je pronašao pakete s drogom, primila u petak 6. aprila.
Riječ je o dva paketa natopljena morskom vodom, u kojima je pronađena droga marihuana ukupne težine oko 66 kilograma.
Kriminalističko istraživanje u vezi s pronađenom drogom traje.
Nekoliko dana prije, sredinom prošle sedmice, paket s više od 60 kilograma marihuane pronašao je ribar, također u moru kod otoka Lošinja.
Kontinuirana devastacija obalnog područja Crne Gore, po zakonu organizovane kriminalne grupe (DPS-a) i zarobljenih državnih institucija nastavljena je u Dobroti, gdje su istovareni blokovi koji će biti korišćeni za gradnju pješčanog kupališta ispod novog kompeksa turističkih vila “Dobrota Palazzi”, vlasnika Edina Kolarevića, sestrića Mila Đukanovića, saopštili su iz Građanskog pokreta URA.
„I pored svih osuda građana, stručnjaka za biologiju mora, arhitekturu i prostor sestrić gospodina Đukanovića odlučio je da po uzoru na svog ujaka, kukavički, na dan praznika, u nedjelju započne betoniranje još jednog dijela naše obale. Time je jasno poslata poruka da je obala, kao i mnoga druga nacionalna bogatstva, postala plijen porodice Đukanović koja bi da i preostalim resursima države dodatno napuni svoje džepove“, naglašavaju u pokretu URA.
URA
Oni dodaju i da Đukanović u susret još jednim izborima sramno ponavlja priče o evropskim vrijednostima a jedino što želi jesu imunitet i dodatni novci građana Crne Gore.
„Uostalom, što je i savršeno jasno nakon svih trideset godina njegove vladavine. Dakle, na nama je, da li želimo da i dalje imamo državu u kojoj vlada zakon porodice Đukanović, državu u kojoj se nacionalna blaga prenose u ruke crnogorskog Mugabea, njegove porodice, prijatelja, kumova ili želimo da zajedničkim snagama gradimo modernu evropsku državu za nas i naše potomke“, zaključuju u Građanskom pokretu URA.
Šest porodica iz Risna 6. januara prošle godine ostalo je bez krova nad glavom, nakon što je iz neutvrđenih razloga izbio požar, podsjetili su danas iz lokalnog odbora Demokratske partije socijalista, ističući da ni nakon 15 mjeseci od nemilog događaja Opština Kotor nije preduzela nijedan konkretan potez da se ugroženima nađe krov nad glavom ili makar postojeći objekat adaptira.
Kako navode u DPS Kotor, predstavnici opštine tada su obišli oštećene i obećali pomoć, no, do dana današnjeg ništa nisu završili, vjerovatno se nadajući da će ljudi zaboraviti i na obećanja i na gubitak.
“Danas se opština „vadi“ na moratorijum i zabranu izdavanja građevinskih dozvola, svjesno izostavljajući činjenicu da se zabrana ne odnosi na rekonstrukciju postojećih objekata, što bi ovim porodicama vratilo život u normalu. Da li je ovo jasna poruka svima da ukoliko nismo bliski prijatelji i saradnici ove vlasti, ne smijemo ni slučajno vjerovati njihovim obećanjima, a u suprotnom možemo da gradimo i radimo bez problema”, upitali su iz odbora DPS u Kotoru.
Čudi, dodaju, takva nezainteresovanost jedne Opštine koja ima na raspolaganju budžet od 20 miliona eura, više desetina praznih stanova u Starom gradu, zgradu na Prčanju, kućice na Kampu, nekoliko stanova u Risnu i što je najvažnije, mogućnost izgradnje pod privilegovanim uslovima van područja zabrane, kao i mogućnost rekonstrukcije na koju se ne odnosi zabrana, poručuju iz opštinskog odbora DPS Kotor.
Vlada Crne Gore na posljednjoj sjednici donijala je odluku o pristupanju izmjeni i dopuni Državne studije lokacije za zahvat 25 Prostornog plana posebne namjene Morskog dobra „Kalardovo-Ostrvo cvijeća-Brdišta“ u opštini Tivat.
Kako se navodi u odluci, pristupa se izmjeni aktuelnih riješenja koja se odnose na površinu od oko 17,5 hektara u postojećoj DSL „Kalardovo-Ostrvo cvijeća- Brdišta“ a koju je 2010. uradila podgorička kompanija Urbi Monttenegro po narudžbi tadašnjeg Ministarstva uređenja prostora.
Inače, ova DSL obuihvata područje plaže i izletničkog punkta Kalardovo sa akva parkom, makiju i poljoprivredno zemljište uz jugozapadni obod kompleksa tivatskog aerodroma, naseljsku strukturu Brdišta i turističke komplekse Ostrvo cvijeća i uvala Brdišta, a originalno je važila do 2020 godine. Ukupna površina obuhvaćena originalnim DSL-om iz 2010 je 146,24 hektara.
Detalj sa Ostrva cvijeća
Iako je u tek usvojenoj Odluci o izmjenama i dopunama DSL za ovaj krajni jugoistiočni dio basena Tivatskog zaliva navedeno da je njen „sastavi dio“ i Programski zadatak, taj zadatak nije dostupan na sajtu Vlade pa se još ne zna zbog čega se i na čiji zahtjev pristupa izmjeni ovog planskog dokumenta i što je konkretan sadržaj izmjene.
Navedeno je da će izmjene DSL biti obavljene u skladu sa važećim kontroverznim i centralističkim Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata, te će nosilac tog posla biti Ministarstvo održivog razvoja i turizma na čijem je čelu Pavle Radulović (DPS). Posao treba da bude gotov za pola godine od dana imenovanja rukovodilaca izrade izmjena DSL, a za to vrijeme uvodi se moratorijum na gradnju u području koje će biti tretirano izmjenama i dopunama. Ovako izmijenjena DSL Kalardovo-Ostrvo cvijeća-Brdišta na snazi će biti do stupanja na snagu Plana generalne regulacije Crne Gore koji takođe izrađuje MORT.
