Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
Šetačka tura "Granicom Carstva" do Vidovog vrha 781 m
“Granicom Carstva” naziv je pješačke ture koja je realizovana u subotu, 25-og novembra, do Vidovog vrha, visokog 781 m, mjesta poznatog koliko po fantastičnom pogledu, toliko po crkvi Lazarici i turbulentnoj istoriji uz granicu.
Dvadeset i četiri učesnika, među kojima su najbrojniji bili članovi odreda izviđača Orjen, bila su u prilici čuti niz zanimljivosti o istoriji ovog kraja nakon oslobađanja od turske vlasti, uz priču Željka Starčevića iz Agencije za razvoj i zaštitu Orjena, dok su na samom vrhu arheolozi iz hercegnovske JU Gradski Muzej i galerija Radmila i Đorđe Ćapin, govorili o rezultatima arheoloških istraživanja ovog lokaliteta, koji su ukazali na odvijanje života još od ilirskog razdoblja.
Mjesto je vjerovatno već u toj fazi imalo kultni značaj, što se kasnije prenijelo na hrišćanstvo, tako da sadašnja obnovljena crkva nastavlja kontinuitet Vidovog vrha kao važne religijske tačke ovog dijela Boke Kotorske. Sa istorijske strane, posebno je ukazano na burna dešavanja nakon 1687. godine, kada su Mleci kratkotrajno zauzeli cjelokupno hercegnovsko zaleđe, da bi jedan dio ubrzo sporazumno ponovo prepustili Turcima kako bi ih novoformirani uski pojas do mora razdvajao od ljutog protivnika: Dubrovačke Republike. Na taj način je, diplomatskim nadmudrivanjem nova granica (Grimanijeva linija) podijelila sela hercegnovskog zaleđa, prije svega Mokrine, čiji je zapadni dio ostao u turskom carstvu a istočni u mletačkoj Boki, kasnije-dijelu austrougarskog carstva.
Uspon do Vidovog vrha, izveden u organizaciji planinarskog kluba „Subra“, ujedno je imao za cilj da ukaže na mogućnost uvođenja ove destinacije u programe posvećene aktivnom i vjerskom turizmu, koji su prepoznati kao važni razvojni potencijal Boke Kotorske. Vidov vrh sa širim okruženjem ima sve preduslove da i na ovom polju izraste u nezaobilazno odredište. „Kraj na granici“ danas se može podičiti kulturnim pejzažem starim više vjekova, ali isto tako i obiljem istorijskih događaja – ustanaka, bitaka, nastajanjem čudnih granica, gradnjom puteva i crkava. Za ovu priliku, ljubaznošću Nikše Gojkovića, crkvena vrata su bila otvorena, a zajednička je želja da u budućnosti tako bude u što je moguće više dana u godini.
Šetačka tura „Granicom carstava“-uspon na Vidov vrh, četvrti je događaj iz zajedničkog kalendara „Orjen, planina kraj mora“, čiji je koordinator Agencija za razvoj i zaštitu Orjena, a organizatori pojedinačnih dešavanja su PK „Subra“, NVO Orjen Outdoor, AK „Niskogorci“, Sekretarijat za komunalne poslove i ekologiju, MZ Kameno-Žlijebi, MZ Sušćepan-Ratiševina-Trebesin, NVO „Orka“, konoba Sikimić , NVO ”Eko Boka” i paraglajding klub “Adriafly”. Program se realizuje uz podršku Opštine Herceg Novi i Turističke organizacije Herceg Novi.
Dr Branko Sbutega u sredini , lijevo Ilija Radović, desno Saša Dender – foto Boka News
Od predsjednik Bokeljske mornarice Podružnice Beograd, dr Branka Sbutege, nakon juče održane Skupštine Bokeljske mornarice Kotor i konstatacije da je Podružnica ove organizacije u Beogradu, na svojoj Skupštini donijela odluku da se odvoji, stiglo nam je obrazloženje koje integralno prenosimo:
“U svetlu činjenice da skoro dve trećine kulturnog i istorijskog blaga Crne Gore pripada “nevjesti Jadrana” posebno mesto pripada po značaju Bokeljskoj mornarici kao nematerijalnom kulturnom dobru.
Ova institucija sa svojim bokeljskim prefiksom je poslednja takve vrste u Boki Kotorskoj te kao takva ima poseban nacionalni i državni značaj.
Polazeći od te neosporne činjenice Podružnica BM iz Beograda je prva podržala sve aktivnosti usmerene pre par godina na izmene i dopune Statuta, a kojima se Kotoru vraća autonomija Matice u odnosu na dotadašnji status Podružnice.
Na naše zadovoljstvo Matica je vraćena u Statut ali nažalost u realnom životu i praksi je pokazala da to nije ona bokeljska Matica za koju smo se borili.
U toku proteklog vremena, a posebno ove godine razmenjeno je mnogo pisanog materijala na ovu temu, a nisu izostali ni višesatni dijalozi bez uspeha.
U pismu koje smo Matici uputili 20.11.o.g. apostrofiran je problem u svom značajnom delu, ali je ostao nepoznat i netransparentan za javnost.
Sa žaljeljenjem moram da konstatujem danas kada je odluka već deo istorije da je ovo bio neuspešan pokušaj da bokeljstvo razumemo na isti način.
Bokeljska Mornarica je kroz vekove do danas pokazala svoju trajnost i vitalnost a mi kao pojedinci svoju prolaznost.
Ta efemernost pojedinca je u uvom trenutku jedina zaloga njene budućnosti koja može biti svetla samo ako ostane bokeljska.
Katoličko gradsko groblje, crkva sv. Mihovila u izgradnji oko 1867.
Sahrana
Crkva Velike Gospe na Crkvicama, sagr. 1895.
Oltar u crkvu Uznesenja Marijina na Crkvicama
Sahrana poginulih vojnika u Prvom svjetskom ratu, Crkvice
Groblje Škaljari
Groblje Svetog Mihovila Škaljari
Prema kršćanskoj antropologiji i humanizmu čovjek se realizira ne kada ruši, nego kada gradi i izgrađuje u fizičkoj i metafizičkoj ravni.
Piše: don Anton Belan
U dnevnom listu Dan, od 6. XI. 2017. godine, u rubrici „Dan u Kotoru“ čitatelji su mogli pročitati članak koji potpisuje (B. M.) s naslovom „Probijen put do Austrougarskog groblja“. Slična vijest objavljena je i na portalu Boka News. Iz tog teksta čitatelji mogu saznati da je to učinjeno na inicijativu potpredsjednika općine Milivoja Samardžića, člana Savjeta Direkcije za izgradnju Milijana Samardžića i savjetnika za ekonomsko-plansku politiku i razvoj lokalne Turističke organizacije Mirze Krcića, uz financijsku i logističku potporu Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora. Prva dva lokalna djelatnika vjerojatno su potomci kneza Ćata Samardžića, koji je biranim riječima i s ushićenjem 7. svibnja 1875. godine na Krivošijama pozdravio austrougarskog cara i kralja Franju Josipa I.
Raščišćavanje divljeg rastinja, sad već šume, trebalo bi biti gotovo do kraja godine. Daljnje aktivnosti bit će usuglašene u suradnji s Veleposlanstvom Republike Austrije u Crnoj Gori, kako je dogovoreno u nedavnom posjetu vojnog atašea tog veleposlanstva Tomasa Ahamera. Ovo su priopćili iz Turističke organizacije Kotor. Iz teksta nije jasno tko je idejni inicijator ovoga humanog projekta? Je li TO Kotor, potpredsjednik Općine Kotor, član savjeta Direkcije za izgradnju Kotora ili vojni austrijski ataše?
No, to je, kada je ovakav pothvat u pitanju, možda manje važno. Važna je jedna ovako lijepa vijest koja predstavlja civilizacijsku gestu, a nadamo se da je izraz ukupne lokalne zajednice.
Već je Rimsko pravo reguliralo odnos zajednice prema grobu, groblju i pokojniku. I danas u civiliziranom svijetu skrnavljenje groblja spada u lex naturalis, prirodno ili naravno pravo, koje je temelj pozitivnom pravu i jamči čovjeku dostojanstvo nakon smrti, sankcionirajući povredu istoga.
Sahrana poginulih vojnika u Prvom svjetskom ratu, Crkvice
No, vratimo se na mjesto ovog događaja, Crkvice, Gornje i Donje, koje je poznatije po kišnim danima i količini oborina čiji intenzitet se ogleda u izvoru Sopotu kraj Risna. Unatoč obilju padavina, po nekima u najvećim količinama u Europi, područje Crkvica i Krivošija nema izvorske vode, već je stanovništvo upućeno na bistijerne. Stanovništvo je vlaškog podrijetla, smješteno na prostoru Orijenskog masiva koji je dio Dinarskog sustava. Područije od Dubrovnika pa do Kotora (izvor rijeke Ljute) kao dio južne Dalmacije, pripadalo je Travuniji. Zaleđe Risna bilo je u sklopu Risanske biskupije, koja se javlja već u ranokršćanskim vremenima, to jest, u pismima pape Grgura Velikog, 591. i 595. godine. Još 1398. godine u Kotoru se spominje jedna kuća risanskoga biskupa (Lenka Blehova Čelebić, Hrišćanstvo u Boki 1200.-1500., Podgorica 2006. str. 66-67.). Stanovništvo je u najvećoj mjeri bilo kristijanizirano od benediktinaca s otoka Sv. Jurja. Stanovnici Grahova još početkom XVIII. stoljeća plaćali su ovoj, tada već komendatarnoj opatiji, godišnji doprinos u maslu. Tragove vladavine na ovim prostorima ostavili su Turci i Mlečani. Prvi do 1684., a zatim Mlečani do pada Republike. Nas zanima austrijsko i austro-ugarsko razdoblje koje je, čini se, ostavilo i najviše traga. Crkvice su u to vrijeme bile jedan od najznačajnijih utvrđenih logor-gradova u Austro-ugarskoj monarhiji i imale su do 10.000 stanovnika. Usporedbe radi, Podgorica je 1921. godine imala oko 10.000 stanovnika (Crna Gora, ur. Mihailo Maletić, Beograd, 1976., str. 901). Vuk Karadžić opisujući Crnu Goru u prvoj polovici XIX. stoljeća piše da u njoj nema nikakve prave varoši, niti grada, a u nekim nahijama nema štoviše ni selâ (Vuk St. Karadžić, Crna Gora i Boka Kotorska, Beograd, 1922., str. 18). Ova knjižica izašla je 1837. godine na njemačkom jeziku, a vladika Rade se protivio njezinu prijevodu jer Karadžić nije baš pohvalno opisao Crnu Goru i Crnogorce. Crkvice su u to vrijeme bile dio Austrije, odnosno kasnije Austro-Ugarske (1867.). Broj stanovnika dovoljan je za pretpostaviti što su Crkvice u to vrijeme sve imale i kako su izgledale. O tome je već podrobno pisano na više mjesta, vrlo dobro i dokumentirano, u knjizi Radojice Raša Pavićevića „Werk – Austrougarske tvrđave u Crnoj Gori“ (Podgorica, Pobjeda, 2012., str. 351-376).
Crkva Velike Gospe na Crkvicama, sagr. 1895.
Crkvice su imale sve ono što je bilo potrebno za pristojan društveni život onoga vremena, što u ondašnjoj Crnoj Gori nijedno naselje nije moglo ni pretpostaviti.
U ovom osvrtu nas zanima katolička crkva koja je bila posvećena Velikoj Gospi odnosno Bogorodici na nebo uznesenoj, koja se časti 15. kolovoza, a danas joj nema traga. Papa Pio XII. je činjenicu uznesenja Marijina, dušom i tijelom u nebo, proglasio dogmom 1. studenoga 1950. godine. Ona je potvrđena dugom tradicijom, starom gotovo kao i samo kršćanstvo. Ova građevina na Crkvicama bila je manjih dimenzija. Značajnija vjerska okupljanja nedjeljom i prigodom većih crkvenih blagdana održavala su se na otvorenom (sub divo). Službu je obavljao nadležni vojni kapelan, stalno prisutan na Crkvicama. U crkvi se nalazio drveni oltar iz tirolskih radionica za sakralnu umjetnost, na čijem zabatu je dominirao kip uskrslog Krista s križem. Oltar se nalazio u trostranoj apsidi. Crkva je imala dva veća prozora u obliku lunete, a na pročelju zvonik na preslicu. Rađena od fino tesanih kamenih kvadera predstavljala je spomenik onima koji su bili sahranjivani na tamošnjem vojnom groblju. Godine 1904. vojni kapelan u Crkvicama bio je don Josip Vujović, rodom iz Gornjeg Stoliva. Skica pojedinih detalja crkve i njezin tloris načinjen godine 1904. nalazi se danas u Istorijskom arhivu u Kotoru pod signaturom: Fond XXXI, DVI, fascikla 5.
Golgota ove male katoličke crkve na velikim prostorima Crkvica započela je oko 1955. godine ili čak nešto ranije. Mons. Gracija Ivanović, apostolski administrator Kotorske biskupije (1950. -1981.), piše iz Kotora 22. 9. 1956. (br. Prot. 80) Odsjeku za unutarnje poslove Kotor, uz ostalo, sljedeće:
Pred izvjesno vrijeme crkvu katoličku u selu Crkvicama počela su da ruše neka nepoznata lica. Početkom ove godine potpisani je imao prigodu da detaljno izvijesti o slučaju koji je imao u kancelariji Naslova i tom prigodom bilo mu je kazano da će se rušenje crkve spriječiti, a dijelovi oltara, koji su odneseni, da će biti vraćeni na svoje mjesto. Međutim, 20. septembra o.g. „Istorijsko društvo N.R.C.G. – sekcija Kotor“ preko jednog svog predstavnika postavilo je pitanje ovom Biskupskom ordinarijatu, ko je dao dozvolu, da se sa pročelja spomenute crkve skine ploča, koja radi imena blagopokojnog biskupa Uccellini-a, koje je urezano na toj ploči, i ostalog njenog sadržaja interesuje spomenuto društvo. Tom prigodom saopćeno je potpisanomu, da prema informacijama, koje spomenuto ‘Istorijsko društvo N.R.C.G. – sekcija Kotor’ ima, ta je ploča odnesena i ne zna se uopće gdje se sad nalazi. Ovaj biskupski ordinarijat nije znao, što će odgovoriti na to pitanje, a ne zna ni danas. Znači, da, ukoliko su tačne informacije spomenutog Istorijskog društva, opet se nastavilo rušenjem te crkve, pa da je čak i odnesena ploča s istorijskim natpisom. Potpisani je smatrao potrebitim da o prednjem obavijesti Naslov. S.(mrt)F.(ašizmu) –S.(loboda)N.(arodu).
Oltar u crkvu Uznesenja Marijina na Crkvicama
Nakon dva dana mons. Ivanović piše Zavodu za zaštitu spomenika kulture Cetinje (br. Prot. 81) pismo gotovo identičnog sadržaja kao ono koje je uputio Odsjeku za unutarnje poslove Kotor.
Odgovore na njegove dopise nismo našli. On ponovno, 23. ožujka 1959. godine, piše Odsjeku za unutarnje poslove Kotor (br. Prot. 33):
Potpisanomu je saopćeno sa strane g. Šefa tog Naslova, da je pronađena oltarna ploča iz porušene katoličke crkve Marijina Uznesenja na Crkvicama (Krivošije). Budući da se spomenuta ploča nalazi u rukama ili evidenciji Naslova, moli se za saopćenje, kada i na koji način može ista da bude preuzeta od crkvenih organa ove Biskupije.
O komemorativnoj ploči koja je nestala nema ni riječi. Iz ovog dopisa vidi se da je crkva tada već bila srušena, a da je pronađena samo oltarna ploča.
Rušenje crkve i raznošenje njezina kamenja nastavilo se i dalje pa 6. svibnja 1962. godine Izvršno vijeće Narodne Republike Crne Gore, Komisija za vjerska pitanja (br. 24, 25, Titograd, 6. maja 1962. godine) nudi Kotorskoj biskupiji da se isplati nadoknada za srušenu crkvu. Dokument potpisuje predsjednik Komisije Živko Žižić. Deset godina ranije, 1952., bila je dignuta u zrak i crkvica sv. Antona Padovanskog na Mogrenu u Budvi. O nadoknadi štete u arhivu nema nikakvoga traga.
Čitatelje treba podsjetiti da je svemu ovome prethodilo, 1944. i 1945., ubijanje svećenika don Iva Brajnovića, don Đura Perušine i don Gracije Sablića, a 22. 3. 1949. uslijedilo je uhićenje i osuda na višegodišnju tamnicu don Iva Stjepčevića, don Tripa Miloševića, don Viktora Kaloćire, kao i sakrestana kotorske katedrale Antuna i Luke Jakičevića.
Prema kršćanskoj antropologiji i humanizmu čovjek se realizira ne kada ruši, nego kada gradi i izgrađuje u fizičkoj i metafizičkoj ravni. Svjesni smo da ni kršćanska antropologija nije imuna od posljedica izvornoga grijeha.
I dok se na Crkvicama čisti put do Austrougarskoga groblja, u isto se vrijeme na katoličkome gradskom groblju svetoga Mihovila, u srcu samoga grada Kotora, uklanjaju grobovi austrougarskih i čeških oficira i vojnika, kosti izmještaju bez obavijesti crkvene nadležne vlasti, a grobna mjesta preprodaju od četiri do pet tisuća eura. Osim toga, uništavaju se i nadgrobni spomenici od kojih neki predstavljaju umjetnička djela sepulhralne arhitekture. Podsjećamo – groblje svetoga Mihovila započelo se koristiti 1826. godine na zemljištu kotorske katedrale, a značajniji radovi na njemu započeli su 1832. godine. Svečano ga je blagoslovio 1872. godine kotorski biskup Jurje Markić, kada je i posvećena crkva sv. Mihovila. Predstavlja konfesionalno groblje kojim je upravljala Župa Kotor do 1973. godine. Nakon toga je od Općine preuzeta uprava nad grobljem, ali bez izvršene nacionalizacije istoga. Crkva nije nikada o eventualnoj nacionalizaciji bila obaviještena.
Groblje Škaljari
Budući da je rušenje i profanacija grobova postala neprimjerena i uvredljiva pojava, Biskupija će biti prisiljena, ukoliko se pokaže istinitim da su katoličko groblje i crkva Sv. Mihovila, koja je završena 1872. godine, upisani kao vlasništvo na kotorsko komunalno poduzeće, tužiti Općinu zbog nezakonitog upisa. Pod plaštom ni jednog zakona ne može se otimati tuđe, osobito grob koji predstavlja identitet jednog naroda. Prekopavanje grobova i izmještanje zemnih ostataka pokojnika naziva se skrnavljenje. Na jednom monumentalnom grobu koji još nije oskvrnut čitamo sljedeći latinski natpis: Heroes mortui non moriuntur (umrli heroji ne umiru).
Groblje Svetog Mihovila Škaljari
S ovakvim postupkom nadležnih u Općini da li je baš tako?
Stoga sve pohvale za Crkvice, ali i upozorenje nadležnima da one otvaraju Pandorinu kutiju i stavljaju na ispit naš humanizam i istinsku brigu bez interesa pojedinaca ili kolektiviteta. Samo takav odnos pomoći će civilizacijski pristup u traženju našega puta za ulazak u Europu.
Uprkos masovnoj međunarodnoj potrazi – i dalje nema traga argentinskoj podmornici s 44 člana posade koja je prije deset dana nestala u južnom Atlantiku.
Izvještaji o podvodnom zvuku u blizini posljednje lokacije podmornice sugeriraju da se u njoj, nakon što je prijavila problem sa strujom, dogodila eksplozija. Obitelji i prijatelji nestalih članova posade prosvjeduju pred pomorskom bazom, a vlast je na udaru žestokih kritika – da je podmornica bila u lošem stanju te da je potraga manjkava i spora.
“Uvjeravam obitelji članova posade da se traganje nastavlja, posebno sada kada smo dobili pomoć međunarodne zajednice, koja nam osigurava najmoderniju tehniku i opremu. Vjerujemo da ćemo podmornicu pronaći u idućih nekoliko dana”, istaknuo je argentinski predsjednik Mauricio Macri.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017. foto Boka News
1 od 15
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Bokeljska noć 2018.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
18. Internacionalni kotorski ljetnji karneval
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Skupština Bokeljske mornarice - novembar 2017.
Godišnja Skupština Bokeljske mornarice Kotor održana je u subotu u crkvi Svetog Duha – koncertnoj dvorani Muzičke škole „Vida Matjan“ u Kotoru.
Skupština kojoj je prisustvovalo 60 delegata, brojn gosti i zvaničnici iz javnog, političkog, privrednog i kulturnog života počela je intoniranjem himne Crne Gore u izvođenju mandolinskog orkestra „Tripo Tomas“, Hrvatskog građanskog društva.
„Poslije crkve najstarija postojeće institucija grada, Boke i države, mornarica je postala riznica duhovnih, kulturnih i društvenih vrijednosti koje svaka nova generacija čuva i predaje sledećoj i obogaćuje je. To čini da mornarica bude živi i vitalni organizam koji uspjeva da se razvija u uvjek novim povjesnim okolnostima, da prebrodi krize dramatične događaje koji je bilo puno tokom XII vjekova naše istorije“ – kazao je između ostalog admiral Anton Sbutega.
Povjesna skica pokazuje da su se u stoljećima u Bokeljsku mornaricu ugradile na razne načine brojne države, kuture i narodi, da ona pripada prije svega Boki i Bokeljima, te da je ona kulturna i povjesna baština Crne Gore. Bokeljska mornarica nije ekskluzivan već inkluzivna organizacija koja spaja ljude, vjerske etničke i kulturne zajednice Boke i Crne Gore i most je prema drugim državama i narodima. U tom smislu kanditatura mornarice za upis na reprezentativnu listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a će valorizirati njenu svjetsku dimenziju, naglasio je Sbutega.
Predsjednik UO Aleksandar Dender u izvještaju o radu za period, jun 2016 – novembar 2017. godine, istako je kao posebno značajno podmlađivanje aktivnog sastava Mornarice, te da su brojne aktivnosti usmjerene na opremnaju aktivnog sastva, izmejni pravnog statusa mornarice kao i na izradi dosijea za upis mornarice na listu svjetske kulturne nematerijalne baštitine, na njenom uključivanju u savremene tokove i procese koji se posljednjih godina dešavaju u Kotoru, Boki Kotorskoj i u Crnoj Gori, naročito u oblasti pomorstva, školstva i turizma.
„Aktivnost na podmlađivanju Bokeljske mornarice je usko vezana sa problemom edukacije građana, posebno mladih, koji malo poznaju ogromnu materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu Kotora i Boke Kotorske. Svjedoci smo da niti jedan nastavni i obrazovni program u školama svih uzrasta ne sadrži nikakve informacije o kulturnom nasljeđu i Bokeljskoj mornarici i da ogroman broj mladih izlaze iz škola bez ikakvog znanja o tom nasljeđu koje bi trebao biti sastavni dio njihovog identiteta“ – kazao je Dender.
Bokeljska mornarica – foto Boka News
U toku je promjena pravnog statusa Bokeljske mornarice koja je registrovana kao NVO, koja je inače proglašena od države Crne Gore za kulturno dobro od nacionalnog značaja. Inicijativa je naišla na razumijevanje Ministarstva kulture i sad se traži pravni osnov za drugačiju preregistraciju, čulo se na Skupštini.
Posthumno, Ljubinko Biskupović kapetan Bokeljske mornarice – Podružnice Tivat unapređen je u Počasnog majora, kao i poručnik Zdravko Grgurović u Počasnog kapetana Bokeljske mornarice Kotor.
Skupština Bokeljske mornarice – novembar 2017.
Za izuzetan doprinos ukupnom razvoju Bokeljske mornarice i očuvanju njenih vjekovnih tradicija u Počasnog viceadmirala proglašen je Jovan J. Martinović.
Počasnim majorom proglašen je Darko Vuković, kapetan bojnog broda Mornarice Crne Gore, za počasnog poručnika Bokeljske mornarice proglašen je Boris Pean za izuzetan doprinos razvoju mornarice.
Plaketa Bokeljske mornarice dodjeljena je školskom brodu „Jadra“ koju je primio njegov komadanta Goran Pajović.
Na Skupštini Bokeljske mornarice Kotor kao posebna tačka dnevnog reda bila je informacija da je podružnica u Beogradu odlučila da se odvoji od matične organizacija.
„Kako je Bokeljsku mornaricu Kotor pismom obavijestio predsjednik Podružnice Beograd dr Branko Sbutega, na Skupštini održanoj 18. novembra 2017. godine odlučeno je, sa dva uzdržana glasa i jednim protiv, da beogradska podružnica više ne bude u sastavu kotorske organizacije“ – saopštio je predsjednik UO Aleksandar Dender.
On je kazao da će Bokeljska mornarica Kotor reagovati na ovu odluku tek nakon dobijanja zvaničnih dokumenata sa Skupštine Podružnice Beograd.
Nakon usvajanja izmijenjenog Statuta Bokeljske mornarice Kotor na Skupštini u junu prošle godine, odlučeno je da sve podružnice dostave Matici svoje statute, odluke sa izbornih i redovnih skupština, izvještaje o radu, finansijske planove, kao i evidenciju članstva, kako bi mogli zajednički da planiramo aktivnosti i potrebna sredstva za funkcioniranje organizacije. I pored više upozorenja i pisama, predsjednik Podružnice Beograd, dr. Branko Sbutega nije dostavio traženu dokumentaciju, premda, već duže vrijeme Admiralat i Upravni odbor Mornarice nisu imali nikakvih informacija o aktivnostima i članstvu Podružnice Beograd i nisu nikada upoznali nijednog njenog člana osim njenog predsjednika. Dr Branko Sbutega je inače vrlo aktivan u Boki Kotorskoj, gdje provodi veći dio godine, dajući intervjue, i učestvujući na raznim okruglim stolovima, prezentacijama knjiga itd, premda je bio upozoren od strane Admiralata i Upravnog odbora da je njegovo polje djelovanja Beograd, gdje živi puno Bokelja, a ne Boka Kotorska gdje djeluju Matica u Kotoru i podružnice u Tlvtu i Herceg Novom, čulo se na Skupštini.
Bokeljska mornarica – foto Boka News
„U septembru ove godine dr. Branko Sbutega poslao je pismo u kojem je na neprimjeran način i neargumentovano odbio zahtjev Admiralata i Upravnog odbora, bez dostavljanja tražene dokumentacije i pri tom izjavio da on odvaja Podružnicu Beograd od Bokeljske mornarice Kotor. Poslije razgovora koji je Admiral Antun Sbutega obavio sa njim njim u kome mu je predočeno da on nema prava da donese takvu odluku već, prema Statutu, samo Skupština Podružnice na kojoj bi trebao prisustvovati i delegat Admiralata i Upravnog odbora Mornarice, dr. Branko Sbutega je izjavio da će sazvati Skupštinu Podružnice krajem novembra i da će o tome obavijestiti Admiralat i Upravni odbor kako bi poslali delegata koji bi pomogao da se na Skupštini riješe problemi.
Međutim, Skupština ?! je sazvana 18. novembra i bez poziva predstavnicima Admiralata i Upravnog odbora te je donjeta je odluka da beogradska podružnica više ne bude u sastavu kotorske organizacije.
U Kulturnom centru u Trebinju u petak je odigrana je multimedijalna predstava „Na kotorskom dvoru“, koju je izveo „Teatar 303“ iz Kotora.
U predstavi ima dosta muzike, pjevačkih rola, video materijala, uz dosta humora. Kotorski amateri su u 90 minuta pokazali čari i draži pozorišta, motivisani onim što se dešava u Crnoj Gori, u Kotoru na dvoru, uz preslikavanje na sve dvorove EX-YU prostora.
„Svi smo mi ugroženi od strane manjine koja je na vlasti i malo pazi na narod“, rekao je pisac i reditelj ove predstave Dragan Buzdovan.
U ovom komadu kralj ostaje bez para, hoće da na dvor uvede stečaj, poziva svoje viteze da nađu blago, a oni ga lažu. Kralj ih stavlja na svemoćnu kuglu-blesigraf i ulazimo u budućnost, odnosno sadašnjost i vidimo kako sadašnja pokoljenja žive.
Ovaj komad je dosta dinamičan i glumci amateri dobro se snalaze na daskama koje život znače.
„Ovo je prvi put da ‘Teatar 303’ gostuje u Trebinju i drago nam je da smo došli u grad kulture i ovo je nama prvo gostovanje i u Republici Srpskoj“, rekao je Buzdovan.
Gledaoci koji su prisustvovali predstavi toplo su pozdravili glumce iz Kotora, a oni koji nisu došli propustili su sat i trideset minuta dobre zabave.
„Teatar 303“ osnovao je 1980. godine u Kotoru Dragan Buzdovan. Godine 1987. postao je šampion smijeha na „Turniru duhovitosti“ u konkurenciji 32 grada iz Jugoslavije i dobili su minibus od 17 sjedišta.
Gostovanje ove predstave organizovalo je Zavičajno udruženje Crnogoraca u Hercegovini „Petar II Petrović Njegoš“.
Jedan indijski kapetan bio je prepušten sam sebi godinu dana na tankeru „Hamed 2“ kojeg je vlasnik napustio u vodama Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Nirmal Singh Rawat (27) ispričao je u intervjuu za GulfNews kako je ostao bez temeljnih potrepština, čak i pitke vode na brodu usidrenom pet nautičkih milja od obale na granici Sharje i Ajmana. Brod nije imao ni električne energije jer su mu se motori i generatori pokvarili.
„Jeo bih jednom u tri dana… a jednom sam morao izdržati bez vode 50 sati usred ljeta“, rekao je Rawat.
Na brod se ukrcao u novembru 2016. te mu je obećana plata od 2.000 dolara. Međutim, ubrzo je otkrio da preostalih osam članova posade nije primilo plaću više od 17 mjeseci i da neće biti plaćen.
Rawat je izjavio kako su ostali članovi posade pristali iskrcati se i vratiti kući bez primitka svojih plaća. Ipak, on kao kapetan nije mogao samo napustiti brod bez isplate onoga što mu se duguje.
Indijski kapetan je napokon vraćen u svoju državu uz pomoć indijskog socijalnog radnika Girish Panta koji je apelirao na indijski konzulat i Federal Transport Authority (FTA) Ujedinjenih Arapskih Emirata. Rawatova muka je napokon završila u četvrtak kada je odletio kući u Dehradun u državi Uttarakhan.
FTA radi na suzbijanju prakse napuštanja posade u svojim vodama u kojima je samo u zadnjih šest mjeseci napušteno više od 200 indijskih pomoraca.
U tu svrhu, dužnosnici FTA najavili su da će potaknuti Ujedinjene Arapske Emirate da ratificiraju Konvenciju o pomorskom radu (MLC) iz 2006. godine.
Ovaj potez uslijedio je nakon zabrane iz listopada, nametnute brodovima indijske kompanije Varun koja ima LPG brodove, a koja je konstantni prekršitelj kada je riječ o slučajevima napuštanja pomoraca u UAE lukama i vodama.
Tijekom proteklih pet godina zabilježeno je između 12 do 19 incidenata napuštanja posade godišnje, dok je ukupni broj napuštenih pomoraca 1.013, navode iz Međunarodne organizacije rada (ILO) za World Maritime News.
Nadalje, brojke iz ove godine, od 31. jula, pokazuju da je prijavljeno 28 slučajeva napuštanja koji uključuju 339 pomoraca.
Massimo Savić, jedan od vodećih muzičara regiona, 30. decembra nastupa u Kotoru.
Novogodišnji koncert ovog popularnog izvođača omogućio je Centar za kulturu ‘Nikola Đurković’.
“Veliko mi je zadovoljstvo što imam priliku opet nastupiti u Kotoru, gradu bogate istorije, u kojem se uvijek lijepo osjećam. Drago mi je da koncert nije na Novoj, već u njenom predvečerju. Uvjerem sam da ćemo dosegnuti nove muzičke visine u Kotoru”, kazao je Massimo Savić u telefonskom razgovoru za Kotor TV.
Ovim je koncertom potvrđeno opredjeljenje novog rukovodstva Kulturnog centra za obogaćivanjem programskih sadržaja van turističke sezone i u vrijeme novogodišnjih praznika.
“Izuzetno nam je drago da nakon dužeg vremena u Kotoru ugostimo Massima Savića. Naš je to novogodišnji poklon gradu, vjerujemo na radost sugrađana i gostiju koji će za praznike odabrati Kotor”, kazala je Marija Bernard ispred kotorskog Centra za kulturu.
Massimo će nastupiti na Trgu od oružja od 22 sata.
U organizaciji NVO Orjen Outdoor i AK Niskogorci, a uz podršku kompanije LAZURE Marina & Hotel, Agencije za zaštitu i razvoj Orjena kao i prijatelja trke Suplement store Montenegro u subotu je održano drugo kolo LAZURE novske sky MINI trail lige, trka Topla – Ilinica Mokrine – Topla sky MINI race.
Staza je bila dugačka 9,2 km / 430 m D+ (metara ukupnog uspona).
Uz najavu za vrijeme koje je bilo idealno za trčanje na startu se pojavilo 35 takmičara iz Trebinja, Nikšića, Pljevalja, Kotora, Tivta, Podgorice, Moskve a opet su dominirali takmičari iz Bara što nam govori da je tamo trail trčanje u najvećoj ekspanziji zahvaljujuči Goranu Banoviću koji sve trkače uglavnom okuplja i edukuje o trail trčanju, sky runningu kao i triatlonu i drugim vidovima trčanja i outdoor sportova. I ovoga puta ispred firme Suplement store Montenegro menadžer Aleksandra Sanja Tot je uručila poklone najboljima: sportske torbe, majice i peškire.
LAZURE novska sky MINI trail liga
Prvo mjesto u muškoj konkurenciji zauzeli su redom: Cerović Goran iz Pljevalja sa nevjerovatnim vremenom 51:00 minut dok je drugi bio Miloš Mikić Mikser iz Nišića a treći je bio drugi Pljevljak Goranov brat Boban Cerović. U Ženskoj konkurenciji što se tiče prvog mjesta opet nije bilo neizvjesnosti jer e tu bila naša najbolja trail trkačica Miluša Bošković dok Aleksandra Zaharova a treća naša novljanka Marija Bošnjak.
Najbitnije je da su svi trkači bezbjedno završili trku, a ponosni smo na to da iako je bilo puno raskrsnica, trkači nisu imali zamjerke na označavanje staze.
LAZURE novska sky MINI trail liga
Tu je opet sa svojim nevjerovatnim fotografijama Isidor Stankov kao i Mira sa okrepom na okretu ispd Ilinice. Sledeće kolo je zakazano za 09.12. kada je na programu treće kolo LAZURE novske sky MINI trail lige: Kameno (Čakoton) Sky Mini Extreme, opet nova trka novog MINI formata sa novim uzbuđenjima i na novoj stazi. Pozivamo sve da se priključe i upoznaju naše jedinstveno zaleđe.
