U ”Barskoj plovidbi” se nadaju da će se linija između Crne Gore i Italije trajektom Bar-Bari uspostaviti najkasnije do kraja aprila.
U toj kompaniji rade na nabavci adekvatnog broda za tu namjenu. Stručna ekipa je upravo ovih dana u Egiptu, gdje vrši pregled jednog broda kako bi utvrdili da li odgovara potrebama ”Barske plovidbe”. Podsjećamo da je linija ukinuta 1. decembra, nakon što je istekao ugovor barske kompanije i hrvatske ”Jadrolinije”.
”Barska plovidba konstantno prati tržište polovnih brodova u cilju nabavke feribota koji bi svojim karakteristikama zadovoljio potrebe linije Bar-Bari. Nažalost, do sada nijesmo prepoznali adekvatan brod, koji bi svojom dužinom, gazom, kapacitetima i tehničkim uslovima odgovarao, i koji se cijenom uklapa u mogućnost kompanije da iz sopstvenih sredstava i putem kredita obezbijedi finansiranje te nabavke. Stručna ekipa je upravo ovih dana u Egiptu gdje vrše pregled jednog broda, kako bi se utvrdilo da li svojim tehničkim stanjem odgovara našim potrebama”, rekao je Anteni M predsjednik Odbora direktora ”Barske plovidbe” Ljubomir Kočović.
On je rekao da će se, ukoliko se blagovoremo ne pronađe adekvatan brod, ići na varijantu saradnje sa nekim poslovnim partnerom.
U tom slučaju će prednost prema riječima Kočovića, imati dosadašnji poslovni partner, hrvatska kompanija ”Jadrolinija”, koja je prošle godine obavljala prevoz putnika i vozila na liniji Bar-Bari.
”Ali, nastojaćemo da postignemo bolje komercijalne uslove u odnosu na prethodnu godinu”, napomenuo je Kočović.
”Barska plovidba” je, kako kaže, zainteresovana za saradnju i sa drugim kompanijama, koje bi eventualno bile spremne da ponude kvalitetnije uslove.
”Radimo na tome da se linija između Crne Gore i Italije uspostavi što prije, a nadamo se da će to biti najkasnije do kraja aprila tekuće godine”, poručio je Kočović.
“Linija Bar-Bari-Bar uspostavljena je 18. juna 1965. godine” (Foto: Jedro)
Barska kompanija inače vlasnik dva teretna broda ”Bar” i ”Budva”, koji su unajmljeni londonskoj kompaniji ”Sea Pioneer” i kako kaže Kočović, konstantno su komercijalno upošljeni.
Prihodi ”Barske plovidbe” se u ovom trenutku najvećim dijelom ostvaruju od ta dva broda. ”Polovinom januara smo izvršili uplatu po osnovu kamate u iznosu od oko 474.000 dolara za kredit prema kineskoj Exim banci, uzet za kupovinu ta dva broda, a do sada smo redovno izmirivali svoje obaveze, kako prema zaposlenima, tako i prema domaćim i stranim partnerima”, kazao je Kočović.
U današnjem izdanju Preporuka za čitanje naredne sedmice, rubrike koju realizujemo u saradnji sa hercegnovskom Knjižarom So predlažemo koji su to naslovi trenutni hitovi, ili po nečem važni, manirom za svakog po nešto.
Luzitanija autora Dejana Atanackovića knjiga je koja je dobila Ninovu nagradu za 2017. godinu. Ser Tomas Lipton, putujući kroz okupiranu Srbiju, upoznaje stanovnike i principe utopijske države nastale na tlu beogradske psihijatrijske bolnice. Roman je pun ispreplitanih priča o putovanjima, lutanjima, preobražajima i nestajanjima koje se ukrštaju u sobama, hodnicima, i dvorištu najmanje države na svijetu zasnovane na najdubljem sukobu – sukobu progresa i ludila. Ta minijaturna teritorija postaje parlamentarna republika zasnovana na ideji da razum i ludilo nisu dvije suprotstavljene okolnosti, već da se i razumu i ludilu jednako suprotstavlja ljudska glupost. Izdavač je Besna kobila.
Radnja romana Brak iz zadovoljstva autora Tahara Ben Želuna počinje u Maroku sredinom prošlog vijeka. Islamski običaj dozvoljava da se tokom odsustvovanja od kuće ugovori privremeni brak. Glavni junak Amir sklapa takav brak sa prelijepom crnkinjom Nabu. Između njih razvija se istinska ljubav i on je odvodi sa sobom u Fes. Izdavač je Klio.
Nordijska mitologija knjiga je u kojoj kroz elegantnu i duhovitu prozu autora Nila Gejmena stičemo uvid u žestoka rivalstva između bogova, njihovu lakovjernost i sklonost prema obmani, pratimo njihove postupke vođene strastima. Gejmen jeste ostao vjeran mitovima, ali je udahnuo novi život Odinu, vrhovnom bogu, potom Toru, Odinovom sinu, nevjerovatno snažnom a ipak ne najmudrijem među bogovima, i Lokiju, sinu divova, prevarantu i neprevaziđenom spletkarošu. Autor nam prenosi nordijske pripovijesti u skraćenom i prilagđenom obliku pa se ove drevne priče čitaju gotovo kao roman. Izdavač je Laguna.
Platon, a ne prozak knjiga je dr Lua Marinofa. Do rješenja za većinu životnih problema može se doći primjenom znanja koje su nam prenijeli klasični filozofi. Marinof zagovara filozofsko savjetovanje kao metod koji ima prednost nad rješenjima koje nudi psihijatrija – da pacijentima prepisuje lijekove za bilo koju, manju ili veću, mentalnu bolest ili smetnju. Svako poglavlje začinjeno je citatima značajnih mislilaca poput Sartra, Lao Cea, Makijavelija i, naravno, Platona. Izdavač je Dereta.
Biografija vode Filipa Bola vodi nas u jedinstveno i interesantno istraživanje supstance koja nas održava u životu. Od biografije do tradicije, od Velikog praska preko rađanja okeana, i sve do samog nastanka života autorova perspektiva je uvijek razumljiva i inspirativna. Od drevnog koncepta vode kao elementa, uviđanja njenog značaja u svijetu zemaljske materije, pa do savremenih saznanja i rezultata najnovijih istraživanja, Bol precizno definiše svijet u kome živimo – svijet u kome život ne bi bio moguć bez vode. Izdavači su Heliks i Centar za promociju nauke.
Kristof Keze nam u knjizi Silicijumska dolina otkriva šta nam to sve dolazi iz najmoćnije doline svijeta. Kako su nastale i na kojim tehološkim i ekonomskim principima počivaju najveće savremene korporacije – Fejsbuk, Gugl, Amazon ili Epl – i kako da se s njima izborimo. Autor iz prve ruke izvještava o inovacijama, predstavlja razne oblike digitalne revolucije i povezuje ih u cjelovitu sliku. Keze nam otkriva u kakvu nas to budućnost vodi najnoviji tehnološki razvoj. Izdavač je Laguna.
Moj urnebesni priručnik o dečacima i devojčicama autorke Fransoaz Buše knjiga je koju će mladi čitaoci progutati za tren oka. Radi se o poučnoj i duhovitoj knjizi u kojoj, kako sama autorka ističe, nema tabu tema. Uostalom na samom njenom početku nailazimo na rečenicu: „Ovdje smo da se šalimo i da tako lakše shvatimo život“. Uz sjajne ilustracije saznaćemo koje su to razlike u polovima koje omogućavaju da i dalje postojimo na zemlji. Tu su i podaci o anatomiji i evoluciji. Saznaćemo i kada počinju da sa javljaju prve značajnije promjene kod oba pola tokom odrastanja. Izdavač je Pčelica.
Nauči da programiraš Maksa Vejnrajta knjiga je koja će pomoći djeci da nauče korisne stvari o programiranju kao i o kompjuterskim jezicima za početnike. Autor nam predstavlja osnovne pojmove programiranja, korak po korak. Prateći precizna uputstva naučićemo mnogo o ovoj temi i usavršiti se dovoljno da ćemo biti u stanju napraviti svoj sajt. Naučićemo takođe kako da koristimo logo, da pravimo igre u skraču, da pravimo programe u pajtonu, da eksperimentišemo s HTML-om i koristimo javaskript kako bi napravili interaktivne inetrnet stranice. Kroz cijelu ovu priču vodi nas simpatični robot Ejdu. Izdavač je Laguna.
U doba Velikog posta valja skrenuti pažnju i na teološku literaturu. Knjiga Odgovaranje na liturgiji može biti koristan priručnik, ali i udžbenik, za aktivno učestvovanje u pravoslavnom obredu.
Naučnici vjeruju da su napokon pronašli ostatke najbogatijeg i jednog od najslavnijih gusara u povijesti. Riječ je o Samuelu “Crnom Samu” Bellamyu koji je poginuo u brodolomu, a smatra se da je plijen koji je zgrnuo tijekom života u današnjem novcu bi vrijedio stotine miliona, piše Science Alert.
Samuel “Crni Sam” Bellamy i njegova posada bili su na galiji Whydah kada ih je uz obalu Nove Engleske 1717. zahvatila i potopila silovita oluja, a od 140 mornara preživjela su samo dvojica, a blago je završilo na dnu mora.
Olupina broda zajedno s nekoliko tona dragocjenosti, pronađena je 1984. u blizini Cape Coda, u američkoj saveznoj državi Massachusetts. Nakon tog otkrića arheolozi su pretraživali mjesto potonuća, ali su samo tiekom istraživanja uspjeli izvući manji dio blago. No, čini se da je istraživanje sada urodilo plodom te da su uspjeli pronaći i i samog kapetana.
Ovih dana sitežaivači su uz trup broda pronašli srasle mase željeza, kamena, srebra i zlata izvukli bedrenu kost, a smatraju da je riječ o slavnom gusaru jer kost pronađena tik do pištolja za koji su znanstvenici po povijesnim podacima sigurni da je bio Bellamyjev, pa se nadaju se da je i kost njegova.
Kako bi provjerili je li uistinu riječ o njemu, stručnjaci sa sveučilišta u New Havenu će iz bedrene kosti izvući DNK i usporediti je s Bellamyjevim živućim rođakom u Devonu, engleskoj pokrajini u kojoj je Crni Sam rođen 1689.
Kada se utopio Bellamy je imao 28 godina, a po pričama nije bio tipičan gusar. Zvali su ga “Robinom Hoodom mora”, uvijek čist i moderno odjeven, ljubazan i pošten prema onima koje je zarobio i pljačkao. U samo godinu dana zarobio je 53 broda, a bogatstvo koje je pritom zgrnuo danas bi vrijedilo, po procjeni Forbesa, 120 milijuna dolara. U trenutku potonuća na Bellamyjevoj galiji bilo je četiri tone zlata i srebra.
Na promociji markirane staze koja spaja sela Sušćepan, Ratiševinu i Mokrine, juče se okupilo se preko 40 učesnika, iz sve tri bokeljske opštine, kao i nekoliko stranih državljanja.
Od organizovanih grupa, najbrojniji su bili članovi odreda izviđača „Orjen“, a tu su bili i članovi hercegnovske NVO „Step-koraci“, kotorskog PK „Pestingrad“ i hercegnovske „Subre“, koja je dala i tehničku pomoć u organizaciji.
Učesnici na turi su imali zaista veliki raspon od nekoliko mjeseci do 70 godina! Pravo proljećno vrijeme, s dosta sunca, omogućilo je da se u ležernoj atmosferi, u petosatnom laganom hodu, pređe u oba smijera planirana ruta, uz izlaske do dvije osamljene crkve sa vidikovcima.
Kod Sv. Kozme i Damjana učesnike su dočekali predstavnici MZ i domaćin iz Ratiševine, Leso Mijajlović. Uz tradicionalno posluženje, priganice, domaće suve smokve i lozovu rakiju, učesnici su čuli niz zanimljivosti o Ratiševini i samoj crkvi, nedavno obnovljenom starom vjerskom objektu.
Posluženje ispred Sv. Kozme i Damjana
Kod crkve Sv. Ilije na Mokrinama, domaćin je bio Radenko Vučković, koji je govorio o uspješnoj obnovi ove male kamene crkve koja je do skoro bila u ruševinama. Jednak utisak kao i same crkve, ostavili su vidici sa njihovih platoa, odakle su se juče, kao najudaljenije tačke, vidjeli vrhovi Rumije, na suprotnom kraju Crnogorskog primorja. Kroz višesatno pješačenje, učesnici su stalno gledali, prolazili preko kamenih mostova i mostića, pa i preskakali brojne izvore i potoke, tako da je žubor vode bio glavna karakteristika čitave ture.
Naime, ovaj kraj je poznat po bogatstvu vodom, zbog čega je obližnji Mojdež nekada imao veliki broj vodenica. Grupu je vodio Željko Starčević, iz Agencije za razvoj i zaštitu Orjena. Starčević je istakao značaj očuvanja i revitalizacije starih kamenih pješačkih puteva, kao neizostavnog dijela ponude aktivnog turizma, ali i važnog segmenta kulturnog pejzaža. Ovom prilikom promovisana je jedna od desetine mogućih staza hercegnovskog zaleđa, pogodnih za rekreaciju i razvoj različitih izletničkih programa.
Organizator upravo održane promotivne ture, izvedene u okviru zajedničkog programa „Orjen, planina kraj mora“, čiji je koordinator Agencija za razvoj i zaštitu Orjena, je MZ Sušćepan- Ratiševina-Trebesin. Program se realizuje uz podršku opštine Herceg Novi i Turističke organizacije Herceg Novi.
Na juče završenom internacionalnom takmicenju u kik boksu koji je održano u Sarajevu kik bokseri iz Tivta su osvojili tri medalje, dok je junior Hastrit Ahmeti je zaustavljen u četvrt finalu.
Bronzanu medalju osvojio je Nenad Adžović u kategoriji mlađih juniora do 67 kg. u disciplini low kick, dok Petar Živadinović je osvojio srebro u kategoriji mlađih juniora do 60 kg.
U disciplini K1 i zlato za Tivat donosi Luka Perišić nastupajuci kao mlađi junior u kategoriji do 71 kg. disciplina low kick.
Krajem marta kik bokseri iz Tivta nastupiti na Balkanskom kupu u širem sastavu.
Moramo se dobro pripremiti kako bih osvojili neku od medalja na tom zaista jakom i masovnom turniru, poručuju oni.
Perast – izgled budućeg hotelskog kompleksa Smekija- Jadran
Savjet za upravljanje prirodno i kulturno-istorijskim područjem Kotora na narednoj sjednici razmatraće i pitanje gradnje u Perastu, koje u javnosti prati niz kontroverzi kao i negodovanje mještana koji su od nadležnih zatražili inspekciju gradnje hotelskog kompleksa Smekja/Jadran kao i provjeru usaglašenosti idejnog rješenja i glavnog projekta.
Perast kao kulturno-istorijska cjelina ima status kulturnog dobra, ujedno je integralni dio prirodnog i kulturno istorijskog područja Kotora upisanog na Listu svjetske baštine UNESCO. Mješovito savjetodavno tijelo za upravljanje prirodno i kulturno istorijskim područjem Kotora imenuje Vlada Crne Gore.
Predsjednik Savjeta je predsjednik kotorske opštine, a članovi su imenovani na predlog Ministarstva održivog razvoja, Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Skupštine opštine Kotor i nevladinog sektora.
Predsjednik Savjeta, prvi čovjek opštine Kotor Vladimir Jokić, kazao je Pobjedi da je to tijelo u novom sazivu konstituisano u januaru, a na prvoj sjednici se raspravljalo o pitanjima gradnje u okviru kulturno-istorijskog područja Kotora.
“Zaključci Savjeta su dostupni javnosti, a odnose se prije svega na lokacije Kostanjice i Kampa. Uskoro se planira nova sjednica Savjeta, na kojoj će i gradnja u Perastu biti jedna od tema. Ipak, napominjem da je u skladu sa zakonima za kontrolu gradnje tu nadležan Direktorat za inspekcijske poslove i licenciranje MORT-a”, precizirao je Jokić u izjavi Pobjedi.
Perast- foto Boka News
Prema njegovim riječima, obavezno vođenje računa o pravilima građenja, zaštiti područja, konzervatorskih pravila i kulturno-istorijskom nasljeđu Perasta je ,,apsolutni imperativ, bez obzira na investitora i veličinu investicije”.
HOTEL SA PET ZVJEZDICA
Kompanija IMOBILIA je postala vlasnika kompleksa “Jadran Perast”, kupovinom akcija na državnom tenderu, zadovoljivši tako sve zahtjeve države u pogledu budućnosti ovog objekta.
Kompanija IMOBIČIA se obavezala da će sadašnji kompleks (koji čine Palata Smekja i nova zgrada napravljena krajem prošlog vijeka u vrijeme ekspanzije proizvodnje u ovdašnjoj fabrici konfekcije) u potpunosti rekostruisati, arhitekturu fabričke hale uskladiti sa izgledom fasada peraških zgrada i na tom mjestu napraviti hotel sa pet zvjezdica. Riječ je o površini objekata od oko pet hiljada kvadratnih metara.
U ovom trenutku Palata Smekja je u završnoj fazi rekonstrukcije.
Spomenik na mjestu strijeljanja vodja pobune mornara u Škaljarima
„Gospođo Ruzvelt, ova katedrala je podignuta 300 godina prije otkrića Amerike!“ – kratko je pred kotorskom katedralom Svetog Tripuna, ugledni bokeljski sveštenik i intelektualac don Niko Luković „pozdravio“ suprugu pokojnog američkog predsjednika Frenklina Delano Ruzvelta, gospođu Elenor Ruzvelt.
Jedna jedina, ali britka rečenica koju je don Niko izustio, bila je njegova gospodska i kulturna reakcija na molbu nestrpljive VIP Amerikanke da, obzirom da je „vrijeme = novac“, sveštenik koji je bio njen vodič po znamenitostima Kotora, požuri sa svojom tumačenjima ovdašnje prebogate kulturno-istorijske baštine. Don Niko je stoga, uz uljudan, ali suštinski prezriv osmjeh upućen visokog gošći, monolog o katedrali sveo na jednu jedinu rečenicu u kojoj je Ruzveltovoj objasnio sve što joj je mogao naširoko pričati o istorijatu ovog kraja, u kontekstu povijesti države iz koje je ona došla.
Anegdota koju stariji Kotorani i danas prepričavaju, desila se sredinom pedesetih godina prošlog vijeka kada je Elenor Ruzvel došla u Kotor na jahti „Kristina“ svog prijatelja, poznatog grčkog brodovlasnika Aristotela Onasisa. Pored njih dvoje tada je u Kotor na luksuznoj „Kristini“ stigla i slavna grčka operaska diva Marija Kalas, pa su domaćini odredili don Nika Lukovića, možda i ponajboljeg tada živećeg poznavaoca lokalnog kulturnog nasljeđa i istorije, poliglotu koji je prethodno Kotor pokazivao Josipu Brozu Titu, sovjetskom vođi Nikiti Hruščovu i egipatskom lideru Naseru, da bude vodič Onazisu, Kalasovoj i Ruzveltovoj. Bila je to još jedna prilika da ovaj svestrano nadareni čovjek i veliki zaljubljenik u svoj zavičaj Boku Kotorsku, uglednim posjetiocima otkrije makar djelić ovdašnjeg prebogatog kulturno-istorijskog nasljeđa. Za nestrpljivu bivšu prvu damu SAD, don Nikova priča očito je bila preduga, ali je na kraju Elenor Ruzvelt spoznala da je i sveštenikov jezik prilično dug i oštar…
Don Niko Luković
Don Niko Luković rođen je prije 130 godina – 21.septembra 1887. u uglednoj pomorskoj porodici Luković sa Prčanja koja je Boki dala brojne kapetane, patrune, trgovce, mecene, sveštenike i inženjere. Stric njegove majke Ane, rođene Guerini, bio je znameniti dr Paško Guerini, nadbiskup-metropolita skadarski. Pučku školu mali Niko završio je u rodnom mjestu,da bi o trošku nabdiskupa Guerinija dječak nakon toga bio smješten u kotorskom sjemeništu “Leonium” gdje je 1906. završio gimnaziju. Kao odličan učenik, Niko se posebno isticao u klasičnim jezicima, istoriji i geografiji. U Zadru je 1910. završio Teološke studije, slušajući predavanja i polažući ispite na latinskom jeziku. Za sveštenika je zaređen 7.jula 1910., a po tradiciji koja se održavala od 17.vijeka, na predlog prčanjske Općine u novembru te godine postavljen je za župnika u Prčenju. Naime, tradicija je nalagala da župnik u Prčanju uvijek bude mještanin, a don Niko Luković je to ostao narednih punih 60 godina. Njegovom smrću 1970. prekinula se i ta tradicija.
Tokom Prvog svjetskog rata don Niko Luković je mobilisan u austro-ugarsku vojsku kao vojni kapelan sa službom u Trebinju, pa od 1916. u Kotoru pri tamošnjoj Vojnoj bolnici. Na toj poziciji februara 1918. bio je i ispovjednik vođa pobune mornara na austro-ugarskim ratnim brodovima u Boki Kotorskoj, a koje je Vojni sud u Kotoru osudio na smrt strijeljanjem.
O tom za njega posebno emotivno teškom iskustvu, kada je sa Františekom Rašom, Matom Brničevićem, Jerkom Šižgorićem i Antunom Grabarom proveo posljednje njihove trenutke i ispratio ih do gubilišta u Škaljarima, don Niko je kasnije ostavio izuzetno vrijedno svjedočanstvo je je zapisao cetinjski istoričar Niko S. Martinović.
„Od uznemirenosti nijesam spavao. Tačno u 5 sati ujutro bio sam u koridoru zatvora na prvom katu sa članovima prijekog vojnog suda. Doveli su četiri osuđena mornara kojima je predsjednik suda, koliko se sjećam potpukovnik auditor (vojni sudac) Milota, pročitao presudu. Na to je František Raš doviknuo: ‘Ta presuda je pucanje na pravdu!’ Zatim su trojica mornara odvedeni u jednu zatvorsku ćeliju, a Mate Brničević u samicu. Predsjednik suda mi se obratio: ‘A sada, velečasni gospodine, vaša je dužnost osuđene pripraviti na smrt i olakšati im zadnje sate života’. Najprije su me odveli u ćeliju gdje su bili Raš, Šižgorić i Grabar. Šižgorić je od ljutine razderao bluzu i jedno dugme sa njegove bluze doletjelo mi je na oko i razbilo mi staklo na cvikeru. Raš je bio pribran. On mi je rekao: ‘Ja neću ništa tajno ispovijedati. Moja ispovijest neka bude javna. Kao socijalist borio sam se za slobodu, za prava radnika, za bolje društveno uređenje. A u vojsci, vidjevši ovaj nepravedni osvajački rat, koji vode Njemačka i Austrija protiv Slavena, radio sam u pokretu mornara da se sruši Austrija i da joj se odmah nametne mir. Povod za to dali su mi naši časnici koji su nas zlostavljali i raskalašeno živjeli, dok smo mi gladovali, a ohrabrilo nas je na pobunu ono što se dogodilo u Rusiji. Tamo je granulo novo sunce koje će obasjati ne samo Slavene već sve narode svijeta i donijeti im mir i pravdu’. Prisutni su prihvatili izjavu Raša i povikali: ‘Tako je!’ Počeo sam tješiti osuđene mornare priznajući da oni idu na drugi svijet nevini, kao žrtve pale za jednu pravednu stvar. Na to mi je Šižgorić odgovorio: ‘Uzalud nam vi govorite o drugom svijetu, kada mi mladi hoćemo živjeti na ovom svijetu i raditi za narod’. Antun Grabar je bio uznemiren. Žalio je napustiti drugove s kojima se borio. Žao mu je bilo žene i dvoje male djece koji su na njega mislili. On je od njih trebao napraviti nove ljude, borce za novo društvo, a nije uspio ni vidjeti ih. Mate Brničević je bio miran. On je bio iskusniji revolucionar i pobuna na brodu “Gea”, kojom je on rukovodio, najbolje je bila organizirana. ‘Ja ne žalim’, rekao je Mate, ‘što sam sudjelovao u pobuni. Ja ne žalim što sam osuđen na smrt, jer smatram da će naša smrt donijeti bolji život našem narodu’. U sedam sati mornari su već bili izvedeni na stratište na livadi ispod gradskog groblja u Škaljarima. Raš nije dozvolio da mu vežu oči. Strijeljanja su izvršila osam vojnika Mađara, pod zapovjedništvom jednog kapetana, također Mađara. Šižgorić je gledao osam strijelaca i rekao im: “Zar vi, vojnici, za čiji smo se bolji život borili, hoćete da nas strijeljate?”. Na to je jedan od vojnika, koji su trebali pucati, pao u nesvijest. Prva naredba nije izvršena dok se onesvješteni nije zamijenio drugim. Zapovjednik je dao znak sabljom za pucanje, ali vojnici nisu htjeli pucati. Zapovjednik je dao treći put znak za paljbu. Neposredno prije paljbe Raš je uzviknuo: ‘Vi pucate u pravdu. Živjela sloboda!’ Trojica mornara su pala mrtva poslije prvog plotuna, a Grabar je bio ranjen. Na to su, po naredbi, pripucala dva vojnika i dotukla ga”.- ispričao je don Niko kako se 11.februara 1918. okončala pobuna “crvenih” mornara sa austro-ugarskih brodova u Boki.
Spomenik na mjestu strijeljanja vodja pobune mornara u Škaljarima
Možda je i ovo iskustvo don Nika ispunilo onim što je on demonstrirao decenijama kasnije – svojevrsnu simpatiju za ideje društvene pravde, jednakosti i bratstva među ljudima, što je mnogo više priličilo kakvom poborniku Komunističke partije nego uglednom svešteniku vrlo konzervativne i tradicionalne organizacije kakva je Rimokatolička crkva. Oduševljeni pristalica jugoslovenstva, čovjek koji se do zadnjeg svog daha pridržavao maksime “brat je mio koje vjere bio”, don Niko Luković je za svog života u Kraljevini, pa u socijalističkoj Jugoslaviji izgradio ugled intelektualca koji je u svom javnom djelovanju izbjegavao sve što dijeli, a sve isticao sve što spaja ljude koji žive na ovim prostorima, te koji je širio ljubav među ljudima kao svoju glavnu životnu misiju.
Osim duhovnih dužnosti župnika u Perastu, pa kasnije kanonika i katehete Kotorske Biskupije, njegov život obilježio je i Lukovićev neumoran društveni i naučni angažman. Don Niko je bio osnivač Kulturno umjetničkog društva “Lisinski” na Prčanju, on obnavlja rad Slavjanske čitaonice osnovane 1862. godine, a jedan je od osnivača “Glasa Boke” 1932. godine. Među osnivačima je Narodnog univerziteta Boke i njegovog glasnika koji je izlazio od 1934. do 1940. godine, predavanja je držao svakog četvrtka, reorganizator je Bokeljske mornarice i njenog novog Statuta 1934. godine.
Prčanj
Don Niko Luković bio je učesnik antifašistilke borbe u Drugom svjetskom ratu i saradnik partizanskog pokreta. I danas se prepričavaju njegovi doživljaju iz rata kada je kao ugledni župnik, pozvao komandanta italijanskih okupacionih snaga na Prčanju na večeru u svoju župnu kuću, da bi na taj način skrenuo pažnju Italijana od mjesne crkve čije je ključeve dao pripadnicima pokreta otpora da partizanski ilegalci u njoj održe svoj sastanak, za vrijeme dok je don Niko “zabavljao” visokog italijanskog oficira. Nakon oslobođenja se bavio politikom pa je 1945. bio član Ustavotvorne skupštine. Zastupnik u Narodnoj skupštini Crne Gore od 1946. do 1954. godine.
Bio je osnivač je Muzeja Bokeljske mornarice smještenog na prvom spratu palate Grgurina, a to su bili temelji današnjeg Pomorskog muzeja u Kotoru. Prvi je predsjednik i član Muzejskog savjeta kao i član Komisije za otkup muzejskih eksponata. Od prvog broja Godišnjaka Pomorskog muzeja 1952. godine bio je član uredništva, rukovodilac komisije za vraćanje kotorske arhivske građe iz Zadra i prikupljanja nove građe. Jedan je od osnivača Državnog arhiva u Kotoru i član Arhivskog vijeća. Član je kotorske sekcije Istoričara Crne Gore, član odbora i rukovodilac sekcije za izradu enciklopedijskih jedinica za Jugoslovenski leksikografski zavod u Zagrebu i saradnik u izdavanju Pomorske enciklopedije. Nakon 1950. godine ponovo radi na uspostavi Bokeljske mornarice, a 1965. izlazi njen novi Statut. Prve dvije diplome ove milenijumske ustanove dobili su admiral Mate Jerković – komandant Jugoslovenske ratne mornarice i don Niko Luković. Bio je uključen i u osnivanje pomorskog preduzeća “Jugooceanija” iz Kotora.
Prčanj – Bogorodičin hram
Pomorstvo uopšte je bilo jedna od fokalnih tačaka naučnog i istraživačkog rada don Nika Lukovića. Još od malih nogu na rodnom Prčanju slušao je priče ovdapšnjih starih kapetana sa jedrenjaka i parobroda. Neki od njih bili su savremenici čuvenog kapetana Iva Visina, prvog južnog Slovena koji je na sopstvenom brodu oplovio svijet od 1852. do 1859. godine, a priliku da sluša o podvizima naših moreplovaca don Niko je imao i od svog djelimičnog savremenika, kontraadmirala Marka Eugena Floria, jednog od junaka pomorske bitke kod Visa 1866. Dok je skoro pred početak Drugog svjetskog rata ovdje bilo živih starih kapetana sa nekadašnjih prčanjskih jedrenjaka, don Niko je brižljivo “upijao” svako njihovo svjedočanstvo, a večeri u Slavljanskoj čitaonici u Prčanju bile su posvećene čitanju i komentarisanju starih pomorskih dokumenata. Don Niko je bio čvrsto uvjeren da Boka Kotorska sve svoje kulturne tekovine duguje upravo svojoj pomorskoj privredi.
“Bokeljski je pomorac donio iz svijeta kulturne i demokratske tekovine prosvijećenih naroda Evrope i uspješno ih presađivao na plodno tlo svoga zavičaja.”- pisao je don Niko koji se trudio da za života sakupi što više vrijednih starina, umjetnina i predmeta koji svjedoče o prošlosti bokeljskog pomorstva.
“Sve sam to pribavio što sam mogao pribaviti po kućama- da spasim za potomstvo. Žalim što nisam sve sabrao, ali i ovo vrijedi… Znate već, istorija niti počinje, niti završava sa nama; ona pametnog čovjeka uči.”- govorio je ovaj nesvakidašnji sveštenik zaljubljen u more, pomorstvo i povijest. Iz te ljubavi nastalo je preko 160 Lukovićevih naučnih i popularno-istorijskih naslova objavljenih u raznim časopisima, zbornicima i novinama širom bivše Jugoslavije. Napisao je i objavio je i desetak knjiga i brošura – Postanak i razvitak trgovačke mornarice u Boki Kotorskoj (1930), Zvijezda mora: štovanje Majke Božje u kotorskoj biskupiji (1931), Kotor u doba humanizma i renesanse (1933), Prčanj: historijsko-estetski prikaz (1937), Boka Kotorska (1951), Bogorodičin hram na Prčanju (1965)… Važio je za čovjeka široke kulture, avangardnih pogleda, shvaćanja i poteza, a zalagao se za razvoj i afirmisanje Boke Kotorske kao turističkog odredišta i promociju njene bogate kulturno -istorijske baštine. Iskazivao je izuzetnu brigu za očuvanje spomenika kulture i ugleda pomorstva Prčanja i Boke Kotorske.
Prčanj
Jedan od značajnijih spomenika u Boki – monumentalni Bogorodičin hram na Prčanju, zaslugom don Nika Lukovića postao je bogata riznica umjetničkih djela među kojima su i djela čuvenih jugoslovenskih umjetnika poput Meštrovića, Lubarde, Rosandića, Stojanovića, Milunovića, Radauša i drugih. Ona su se tu pridružila brojnim umjetninama venecijanskih slikara 17. i 18. vijeka: Pjacete, Tiepola, Balestre, Molinarija… kao i izuzetno vrijednim zbirkama predmeta u zlatu i srebru, tekstilu, te skulpturama koje se ovdje čuvaju. U riznici crkve nalazi i počasna zastava “Merito Navali”, koju je od austrijskog cara Franca Jozefa I 1859. godine dobio Ivo Vizin, kao prvi pomorac koji je pod zastavom Austrije oplovio svijet, a tu je i 20 votivnih slika prčanjskih jedrnjaka.
Prčanj
Ispred crkve prčanjskih pomoraca koja je djelo čuvenog venecijanskog arhitekte Bernardina Makarucija i koja je građena duže od 100 godina, don Niko je monumentalno stepenište ukrasio postavivši biste više znamenitih južnoslovenskih ličnosti poput Petra II Petrovića Njegoša koga je don Niko izuzetno cijenio, Iva Vizina, Andrije Zmajevića, Josipa Juraja Štrosmajera… Sam don Niko često je isticao da je Njegoš na Prčanju odsjedao u kući i bio gost brata njegovog djeda- kapetana Filipa Lukovića. Povodom šezdesetogodišnjice njegovog svešteničkog jubileja koji je trebalo da bude obilježen u julu 1970. godine (a don Niko je umro u februaru pa jubilej nije proslavljen) kao uvod je bilo predviđeno postavljanje njegove biste, rad Petra Palavićinija pred Bogorodičinim hramom na Prčanju, među drugim bistama velikana.
Don Niko je bio i inicijator formiranja “Galerije pomoraca” koju je smjestio u jednoj od prostorija obližnjeg samostana Sv. Nikole, a gdje je sakupio trideset porterta najznačajnijih prčanjskih kapetana jedrenjaka iz 18. i 19.vijeka. Prijateljevao je sa mnogim umjetnicima i često bio njihov mecena, pa je crkvi na Prčanju pribavio preko 40 djela moderne sakralne umjetnosti. Otvoren za mlade umjetnike i njihova viđenja svijeta, don Niko je i ovdje demostrirao svoju originalnost i harizmu poručujući da “kanoni ponekad znaju biti pogubni za umjetnost”. Smatrao je da “umjetnost kao univerzalna vrednota pripada svim ljudima svijeta” ali i opominjao da “narodi koji se nisu borili za kulturu, prošli su kroz istoriju kao dim”.
Don Niko je bio i jedan od pionira koji su prepoznali značaj istorijskog i kulturnog nasljeđa za razvoj turizma u Boki. Godine 1967. učestvovao je na Turističkom pastoralnom kongresu u Rimu sa veoma zapaženim referatom.
“Ideji bratstva i jedinstva posvetio sam svoj životni rad. To sam nastojao provoditi kroz svoje spise, kroz svoje govore, kroz sastanke sa drugovima i uopšte, u općenju sa ljudima jer sam ubijeđen da na bratstvu i jedinstvu počiva naša zajednica i da je to uslov našega sretnoga života u budućnosti. Izbjegavao sam sve što nas dijeli, a isticao sam sve što nas spaja. U tome mi nije smetala Crkva jer je Jevanđelje i nauka Crkve samo ljubav koja povezuje sve ljude na svijetu, bez razlike.”- isticao je pred kraj svog života, don Niko Luković. Za njegova dostignuća i službu odlikovala ga je Austro-Ugarska, Kraljevina Jugoslavija mu je dodijelila ordene Svetog Save III i IV stepena, dok je socijalistička Jugoslavija ovog neobičnog katoličkog sveštenika odlikovala Ordenom bratstva i jedinstva I reda i Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom, te Zlatnom medaljom Crvenog krsta.
Ovaj veliki humanista, erudita, naučni i duhovni pregalac, preminuo je 15.februara 1970. u Kotoru. Sahranjen je na mjesnom groblju u Prčanju pred ogromnim brojem ljudi i poštovalaca koji su ga došli ispratiti do vječnog počivališta.
“Prošlosti treba da se poklonimo, kao što se divimo zalasku sunca koje svojim zadnjim tracima pozlaćuje vrhunce naših gordih brda. Na prošlosti se gradi budućnost. Naši stari, premda su živjeli u teškim prilikama ipak su dali svoj prinos Crkvi, kulturi čovječanstva i narodu svome, a to je dokaz životne snage naše rase. Iako je sadašnjica teška, ona u životu ovoga kulturnoga i vrijednoga naselja predstavlja smao jednu kratku epizodu, jer će sigurno baštinjenje kreposti i vrline pod boljim uslovima doći do jačeg izražaja. Pravi patriotizam počinje sa ljubavlju prema grudi na kojoj smo svjetlo Božje ugledali…”- zapisao je 1937. don Niko Luković u predgovoru svog kapitalnog djela “Prčanj”.
Iako smo snijeg u Splitu očekivali tek u popodnevnim satima, prva pahulje zalepršale su već u ranio jutro.
Osim u Splitu, zasniježilo je na Pelješcu, Omišu, Šibeniku, Dugom Ratu, Dućama, Kaštelima, Podstrani, Klisu, Dugopolju, Trilju, Vojniću, Vrgorcu, Mostaru, Primoštenu, Solinu, Metkoviću, Pločama, Crivacu, Kljacima, Vrpolju, Košutama, Dicmu, Grabu, Imotskom, Muću, Neoriću, Sutini, Otoku kod Sinja, Glavicama, Ljubuškome…, izvjestio je na Facebooku Ivan Šolić, poznati amaterski meteorolog iz Sutine i strastveni ljubitelj snijega.
Voditelj zimske službe održavanja cesta Petar Vuletić kaže da je snijeg počeo padati oko četiri sata ujutro, da su ceste na području županije prohodne i da se posipaju.
DHMZ za četiri grada izdao upozorenje na ‘vrlo veliku opasnost’ od hladnih valova
Državni hidrometeorološki zavod najavio je za srijedu ‘vrlo veliku opasnost’ od hladnih valova na području čak četiri velika hrvatska grada – Zagreba, Karlovca, Gospića i Splita.
U srijedu se, naime, u Zagrebu očekuju temperature i do -20 stupnjeva, u Karlovcu se predviša najniža dnevna temperatura od -18 stupnjeva, u Gospiću -16, a u Splitu -5 stupnjeva.
DHMZ je po prvi put izdao upozorenje za ‘vrlo veliku opasnost’, dok se i za utorak najavljuje ‘velika opasnost’ od hladnih valova u Karlovcu, Gospiću, Rijeci, Splitu i Dubrovniku. Za srijedu isto upozorenje vrijedi za građane Osijeka, Knina, Rijeke i Dubrovnika.
Crna Gora od danas će biti pod uticajem hladnog talasa, praćenog snijegom u većini zemlje, a toplije vrijeme i prestanak padavina očekuje se od srijede, saopštila je Tanja Mirković iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju.
Ona je gostujući u Jutarnjem programu TVCG kazala da će veći dio naše zemlje danas biti pod prlilivom hladnog vazduha, što će se osjetiti i na primorju.
“Jutarnja temperatura koja se kreće od -10 na sjeveru do 10 stepeni na primorju će ujedno biti i najveća dnevna. Tokom dana se očekuje pretežno oblačno, a očekuje se snijeg čak i na primorju. Danas će duvati veoma jak vjetar”, navela je Mirković.
Sjutra će biti takođe hladno, a u većem dijelu zemlje će padati snijeg.
“Biće to slabe padavine, nikave obilne padavine se ne očekuju. U utorak će tokom prijepodneva takođe biti snijega, a već popodne se očekuje prestanak padavina i razvedravanje”, kazala je Mirković.
U srijedu u većem dijelu zemlje biće suvo sa sunčanim intervalima. Već početkom marta očekuju nas padavine, ali i toplije vrijeme.
“Porast temperature postepeno očekujemo od srijede, a od petka će biti osjetniji porast temperature. U Podgorici će danas biti kiše, a tokom noći je velika vjerovatnoća da će pasti snijeg”, poručila je Mirković.
Izvršni direktor Aerodroma Crne Gore Danilo Orlandić započeo je sa predstavnicima kompanije Vueling pregovore o uspostavljanju direktne avio linije Podgorica-Barcelona.
Na sastanku u okviru Medjunarodnog foruma za razvijanje aviolinija, Orlandić je istakao da je otvaranje tržišta Španije izuzetno važno za crnogorske aerodrome, cjelokupnu privredu ali i naše gradjane.
„ Kao što sam ranije i najavio, zauzeli smo proaktivan pristup i uspostavili smo kontakt sa kompanijama sa tržišta za koja smatramo da nijesu dovoljno otvorena. Jedno od najznačajnijih tržišta je Pirinejsko poluostrvo i imajući u vidu sve faktore, odlučili smo se da učinimo sve da dodje do uspostavljanja direktne linije Podgorica-Barselona.
Predstavnici kompanije Vueling su zainteresovani da dodje do saradnje i u narednom periodu ponovo ćemo se sastati i nadam se dogovoriti tu rutu, koja će siguran sam, biti veoma uspješna” , kazao je izvršni direktor Aerodroma Crne Gore, Danilo Orlandić.
Orlandić se na Forumu koji se održava u Tbilisiju sastao i sa čelnim ljudima poljske kompanije LOT sa kojom je nedavno dogovorena linija Podgorica-Varšava. Avioni te kompanije će 6 puta sedmično tokom ljetnje sezone slijetati na Aerodrom Podgorica a izvršni direktor je sa sagovornicima razmatrao uslove da ta linija postane redovna.
Medjunarodni forum za razvijanje aviolinija, bio je prilika da se Orlandić sa saradnicima sastane i sa čelnicima brojnih evropskih aerodroma sa kojima je razgovorao o uspostavljanju saradnje u različitim oblastima. Posebni sastanci održani su sa predstavnicima švedskih kompanija koje upravljaju aerodromima u toj zemlji, s obzirom da je tržište Skandinavije od posebnog značaja. Orlandić i direktor za razvoj aerodroma Stokholm Skavsta, Piter Hoslin razgovarali su o modelima buduće saradnje, na polju povezivanja Crne Gore i Švedske ali i u oblasti razmjene iskustava. Na iste teme prvi čovjek crnogorskih aerodroma razgovarao je i sa Helenom Marten menažerkom za razvoj kompanije Svedavia, u čijem vlasništvu je 10 švedskih aerodroma.
Forum za razvijanje aviolinija održava se već 15 godine a ove godine je okupio preko 550 predstavnika 65 aviokompanija i 250 aerodroma iz cijelog svijeta.
