Preliminarni rezultat budvanskih izbora (Foto: RTCG)
Ponovljeni lokalni izbori u Budvi nijesu donijeli bitno drugačiji epilog – vodeće liste dobile su isti broj mandata kao na ranijim izborima u maju, pa je teško prognozirati kada i kako bi mogla biti formirana stabilna lokalna vlast.
Koalicija Za budućnost Budve (ZBBD) osvojila je 25,9 odsto, a lista Budva naš grad 25,3 odsto glasova na lokalnim izborima u Budvi, pokazuju preliminarni rezultati koalicije Demokrata i Pokreta Evropa sad (PES).
Prema tim podacima, Demokratska partija socijalista (DPS) dobila je 21,9 odsto glasova, a koalicija Demokrata i PES-a 9,7 odsto.
Grupa birača „Pokret za grad – Đorđe Zenović“ dobila je 6,4 odsto glasova, Evropski savez 5,9, a Građanski pokret URA 3,6.
Cenzus nije prešla lista “Dr Vujičić Božidar – Glas za promjene“, koja je osvojila 1,2 odsto glasova.
Prema tim podacima, koalicija ZBBD i lista Budva naš grad imaju po devet odborničkih madata, DPS sedam, Demokrate i PES tri, Pokret za grad i Evropski savez po dva, a URA jedan mandat.
Na lokalnim izborima u Budvi glasalo je 60,7 odsto od 19.183 upisanih birača.
U budvanskom parlamentu ima 33 odbornička mjesta, pa je za formiranje vlasti potrebna većina od 17 odbornika.
Prema rezultatima majskih izbora, savez ZBBD dobio je devet mandata. Lista Budva naš grad (BNG) takođe je dobila devet mandata, DPS je sedam mandata, Demokratska Crna Gora četiri mandata, Evropa sad dva mandata, URA jedan mandat i lista “Čist izbor” jedan mandat. Bez mandata su ostali CEP i GA.
Stoga, upitno je da li će i ponovljeni lokalni izbori u Budvi riješiti političku nestabilnost u ovoj primorskoj opštini. Sagovornici TVCG istakli su da politički subjekti Budvanima duguju stabilnu vlast, ali da će pregovori političkih subjekata pokazati u kom smjeru će se odvijati ovaj proces.
Vaso Obradović, predstavnik koalicije Za budućnost Crne Gore, istakao je u emisiji “Izborna noć” na TVCG da se mora naći način da se prevazđu razlike i da se fomira stabina vlast u Budvi.
“Pregovori treba da budu bez uslovljavanja i miješanja. Predsjednik Nove srpske demokratije Andrija Mandić je rekao da se centrala neće miješati u pregovore. Budvani koji su posvećeni tom gradu treba razlike da prevaziđu”, poručio je on.
Kaže da građani traže odgovornost.
“I taj koji bude odgovoran mora da se spremi za sud građana. Ovi izbori su druga šansa. Ko ne bude imao senzibilitet prema građanima Budve biće odgovoran na potencijalnim novim lokalnim izborima u Budvi, ukoliko ne dođe do formiranja vlasti”, istakao je Obradović.
Kaže da je pogrešan način da građani kažnjavaju političare apstinencijom.
“Jedini način na koji mogu da kazne političare je da narednim izborima glasaju za nekog drugog, a ne da se pasiviziraju”, kaže Obradović.
Marijana Božović, predstavnica liste Budva naš grad, istakla je da najveće pravo da vodi grad ima Nikola Jovanović.
“Bitno je da svi znamo da ako bude miješanja sa državnog nivoa, nije moguće formirati vlast. U slučaju da ne bude miješanja, vlast će se formirati”, poručuje ona.
Milutin Butorović iz koalicije PES-Demokrate kaže da će u pregovorima biti konstruktivni, uz napomenu da su i u kampanji bili jasni da neće sa DPS-om.
“Moramo isključiti DPS, to je jedini ispravan pristup”, poručio je Butorović.
Poslanik DPS Oskar Huter Huter kazao je da DPS shvata da moraju da preuzmu stvar u svoje ruke, te da su shvatili onda kada i kako su griješili.
“Reformama smo pokazali građanima da smo shvatili njihovu ljutnju, a građani se sada nama vraćaju i to pokazuju svi izborni procesi”, kazao je Huter.
Neizvjesna sudbina posade Galaxy Leadera ističe cijenu koju pomorci plaćaju u političkim sukobima
Godina je prošla otkako su jemenski pobunjenici oteli brod Galaxy Leader, ostavljajući 25 članova posade u zatočeništvu i neizvjesnosti. Ovaj slučaj predstavlja ozbiljno kršenje međunarodnog prava te prijetnju slobodi plovidbe, upozoravaju iz Međunarodne komore za brodarstvo (ICS), piše Splash247.com.
Govoreći u Hong Kongu, Guy Platten, glavni tajnik ICS-a, izjavio je: “Nevjerojatno je da je prošla godina dana, a posada Galaxy Leadera još uvijek je zarobljena. Ovo su nevini pomorci i njihove obitelji, čiji su životi nepovratno promijenjeni zbog geopolitičkih sukoba izvan njihove kontrole.”
„Ovi pomorci, od kojih su neki na moru već gotovo dvije godine, drže se protiv svoje volje s ograničenim kontaktom s obiteljima i voljenima. Ovo je nedopustivo i ne smije se više tolerirati,“ izjavio je Platten. „Naša misao je s posadom i njihovim obiteljima u ovom teškom trenutku, dok nastavljamo pozivati na humanost i njihovo hitno oslobađanje.“
U međuvremenu, napadi Hutista na brodove u regiji se nastavljaju. Tokom prošle godine zabilježeno je više od 120 napada dronovima i raketama. Posljednji incident dogodio se u nedjelju, kada je brod prolazio 25 nautičkih milja zapadno od Al-Mukha u Jemenu. Izvješće UK Maritime Trade Operations (UKMTO) navodi da je raketa završila u moru nedaleko od broda, no posada i brod su sigurno nastavili prema sljedećoj luci.
Predsjednik Joe Biden odobrio je Ukrajini upotrebu raketa dugog dometa koje je isporučio SAD za napade unutar Rusije, rekli su američki dužnosnici, a izvijestio New York Times.
Oružje će vjerojatno u početku biti korišteno protiv ruskih i sjevernokorejskih trupa u obrani ukrajinskih snaga u regiji Kursk u zapadnoj Rusiji, rekli su dužnosnici.
Odluka predsjednika Bidena velika je promjena u politici SAD-a. Izbor je podijelio njegove savjetnike, a kraj mandata dolazi za dva mjeseca kada novoizabrani predsjednik Donald J. Trump preuzmima dužnost. Trump je obećao ograničiti daljnju potporu Ukrajini.
Dopuštanje Ukrajincima da koriste rakete dugog dometa, poznate kao Army Tactical Missile Systems, ili ATACMS, došlo je kao odgovor na iznenadnu odluku Rusije da u borbu uključi sjevernokorejske trupe, rekli su dužnosnici.
Biden je počeo ublažavati ograničenja na korištenje oružja koje je isporučio SAD na ruskom tlu nakon što je Rusija pokrenula prekogranični napad u svibnju u smjeru Kharkiva, drugog po veličini grada Ukrajine.
Kako bi pomogao Ukrajincima u obrani Harkiva, Biden im je tada dopustio da koriste topnički raketni sustav visoke mobilnosti ili HIMARS s raketama GMLRS, koje imaju domet od oko 80 kilometara protiv ruskih snaga izravno preko granice. Međutim, Biden nije dopustio Ukrajincima da koriste ATACMS većeg dometa, koji imaju domet od oko 300 kilometara.
Iako su dužnosnici rekli da ne očekuju da će promjena iz temelja promijeniti tijek rata, jedan od ciljeva promjene politike, rekli su, jest poslati poruku Sjevernokorejcima da su njihove snage ranjive i da ne bi trebali poslati više njih.
Dužnosnici su rekli da će Ukrajinci najvjerojatnije prvo upotrijebiti projektile protiv ruskih i sjevernokorejskih trupa koje prijete ukrajinskim snagama u Kursku, ali bi im Biden mogao dopustiti da oružje koriste drugdje.
Neki američki dužnosnici rekli su da strahuju da bi ukrajinska uporaba projektila preko granice mogla potaknuti ruskog predsjednika Vladimira Putina da uzvrati silom protiv Sjedinjenih Država i njihovih koalicijskih partnera.
Reakcije na odluku saveznika: Poljska zadovoljna, Rusija prijeti Trećim svjetskim ratom
Poljska je odmah pozdravila odluku SAD-a da Ukrajini dopusti korištenje raketa ATACMS za udare na Rusiju.
Na ulazak sjevernokorejskih trupa u rat i masivni ruski raketni napad, predsjednik Biden je odgovorio jezikom koji Vladimir Putin razumije, rekao je šef poljske diplomacije Radoslaw Sikorski na X-u.
– Odluka Washingtona da dopusti Ukrajini da udari duboko u Rusiju američkim projektilima dugog dometa mogla bi dovesti do Trećeg svjetskog rata i brzo će dobiti odgovor, rekao je u nedjelju Vladimir Džabarov, prvi zamjenik čelnika odbora za međunarodne poslove ruskog gornjeg doma, prema novinskoj agenciji TASS.
Šestosatni protest u Novom Sadu kojim je u nedjelju ponovno zatražena odgovnost za pogibuju 14 osoba u padu nadstrešnice 1. novembra na željezničkom kolodvosu, završen je u nedjelju navečer, u danu kad je umrla i petnaesta žrtva te nesreće.
Pacijentica, najteže ozlijeđena među troje putnika na koje se srušila nadstrešnica na kolodvoru preminula je u nedjelju u Kliničkom centru Vojvodine, potvrdila je direktorica te zdravstvene ustanove dr. Vesna Turkulov.
“Sa žaljenjem moramo priopćiti da je danas, 17. dana nakon tragičnog događaja na željezničkom kolodvoru, preminula još jedna žrtva nesreće, djevojka koja je bila najteže ozlijeđena, unatoč svim borbama liječnika UKC Vojvodine“, rekla je Turkulov medijima.
Građanski prosvjed, treći u nizu u Novom Sadu, pokušala su narušiti dvojica ljudi koji su nosili zastave Europske unije i jednu s natpisom “Maidan Serbia”, aludirajući na prosvjede u Kijevu i kojima je skinuta proruska vlast u Ukrajini.
Građanske udruge koje su organizirale nedjeljni prosvjed zatražile su da se provokatori udalje s komemorativnog skupa žrtvama tragedije na kolodvoru, s porukom da to nije mjesto za nikakve zastave ni političke poruke.
Zatraženo je također da budu oslobođeni aktivisti uhapšeni na prethodnim protestima.
Na kraju nedjeljnog prosvjednog skupa koji su organizirale udruge Stav i SviĆe od 12 do 18 sati okupljeni građani su izvjesili otiske crvenih šaka s porukama “krvave su vam ruke”, “čime se peru ruke od krvavog novca”, “vlast se boji naroda, a ne narod vlasti”, “ne bismo ovo nosili da ne moramo”, “tisuće mrtvih zbog vašeg profita”.
Simbol Novog Sada, slika golubice, postavljena je ispred kolodvora oslikana kako plače i krvari.
Jedan od okupljenih građana legao je na cestu, uz pesimističnu poruku. “Meni su 24 godine i gubim nadu da će se išta promijeniti na bolje. Nadam se da ćemo se jednom ujediniti i biti složni. Krivi smo mi jer smo im dopustili”, rekao je taj mladić za TV N1.
„Ne daju nam da žalujemo za ljudima koji su ovdje poginuli. Djecom koja su poginula, ne daju da pričamo o tome. Tko god krene pričati o tome bude zastrašivan, bude uhićen“, rekla je sudionicima prosvjeda glumica Jelena Stupljanin.
Od nesreće u Novom Sadu prošlo je više od dva tjedna, u međuvremenu su organizirani prosvjedi u Novom Sadu i Beogradu na kojima su privođeni građani i aktivisti, a javnost je i dalje bez odgovora tko je kriv za nesreću, niti je itko priveden, objavili su u nedjelju srbijanski mediji.
Istragu o nesreći vodi Više javno tužiteljstvo u Novom Sadu u kojem je do 13. novembra saslušano više od 70 osoba, ali niko nije priveden, uhićen, osumnjičen ili proglašen odgovornim.
Ostavku je, pod pritiskom javnosti, dosad podnio jedino ministar građevinarstva, prometa i infrastrukture Goran Vesić, inzistirajući da to čini “iz moralnih razloga”, te da “ne osjeća krivnju” za smrt poginulih.
I srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i premijer Miloš Vučević istaknuli su da će biti još ostavki i da se mora utvrditi i kaznena i politička odgovornost, dok javnost traži ostavku vlade i gradonačelnika Novog Sada Milana Đurića.
Poslenici Restauratorskog centra Slovenije su poslije zemljotresa 1979. godine, radeći male crkve sa oslikanom unutrašnjosti, kao što su crkva Sv. Bazilija u Stolivu, crkva Sv. Đorđa u Orahovcu i crkva Sv. Nikole u Pelinovu, tretirali objekte kao jedinstvene cjeline, na način da su zajedno radili statičar, arhitekta i slikar-konzervator, potsjeća savjetnica konzervatorka Jasminka Grgurević.
U svom izlaganju “Analize konzervatorsko-restauratorskih praksi na području Kotora na primjerima zidnih i štafelajnih slika u kontekstu novih preporuka, pristupa i konzervatorsko-restauratorskih tehnika” na Međunarodnoj konferenciji “Konzervacija i restauracija – Od tradicije do savremenosti” u Kotoru, slikarka-konzervatorka-Jasminka Grgurević iz Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore- Područno odjeljenje Kotor, iznijela je stav da je, u kontekstu pretjerane urbanizacije, vrijeme da na drugačiji način razmišljamo o svim preduzetim radovima i onim materijalima koji se ugrađuju u djela likovne i primjenjene umjetnosti prilikom radova na nima. Ukazala je na pozitivne i negativne aspekte dosadašnjih konzervatorsko-restauratorskih praksi koje su primjenjivane tokom zaštite štafelajnih i zidnih slika na području Kotora od 80-ih godina XX vijeka do danas, te upozorila na neophodnost sprovođenja što temeljitijeg nedestruktivnog istraživačkog postupka.
Potsjetila je da se navršava 45 godina od upisa Kotora (poslije katastrofalnog zemljotresa 1979. godine), kao zaštićeno Prirodno i kulturno-istorijsko područje na UNESCO listu, čije preporuke obavezuju zaštitare kulturnih dobara, ali i donosioce odluka da se pridržavaju istih.
Površina zaštićenog područja iznosi oko 12 hiljada hektara, a pored toga, 2013. godine je upisana i Bafer-zona koja uživa zaštitu kao i samo područje. Na osnovu jednog od više kriterijuma iz 1972. godine, naglašava Grgurević, “ovo Područje je, između ostalog, upisano i zbog dubokog traga umjetnosti zlatarske i graditeljske škole, a u samom elaboratu stoji `slikarskih škola na ovom području`”.
Mjere autentičnosti
-Nadovezala sam se na taj segment kriterijuma koji su uticali na upis, s razloga što su se, na osnovu Vodiča za implementaciju smjernica Konvencije koji je donesen 2017. godine, promijenile Mjere za autentičnost. Pored ostalih (forma, dizajn, korišćenje, funkcija…), osim materijala, sada je jedna od mjera autentičnosti i struktura-supstanca, kaže Grgurević i zaključuje da je taj segment kod nas zanemaren.
-Što se tiče Prirodnog kulturno-istorijskog područja Kotora, ovaj segment iz dijela likovne i primijenjene umjetnosti je u tom smislu dosta zanemaren. Mi govorimo o pretjeranoj urbanizaciji, međutim, vrlo malo govorimo o svim onim materijalima koji se ugrađuju u djela likovne i primjenjene umjetnosti prilikom radova na njima. U tom smislu napravila sam analizu, polazeći od institucija koje su radile na ovom području (Restauratorski zacentar Slovenije, Republički zavod Srbije, Republički zavod Crne Gore, Narodni muzej Beograd, Opštinski zavod, kasnije Regionalni zavod, Restauratorski centar Split).
Grgurević je analizirala radove primjenjene na štafelajnium slikama na drvetu na ikonama bokokotorske slikarske škole i onima na platnu – na oltarnim slikama iz kotorskih crkava, te naglasila radove sprovedene na slikama Tripa Kokolje u Crkvi Gospe od Škrpjela. Izdvojila je radove Restauratorskog centra Slovenije, jer je u arhivima Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore pronašla najviše dokumentacije iz ove institucije, iz čijih je projekata i sama učila. Slovenački poslenici su poslije zemljotresa, radeći male crkve oslikane unutrašnjosti, kao što su crkva Sv. Bazilija u Stolivu, crkva Sv. Đorđa u Orahovcu, crkva Sv. Nikole u Pelinovu, tretirali objekte kao jedinstvene cjeline, na način da su zajedno radili statičar, arhitrekta i slikar-konzervator (Ivan Bogovčić). Autorka daje primjere dobrih praksi u radovima na zidnim slikama u Crkvi Sv. Petra u Bogdašićima i na platnu “Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije sa Joakimom i Anom” iz Crkve Pomoćnice kršćana na Mulu.
Vrijeme je da se konzervatorski radovi ponove
Zahvaljujući pomoći Likovne akademije sa Cetinja, konzervatori-restauratori su uspjeli da u svoju praksu unesu nove metode zaštite moderne tehnologije
-Čak i da je sve idealno odrađeno i da su urađena adekvatna istraživanja, već je vrijeme da se mnogi od ovih postupaka ponove. Isto tako, sumirajući rezultate, vrlo je važno da sad, kad smo u prilici da razmišljamo na jedan drugi način i da dobijamo preporuke, s obzirom da se mjere konzervacije odlažu do krajnjih granica, da se stvaraju uslovi za adekvatne radove i istraživanja u skladu sa savremenim tehnikama, da je vrijeme da na drugačiji način razmišljamo o svim ovim preduzetim radovima. Zahvaljujući pomoći Likovne akademije sa Cetinja uspjeli smo da uvedemo čišćenje vodenim gelovima, da koristimo digitalno mikroskopsko istraživanje itd, kazala je, pored ostalog Grgurević u svom izlaganju.
Predstavnici Crnogorskog društva za borbu protiv raka (CDPR) učestvovali su na upravo okončanom 34. Međunarodnom susretu vinara „Sabatina 2024” u Malom Lošinju u Hrvatskoj, koji je otvorio predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović.
-Prilikom boravka na „Sabatini 2024” predstavnici CDPR-a predstavili su crnogorskoj javnosti dobro poznati edukativni materijal „Grožđe – hrana i lijek” i „Vino – hrana i lijek” i podijelili ga prisutnim sudionicima.
U brošurama su objašnjena sva ljekovita svojstva grožđa i vina, sastav i koristi od istog, kao i njegovo preventivno dejstvo u borbi protiv raznih oboljenja, uključujući kancer i oboljenja srca i krvnih sudova.
Međunarodni susret „Sabatina 2024” je kao uvijek istovremeno bio prilika da CDPR, koje propagira pravilnu i zdravu ishranu, uz zdrave stilove života i konstantnu fizičku aktivnost, predstavi svoje djelovanje.
Istovremeno naglašavamo da je prevencija na ovaj način uz pravilnu i zdravu ishranu, kao i stalnu fizičku aktivnost prvi i osnovni štit u borbi protiv ove opake bolesti-saopštio je Domagoj Žarković, sekretar CDPR.
U Budvi su danas održani drugi lokalni izbori u ovoj godini na kojima je učestvovalo osam izbornih lista. Pravo glasa na izborima imalo je 19.183, građana. Biračka mjesta bila su otvorena od sedam do 20 sati. Iz OIK-a je saopšteno da je glasalo 60,73 odsto birača, što je za dva odsto više u odnosu na izbrni ciklus u maju ove godine, kada je pravo glasa iskoristilo 58 odsto glasača.
Prema preliminarnim podacima liste Demokrate -PES, na današnjim lokalnim izborima u Budvi najviše glasova osvojili su koalicija Za budućnost Budve i lista Budva naš grad. Ovo su podaci na 58,57 odsto prebrojanih glasova.
Građanska akcija “ Dr Vujičić Božidar- Glas za promjene” – 1,18 odsto – 0 mandata.
OIK: Na izborima u Budvi glasalo 60,73 odso glasača
Predsjednik Opštinske izborne komisije Đorđe Vujović saopštio je da je pravo glasa u Budvi iskoristilo 60,73 odsto birača.
“Ukupno je izašlo 11.649 birača, što u procentima predstavlja 60, 73 odsto ukupno upisanih glasača”, kazao je Vujović.
Kako je naveo, zatvoreno je svih 28 iračkih mjesta, a izborni dan je protekao mirno.
“Još uvijek nijesu pristigli podaci iz Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS), i zatvora u Bijelom Polju. To ćemo dobiti oko 23 sata”, kazao je predsjednik OIK Budva.
Mlada bućarska reprezentacija Crne Gore osvojila je bronzanu medalju na Četvoroboju nacija u Rogaškoj Slatini. Crnogorski bućari savladali su Srbiju a izgubili od Hrvatske i Slovenije.
Selektor Niko Stjepčević odlučio se za Iliju Belana, Matea Počanića, Matiju Goluba, Davora Jokovića i Leona Lasića.
Prvo mjesto na turniru osvojila je Hrvatska a drugo Slovenija.
„Tog vrelog nedjeljnog julskog jutra 1942. godine, cijelu Boku Kotorsku probudila je silna eksplozija, iz vojnog magacina u Verigama. Uslijedilo je niz vezanih eksplozija, ništa slabijih, gorela je šuma, makija. I narednih nekoliko dana eksplozije su povremeno odzvanjale…“, svjedoči Božo M. Nikolić (91) iz Donje Lastve, čiji je otac strijeljan sa još troje rodoljuba koji su digli u vazduh italijanski magacin u kojem se nalazilo preko 1.500 tona razne municije.
Veliki politički odjek u narodu imala je diverzantska akcija na italijansko skladište u Verigama. Inicijativu za ovu akciju dao je istaknuti politički radnik u Boki, Nikola Đurković. U tom cilju je uspostavio vezu sa radnicima iz Pirotehničkog zavoda Opatovo koji su napravili plan akcije i izradili paklenu mašinu. Akciju su izveli 8. jula 1942. kojom prilikom je do temelja uništeno skladište.[1]
Na početku razgovora Nikolić podsjeća na postavljenu spomen ploču strijeljanim rodoljubima, na dugačkom kamenom zidu u Verigama na kojoj piše:
„Na ovom mjestu su 8.VII 1942. godine po direktivi KPJ digli u zrak magacin municije italijanskog okupatora i strijeljani 16.VII 1942. godine radnici: Lukšić Marko iz Donje Lastve, Nikolić Mato iz Gornje Lastve, Radulović Bogdan iz Mula, Svilanović Andrija iz Bijelskih Kruševica.
Opštinski odbor SUBNOR-a Tivat Herceg Novi Kotor“
Božo M. Nikolić (91), danas, u poznim godinama, svjedoči o živim slikama iz tog perioda. Tada je imao šest i po godina, sjeća se priče svoje majke, a kasnije i drugih svjedoka da su italijanski okupatori vrlo brzo imali informaciju ko su organizatori diverzije.
Verige magacini prije eksplozije – – foto Državni arhiv Austrije
„Bila je to nedjelja, kao sada se sjećam, silna eksplozija, nakon toga niz manjih, cijeli dan je odzvanjalo pa i narednih nekoliko dana. Već toga dana su počela hapšenja. Organizatori diverzije su izdani kako se pričalo od domaćih doušnika, pominje se neka žena, ali to nije nikada dokazano. Suđeno im je u Kotoru, poslije par dana su pogubljeni“ – kaže Nikolić.
„Majka mi je pričala kako se već prvog dana pročulo da su krenula hapšenja, i da je otac razmišljao o odlasku iz kuće u partizane ali ga je bilo strah šta će biti sa nama, djecom, tako da je odlučio ostati doma. Pošto toga dana nisu došli po njega, sutri dan, bio je ponedjeljak, otišao je na posao i nikada se više nije vratio…“ – priča Nikolić.
Verige spomen ploča – foto Roko Stjepčević
Prisjeća se kako su već krajem avgusta italijanski vojnici njegovu majku i najstarijeg brata Iva odveli u zatvor u Kotor.
„Oni su tamo bili zatvoreni oko mjesec dana, kada su mi očevog brata prevarili da nas je majka preželjela, mene kao najmlađega i srednjeg brata Fidra i da nas dovede da nas vidi. On nas je odveo u Tivat u sjedište italijanske komande odakle su nas odveli u posjetu u Kotor. Kada smo stigli u posjetu u zatvor, nakon razgovora sa Italijanima vidim da je dondo (stric) koji je znao italijanski jezik, jer je bio pomorac, počeo plakati, ja nisam znao u prvom trenutku o čemu se radi. Mene su odveli kod majke, brata u drugu ćeliju. Postao sam zatvorenik, bio sam dijete, šest ipo godina, ali mi je u tom trenutku bilo važno da sam uz majku“.
Tamo su prespavali jednu noć, a sutra ujutro svi zatvorenici, bilo ih je tridesetak (muških, žena, djece) brodom iz Kotora prebacili na Prevlaku.
„Tamo su bili ispražnjeni magazini gdje je vojska ranije spavala. Očistli su pod i posložili drvene rešetke na kojima smo spavali. U dvije te zgrade su bile žene i djeca, u trećoj muški. Tu smo proveli cijelu zimu, spavali obučeni na te drvene rešetke, imali smo po jednu deku, wc-i su bili vani poljski, drveni. Za jelo smo dobijali malo supe ali to je bilo tanko, mutna voda, ponekad malo mesa, to su bili otpaci, tvrdi komadi. Svako jutro smo u deset sati dobijali vodu u gaveti, dakle jednom dnevno, pa rasporedi. Žene su znale oprati robu, nije bilo sapuna, nisu smjele robu stavljati da se suši da bude vidljiva, već su je sušile između dvije deke. Bilo je to zimsko doba uvijek nešto puše, kiša, malo smo vremena provodili vani, uglavnom smo sjedjeli unutra, nismo ništa radili niti su nas maltretirali. Tu smo ostali zatvoreni sedam mjeseci“ – prisjeća se Nikolić.
Verige – foto arhiv Boris Pean
Preko puta Prevlake, na ostrvu Mamula je bio drugi logor. Tamo su bili zarobljeni partizani i članovi njihovih porodica. Od nas na Prevlaci prema Ponti oštro bio je jedan logor sa Hercegovcima, oni su umirali od gladi, pričalo se da su uslovi bili loši. Italijanski vojnici su taj logor nazivali hrvatskim logorom, o ovaj u kojem smo mi bili nazivali su bokeškim.
Sjećam se, starijeg brata Iva su pustili jedno mjesec dana prije nas da ide doma, kasnije mene i majku. Ostale zarobljenike su prije kapituliranja Italije 1943. godine prebacili u Italiju i kada su kapitulirali pušteni su na slobodu da se snalaze kako znaju i umiju, da se vrate doma – priča Nikolić.
Povratak doma
Ujutro rano dolazi jedan vojnik, još smo svi ležali jedan uz drugoga, kako bi jedna deka prelazila preko druge, kako bi nam bilo toplije i kaže meni „bambino, vai a casa“. Kad sam ja to čuo i mati, skočili smo odmah na noge. Kasnije su nas prebacili u njihovu komandu u Herceg Novi, tu su nam dali kartu za brod, mislim da se zvao „Lovran“, koji je krećao na uru popodne za Tivat i Kotor.
Verige magacini – foto Državni arhiv Austrije
Slušaj, došli smo doma – Gornja Lastva, zaseok Gornja Voda, a nemaš ništa. Kuća prazna, prihoda nismo imali nikavih. Majka je prodavala na tivatskoj pijaci ponešto iz baštine što smo imali. Jedno jutro je pošla sa balom drva da ih proda u Tivat, a mene ostavila doma. Ulazna vrata su bila priklonjena kada su ušli četnici. Kuća je bila, i danas je na sprat, mislim da ih je bilo trideset. Sve što je valjalo su ponijeli, robu, materine minđuše, prsten, vjenčanicu, očeva odijela jer je bio glavar sela, pa je povremeno trebao biti obučen kako treba. Mene nisu dirali, i otišli su. Kada se mati vratila imala je što vidjeti.
Nismo imali apsolutno ništa. Nije bilo hrane. Najviše, tako reći svaki dan, jeli smo raštan koji je sadila majka. Bio je to vrlo težak period, sve dok braća nisu stasala i počela zarađivati.
Nakon završetka rata, mislim da je to bilo 1946. godine, organizovani pozadinci iz Gornje Lastve, partizani i ugledniji mještani, tražili su gdje bi mogla biti tijela strijeljanih da ih sahranimo kako dolikuje.
Preko puta, na Turske Verige, gore u brdu, mislim da i danas postoji jedna kamena mala kućica. Bio je jedan stari čovjek koji je tu živio i čuvao koze. Oni su otišli da ga pitaju da li je što vidio ili čuo. Objasnili su mu kada je to bilo i on im je kazao kako je čuo neko pucanje, da je vidio vojnike ali nije znao o čemu se radi. Otprilike je pokazao lokalitet, na vrh Veriga. Kasnije su počeli tražiti, kopali su na nekoliko mjesta i naši su ih. Nisu bili duboko zakopani bili su preliveni živim krečom. Majka je prepoznala oca po cipelama i garderobi. Kasnije su sahranjeni. Moj otac je sahranjen u Gornjoj Lastvi.
Dugo vemena na onoj plaži u Verigama ispod tog bivšeg magacina bilo je dosta mina, eksplozivnih sredstava koja nisu eksplodirala. Mnogo toga je završilo u moru, da bi tek nakon, čini mi se 2000. godine, kroz neke međunarodne programe to bilo očišćeno sa morskog dna“- kaže Nikolić .
Božo M. Nikolić – foto R.Stjepčević
Interesantno, otkad postoji ta spomen ploča, nikada niko ni mene, ni braću nije pozvao iz Udruženja boraca NOR-a da prisustvujemo polaganju cvijeća i vijenaca… Jednom, šezdesetih godina prošlog vijeka smo pozvani kao bivši logoraši i brodom smo išli na Prevlaku, to je sve…“ – prisjeća se sa sjetom Nikolić.
Na kraju razgovora, odlazi do kuće i vraća se sa starim fotografijama do kojih je došao preko Državnog arhiva Austrije, na kojima se vidi kako su prije diverzije izgledali magacini korišteni i u vrijeme Austro-Ugarske.
„Ovo je sve što je ostalo od dokumentacije, čuo sam da presuda strijeljanim partizanima na italijanskom jeziku postoji u Arhivu u Kotoru. Prije više godina, kada smo pokušali kao porodica doći do te presude, nije bilo moguće kako su nam tada kazali iz te ustanove. Vjerovatno postoji više razloga, a jedan je sigurno da mora proći određeno vrijeme da bi takve presude mogle javno biti dostupne“- zaključuje razgovor naš sagovornik, živi svjedok ne tako dalekog, a zaboravljenog vremena, Božo M. Nikolić.
/Miroslav Marušić/
¹Dušan Živković, Boka Kotorska i Paštrovići u narodnoosloboailačkoj borbi, Beograd 1964, str. 242 i 243.
Dvije crkve koje se nalaze na atraktivnoj lokaciji u tjesnacu Verige u Boki Kotorskoj, tokom cijele godine pijene pažnju brojnih turista i posjetilaca ovog dijela Boke. Crkve Gospa od Snijega i Gospa od Anđela su najbliži sakralni spomenici kulture moru i posebno su atraktivne sa mora, pa su česti motiv u objektivima brojnih turista sa kruzera i drugih plovećih objekata.
Utvrđena crkva Gospa od Anđela je zaštićeni objekat kulture, rijedak i lijep primjer crkveno-fortifikacijske arhitekture, koja se nalazi na vrhu tjesnaca Verige
Sa crkve koje su Peraštani 1585. godine oko nje podigli utvrde sa puškarnicama i napravili od ovog mjesta strateški važno utvrđenje za odbranu grada i ulazak unutar zaliva, pruža se jedinstveni pogled na ostrva i Perast.
Iako iznad vrata stoje uklesane godine 1585. i 1654. smatra se da je ova crkva nastala ranije i da su tih godina rađene njene veće obnove. Oko crkve izgrađena su utvrđenja koja su služila kao puškarnice, strateški važno mjesto za odbranu grada.
Boka Kotorska – foto Boka News
Crkva je razrušena 15. maja 1654. godine prilikom napada Turaka na Perast, ali je iste godine i obnovljena.
Posljednja obnova crkve Gospe od Anđela, kao i obližnje Gospe od Snijega završena je 2015. na inicijativu i donaciju braće Bujkovića iz Grblja. Zahvaljujući njima kao i svima koji su podržali projekat uključujući brojne donatore, zaštićeni objekti kulture su „dva bisera Veriga koji ponovno sijaju“, kazao je nakon završene obnove don Srećko Majić, župnik Perasta.
Gospa od Snijega – foto arhiv Boka News
Obnova druge crkvice, Gospe od Snijega završena je 2015.
Podsjećamo da je crkva podignuta još u 15. vijeku u unutrašnjem dijelu Veriga, a u narodu je poznatija kao Gospa od Oriza. U dokumentima se prvi put pominje 1526 godine, mada je starija.
U brojnim mjestima na istočnoj obali Jadrana postoje crkve i kapele posvećene Gospi Sniježnoj – Gospi od Snijega.
U svim tim mjestima, kao i u Boki Kotorskoj postoji vjerovanje da je nekada, kao opomena vjernicima,u njihovom mjestu, pao snijeg u sred ljeta.
Gospa od Snijega – foto arhiv Boka News
U kalendaru katoličke crkve slavi se 5. avgusta, prema predanju crkva je nastala zbog kapetana koji se zakleo Bogorodici da će sagraditi crkvu ukoliko mu sačuva brod pun oriza (pirinča) tokom olujne noći. Tako je nastala najmanja crkvica u Boki Kotorskoj.
Kako crkvice izgledaju danas pogledajte u našem video-intermecu koji je priredio Nikola Dončić.
