Kotorska gradska uprava će u ovoj godini, za kapitalne investicije, utrošiti preko devet miliona eura, a prioriteti su obnova i rekonstrukcija Tvrđave i rješavanje problema saobraćajnih gužvi u gradu, najavio je gradonačelnik Kotora, Vladimir Jokić.
Vladimir Jokić
On je u intervjuu za PR Centar kazao da je plan da se najprije saniraju bedemi, odnosno kotorska Tvrđava, koja je upisana na Listu svjetske baštine.
“Planiramo da u obnovu i rekonstrukciju Tvrđave uložimo preko 800 hiljada eura, da uvedemo red na Tvrđavi, a Skupština Opštine je donijela odluku i o povećanju cijene ulaznice za gradsku Tvrđavu”, naveo je Jokić.
U narednom periodu će se, kako je najavio, raditi na rješavanju problema saobraćajnih gužvi u Kotoru.
“Krenućemo u rješavanje toga problema implementacijom Studije saobraćaja, koju je uradio Saobraćajni fakultet iz Beograda i očekujemo da ćemo prvu fazu implementirati do početka aprila, kojom će se, očekujemo, bar za 30 odsto ubrzati saobraćaj u Kotoru”, istakao je Jokić.
Kotor – foto Boka News
Jokić je kazao da je gradska uprava svim školama u Kotoru donirala informatičku opremu, a kada je riječ o kapitalnim investicijama, kako je rekao, raspisan je 101 tenderski postupak.
On je kazao da ključni odnos države i Opštine Kotor predstavlja dodjeljivanje koncesije nad operativnom obalom Luci Kotor AD, navodeći da to pitanje nije riješeno.
“To je pitanje oko kojeg ćemo nastaviti našu borbu i naša zalaganja da se upravljanje nad kotorskom obalom dodjeli preduzeću koje je u većinskom vlasništvu Opštine Kotor, a djelimično u vlasništvu države. Vjerujemo da je to borba, ne samo za interese Opštine Kotor, već prevashodno borba za interese države Crne Gore”, rekao je Jokić.
Prema njegovim riječima veliki problem predstavlja kada u isto vrijeme dođu tri ili četiri kruzera, što kako je pojasnio, znači da 15-ak hiljada ljudi u istom trenutku posjećuje Stari grad.
“Nedavno je i kontrafor, koji je više od godinu bio odvojen od bedema, vraćen na svoje mjesto. Sve ovo govori o našim namjerama da u ovoj godini, sve stvari u ovome gradu vratimo na svoje mjesto”, poručio je Jokić.
On je zahvalio saradnicima koji su, kako je rekao, doprinijeli da Kotor u prethodnoj godini krene naprijed.
Novogodišnji koncert koji je Kotoru sinoć poklonila mlada sopranistkinja Tamara Rađenović sa svojim gostima baritonom Jakobom Betinelijem (Jacob Bettinelli) i pijanistom Simom Šiševićem ostaće za pamćenje crnogorskoj publici – saopštavaju iz Kulturnog centra “Nikola Đurković” i ističu da je crkva Svetog Duha – koncertna dvorana Muzičke škole u kojoj je koncert priređen bila ispunjena do posljednjeg mjesta, uprkos lošem vremenu.
Koncert je otvorila direktorka Kulturnog centra “Nikola Đurković” Marija Bernard koja je, pored ostalog, kazala da je srećna što je iz Londona uspjela da dovede mlade umjetnike koji daju sve svoje emocije i energiju kako bi publika uživala.
“Novogodišnji praznici su vrijeme darivanja i dijeljenja ljubavi, pa je tako naša mlada, a već veoma uspješna umjetnica Tamara Rađenović, sa svojim kolegama odlučila da Kotoru pokloni ovaj, sigurna sam, nezaboravan koncert” – rekla je Bernard.
Mlada umjetnica je koncert počela sa Šubertovom ‘Ave Maria’. Otpjevala je i arije kao što su ‘O mio babbino Caro’ te Rusalkinu ariju Il bacio. Jakob Betineli izveo je kompozicije Bizea, Maskanjija i Lista. Mladi pijanista iz Crne Gore Simo Šišević je, osim što je pratio operske umjetnike, imao i svoj poseban nastup. Izveo je kompozicju Muzički momenat Rahmanjinova. Atmosfera je bila dostojna svjetskih koncerata. Prekrasan ambijent, gromoglasni dugi aplauzi, razdragana lica i na kraju stojeće ovacije kojim su izvođače pozvali na bis, doprinijeli su da ovaj prelijepi dan 2. januar pokaže da se i kod nas uz veliku ljubav i volju može napraviti nešto veličanstveno i za pamćenje. Iskreno se nadamo da će ovakvi koncerti postati tradicija i da će naša publika kao i publika u svijetu moći da uživa u kvalitetnoj muzici” – stoji, između ostalog, u saopštenju iz Kulturnog centra.
Jedan od aviona Small Planet Airlinesa – foto planespotters.net
Poljska podružniva litvanske loukost i čarter aviokompanije Small Planet Airlines uvešće sezonsku avio-liniju između Polsjke i Crnogorskog primorja na relaciji Katovice-Tivat.
Na toj liniji Small Planet Airlines saobraćaće jednom nedjeljno, svakog četvrtka, počev od 14.juna do 27.septembra, avionima tipa „airbus A-320“, kapaciteta 180 putnika.
Dolazak ove kompanije na tivatski aerodrom još je jedna potvrda rastućeg interesa na poljskom tržištu za crnogorsku turističku ponudu.
Prošle godine sezonsku avio-linu između Varšave i Podgorice pokrenula je i poljska nacionalna aviokompanija LOT, dok će ovog ljeta sezonski između glavnog grada Crne Gore i Katovica saobraćati i mađarski loukoster Wizz Air.
Manifestacija „Od Božića do Božića” u Kotoru nastavljena je sinoć koncertom klape Šufit u Kulturnom centru.
Brojni posjetioci i ljubitelji klapske muzike ispunili su salu i uživali u poznatim hitovima ove klape, Ne diraj moju ljubav…
Organizatori manifetacije „Od Božića do Božića” su NVU Karampana, TO Kotor i Opštine Kotor, koja se nastavlja 4. januara Božićnim koncertom Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo” u Crkvi Svetog Nikole od 18 sati.
U petak 5. januara na Pjaci od muzeja očekuje vas humanitarno veče posvećeno kotorskom oriđinalu Tonćiju Praciju, uz koncert benda „Inspiracija” na Pjaci od muzeja od 20 sati.
Na glavnim gradskim vratima u subotu 6. januara od 10 sati biće služene priganice.
U ponedjeljak 8. januara na Trgu od oružja biće priređena papalada ala maka, uz koncert benda „The grupa” od 18 sati.
Novoosnovano preduzeće Opštine Tivat – Austobuska stanica (AS) koje je u julu prošle godine preuzelo gazdovanje objektom glavne autobuske stanice na Župi, uspješno je poslovalo tokom 2017.godine, pokrivši sve troškove i ostvarivši određenu finansijsku dobit.
Tokom ljetnje sezone, na stanicu je tokom dana ulazilo i preko 50 autobusa na međugradskim i međunarodnim linijama, a odavde je mjesečno na putovanja kretalo i preko 8 hiljada ljudi. Tokom zime, na autobusku stanicu u prosjeku tokom dana uđe do 25 autobusa.
Preduzeće AS zapošljava 15 radnika lčija je prosječna plata 325 eura i upravlja objektom stanice površine 1.002 kvadratana metra sa osam perona za autobuse površine 906 kvadrata. Autobuska stnica je izgrađena 2015. u privatno-javnom partnerstvu Opštine Tivat sa kompanijom „Franca“ a do jula 2017. Raduila je u sastavu poslovnog sistema koga kontroliše član predjedništva DPS, bjelopoljski boznismen Hilmija Franca. Iako je taj objekat star smo dvije ipo godine, on je izrađen prilično nekvalitetno pa je opštinska firma AS loja je upravljanje stanicom poreuzla u julu prošle godine, morala da uloži značajna sredstva i napore u otklanjanju niza nedostaka koji su se ovdje već pojavili – od nefukncionisanja kanalizacije, pokvarenog sistema za klimatizaciju, do neispravne opreme na peronima.
„Osnivač -Opština Tivat je formirala komisiju za primopredaju objekta koja je zajedno sa komisijom prethodnog vlasnika preduzeća „Prehrana“ DOO Pljevlja izašla na lice mjesta. U junu mjesecu je sačinjen zapisnik kojim se nalaže da DOO „Prehrana“ Pljevlja otkloni sve nedostatke do kraja mjeseca. Međutim, nedostaci nisu otklonjeni, između ostalog, bitne stavke su bile nedostatak agregata, protivpožarnih aparata, polomljena rampa, utičnice ne rade na svim mjestima, objekat prokišnjava, kišnica ulazi u čekaonu itd. Konačnim zapisnikom od 07.jula 2017.godine izvršena je primopredaja objekta u zatečenom stanju.“- stoji u materijalima koje je odbornicima u SO Tivat podnio direktor AS Zoran Stanković (DPS). Stoga je nova opštinska firma odmah u startu morala da izdvoji novac za kompletnu popravka električnih instalacija, saniranje prokišnjavanja čekaonice, popravku klimatizacije koja je u početku radila sa prekidima a zatim se u potpunosti pokvarila, popravku lifta… U međuvremenu, na AS je započeo rad i ugostiteljski objekat koji za vrijeme „Prehranine“ uoprave nije radio, a postepeno se uvodi red i u sve druge, do sredine ljeta prošle godine prilično zapuštene aspekte rada ovog za grad izuzetno značajnog saobraćajno-turističkog objekta.
Sa autobuske stanice Tivat
Kao prioritete za naredni period Stankovič je izdvojio ugradnju parking rampi za ulazak na peron autobusa sa dodatnom opremom za onemogućavanje bespravnih ulazaka, ugradnju barijera za prolazak na peron, instaliranje softvera za naplatu usluga toaleta i garderobe, izradu web stranice i propagandnog materijala AS, postavljanje novog, savremenog sistema video nadzora, instaliranje sata na peronu, nabavku sadnica i uređenje zelenih površina, izradu adekvatnih pristupnih rampi za lica sa posebnim potrebama, zaštitu staklene fasade od svjetlosti i prašine postavljanjem folije, instaliranje reklamnih bilborda. Direktor AS podvlači da bi nadležni organi morali odlučnije da djeluju kako bi natjerali autobuske prevoznike da se ne zaustavljaju po ulicama Tivta i uzimaju putnike na mjestima gdje to nije dozvoljeno, već da isključivo koriste autobusku stanicu kako je to i predviđeno važećim prospisima. On je najavio i skori upis autobuske stanice Tivat na međunarodnu kartu autobuskih stanica. Odbornici u lokalnom parlementu pohvalili su Stankovićeve napore i rezultate koje je preduzeće AS ostvarilo od kada je preuzelo upravljanje tivatskom autobuskom stanicom.
OVE GODINE ZARADIĆE SKORO 300 HILJADA EURA
Prema programu rada i finansijskom planu za 2018. AS Tivat ostvariće ukuono 296.993 eura sopstvenih prihoda, dok će za rashodi iznositi 291.305 eura. Najveći izvor prihoda je peronizacija od koje se očekuje 176,4 hiljade eura, od stanične usluge prihod će biti 29,5 hiljada, zakupa poslovnog prostora 22,8 hiljada, rezervacija 17,3 hiljade…
Najviše novca utrošiće se na zarade zaposlenih sa porezima i doprinosima (143.000). Od kapitalnih izdataka predviđeno je ulaganje 10 hiljada eura u dalju sanaciju i popravke objekta autobuske stnice, 9.500 hiljada eura za navaku softvera i video nadzora, 1.800 eura za sređivanje zelenih površina i postavljanje sistema za njihovo navodnjavanje, 2 hiljade euta za kupovinu uniforni za zaposlene, te 24 hiljade eura za postavljenje rampi, barijera i instalaciju sotfteva za njih na peronima stanice.
Prvi januarski dan donio građanima Crne Gore veće cijene zbog početka primjene nove stope poreza na dodatu vrijednost (PDV), ali i povećanja akciza na cigarete, alkohol i gazirana pića sa šećerom.
poskupljenje
U Crnoj Gori su od 1. januara na snazi veća stopa poreza na dodatu vrijednost (PDV), povećana sa 19 na 21 odsto.
Snižena stopa od sedam odsto, po kojoj se obračunava i plaća PDV na promet proizvoda, usluga i uvoz proizvoda propisanih zakonom, ostaje nepromijenjena.
Trebalo bi da poskupe i cigarete, zbog izmjena i dopuna Zakona o akcizama. Akciza na cigarete se povećava sa 30 na 40 eura na hiljadu komada. Na osnovu prijava cijena tri velika uvoznika cigareta, u Agenciji za duvan očekuju da će poskupljenje iznositi od 30 do 50 centi po paklici.
Skupština je krajem jula prošle godine usvojila Fiskalnu strategiju Crne Gore do 2020. godine, kao i predložene izmjene i dopune zakona o PDV-u i o akcizama.
Izmjenama i dopunama Zakona o akcizama predviđene su izmjene akciznih stopa kod proizvoda koji ne utiču direktno na standard građana, a to su duvanski proizvodi, etil alkohol i gazirana voda sa dodatkom šećera.
Za te tri vrste je zakonom utvrđen akcizni kalendar, gdje se akcize povećavaju jednom godišnje, u periodu do 2020. godine.
Akciza po hektolitru čistog alkohola se sa 850 eura povećava na 1,05 hiljada eura, a na hektolitar gazirane vode sa dodatkom šećera, zaslađivača, ili sredstava za aromatizaciju sa deset na 30 eura.
Skuplja i struja
Struja za domaćinstva i male kupce od juče je skuplja 2,7 odsto.
Iz Elektroprivrede su ranije saopštili da je značajni rast cijena na berzi uslovio uvećanje cijene energije šest odsto, a na ukupnom računu povećanje od 2,7 odsto.
Gorivo skuplje dva centa
Sve vrste goriva od juče su skuplje po dva centa, zbog povećanja stope poreza na dodatu vrijednost (PDV), saopšteno je iz Ministarstva ekonomije.
Litar euraosupera 95 i 98 će koštati po 1,3 eura, dok će cijena euraodizela iznositi 1,18 eura, a lož ulja za veleprodaju 1,15 eura.
PDV se, umjesto po dosadašnjoj opštoj stopi od 19 odsto, obračunava i plaća po stopi od 21 odsto.
Posljednje promjene cijena goriva bile su 14. novembra prošle godine, kada su euraosuper 95, euraodizel i lož ulje za veleprodaju poskupili pet centi.
Iz Ministarstva je saopšteno da će, saglasno Uredbi o načinu obrazovanja maksimalnih maloprodajnih cijena naftnih derivata, naredni obračun obaviti 9. januara, a eventualno izmijenjene vrijednosti naftnih derivata važiće od 10. januara.
“Mediteranski brevijar” Predraga Matvejevića, za koji stručnjaci kažu da je najslavnija hrvatska knjiga danas u svijetu, napunila je 2017-e trideset godina od prvog izdanja, ali se “doma” još nije nametnula kao nacionalno važna tema.
U Hrvatskoj nema nacionalne institucije koja bi po najosnovnijim bibliometrijskim kriterijima “izmjerila” tu slavu, pa se za te potrebe najčešće koriste podaci iz novinarskih tekstova. Ne postoje ažurni podaci o broju prijevoda, izdanja i tiražu knjige za koju poznavatelji smatraju da je najprevođenije hrvatsko djelo.
I o njezinu porijeklu postoje dvije priče. Leksikograf Velimir Visković ističe da je književni zametak Brevijara vezan za Zagrebačke književne razgovore 1973. posvećene mediteranskoj tematici, koje je izlaganje Matvejević objavio u knjizi “Prema novom kulturnom stvaralaštvu”.
Drugi za početak uzimaju članak koji je Matvejević 1975. objavio u Slobodnoj Dalmaciji. Prema njima urednik u Slobodnoj Dalmaciji Bože V. Žigo zamolio je Matvejevića da napiše tekst o Mediteranu, ili da je tekst nastao kao reakcija na anketu Slobodne o Mediteranu.
Dugo je govorio da želi napisati nešto o moru. Neretva iz Mostara vodi prema moru i razmišljao je o tome dok nije došao na ideju da to bude Mediteran. Najprije je napisao osam, pa 12 kartica teksta, pa ga je proširivao na 22 pa 32 do 100, sjeća se supruga Mirjana Matvejević.
Želio je napisati i Jadranski brevijar, ali nije, dodaje.
Talijanistica Sanja Roić Mediteranski brevijar vidi kao Matvejevićevo traženje svojevrsne “obećane zemlje”. Matvejević je ostavio trag u mnogim kulturama ali ni jednoj od njih nije mogao u potpunosti pripadati, što ga je navelo na pisanje o Mediteranu i njegovoj civilizaciji i kulturi. Matvejević je u svom životu bio svojevrstan intelektualni moreplovac, odnosno prenosio je međusobne poruke različitih i često u sebe zatvorenih svjetova.
“Najgore je ako vas zavede erudicija”
Brojni kritičari ističu golemi trud koji je Matvejević uložio u knjigu, erudiciju i iznimno znanje koje je u njoj sakupio. U intervjuu za Mladinu 2000. Matvejević je kazao da je zbog knjige tri puta putovao po Mediteranu.
Prvo sam putovao sam i opisao ono što sam vidio. Ulagao sam svu svoju ušteđevinu na putovanja, a također sam imao veliku korist od nesvrstane Jugoslavije, koja me je poslala kao intelektualca u bratske države Tunis, Alžir i Egipat.
Drugi put Matvejević je napravio po starim kartama, pregledavajući kako su nazivali rijeke i stare gradove, a treći kada je pročitao knjige o Mediteranu, posebno glosare, rječnike, stare dnevnike i putopise.
Godinu dana učio sam arapski da bih mogao čitati što piše na zemljopisnim kartama, napomenuo je Matvejević u intervjuu s Bernardom Nežmahom.
Ne zaboravite da je “Brevijar” pisan u trenutku kad sam bio isključen iz Partije, kad sam bio oštro napadan od strane partijskih ljudi zato što sam branio ljude koji su došli sedamdesetih i osamdesetih godina u sukob, što sam branio ideju socijalizma s ljudskim licem, na ljevici, koja nije bila usklađena s političkim trendom koji nije bio spreman na takve ustupke, izjavio je Matvejević za “Kulturni intervju” Radija 101 prije ravno petnaest godina.
To je sve skupa napučilo moj svijet, i tada, kada sam bio odbačen, odgurnut, većina zagrebačkih listova nije htjela moje tekstove, pa sam ih tada većinom objavljivao u Ljubljani i Beogradu. Povukao sam se tada na Cres gdje je obitelj moje žene imala lijepu, mirnu kuću, i tu sam, kompenzacijom, u samoći pisao “Brevijar”, kazao je Matvejević.
U bilješkama sam imao 2000 stranica priča i anegdota. Zatim sam ih sjeckao i izrezao da bi konačno došao na 250 stranica brevijara, kazao je za Mladinu Matvejević. Da je knjiga ostala veća, bila bi monografija. U takvim knjigama je najgore ako vas zavede erudicija. Tada izgubiš narativnost i utopiš se u sreći da sve znaš, kako si npr. našao nepoznatu Kantovu raspravu o magarcima. Htio sam da tekst teče, kazao je Matvejeveć.
Knjiga između znanosti i književnosti
Prvo izdanje pojavilo se 1987. u Grafičkom zavodu Hrvatske. Imalo je 145 stranica formata 24×17.5 cm, u tvrdom uvezu s omotom. Dizajnirala ga je najpoznatija suvremena hrvatska umjetnica Sanja Iveković.
Urednik knjige Nenad Popović prisjetio se tih dana: “Osamdesetih Berti Goldstein i ja sjedili smo u uredništvu Grafičkog zavoda Hrvatske. Doslovno jednog lijepog dana osvanuo je Predrag Matvejević i donio rukopis s naslovom Mediteranski brevijar. Nekih sto kucanih stranica. Ne znam kako Berti Goldstein, ali ja nisam vjerovao što čitam. Od Predraga Matvejevića, koji je tada bio u punom zamahu kulturnih i političkih debata u dramatičnim osamdesetim, jedan poetski, inspiriran, dobrim dijelom lirski esej. Putopis, imaginarni i stvarni, znanje i snatrenje nad starim kartama i portulanima, lične rečenice poput one Mediteran seže do tamo gdje rastu masline. Mislio sam, to je jedna literarna eskapada”, kazao je Popović.
Postao sam urednik knjige, odjednom su se nizale naklade za nakladom, počeli su prijevodi. Danas znam da je to u stvari bio moj profesionalni zvjezdani trenutak, a zamalo sam ga prespavao. Našu najprevođeniju knjigu ikad, ocjenjuje Popović.
Od prvog dana njezine pojave do danas, oko Mediteranskog brevijara nije postignuta jedinstvena ocjena o kakvoj se zapravo vrsti knjige radi. Jan Hicks u Sidney Morning Heraldu naglašava da se u njoj se spajaju filozofija i imaginacija s enciklopedijskim znanjem, a Jonathan Levi u Los Angeles Timesu tvrdi da Mediteranski brevijar nije ni zbirka priča ni almanah činjenica. “On je kudikamo više destiliran od takvih djela”, kaže Levi.
Stanko Lasić kaže da se mnogo govori da je taj tekst pisan lirski, esejistički, intimno. “Ja to neću poreći ali ću dodati: da, ali s jedne racionalne i meditativne distance i upravo to je ona komponenta koja čini njegovu glavnu vrijednost”, napisao je Lasić.
Velimir Visković u Hrvatskoj književnoj enciklopediji kaže da je to esejistička zbirka, nastala u vremenu romana-leksikona. To je trodjelno komponirana knjiga, s različitim tipovima stilizacije iskaza i znanja iz raznih znanstvenih i umjetničkih područja. U njoj se prepliću ispovjedni, autobiografsko-memoarski ton kazivanja s filološkim, etnografskim, geografskim, historiografskim, antropološkim i drugim znanjima i pristupima. Unatoč erudiciji i velikom broju različitih činjenica, pripovijedanje je tečno, beletristički efektno, pa su brojni kritičari kao posebnu vrijednost knjige isticali nadilaženje žanrovskih granica i spajanje znanstvene strogosti s umjetničkom fantazijom, ističe se u Hrvatskoj književnoj enciklopediji.
Sam autor rezimira te ocjene: “Ako mene pitate, to je most između znanosti i književnosti”.
Što kažu nacionalne institucije?
O nakladničkim dosezima Mediteranskog brevijara i njegovu prevođenju u hrvatskoj javnosti nema cjelovitih podataka. Polazni podaci za pisanje ovog teksta govorili su da se pojavilo više od 20 njegovih izdanja. Mediji su spominjali do 23 njegova izdanja.
Provjera kod hrvatskog izdavača nije se posrećila. Iz VBZ-a je nakon sedam dana umjesto odgovora stigao tekst koji se poslovično objavljuje na koricama knjige: “Mediteranski brevijar doživio je je brojne prijevode na razne europske jezike, a također i na arapski, hebrejski, turski, japanski i esperanto…”
Nacionalna i sveučilišna knjižnica na upit je odgovorila popisom bibliografskih jedinica čijim se zbrajanjem dolazi do ukupno 16 izdanja, od kojih pet hrvatskih i 11 inozemnih. Goranka Mitrović iz NSK-a je priložila nekoliko poveznica s radovima posvećenim Matvejeviću i napomenu da NSK ima one podatke koje joj dostave izdavači na temelju obaveznog primjerka, ili na druge načine. Još nekoliko pokušaja s posebnim službama NSK nije bitno popravilo našu informiranost.
Zatim smo kontaktirali nekoliko službi u Leksikografskom zavodu, ali smo dobili odgovor da Matvejevićeva bibliografija još nije urađena. Zvali smo nekoliko istaknutih članova Društva hrvatskih pisaca, čiji je bio član, pa Hrvatski centar P.E.N-a, ali oni su upućivali na službene institucije.
Mila Telenta-Tomljenović iz odjela za humanistiku NSK pretraživala je internetske baze izvan NSK, prema kojima se, uz one ranije poznate iz NSK, pojavilo ukupno 30 izdanja Mediteranskog brevijara. Pet ih se pojavilo u Hrvatskoj (GZH 1987, 1990, 1991; VBZ 2006, 2007), tri u Milanu (1987, 2004, 2015), po dva u Parizu (1992, 1995) i Lisabonu (1994 i 2009), te po jedan u Zuerichu (1993), Leuvenu (Belgija) (1994), Sarajevu i Ateni (1998), Istanbulu, Los Angelosu / Londonu, Tokiju i Maroku (1999), Skopju i Tel Avivu (2001), Pragu (2002), Podgorici, Sejnyiju (Poljska) i Helsinkiju (2003), Budimpešti (2006), Ljubljani i Barceloni (2008) i Vilniusu (2011).
Još uvijek me muči da li je taj popis konačan, zaključila je mail Mila Telenta-Tomljenović.
“Mediteranski brevijar je knjiga rekorda”
I nije. Novinar Inoslav Bešker još 2007. navodi talijanska izdanja koja naš popis nije evidentirao. Spominje osmo Garzantijevo talijansko izdanje Mediteranskog brevijara koje se pojavilo niti godinu dana poslije prethodnoga, tiskanoga u 50.000 primjeraka. Očito je to postala knjiga koja se traži stalno i koju ne treba reklamirati. Sedam prethodnih Garzantijevih izdanja imalo je ukupnu nakladu od 310.000 – i ona je sva rasprodana, ističe Bešker i zaključuje: “Mediteranski brevijar je knjiga rekorda”.
I Sanja Roić u svom radu koristi podatak o velikom broju izdanja i nakladama u stotinama tisuća primjeraka. Mailom nam je dostavila fotografiju izdanja koje joj je autor poklonio 2008. godine. “Prema ovitku koji rado stavljaju na uspješne knjige talijanski izdavači, vidi se da je riječ o desetom izdanju (decima edizione). Ako ubrojite ono prvo izdanje kod male izdavačke kuće Hefti iz Milana, to je već 11 izdanja do te godine!”. Ljetos je u Trstu kulturna udruga Cizerouno na ljetnoj pozornici kod Katedrale svetog Justa organizirala čitanje fragmenata iz Brevijara na svim jezicima na koje je preveden.
Nenad Popović pretpostavio je da bi se točni podaci mogli naći jedino u autorovoj ostavštini gdje su vjerojatno primjerci pojedinih prijevoda. “On se sam brinuo o autorskim pravima. Mene bi uvijek telefonom ili već nekako izvijestio da je izašao neki prijevod. Ja sam kao urednik u GZH doživio samo talijanski prijevod s Magrisovim predgovorom kod Edizioni Hefti. Sjećam se da je bio posebno uzbuđen kad mu je izašao korejski i japanski prijevod”, odgovorio je Nenad Popović.
Popović se prisjeća da su se u redakciji GZH-a upoznali Predrag Matvejević i i vrsni germanist, književnik i kritičar Claudio Magris, koji je potom napisao predgovor talijanskom Brevijaru, a “taj je predgovor sigurno gurnuo Brevijar u fokus interesa i drugih izdavača”.
Sanja Roić također kaže da je taj predgovor, ponovljen i ažuriran u svim kasnijim izdanjima, postao nedjeljiv dio knjige: “Upravo je taj Magrisov predgovor pokazao smjer u kojem će se kretati Matvejevićeva europska i svjetska recepcija”. Međutim, dodaje da je frankofona komponenta u recepciji Brevijara bila jako važna; kad je Matvejević prihvaćen u Francuskoj, koja je barometar i drugima, bio mu je otvoren put na sve strane, kaže Sanja Roić koja nam je također sugerirala da pretražimo izdanja koja se nalaze u Matvejevićevoj ostavštini.
U policama kućne biblioteke
Posjetili smo suprugu Mirjanu Matvejević, koja nam je ljubazno omogućila da pregledamo police kućne biblioteke s izdanjima Mediteranskog brevijara, Druge Venecije, Kruha našeg… Većini njih na vrhu viri samoljepivi papirić na kojem je Matvejević napisao zemlju i godinu izdanja. Arapska i japanska izdanja imaju je okrenutu unatrag. Tu su dva primjerka prvog talijanskog izdanja; jedno ima korice greškom okrenute naopako.
Izbrojali smo 39 različitih izdanja. Među njima je po pet hrvatskih i talijanskih. No, prema podacima koji se mogu naći u impresumima, na talijanskom je tiskano ukupno 12 izdanja – ne računajući ono iz 2015. – a neka su dotiskivana i po četiri puta. Po dva izdanja pojavila su na francuskom (kod čuvenog Payot et Rivagesa), španjolskom (kastiljanskom) u Barceloni, portugalskom, turskom, slovenskom, rumunjskom i arapskom (Maroko i Egipat), te po jedan na njemačkom (Zürich), grčkom, engleskom, japanskom, hebrejskom, makedonskom, češkom, albanskom, finskom, poljskom, mađarskom, na esperantu, bugarskom i litavskom, te u Podgorici.
Neka izdanja pojavila su se bez znanja autora. “Za rumunjsko izdanje Predrag je saznao tako što mu ga je dao jedan njegov bivši student”, kaže Mirjana Matvejević i dodaje da je Predrag doznao i za jedno “divlje” izdanje na njemačkom. Jednom izdanju, kaže, ne može ući u trag nakon što ju je posjetio jedan bibliofil.
Kad se objedine svi podaci iz autorove ostavštine, oni za koje postoje materijalne potvrde ili samo informacije o njima, ukupno se pojavilo najmanje 48 izdanja Mediteranskog brevijara.
Nenad Popović naziva je zbog toga “našom najprevođenijom knjigom ikad”, a i Sanja Roić kaže da ne vidi knjigu koja ju je u tome nadmašila.
Međutim Danilo Kiš, prijatelj Predraga Metvejevića, proglasio je Mediteranski brevijar knjigom “neuspjeha”.
“Tvoj brevijar je knjiga velikog neuspjeha. Najprije napišeš puno stranica, a zatim počneš s bijelog, praznog lista. Nakon toga kratiš i kratiš. Tvoj ideal knjige je bio da na kraju odrežeš sve, da dođeš do početne prazne stranice. A opet ti nešto ostane: neuspjeh da dođeš do bijele strane. To je tvoja literatura.”, kazao je prema Matvejeviću Kiš.
Naravno, Kiš se veselio uspjehu Brevijara i, prema drugom izvoru, kazao je Matvejeviću: “Ubo si knjigu!”.
Tražili smo odgovor na pitanje: kako to da o najpoznatijoj hrvatskoj knjizi, pored institucija koje se bave nacionalno važnim kulturnim pojavama, na njezinom matičnom jeziku nema potrebnih podataka. No, nismo ga čuli.
U susjednoj Italiji Mediteranski brevijar je doživio najveće počasti. Šezdesetak uglednih talijanskih umjetnika, među kojima i Umberto Eco, pokrenulo je inicijativu da se Predragu Matvejeviću dodijeli Nobelova nagrada za književnost za to djelo. U Zagrebu je planetarno važna Matvejevećeva ostavština pala na pleća književnikove udovice.
Na otoku Silba i ove se godine od 23. decembra, pa sve do 1. januara 2018. održala manifestacija „Božićna čarolija na Silbi“, otočna adventska manifestacija jedinstvena po činjenici da je organizirana na inicijativu volontera i otočana, koji na ovaj način žele revitalizirati svoj mali otok izvan sezone.
Uz Kristijana Lopca, povratnika iz Njemačke i Almu Kruško sa Silbe koji su ove godine predvodili organizaciju volontera i cjelokupne manifestacije, u pomoć su im priskočili i brojni volonteri s obližnjih otoka i iz Zadarske županije koji su zajedno s mještanima Silbe, učinili sve da Silba oživi tijekom adventskog perioda i privuče brojne turiste. U tome su i uspjeli, jer na ovom se malom otoku od početka manifestacije feštalo svake večeri, a manifestacija je završena novogodišnjim dočekom uz klapu Leut iz Zadra!
„Izmoreni smo ali prezadovoljni, jer smo ponovno uspjeli pokazati što smo sve sposobni kad se male ruke slože. Okupili smo volontere i po drugi put pokrenuli Silbu, privukli turiste i programski nadmašili prošlogodišnju manifestaciju“, istaknuo je zadovoljno Kristijan Lopac.
Božićna čarolija na Silbi
A za „Božićnu čaroliju na Silbi“ se ove godine čulo i izvan granica Hrvatske, pa smo na otoku u vrijeme adventa zatekli turiste iz Njemačke, Bosne i Hercegovine, Srbije, ali i raznih dijelova Hrvatske.
„Za ovu sjajnu inicijativu smo čuli iz medija, iskreno. Stigli smo u domovinu za blagdane, a iako smo zapravo htjeli blagdane provesti u nekom većem gradu, krenuli smo na Silbu. Oduševljeni smo i ne samo da nismo znali da je ovo otok pješaka, tek sada smo ga uopće i otkrili. Toliko nam se svidjelo, da već planiramo kako bismo ovdje kupili kuću“, podijelio je dojmove Christian iz Berlina.
“Alka u karićima, potezanje konopa i svakako, prave dalmatinske fešte sadržaj su koji nam se najviše dopao“, komentirao je Gerd iz Norveške koji je također na Silbi proveo nekoliko dana uoči kraja godine.
Uz pohvale za sjajnu organizaciju koje su im pristigle iz svih krajeva Hrvatske, čestitke su pristigle i iz Ureda Predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović na ovoj vrijednoj inicijativi. Ohrabreni sjajnim ishodom 2. po redu „Božićne čarolije na Silbi“, volonteri sa Silbe ne odustaju i već najavljuju još veću i bogatiju Božićnu čaroliju na Silbi u prosincu 2018.!
Novo turističko naselje u Boki Kotorskoj – Luštica Bay koji se gradi na obali tivatskog dijela poluostrva Luštica u Krtolima, na ljeto će primiti prve goste u prvom od svojih šest hotela, kao i prve jahte u prvoj od svoje dvije marine.
Kako se navodi u materijalima Ministarstva održivog razvoja i turizma a koje je pred novogodipnje praznike razmatrala Vlada, egipatsko-švajcarski konzorcijum Orascom je preko svoje crnogorske kćerke-firme Luštuca Development, do sada u razvoj ovog projekta uložio ukupno preko 126 miliona eura.
Gradnja prvog hotela – „The Chedi Luštica Bay“ je u poodmakloj fazi pa će novi objekat prve goste primiti na ljetio ove godine. Hotel će imati 111 soba, 51 u sklopu hotela i 60 u vidu privatnih kondominijuma koji će biti dostupni kao ekskluzivna studio stanovi za odmor. Predviđen je internacionalni restoran, cjelodnevni restoran, bar, konferencijski i poslovni centar, kao i otvoreni grijani bazen, spa i fitness centar sa zatvorenim grijanim bazenom i teretanom. U sklopu hotela su i visokokvalitetni maloprodajni i poslovni prostori na šetalištu marine.
Na ljeto će u funkciju biti stavljena i novosagrađena marina kapaciteta 176 vezova za jahte dužine od 8 do 35 metara. Svi građevinski radovi u marini su završeni i u toku je njeno opremanje.
Luštica Bay
Pored niza rezidencijalnih objekata u tzv. Marina naselju, u Luštici Bay u toku je i izgradnja prve četori od ukupno 18 rupa njihovig budućeg velikog šampionskog golf terena koji će se prostirati na ukupno preko milion kvadrata. Nezvanično, ovi radovi su u blagom zaostatku u odnosu na planiranu dinamiku jer Luštica Development još čeka na dogovor Opština Kotor i Tivat o formiranju zajedničke firme koje će preuzeti upravljanje novosagrađenim postrojenjem za prečišćavanje otpadnih voda dva grada na Klačini u Krtolima, a odakle će se sva prečišćena voda preuzimati za navodnjavanje golf terena kompleksa Luštica Bay.
Inače, prema Vladinim podacima, Luštica Development je u periodu od oktobra do sredine decembra prošle godine u realizaciju svog projekta u Tivtu uložila oko 4,6 miliona eura. U toj kompeniji direktno je zaposleno 55 ljudi od čega je 31 državljanin Crne Gore, a 24 su stranci. Na gradilištima novog turističkog kompleksa radi još između 350 i 400 građevinskih radnika.
