Sekretarijat za ekonomski razvoj i preduzetništvo Opštine Tivat u saradnji sa Savjetodavnom službom za biljnu proizvodnju i Službom za selekciju stoke Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, organizuje edukativni seminar pod nazivom “Zašto je važna organska poljoprivreda”.
Seminar će se održati u srijedu 25.oktobra sa početkom u 11 sati u zgradi Opštine Tivat, a namijenjen je individualnim poljoprivrednim proizvođačima sa područja najmanje bokeljske opštine.
Pored ostaloga, predstavnici Ministarstva poljoprivrede govoriće o organskoj poljoprivredi u voćarstvu, povrtarstvu i stočarstvu, zakonskoj regulative u toj oblasti, sertifikovanju organskih proizvoda i savjetima u oblasti agrotehnike.
Organska hrana
Na primjeru etno-domaćinstva “Đedovina” o praktičnim iskustvima u procesu sertifikacije, govoriće registrovani orgnski proizvođač povrća Đorđe Bulajić.
Porodica Bulajić, iz zaseoka Bara, prepoznala je povoljnosti grahovskog kraja za bavljenje poljoprivredom. Prema organskim principima, na 700 mnv, proizvode široku paletu povrća i voća čije plodove posjetioci mogu sami ubrati u njivi. Po najavi, pripremaju domaće specijalitete kao npr. supa ili pita od koprive, domaći hljeb i proje, grilovano i svježe cijeđeno povrće, jagnjetina sa ražnja. Selo o kojem ćete čuti dosta priča, zadržalo je nekadašnji ambijent.
Jedriličarski klub Delfin učestvovao je juče na tradicionalnoj regati „Kup oslobođenja Herceg Novog 2017“ u Herceg Novom, na kojoj su pored domaćina JK „Jugole Grakalić“, učestvovali i jedričari iz JK „Lahor“ iz Kotora.
Jedrilo se u klasama Optimist, Laser Radial i Laser 4.7. Flota JK „Delfin“ Tivat, 18 jedriličara u klasi Optimist i 6 u klasi Laser, bili su najuspješniji na regati.
U klasi Optimist generalno osvojili su sva tri mjesta na pobjedničkom postolju. Zlatnu medalju je osvojio Pavle Musić, srebrnu Petar Klakor a bronzu Josipa Čelanović. U kategoriji od 12 godina u klasi Optimist Pavle je uzeo zlatnu medalju, a Petar srebro.U kategoriji djevojčica zlato je osvojila Josipa Čelanović, a Tea Čelanović bronzanu medalju.
U klaser Laser 4.7, sve medalje su osvojili jedriličari JK „Delfin“, zlato je pripalo Igoru Nikoliću, srebro Stefanu Anđeliću a bronza Tatjani Kusovac.
Sjajni rezultati su ostvareni i u klasi Laser Radial gde je zlatnu medalju osvojio Ilija Marković, dok je Irina Kusovac osvojila bronzu.
Predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore (HNV) i član Predsjedništva Hrvatske građanske inicijative (HGI) Zvonimir Deković dobio je kriminalni dosije jer je prije nešto više od godinu dana pravosnažno osuđen zbog napada i prijetnji upućenih novinaru “Vijesti” Siniši Lukoviću.
Viši sud u Podgorici naime, 14.septembra prošle godine, odbacio je žalbu Dekovićevog advokata Dragana Markovića iz Podgorice, te potvrdio prvostepenu presudu sutkinje Osnovnog suda u Kotoru Momirke Tešić koja je krajem marta 2016., u ponovljenom postupku, Dekovića osudila na mjesec dana zatvora, uslovno na godinu, zbog toga što je izvršio krivično djelo “ugrožavanje sigurnosti” na štetu novinara “Vijesti”.
Deković je 27. januara 2015. verbalno napao Lukovića i prijetio mu fizičkim nasiljem zbog teksta koji je ovaj tog dana objavio u „Vijestima“. On je Lukovića zaustavio dok je ovaj automobilom prolazio ulicom u Donjoj Lastvi, poručujući novinaru da je ‘sa današnjim tekstom prekardašio’ i da će ga ‘zapamtiti’”. Luković je policiji prijavio postupak Dekovića, a ova ga je procesuirala državnom tužilaštvu kao napad na poslenika javne riječi. Luković je prijavi naveo da mu je Deković zaprijetio: “Negdje ću te dohvatiti u neki ćošak i sve kosti ću ti slomiti, zapamtićeš ti mene, prebiću te”, psujući mu i majku.
Zbog toga je protiv visokog funkcionera HGI i predsjednika HNV- tijela koje politički zastupa čitavu hrvatsku manjinu u Crnoj Gori, krivičnu prijavu podiglo Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru. Sutkinja Tešić je Dekovića kraje juna 2015. proglasila krivim i prvostepeno osudila na uslovnu kaznu od mjesec dana zatvora koja bi se sprovela ukoliko on u roku od godunu dana napravi neko krivično djelo. Deković se na tu presudu žalio Višem sudu koji je predmet vratio na ponovni postupak pred Osnovnim sudom u Kotoru, a koji je opet donio istu presudu i oglasio visokog funkcuonera HGI krivim. Nakon što se Dekovićev advokat na tu presudu opet žalio Višem sudu, a to je uradilo i Tužilaštvo nezadovoljno visinom kazne koju je dobio visoki funkcioner HGI, vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavala sutkinja Dragica Vuković, odbacilo je obje žalbe i potvrdilo presdutu sutkinje Tešić.
To se dogodilo 14.septembra prošle godine od kada je počeo teći i rok od godinu dana za visokog funcionera HGI da ne napravi novo ogriješenje o zakon, a koje bi ga onda automatski na mjesec dana odvelo iza rešetaka u Spuž.
Iako zakonski propisi to eksplicitno nalažu, oštećeni Luković u međuvremenu nije obaviješten o pravosnažnom okončanju postupka protiv Dekovića. Zvanično obavještenje o tome on je dobio tek prije tri dana – u subotu 20.oktobra, čak 13 mjeseci nakon što je čovjek koji mu je prijetio, pravosnažno osuđen i već odslužio kaznu.
Pravosnažna presuda
“Što se tiče pitanja „zašto oštećeni u ovom krivičnom predmetu, Siniša Luković, nije zvanično obavješten o pravosnažnom okončanju ovog postupka“, navodimo da greškom administracije presuda ovog suda K.br.529/15/15 od 30.03.2016. godine, nakon pravosnažnosti, nije dostavljena imenovanom oštećenom, no dana 19.10.2017. godine navedena presuda je od strane upisničara u krivičnoj pisarnici ovog suda, Kapetanović Mladena ekspedovana oštećenom Luković Siniši, kako je to naznačeno na originalu presude koji se nalazi u spisima predmeta”- odgovorio je u petak predsjednik Osnovnog suda u Kotoru dr Branko Vučković na pitanja koje su mu “Vijesti” uputile prošle nedjelje, vezano za sudbinu sudskog postupka u kojem je novinar te kuće bio oštećena strana.
Zanimljivo, pravosnažna presuda Dekoviću ne može se naći na sajtu ni Osnovnog suda u Kotoru, ni Višeg u Podgorici pretraživanjem uz unošenje broja pod kojima je zavedena. Da bi se presuda koja je viskog funkcionera HGI i zvanično svrstala među osobe sa kriminalnom dosijeom našla, potrebno je fizički preći čak 571 stranicu sajta www.sudovi.me , a na kojima su navedene posljednje presude podgoričkog Višeg suda.
Jedrilicom „Full swing Eugene Ore“ odlučili su projedriti Jadran. U putopisnom dokumentarcu kroz sat i 15 minuta autori opisuju živopisna i mirna mjesta, te skrivene luke, autentičan život neiskvaren navalom konzumerizma i turizma današnjice.
Započinju s nudističkom plažom i kampom Koversada kod Vrsara, preko Pule i Rovinja, svratili su u Osor, Veli i Mali Lošinj, te Susak o kojem prepričavaju posebnu priču o preživljavanju otočana kroz stoljeća.
Kad su stigli do Zadra, tamo je baš bio grandiozni školski brod JRM Jadran, a narator spominje kako se uzdigao unatoč stoljetnim razaranjima, uključujući i bombardiranje Amerikanaca u Drugom svjetskom ratu. Toliko su oduševljeni Zadrom da su jedrilicu na neko vrijeme vezali u tamošnju marinu i kroz zimski period postali Zadrani. Posjetili su Benkovački sajam za kojeg kažu dam je vrijedio cijelog putovanja.
https://youtu.be/RAn9sj4yFog
Jedreći dalje, kao najveći problem otoka detektirali su nedostatak vode, ali i neiskvarene ljepote sjevernodalmatinskog otočja, uključujući naravno Kornate i Dugi otok. Zanimljivo je kako vodu za brod nije bilo lako nabaviti gotovo nigdje. Tako su zaustavljajući se u Šibeniku bili zahvalni još jednom što su ranije nabavili nekoliko plastičnih kanistara koje su u ovom gradu punili na javnoj fontani u parku!
Reprezentacija Hrvatske prvak je svijeta u branju maslina na prvom Svjetskom prvenstvu u branju maslina, koje je održano u Postirima na Braču.
Uz Hrvatsku su nastupile još maslinarske reprezentacije iz Italije, Slovenije, Grčke, Crne Gore, Mađarske, Francuske, Nizozemske i dalekog Novog Zelanda.
Pobjedničke medalje izrađene od bijelog bračkog kamena, na svečanosti u hotelu Palastura uručio im je župan Blaženko Boban, izaslanik predsjednika hrvatske vlade Andreja Plenkovića.
On je obećao svesrdnu pomoć splitsko-dalmatinske županije u organizaciji ovakvog natjecanja te je svima uputio čestitke na dobro odrađenom poslu.
Hrvatski reprezentativci ubral su 107,6 kilograma maslina, a to je za 21 kilogram više nego drugoplasirana reprezentacija. Do pobjede ih je vodio kapetan Tonko Škarić koji se smatra najbržim beračem maslina na Braču.
– Zaista sam sretan što smo bili najbolji i što smo postali prvaci. Cijela naša ekipa djelovala je uigrano i složno. Dugo ću pamtiti ovaj dan jer ne postaje se tek tako svjetski prvak, a masline su moja velika ljubav – kazao je sa smiješkom na licu i pobjedničkom medaljom na prsima.
Drugo mjesto pripalo je reprezentativcima Nizozemske koji su ubrali 86,4 kilograma maslinovog ploda dok je treća bila reprezentacija Mađarske s 84,4 kilograma maslina.
Svi učesnici Prvog svjetskog prvenstva u branju maslina dobili su na poklon bocu maslinovog ulja koje je napravljeno od maslina koje su ubrali svojom rukom s ugraviranim logom natjecanja te zahvalnice u znak sjećanja.
Pogledajte semafor
1. Hrvatska 107,6 kg,
2. Nizozemska 86,4 kg,
3. Mađarska 84,4,
4. Novi Zeland 82,4.
5. Crna Gora 77,4
6. Grčka 75,4
7. Italija 62,6
8. Slovenija 54,0
9. Francuska 31,4 kg.
Još u martu ove godine sklopljen je sporazum između Republike Crne Gore i Energeana, grčkog proizvođača nafte i plina. Ministrica ekonomije Dragica Sekulić i prvi čovjek Energean Group Mathio Rigas potpisali su 30-godišnju koncesija na dva bloka (službeno, riječ je o “blokovima” 4219-26 i 4218-30, koji pokrivaju 338 kvadratnih kilometara površine) na tek nekoliko kilometara od Bara, koncesiju za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika.
Prije nekoliko dana su iz grčke kompanije objavili i prve procjene, izuzetno optimistične, za dva polja u njihovoj koncesiji. Snimanja (u savremenoj 2D tehnologiji) obavili su nezavisni nizozemski procjenitelji, što su iz Energeana potkrijepili brojkama. Ukratko, dva bloka u crnogorskom podmorju mogla bi skrivati oko 144 miliona barela nafte i oko 1,8 bilijuna kubnih stopa (oko 50 milijardi kubnih metara) prirodnog plina!
O kakvom je potencijalnom nalazištu riječ, dovoljno govori činjenica da je Energean prošle godine, na dnevnoj razini, proizvodio tri i pol hiljade barela, dok su zalihe u oba njihova najveća polja prirodnog plina tek nešto više od ovih crnogorskih. Nije nevažno, dapače, kako se oba polja ili bloka nalaze na području “plitkog mora” – s aspekta naftaša, dubina mora koja na poljima 26 i 30 varira između 50 i sto metara, znatno olakšava posao.
No, daleko su još prvi zalasci sunca u Budvi ili Svetom Stefanu s pogledom na platforme.
Naftna platforma
Sufinansiranje od strane EBRD-a
Oduševljeni procjenama, Energean u prvom tromjesečju iduće godine kreće s puno preciznijim 3D snimanjima, a tek ako ona potvrde procjene Nizozemaca, kreću istražna bušenja. Inače, grčke naftaše odnedavno izdašno (su)financira EBRD, Evropska banka za obnovu i razvoj.
U maju prošle godine potpisali su ugovor kojim se iz zajedničke evropske kase osigurava Energeanu (kao dio politike EBRD-a da pomogne posrnuloj grčkoj privredi) 75 milijuna USD za obnovu i proširenje off-shore pogona na sjeveroistoku Egejskog mora. Naftovodi i kompleks četiri platforme star je preko 35 godina, a lociran je na 18 kilometara od grada Kavale. Projekt obnove mora biti u skladu sa Studijom utjecaja na okoliš, u kojem je striktno navedeno kako izvedba ne smije povećati trenutne emisije ZA dodatnih 25 hiljada tona CO2… U međunarodnoj upravi grčke tvrtke stoje i mnogi ljudi iz branše, tako da ne čudi kako se hvale suradnjom s BP-om (da, onim istim koji su odgovorni za Deepwater Horizon katastrofu), dok je Kerogen Capital izraelska kompanija koja kontroliše 50 posto vlasništva u zajedničkom projektu polja prirodnog plina Karish i Tanin ispred obale Izraela. Druga polovica pripada Grcima, a i na tom polju planiraju kapitalne investicije.
Inače, vijest o prognozama zaliha dvaju polja ispred Bara prenijeli su mediji koji prate naftnu industriju kao i neizbježni Reuters.
Energean (odnedavno sarađuju i sa španjolskim naftnim divom Repsolom) će u sedam godina početnih istraživanja koja uključuju i jednu probnu bušotinu te 3D snimanja, ali i brojne druge studije, investirati 19 milijuna dolara. Potrebno je naglasiti i kako 2D seizmički snimci ne mogu pokazati fizičku prisutnost ugljikovodika u naslagama, nego otkrivaju geološko-strukturnu građu podzemlja, odnosno ukazuju na moguće strukturne zamke za naftu i plin. Idući korak je 3D seizmičko snimanje kojim se dobije i treća dimenzija, veličina i prostiranje mogućeg ležišta nafte i plina. Potom slijedi istražno bušenje s detaljnim uzorkovanjem stijena kada se određuje litološki sastav podzemlja kao i moguća zasićenost na ugljikovodike…
“Nesuđena” eksploatacija u hrvatskom dijelu Jadrana
Zašto ova vijest zanima Hrvatsku? Za početak, mali podsjetnik. Najnovija snimanja hrvatskog podmorja (nakon Ininih još iz prošlog stoljeća) obavila je norveška kompanija Spectrum tokom 2013. i 2014. godine, javnost je upoznata s optimističnim nalazima, a hrvatski Jadran “isparceliziran” uz brojne zainteresirane svjetske tvrtke no krajem 2015. godine se ipak odustalo (zasad) od eksploatacije nafte i plina u našem Jadranu. Tada ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak gorljivo je zastupao dodjele koncesija smatrajući da će donijeti Hrvatskoj ultimativni prosperitet, a početkom 2014. godine osnovana je i Agencija za ugljikovodike. Koja, unatoč stopiranju daljnjih aktivnosti na moru, i dalje radi, zapošljava. Makar posljednja “novost” na službenim Internet stranicama Agencije datira iz juna 2016. godine…
Naftnih platformi još uvijek neće biti na horizontu hrvatskih pučinskih otoka, ali glavna zamjerka ili opasnost cijelog projekta koji je “trebao Hrvatsku pretvoriti u malu Norvešku” i dalje stoji.
Potencijalna ekološka katastrofa državi u kojoj miloni žive od turizma i doživljaja “Mediterana kakav je nekad bio”, značila bi i ekonomsku kataklizmu. Ta prijetnja je živa, dolazi od naših jugoistočnih susjeda. Činjenično je važno napomenuti da se u Jadranu već desetljećima iskorištavaju ugljikovodici – s talijanske strane je više od 1,350 bušotina (38 izvora) i stotinjak naftnih platformi, dok Hrvatska (u sjevernom Jadranu) ima nešto više od stotinjak bušotina uz 18 plinskih platformi. Kako i Albanija u regiji oko Drača ima, istina slabašna postrojenja, Crna Gora je jedina država na Jadranu koja nema vlastitu proizvodnju. Problem, onaj ekološki, za nas je stvaran i “zahvaljujemo” ga morskim strujama koje Jadranom kruže uz istočnu (dakle našu) obalu od juga prema sjeveru, a potom se zapadn om (talijanskom) “spuštaju” prema Otrantu. Dovoljno je podsjetiti se kako svake godine obale naših najjužnijih otoka nađu pod tonama otpada (pa i medicinskog) koje morem dolazi iz Albanije pa i Crne Gore, piše Dalmacija danas.
Turistička organizacija Herceg Novi (TO HN) zajedno sa Nacionalnom turističkom organizacijom Crne Gore nastupa na sajmu turizma u Varšavi. Prvog dana sajma štand TO HN posjetio je poljski ministar sporta i turizma Vitold Banjak, kao i ambasadorka Crne Gore u toj zemlji, Ljiljana Tošković.
Značajan broj posjetilaca je već obišlo štand TO HN, među kojima je bio dominantan broj učenika poljskih turističkih srednjih škola kao i studenata turizma. Najviše zainteresovanosti prvog dana bilo je za kamping turizam, a izuzetno velika zainteresovanost bila je generalno za ponudu crnogorskog turizma.
Predstavnici TO HN već prvoga dana su ostvarili veliki broj kontakata sa poznatim turoperatorima i agencijama, od kojih izdvajamo gospodina Liu Ping-a iz China Europe grupe. On je izrazio ozbiljnu zainteresovanost za dovođenje većih grupa turista u Herceg Novi. Za grupne all-inclusive posjete Herceg Novom, zaintersovanost su izrazili i poznati turoperatori TUY GROUP iz Varšave, Hellas Travel iz Varšave, Touroperator, VisitBalkan.pl i drugi.
TO HN u Varšavi
Štand TO HN je vrlo ukusno i moderno osmišljen i opremljen tako da je vrlo konkurentan u ukupnoj ponudi na Sajmu u Varšavi, a za subotu, drugi dan nastupa, zakazan je zabavni program, u kojem će učestvovati Dragoljub Đuričić i Balkanska Lavina.
Iako smo se ponadali da je sezona požara završila, danas su kanaderi i air tractori gasili tri požara u Dalmaciji.
Vatra kod Trogira ugašena je, a ona na nepristupačnom terenu kod Benkovca pod nadzorom je.
Pod kontrolom je i požar koji je oko podneva planuo u Konavlima, kod mjesta Gabrili. Istraga o uzroku požara traje, ali neslužbeno se doznaje kako je riječ o baklji ‘bengalki’ bačenoj iz automobila u vožnji. Naselje nije bilo ugroženo, ali zbog maestrala koji je puhao, 60-ak gasitelja bilo je na oprezu. Ostat će dežurati cijelu noć.
Zanatska ulica Kotor - foto Arhiv Pomorskog muzeja CG Kotor
Zanatska ulica Kotor
Zanatska ulica Kotor
Zanatska ulica Kotor
Zanatska ulica Kotor
Zanatska ulica Kotor
Zanatska ulica Kotor
Koliko puta ste ušli na vrata od Gurdića i polako nogu pred nogu, prošli ulicom do pjace Škaljarske, pa poslije sv.Josipa skrenuli na lijevo pa na desno i došli do sv. Marije Koleđate a onda izašli na vrata od Škurde prema Tabačini a da niste bili svjesni da gazite najstariju povijest grada Kotora, Zanatsku ulicu ili Artiđanu, koju od 1945, od kada i počinje povijest Kotora, zovemo i ulica 29. novembra.
Zanatska ulica u Kotoru koja se proteže u pravcu sjever-jug, ispod brda San Giovanni, jedna je od najstarijih, ako ne i najstarija ulica u Kotoru, sasvim sigurno još iz doba vladavine Rima na ovim prostorima kao jedina kopnena, obalska, veza između Budve i Dubrovnika, što potvrđuju i nalazi kamene plastike iz tog perioda nađeni prilikom arheoloških iskopavanja u ulici.
Sasvim je bilo logično da su se u toj glavnoj gradskoj arteriji koja je povezivala južna vrata sa sjevernim formirale brojne zanatske radnje, ova svojevrsna Via Pubblica bila je glavna ulica za poslovanje i trgovinu koju je grad obavljao sa zaleđem, dok je vezu sa morem Kotor ostvarivao preko zapadnih vrata, nazvanih Vrata od mora ili Porta Marina. Radionice u ulici koje su bile u isto vrijeme i radnje u kojima se prodavala roba, imale su prepoznatljiva vrata- izlog, takozvana „vrata na koljeno“, neku vrstu povezanih vrata i prozora, koja se i danas mogu vidjeti u prizemljima kotorskih kuća. Preko izloga zanatlije su reklamirale svoju robu i ostvarivale komunikaciju sa ulicom, a često su na nadvratnicima ili dovratnicima od kamena klesali simbole svojih zanata.Bili su zastupljeni brojni zanati, izrađivalo se sve što je u to doba bilo neophodno za život, hrana, odjeća, creve, bječve, koža, poznate su bile zlatarske, klesarske, slikarske, kovačke i mnoge druge radionice, pa i apoteke, apotekar se u notarskim spisima spominje već 1326 godine.
Zanatska ulica Kotor – foto Arhiv Pomorskog muzeja CG Kotor
U ulici su ostali sačuvani i danas vidni ostaci najranijih graditeljskih stilova jer je ovaj dio grada uz brdo San Giovanni u seizmičkom smislu bio i najstabilniji, tako da se i grad razvijao, odnosno širio od brda prema moru.Sačuvano je i nekoliko stambenih zgrada iz perioda romanike i gotike, koje nam svjedoče o načinu gradnje i organizaciji života u ranom periodu kotorske komune. O značaju ove ulice govori i činjenica da su se uz nju nalazilo čak 15 crkava i tri samostana, od kojih je do danas sačuvano 6, među njima i četiri kotorske romaničke crkve, Sv. Tripun, Sv. Marija Koleđata, Sv. Pavle i Sv.Ana.Pored crkava, duž ulice sačuvano je i nekoliko značajnih palata, moćna struktura nekadašnjeg zatvora, kompleks mletačke bolnice koji je danas pretvoren u Kulturni centar, kao i kasarna uz bastion Gurdić.
Kako već idete nogu pred nogu, osvrnite se malo i obratite pažnju i na neke detalje.Kad uđete u grad sa južne strane prolazite kroz Vrata od Gurdića, sastavljena od tri pojasa vrata iz raznih perioda, najmlađi građen u XVIII st. sa pokretnim mostom čiji mehanizam sa balotama se još vidi (1) zatim srednji, romanički, sa najstarijim kotorskim vratima iz XIII st.(2), tu pogledajte na oviru vrata mali križ sa desne strane koji je davno uklesao neki Kotoranin i vrata bastiona Gurdić izgrađenog 1470. godine (3)Intersantan je otvor prema Gurdiću sa kamenim konzolama koje su vjerovatno držale platformu preko koje se barkama dostavljala roba u grad.(4)
Kotor-Ulica pod Sv. Ivanom
Iza posljednjih, trećih vrata na bastionu Gurdić ispod svoda, sa lijeve strane vidi se zazidan prozor u obliku lunete i vrata kao i dio gotičkog zida, najvjerovatnije ostaci crkve Sv. Marije od mosta o kojoj smo ranije govorili. Sa desne strane poslije svoda nalazi se velika žuta kuća, zgrada mletačke kasarne sagrađene za artiljerijsku posadu 1765.godine za vrijeme providura Pietra Mikielija.(6)U zgradu se ulazilo preko paradne skalinade koje je istovremeno služila, kao jedna od desetak skala duž ulice, za ulaz na bedeme, isto kao i skala preko puta kojom se možete popeti na bastion Gurdić, doduše ponekad uz svađu, jer tamošnja stanarka misli da je bastion njen.Malo napred, proći ćete ispod volta iz perioda romanike sa zgradom iznad njega.Eto vam primjer kako su pametni Kotorani dolazili do neophodnog stambenog prostora prostim zasvođenjem ulice.(7)
Poslije volta dolazimo do pjacete Sv. Franja i istoimene crkve sa samostanom i klaustrom.Popnite se do klaustra gdje je sad restoran i poledajte dvorište sa kamenim lukovima i stubovima prenesenim sa stare crkve sv. Franja na Šuranju zadužbine Jelene Anžujske iz 1268 godine, a koja je uništene 1657. godine kako ne bi postala uporište Turcima koji su opsijedli grad.(8)Kada uđete podignite pogled i na zidu preko puta ulaza vidjećete reljef sa prikazom jagnjeta i godinom osvećenja crkve 1695.(9)Na pročelju crkve nalazi se reljef sa prikazom razapetog Krista takođe prenesen iz stare crkve, a interesantan je i zvonik koji nema bazu već se oslanja na zidove crkve i samostana.(10). U prizemlju samostana prema ulici vide se ostaci srednjevjekovnih prodavnica sa vratima na koljeno, a na jednom lučnom nadvratniku možete vidjeti uklesanu bječvu kao reklamu prodavnice, koja je proizvodila i prodavala bječve.(11)
Zanatska ulica Kotor
Izneđu pjacete Sv. Franja i pjace Škaljarske, nalazi se nekoliko važnih zgrada i palata. Sa lijeve strane je zgrada mletačke bolnice sagrađene 1769 godine na mjestu stare bolnice, sadašnji Centar za kulturu.(12)Prilikom gradnje bolnice, uništene su dvije stare kotorske crkve, Sv. Ivan di Portella iz XIII st. i Sv.Marko iz XIV st., a prilikom kasnijih arheoloških iskopavanja nađeni su mnogobrojni ostaci kamene plastike iz rimskog perioda.Nešto napred u ulici, sa desne strane, nalazi se zgrada sa zasvedenim prolazom i petom skalinadom za bedeme gdje je živio naš Stevo Puro.Obratite pažnju, na zidu svoda sa desne strane vidi se intresantan primjer preplitanja graditeljskih stilova, odnosno zazidana romanička vrata sa srpastim lukom iz XIII st, koja su zatim stotinak godina poslije, prema novoj modi u gradnji, naknadno prerađena u gotičkom stilu sa prelomljenim lukom.(13)Malo dalje, takođe sa desne strane nalazi se još jedna palata Bizanti, sadašnji hostel i kad podignete glavu vidjećete ispod balkona na II spratu jako lijepo isklesan grb plemićke familije Bizanti.(14)U nastavku ulice je i palata Vrakjen, koju čine zgrade br. 285, 290, 291 i 292 pored koje je i šesta skalinada koje vodi na tvrđavu San Giovanni.(15)
Evo nas i na pjaci Škaljarskoj ili Pjaci od salate koja je ime je dobila po Škaljaricama koje su tu prodavale verduru.U ovom obliku pjaca je nastala pedesetih godina prošlog stoljeća kada je srušena zgrada koja je postojala na mjestu sadašnje tarace kafe bara Perper..Na mjestu sadašnje tarace konobe Skala Santa, nalazila se crkva Sv. Jeronima izgrađena u XV st., srušena početkom XIX st.Na dnu pjace vidjećete baroknu palatu Vrakjen izuzetna zbog sačuvanog eksterijera i naročito enterijera.(17).Milorad Pavić napisao je dvije lijepe kotorske priče o palati.
Zanatska ulica Kotor
Sa pjace Škaljarske počinje jedna od dvije glavne skalinade, sedma po redu od Gurdića, koja vodi u Kaštio, do tvrđave San Đovani, naša sveta skala, Skala Santa, koja je dobila naziv po procesijama koje su nekad svake subote išle do crkve Gospe od zdravlja u čast odbrane Perasta od Turaka(20).Skala je bila poznata i po Nani Delamodi koja je živjela u zgradi poviše Perpera, zatim i po pjaceti Trentatre ispred kuće Brajaka koja je dobila ime po talijanskoj obitelji koja je tu stanovala, a naravno i po tome što je tu i moja stara kuća, posljednja kuća prije ulaska na bedeme. U svakom slučaju, ovo je veoma stara skala, na početku skale na zgradi br. 301, vidni su ostaci romaničkih prozora i vrata iz XIII st., (21)Obratite pažnju, malo napred, na kantunu do sv. Tripuna nalazi se veoma stara zgrada br. 311, rijedak primjer sačuvane romaničke insule, stambene zgrade perioda XII-XIII st.(22) Tipična kotorska srednjevjekovna kuća bila je uska zbog nedostatka građevinskog prostora, uglavnom dvospratna, organizovana po vertikali, tako da je u prizemlju bila radionica ili prodavnica, na I spratu dnevni boravak, na II spratu spavaće sobe, dok se u obično potkrovlju nalazili kuhinja i klozet.
Dalje sa lijeve strane, nalazi se katedrala Sv. Tripuna, romanička crkva osvećena 1166. godine o kojoj sve znamo. Prema ulici su okrenute apside sa prelijepom triforom na centralnoj apsidi (23), fra Vita Kotoranin graditelj Dečana kopirao je ovu triforu na crkvi u Dečanima.
Dva koraka napred je crkva Sv. Pavla sagrađena u izvornom obliku 1263.godine, a proširena tokom XVI st.o kojoj smo već govorili (24)Ispod one strme skale kojim se ulazi u crkvu nalazi se arkosolij, zasveden prostor sa ostacima fresaka, sa grobovima ktitora crkve, Pavla Barija i njegove žene Dobre, (25), a u samoj crkvi je ćelija u kojoj je boravila isposnica blažena Ozana kotorska.(26)Izgleda da je zid prema ulici ostatak kuće ktitora Pavla Barija, jer iz arhivskih dokumenata saznajemo da mu je kuća bila odmah pored crkve.Ne obraćajte pažnju na onu skalameriju od lifta ispred crkve i tako nikad ne radi.
Zanatska ulica Kotor
Na pjaci Sv. Josipa ili za kotorsku mulariju na pjaci od Hajduka sa lijeve strane nalazi se zgrada bivšeg kotorskog nahodišta koje se u Kotoru pominje već 1516. godine, dok je u ovom obliku obnovljena 1769. godine kako se vidi na kamenoj ploči ispod mletačkog lava.(28)Žene koje nisu bile u stanju da podižu djecu ostavljale bi ih noću u korpu koju bi časne sestre spuštale sa prozora i dalje se brinule o njima.Dakle Kotor je imao svoju Bijelu 400 godina ranije.Sa desne strane nalazi se crkva Sv. Josipa sagrađena 1631. godine o kojoj smo već govorili, a dalje u ulici na zgradama mogu se vidjeti ostaci graditeljskih stilova iz starijih epoha, kao što je zgrada br. 412, jedna od rijetkih sačuvanih romaničkih insula, (30) ili zgrada br. 411 sa ostacima gotike.(31) U zgradi br. 402, nalazio se ženski samostan Sv. Križa koji su početkom XIX st. Francuzi preselili u crkvu Gospe od Anđela na Pjaci od kina.(32)Važno je napomenuti da su se u ulici za vrijeme Austrugarske nalazile i dvije javne kuće i to za vojnike u zgradi br. 413 i za civile u zgradi br. 409.Tradicija kaže da je u srednjem vijeku u Kotoru postojala javna kuća u blizini česme Karampana, koja je nazvana prema Ca’ Rampana poznatoj javnoj kući koja je u Veneciji postojala još od XIV st.
Šetamo dalje i na dnu ulice koja skreće po uglom od 90 stepeni nalazi se i romanička crkva Sv. Ana iz XIII st. o kojoj smo takođe već govorili.Interesantan podatak je da su se, između crkve Sv. Josipa i Sv. Marije Koleđate nalazile još četiri kotorske crkve, Sv. Benedikt iz XIV st, iza crkve sv. Josipa, Sv. Antun opat iz XV st., iza samostana Sv. Križa (zgrada 402),Sv. Katarina iz XV st, uz ulicu Via Regis koja vodi na tvrđavu San Giovanni.i crkva sv. Marije Magdalene, ispod crkve sv. Josipa.
Kotor noću – Photo Zoran Nikolić
Evo nas na pjaci od drva ili pjaci Sv. Marije Koleđate, o crkvi Sv. Marije Koleđate već sve znamo.Na pjaci odmah pored ulaza na bedeme nalazi se palata Grubonja interesantna po tome što se na fasadi nalazi mermerni reljef sa prikazom “memento mori“ (sjeti se smrti), simbola koji je vjerovatno pripadao nekoj od kotorskih apoteka, prva se pominje već 1326. godine.(36) U centru reljefa je lobanja okružena sa mišem (koji glođe drvo života), zmijama koje simboliziraju podzemni svijet, kornjačom kao simbolom univerzuma i posrednikom između neba i zemlje i salamanderom koji se često povezuje sa Kristom zbog svoje sposobnosti uskrsnuća.Iznad reljefa nalazi se kristogram (IHS) koji aludira na triumf Krista nad smrću.(37). Kako smo već rekli, sa sjeverne strane plate Grubonja nalazi se drugi glavni ulaz ulaz i skala za tvrđavu gdje vam takođe naplaćuju ulaz ako niste Kotorani i moram da kažem da je puno napornija od Skale Sante sve dok se dvije skale ne susretnu na položaju sv. Josip ili Maloj poljani.poviše grada.Iznad ulaza, oslonjen jednom stranom na palatu, vidjećete barokni luk od opeka sa volutama na kojem je postavljen medaljon sa likom krilatog lava Svetog Marka, godinom izgradnje 1760, i latinskim natpisom: Regia munitae rupis via (glavni put za tvrđavu u brdu) (38).
Pogled na prošla vremena i Zanatsku ulicu – foto Boka News
I evo nas na kraju Zanatske ulice, idemo prema Tabačini, kroz Sjeverna vrata ili Vrata od Škurde. Vrata su sagrađena 1540. godine, u spomen na neuspjeli napad turskog admirala Hajrudina Barbarosse kada su Mlečani i Kotorani bodreni od strane Blažene Ozane, zajednički odbranili grad od Turaka.Pogledajte, sa lijeve strane nalazi se stražarnica za čuvare koja je sada zatvorena rešetkama jer je služila kao pišariola, a ispod svoda još se nalazi drvena koturača oko koje se namotavao lanac za podizanje mosta koji se sada teško može podići jer je betoniran.Ako nećete na Tabačinu skrenite lijevo pored crkve u ulicu prema pjaci sv. Luke, ali o njoj ćemo slijedeći put.
CITY RE: INVENTED naziv je izložbe fotografija koja je otvorena tačno u podne u subotu na Rimskim mozaicima u Risnu.
Posjetioce i zvanice pozdravila je Ana Nives Radović direktorica TO Kotor koja je kazala da izložba promoviše javni prostor poljskoga grada Lođ u cilju promocije tog grada kao kandidata za domaćina svjetske izložbe EXPO 2022. godine.
Izložbu je otvorila Irena Tatažinjska, ambasadorka Republike Poljske u Crnoj Gori.
„Lođ je grad sa neobičnom istorijom. Često ne razmišljamo odakle smo, čega su bili svjedoci zidovi pored kojih prolazimo. Koji savremeni gradovi u svijetu bi mogli biti nazvani kao Lođ zbog vremena nazvanog obećanom zemljom. Grad ima 3 800 kamenih kuća, 27 zamaka, 200 fabrika i nekoliko desetina vila što predstavlja samo dio bogatog nasljeđa koje je ostalo nakon industrijskog procvata grada tokom 19. i 20. vijeka. Stanovnici Lođa su prestali da primjećuju njegovu ljepotu, ali danas grad se oporavlja zahvaljujući ljudima koji su podignuli pogled…“ kazala je između ostalog otvarajući izložbu Tatažinjska.
Inače, rezultat nadmetanja gradova za domaćina EXPO 2022. godine biće objavljen u novembru ove godine.
U konkurenciji su gradovi: Mineapolis u Sjedinjenim Američkim Državama, Rio de Žaneiro u Brazilu i Buenos Aires u Argentini.
Izložba se može pogledati do 28.oktobra 2017. godine.
Organizator manifestacije je Turistička organizacija opštine Kotor u saradnji sa ambasadom Republike Poljske u Podgorici.
Vraćanje nakon konzervacije i restauracije dva mozaika nadjenih 2004.
Aktivna i neposredna saradnja Lokaliteta Rimskih mozaika i Ambasade republike Poljske u Podgorici, započinje još 2014. godine kada je predstavljena izložba posvećena radovima poljskih arheologa Centra za proučavanje antike jugo-istočne Evrope pri Varšavskom univerzitetu koji počeli su iskopavanja u Risnu 2000. godine.
Posebno smo ponosni što smo započeli realizaciju projekta vraćanja (konzervacije i restauracije) 2 mozaika nadjenih 2004. u saradnji sa poljskim arheolozima koji je trebao da da počne u septembru 2017. godine, poručuju zaposleni sa Rimskih mozaika.
Projekat je podržan od strane Ambasade republike Poljske u Podgorici, Ministarstva kulture Crne Gore, Centra za proučavanje antike jugo-istočne Evrope pri Varšavskom univerzitetu, Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore i Turističke organizacije opštine Kotor.
