I ove godine će centar Trebinja biti u zimskom prazničnom ambijentu, sa brojnim događajima i manifestacijama koje će biti nastavak prošlogodišnjeg izuzetno uspješno organizovanog „Zimzograda“.
Kako javlja portal Hercegovina Promo , trebinjska Gradska uprava će se pobrinuti da i najjužniji grad Srpske svečano obilježi nastupajuće praznike i ulazak u 2018. godinu, na radost svih stanovnika i posjetilaca, posebno onih najmlađih.
Koncept ovogodišnje zimske manifestacije u Trebinju biće baziran na brojnim dešavanjima koja će za razliku od prošle godine biti organizovana tokom vikenda u periodu između 15. decembra i 15. januara nastupajuće godine. Uz prezentaciju turističke i eno-gastronomske ponude grada priliku da se promovišu u toku prazničnih dana imaće lokalni proizvođači meda, vina, rukotvorina i drugi, a biće organizovan i adekvatan kulturno-umjetničko-zabavni program na centralnoj bini koja će biti smještena na Trgu slobode. Uz sve pomenuto centar Trebinja će ove godine ponovo biti ukrašen na izueztno atraktivan način, kao što je to bio slučaj i tokom prošlogodišnjeg „Zimzograda“.
Akcije policije protiv organizovanih kriminalnih grupa nastavljene su i jutros.
Interventna policija – foto Boka News
Rano jutros službenici sektora kriminalističke policije zajedno sa policijom Herceg Novog, Kotora i Tivta po naredbi nadležnog sudije vrše pretrese na šest lokacija u Kotoru u kojima borave bezbjednosno interesantne osobe.
U toku dana očekujemo zvanično sopštenje iz Uprve policije.
Povodom proslave i obilježavanja Dana opštine Kotor, večeras u 20 sati u Koncertnoj dvorani – crkva Svetog Duha, biće održan Svečani koncert primadone i operske dive Jadranke Jovanović.
Zaposlenih Specijalne bolnice za psihijatriju Dobrot danas organizuju akciji dobrovoljnog davanja krvi.
Akcija ce biti odrzana danas 20. novembra 2017. od 10-12 sati u prostorijama jedinice za transfuziju Opste bolnice u Kotoru.
Prema podacima Zavoda za transfuziju krvi, nivo dobrovoljnog davalaštva krvi u Crnoj Gori iznosi skoro 2,8 odsto, a od toga je 42 odsto dobrovoljnih davalaca, a 58 odsto „porodičnih“ davalaca“. Radi se na na tome da se smanji broj porodičnih davalaca, koji daju krv po pozivu i često neredovno, a poveća broj dobrovoljnih davalaca koji daju krv redovno u slobodno vrijeme i tokom akcija davanja krvi iz razloga što je neophodno povećati rezerve krvi. Krv koja se daruje mora da prođe proces analize na nekoliko zaraznih bolesti za šta je potrebno vrijeme, a svi znamo koliko je nekad neophodno da pacijent hitno primi transfuziju krvi. Zato važi pravilo “da krv čeka pacijenta, a ne pacijent krv”.
Muškarci redovno mogu dati krv na svaka 3 mjeseca, a žene na svaka 4 mjeseca. Davanje krvi apsolutno nije štetno, već nasuprot, naučna istraživanja nedvosmisleno ukazuju da ljudi koji redovno daruju krv imaju manji stepen vjerovatnoće da dožive srčani ili moždani infarkt.
Objašnjenje je da se davanjem krvi eliminišu zastarjela crvena krvna zrnca koja mogu učestvovati u stvaranju tromba, dok se koštana srž podstiče na stvaranje novih svježih krvnih zrnaca. Na dan slobodnog davanja krvi imate pravo na jedan dan plaćenog odsustva sa posla, a sebi ćete pružiti ličnu satisfakciju da ste toga dana nekome pomogli darivanjem ove prijeko potrebne i nezamjenljive tečnosti.
Foto Armada Argentina/Handout/Reuters / Facebook (krug)
Argentinske vlasti pokrenule su veliku spasilačku potragu za podmornicom San Juan i njena 44 člana posade. Podmornici se svaki trag izgubio u srijedu 430 kilometara jugoistočno od poluotoka Valdés. Upravo je tamo, u srijedu u jutarnjim satima, posljednji put uspostavljen kontakt sa 66 metara dugačkom podmornicom koja, kako su priopćile vlasti, nije davala nikakve znakove da se suočava s poteškoćama niti je u međuvremenu poslala ikakav poziv upomoć, sve do subote, kada je uočeno sedam mogućih poziva u pomoć, o čemu možete čitati pred kraj ovog članka.
Inače, podmornica je bila na rutinskoj misiji, otprilike na polovici svoje rute od krajnjeg juga Argetine, Ushuaie, do baze argentinske mornarice Mar del Plata, južno od Buenos Airesa. Zapovjednik baze Mar del Plat, admiral Gabriel González, tvrdi da je podmornica imala dostatne zalihe hrane i kisika, piše Jutarnji.hr
Lokalni mediji su inače prenijeli da je ona posljednji put locirana na dubini od 70 metara, i to na području stotinu kilometara bliže obali, no ti navodi nisu službeno potvrđeni.
Argentinska mornarica zasad je vrlo oprezna u izjavama. Glasnogovornik mornarice Enrique Balbi je, prenosi britanski Guardian, izjavio za lokalnu televiziju kako se podmornica još ne može proglasiti “izgubljenom”.
Nepoznat uzrok
– Posljednja službena i pouzdana informacija govori da podmornica još nije pronađena. Ne radi se o tome da je ona izgubljena. Da bi bila izgubljena, morali biste je tražiti i ne pronaći je – rekao je i dodao da za plovilom intenzivno tragaju brodovi i zrakoplovi.
Inicijalna potraga, koja je pokrenuta na području gdje je s podmornicom posljednji put uspostavljen kontakt, zasad nije urodila plodom. Prvotna operacija traganja i spašavanja pokrenuta je usred noći, i to u vrlo zahtjevnim meteorološkim uvjetima – jaki vjetrovi i visoki valovi – koji i dalje predstavljaju izazov. Brodovi i zrakoplovi dosad su navodno pretražili 15 posto označenog područja.
Potencijalni uzrok problema ni izbliza nije poznat. Mornarica zasad tvrdi da cijeli slučaj još tretiraju kao “probleme s komunikacijom”, koji su potencijalno mogli nastati zbog problema s napajanjem. Negirali su medijske napise da je na podmornici potencijalno izbio požar.
– Mi istražujemo razloge koji su mogli dovesti do gubitka komunikacije. Ako je došlo do takvih problema, podmornica je trebala isploviti na površinu – poručili su. Ako se to dogodilo, radilo bi se o standardnoj proceduri u slučaju problema s komunikacijom.
Nadaju se najboljem
San Juan, klase TR 1700, jedna je od ukupno tri podmornice kojima raspolaže argentinska mornarica. Kupili su je od Njemačke 1980-ih godina i obnavljali između 2007. i 2014. godine kako bi joj se vijek trajanja produljio na još 30 godina.
Radi se inače o najmlađoj argentinskoj podmornici. Podmornice te vrste spadaju u neke od najbržih na svijetu, prenosi britanski Daily Mail, ali i najvećih koje su izgrađene u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata.
Iako mornarica pokušava ostaviti dojam da ne paničari, nemoguće je sakriti strepnju koja je zavladala Argetinom.
“Iskoristit ćemo sve potrebne nacionalne i međunarodne resurse kako bismo što je prije moguće pronašli podmornicu”, poručio je preko Twittera argentinski predsjednik Mauricio Macri. Obitelji dijela članova posade, među kojima je bila i 35-godišnja časnica za naoružanje Eliana Krawczyk, prva Argentinka koja služi na podmornici, već su se okupile u bazi Mar del Plata i s nestrpljenjem iščekuju bilo kakve vijesti.
– Molimo se bogu i molimo sve Argentince da nam pomognu u molitvama da oni nastave ploviti i da ih uspiju pronaći – izjavio je Claudio Rodríguez, brat jednog od članova posade, i dodao kako se nada da se ipak radi samo o gubitku komunikacije. Za lokalne medije je izjavu dao i otac časnice Eliane.
“Molimo se da se ništa nije dogodilo nijednom članu posade. Na moru su svi braća, a podmornica nosi veći rizik od broda”, rekao je Eduardo za Todo Noticias TV.
Pomoć Argentini u potrazi ponudio je niz drugih država. Zasad su se javile Sjedinjene Države, Velika Britanija, Čile, Brazil, Urugvaj, Peru i Južnoafrička Republika. U potragu se uključio i zrakoplov NASA-e.
Nije potvrđeno da pozivi dolaze s podmornice
Argentinsko ministarstvo obrane objavilo je da je sedam neuspjelih satelitskih poziva za koje vjeruje da su došli iz nestale podmornice zabilježeno u subotu što bi mogao biti znak da posada plovila pokušava uspostaviti kontakt.
Mornarica smatra da pozivi “ukazuju na to da posada pokušava uspostaviti kontakt” i dodaje da će pokušati otkriti izvornu lokaciju poziva.
Pozivi za koje se smatra da potiču s podmornice ARA San Juan trajali su između 4 i 36 sekundi rano ujutro i kasno poslijepodne u subotu, priopćilo je ministarstvo.
Argentinske vlasti rekle su da zasad nije potvrđeno da pozivi dolaze s podmornice, ali da je to trenutna hipoteza.
Predsjednik Argentine Mauricio Macri rekao je na Twitteru da će Argentina koristiti sve domaće i međunarodne resurse neophodne za pronalazak podmornice.
Za njom trenutno traga deset argentinskih ratnih brodova, britanski brod i dva američka zrakoplova. Pomoć su ponudili i Brazil, Čile, Urugvaj i Južnoafrička Republika.
Potragu za podmornicom otežavaju jaki vjetar i visoki valovi. (Hina)
Proslava 35 godina Radio Tivta novembar 2017. foto Boka News
1 od 18
Proslava 35 godina Radio Tivta
Proslava 35 godina Radio Tivta
Proslava 35 godina Radio Tivta
Proslava 35 godina Radio Tivta
Proslava 35 godina Radio Tivta
Proslava jubileja Casa del Mare
Proslava 35 godina Radio Tivta
Proslava 35 godina Radio Tivta
Proslava 35 godina Radio Tivta
Proslava 35 godina Radio Tivta
Proslava 35 godina Radio Tivta
Proslava 35 godina Radio Tivta
Proslava 35 godina Radio Tivta
Proslava 35 godina Radio Tivta
Proslava 35 godina Radio Tivta
Proslava 35 godina Radio Tivta
Proslava 35 godina Radio Tivta
Proslava 35 godina Radio Tivta
Povodom 35. rođendana Radio Tivta u nedjelju je u hotelu “Palma” održana svečanost kojoj su prisustvovale brojne zvanice iz javnog, političkog, privrednog i kulturnog života.
„Kao prije 35 godina, ovdje Radio Tivat na ultrakratkim talasima 88,5 MHz. Izuzetno me veseli što je prva ekipa Radio Tivta i nakon 35 godina večeras zajedno sa vama“ – najavio je proslavu rođendana njegov prvi direktor i urednik Mašo Čekić, nakon čega je uslijedio veliki aplauz.
Brojne goste i zvanice pozdravio je direktor Dragan Popadić, koji je istakao da se za svih 35 godina Radio Tivat trudio da bude objektivan, korektan i profesionalan medij. On je posebno istakao dobru saradnju sa osnivačem Javnog servisa Opštinom Tivat.
Proslava 35 godina Radio Tivta – Popadić i Čekić
„Održala nas je veza sa slušaocima i želja da opravdamo povjerenje. Trudili smo se da etika bude naša zvijezda vodilja. Zadatak novinarstva nije samo da informiše, već da svijet učini boljim a ljude plemenitijim. Ponosan sam na svoju profesionalnu redakciju, jer oni nisu odani direktoru već profesiji. Imamo dosta planova kako da unaprijedimo naš program i sajt. Jedan od planova je i televizija Tivat, naravno to bi trebala biti odluka osnivača SO Tivat, jer naš grad se toliko razvija da imamo mnogo događaja, manifestacija, utakmica…“ kazao je između ostaloga Dragan Popadić.
U ime osnivača Radio Tivta gradonačelnica dr Snežana Matijević, čestitala je direktoru i svim zaposlenima na velikom jubileju sa porukom da su nastavljači tradicije profesinalnog novinarstva koje više od tri decenije predano bilježi tivatsku stvarnost.
“Mašo Čekić, Neven Staničić, Blaženka Vučurović postavili su temelje koje Dragan Popadić kao direktor Radija uspješno nadograđuje. Čestitam vam što uspjevate ići u korak sa vremenom…“ – kazala je Matijević.
Proslava 35 godina Radio Tivta
Na kraju, kakv bi to bio rođendan bez slavljeničke torte, koju su kidali, svi bivši i sadašnji urednici, novinari, muzički urednici… Uz ples i muziku benda Toć slavlje se nastvilo do kasnih večernjih sati.
Prestolonasljednik Srbije Aleksandar Karađorđević i njegova supruga Katarina traže da im se vrati Vila Miločer, nekadašnji ljetnjikovac te kraljevske porodice, zemljište u Miločerskom parku, nekoliko vila i zemlja na kojoj je izgrađen hotel Kraljičina plaža.
Na svu tu atrktivnu imovinu 8. novembra upisana je zabilježba o postojanju restitucije u katastarsku evidenciju Upravu za nekretnine.
Sva imovinu koju potražuju srpska kraljevska dinastija je pod višedecenisjkim zakupom kompanije Adriatic propertis u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa. Jedino na spisku nekretnina koje Karađorđevići ne potražuju je grad hotel „Sveti Stefan”.
Zabilježba restitucije u korist prestolonasljednika Aleksandra II Karađorđevića i Katarine Karađorđević de Silva pokrenute pred Komisijom za povraćaj i obeštećenje upisano je u katastarsku evidenciju u koju su „Vijesti” imale uvid.
Do sada ova imovina koja je uknjižena na hotelsku grupu „ Budvanska rivijera” i hotelsko turističko preduzeće Miločer nije imala opterećenja, niti je upisivana bilo kakva zabilježba srpske kraljevske porodice.
Princ Aleksandar II Karađorđević, Katarina Karađorđević i ostali nasljednici su preko advokata Đorđa Đurišića i Gorana Pajovića, podnijeli zahtjev 7. aprila 2005. da se vrati cjelokupna imovina Karađorđevićima u Crnoj Gori. Imovinu, pored ljetnjikovca, pomoćnih objekata i zemljišta u Miločeru, vinograda, obora, vrtova, pašnjaka u okolini, čine i plac sa rodnom kućom kralja Aleksandra na Cetinju i dvorac “Ljeskovac” na Rijeci Crnojevića…
Komisija za povraćaj i obeštećenje opštine Budva je 2007. odbila zahtjev Karađorđevića, a potom je, nakon prebacivanja nadležnosti na Regionalnu komisiju za povraćaj u Baru, ponovljena odluka budvanske komisije. Obje komisije su imale isti stav da uopšte ne postoji akt o oduzimanju, odnosno, tvrdili su da ne postoji crnogorski akt kojim je imovina oduzeta.
Karađorđevići su uložili žalbu drugostepenom organu – Ministarstvu finansija.
Karađorđevićima je imovina oduzeta 8. marta 1947. godine, odlukom tadašnjeNarodne skupštine FNRJ.
Karađorđevići su ranih tridesetih godina kupili zemlju u Miločerskom parku od starosjedioca. Kraljica Marija Karađorđević je u dvorac uložila 4,5 miliona tadašnjih dinara, a izgradnja je finansirana iz kraljevske blagajne. U ljetnjikovcu je prije nego što je ubijen boravio i njen suprug Aleksandar. Nakon Drugog svetskog rata ljetnjikovac je pretvoren u luksuzni hotel, u kome je nerijetko boravio i Josip Broz Tito.
Crnogorska Vlada atraktivni hoteslki kompeks „Sveti Stefan – Miločer” ustupa 2007. na trodecenijeski zakup kompaniji Adriatic properties
U dugoročni zakup ustupljen je grad hotela „Sveti Stefan” „Vila Miločer”, kao i hotel „Kraljičina plaža”. Skupština Crne Gore prije dvije godine je aminovala aneks ugovora po kome je produžen zakup hotela „Sveti Stefan” i „Vile Miločer” sa 30 na 42 godine. Zakup hotela „Kraljičina plaža”, takođe, je produžen sa 30 na 42 godine , dok je zemljište uz Kraljičinu plažu, gdje se planira gradnja zgrade sa apartmanina za tržište izdato na 90 godina.
Karađorđevići potražuju da im se vrati i zemljište na kome je izgrađen hotel „Kraljičina plaža”, kao i parcela na kojoj kompanija grčkog biznsimena planira da gradi depadanse sa stanovima zatržište.
Adritic properties je predao zahtjev za građevinsku dozvolu kojom traže gradnju novog hotela sa 60 soba i depadansa sa 66 apartmana, kao i rekonstrukciju pet vila. Izdavanje dozvole osporava Opština Budva koja se protivi izgradnji stanova za tržište.
21.novembar Dan opštine Kotor – foto dr Ivo Belan – arhiva Boka News
Zagrepčanin Ivo Belan, penzionisani liječnik porijeklom iz Boke Kotorske, član Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809 – Zagreb, u 81. godini kreće u još jednu 18 kilometara dugu “Trku za mir” između Kotora i Tivta, saopšteno je u nedjelju iz te udruge.
Nekada poznato televizijsko lice iz farmaceutskih reklama, dr Belan je rekreativac maratonac već 45 godina. „Naprosto postanete ovisnik“, kaže Belan, koji je istrčao maratone u New Yorku, Las Vegasu, Hong Kongu, Moskvi, Luxoru( Egipat), na Jamajici u Kingstonu, Londonu, Parizu itd., a kilometraža je rasla na 10, 21, 42 kilometra. Jednom je u Bielu u Švicarskoj na super maratonu istrčao čak 100 kilometara.
Nakon Domovinskog rata je poželio svoj rodni kraj „spojiti“ s Hrvatskom, te je sedam puta trčao od Debelog Brijega na hrvatsko-crnogorskoj granici do Tivta, što je trasa od 31 kilometar. Zadnjih nekoliko godina trči 18 kilometara dugu Trku mira od Kotora do Tivta.
„Posvetio sam je svim mojim Bokeljima, svim ljudima dobre volje koji nisu zaraženi virusom mržnje. Ta sportska manifestacija uočena je i od najviših političkih dužnosnika Crne Gore. U Podgorici me je primio i predsjednik Republike Crne Gore, Filip Vujanović. Čestitao mi je, dao punu podršku i kazao da je ta trka mali doprinos zbližavanju naših zemalja i naroda“, kaže Belan.
U utorak, 21. novembra 2017. na dan opština Kotor i Tivat, maratonac i mirotvorac zaljubljen u svoj stari kraj dr Belan opet trči svoju Trku mira, koja je uvrštena i u službeni program proslave Dana grada Tivta, stoji u saopštenju Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica – 809.
Radionica obnove pješačkog puta u podnožju prevoja Vratlo, u južnom dijelu masiva Orjena uspješno je održana u subotu 18. novembra. Ova komunikacija je rađena u vojne svrhe 80-ih godina 19-og vijeka i povezivala je hercegnovsko zaleđe, preko prevoja Vratlo, sa položajem „Grab“, na istoimenom vrhu (1383 m n. v.).
Desetak volontera radilo je na uklanjanju vegetacije i vraćanju originalnog kamenog plašta gazne površine. Masivni rubni klesani blokovi su nakon 14 decenija upotrebe tu i tamo skliznuli sa puta, pa je glavni i najteži posao bio njihovo vraćanje na prvobitnu lokaciju, a zatim je međuprostor između dva ivičnjaka popunjavan sitnijim kamenom. Nakon šest sati rada rezultat je vidljiv, ali ujedno ukazuje na izuzetno dobru organizaciju, znanje i ogromno potrošeno vrijeme pri prvobitnoj gradnji.
Naime, volonteri su uz sav trud doveli u red nekoliko desetina metara oštećenog puta. Važno je napomenuti da za stare pješačke kamene puteve, austrougarske, ili bilo čije druge, danas u zemlji ne postoji sistemski riješen način održavanja, mada su ovi putevi svake godine sve značajniji za aktivni turizam, pješačenje i planinarenje. Za dio njih postoje planinarski klubovi kao upravljači, ali samo u smislu održavanja markacija i vertikalne signalizacije, te redovnog uklanjanja vegetacije. Zemljani radovi većeg obima na obnovi su ipak posao za nekog drugog, a kroz ovakve volonterske akcije ukazuje se na važnost pronalaska formule kako sačuvati pješačke puteve kao dio našeg graditeljskog nasljeđa i važan segment savremene turističke ponude.
U ovoj radionici, održanoj pod okriljem zajedničkog zimskog programa„Orjen, planina kraj mora“, čiji je koordinator Agencija za razvoj i zaštitu Orjena, osim članova planinarskog kluba „Subra“ kao organizatora, učestvovali su građani, zaposlenici Agencije, članovi NVO Orjen Outdoor, predsjednik MZ Kameno-Žlijebi, Goran Stanovčić, te predsjednik PSCG, Dragan Bulatović, koji je i ličnim primjerom podržao aktivnosti na očuvanju graditeljske baštine naših planina.
Kada sam nedavno napisao kratku povijest Kotora kao podsjetnik da je Kotor vječan a države prolazne a ne obrnuto kako ono danas kažu, “da je vječna”, napisao sam da su, bez obzira kome su pripadali ili čiju su vlast priznavali, Kotorani kroz mnoga stoljeća znali da se bore za svoj grad i da odbrane njegovu autonomiju, jezik i običaje, te svjesni posebnosti svoga grada predavali to zavještanje sa generacije na generaciju koje su ga nastavljale u budućnosti. Zavještanje da branimo grad predato je i nama, ali izgleda da mi nismo dostojni naših predaka. A nije ni čudo.
Koliko Kotorana zna bilo što o povijesti Kotora? Da li su generacije i generacije kotorske djece ikada, išta, učile o gradu koji je zbog svoje univerzalnih vrijdnosti upisan na listu svjetske kulturne baštine ili o svojim slavnim precima koji su stvorili Kotor ovakvim kakav je danas? O Ivanu Bolici, o Ljudevitu Paskvaliću, o heroju Jeronimu Bizantiju, o Nikoli Bući? O nezavismom gradu republici, o odbrani grada od Barbarose, o Lepantskoj bici, o velikom zemljotresu, o Ivu Vizinu i plejadi slavnih bokeljskih pomoraca?
Nikada, ništa, naša, bokeljska, kotorska povijest zatrta je za račun povijesti Crne Gore i to za samo sedamdesetak godina od kada su Boka Kotorska i Kotor “dobrovoljno” ušli u Crnu Goru, očekujući da će ona poštovati ogromno kulturno i prirodno bogatstvo koje su Bokelji i Kotorani unijeli u nju. Svjedoci smo danas tog poštovanja na svakom koraku, svjedoci smo devastacije prirodne, kulturne, ekonomske i svake druge baštine kojoj izgleda nema kraja, a naročito duhovne jer se postepeno, pogotovo kod mladih koji ne poznaju povijest grada i svoje korijene, gubi svijest o svojoj posebnosti, o svom identitetu.
Danas vam predstavljam jednog od tih naših slavnih predaka, kotorskog plemića i pjesnika iz XVI stoljeća,vremena renesanse, Ivana (Joannes) Bolicu (Bolica, Bolicis, Boliris) koji potječe iz stare ugledne kotorske plemićke porodice koja se pominje već u XII stoljeću. Rođen je u Kotoru oko 1520. godine, a tu je i umro 1572 godine i sahranjen. Sin je kotorskog plemića Nikole Ivanova de Bona i Pave (Paule) Zagurović, studirao je pravo u Padovi, a poslije studija se vratio u Kotor gdje je više puta bio sudac, općinski odvjetnik, član Malog vijeća, a bio je i poslanik u Veneciji (1553,1557).
Kotor foto Boka News
Zaljubljen u Kotor i njegove ljepote i ponosan što je Kotoranin, napisao je u Kotoru i svoje najvažnije djelo, pjesmu “Descriptio sinus et urbis Ascriviensis” (Opis zaljeva i grada Kotora), koja nam daje neprocijenjivo vrijednu sliku Boke Kotorske i Kotora iz jednog dalekog vremena.
Bolica je odrastao u Kotoru o kojem pjeva kao o gradu od kamene čipke, o gradu u kojem »još i sad ima tragova stare slobode i koji nije nikada podnosio tvrdo ropstvo, koji nije pobijeđen ni silom ni ratom«. Prenosi nam osjećanje sigurnosti koje je imao u starinskom gradu koji je tada bio neka vrsta republike pod zaštitom Venecije, ali i svoj lokalni patriotizam, Bolica ne zaboravlja svoje korijene, smatra da su Kotorani potomci Askejaca građana Askriviuma, prvobitnog Kotora, još iz doba Grka.Ovaj stari pjesnik iz slavne porodice, koji je u neku ruku oličenje svoga grada, vodi nas u đir kroz Boku Kotorsku i Kotor.
Kotor – Gospa od Zdravlja – foto Boka News
U prvom dijelu pjesme opisuje nam Boku Kotorsku dolazeći s Jadranskog mora i još tada on osjeća, on pjeva, da je to »jedan od najljepsih zaliva na svijetu«, a zatim opisuje Kotor i njegovu okolinu, navodeći lokalitete koji postoje I danas, Vrmac, Puč, Gurdić, Duždevu palatu, kulu sa satom, kotorske crkve…
Kotor noću – Photo Zoran Nikolić
Lijep je je osjećaj kada shvatite, dok čitate stihove kojima pjesnik, skoro 500 godina prije nas opisuje Kotor, da je on gazio isti pločnik koji mi danas gazimo prateći ga u šetnji gradom, da opisuje istu crkvu ili palaču pred kojom mi danas stojimo, kada shvatite da ste i vi dio kotorske povijesti, na neki način da ste i sami povijest, jer postoji neka nevidljiva, kotorska nit koja nas povezuje kroz stoljeća.
Evo jedan dio opisa Kotora iz pjesme koju je sa latinskog preveo Relja Seferovic. Idemo sa pjesnikom u šetnju od Pjace od oružja, pored nekadašnjih crkava sv. Nikole (kafić Ćezare) i sv. Agate (iza palate Pima) do pjace sv. Tripuna :
….
Onom tko uđe u grad širok se otvara prostor
kojem stražari pristup čuvaju; sprijeda stoji
Kneževa palača zlatna, kurija pritišće s desna,
kvestorova pak stoji palača s lijeve strane.
Prislonjena je ondje i kuća zapovjednika
vojnika sa bedema grada, sa trijemovima se dižu
atriji zavojiti, zvoni tu onaj što vrijeme
određuje kad vrše se poslovi i dijeli
sate noćne, daleko on zove, daleko se čuje,
a sebe ne moze čuti, nit’ išta osjeća ondje
gdje tuče toliko puta ponavljajuć’ udarac ranjiv.
Nisam dokon nabrajat ulice niti ceste
popločene, ni način kojim razrješuju one
putokaze na raskrižjima, ni skladšta robe,
dosta nek bude otaca obgrlit krovove i svete
hramove. Naime, tko bi mogao sve to u kratkom
izreći stihu? Dakle: prvi je alfejski porod
koji ti hramove nudi, ako nastaviš ići
k poljani svetog oca, velika zvijezda mora,
Patarski junak, bliži žrtvenik prisvaja sebi.
uz njega djevica sjedi i spustivši kosu niz leđa
raširene ti ruke i izbočene grudi ti kazuje,
unutrašnjost zatvarajući svog hrama.
Odavde dalje se pruža široki trg, odasvud
krovove strme vidiš i prvo hram veličanstven
Tripunu frigijskom posvećen, kaže se ondje golem,
poduprt mramornim stupovljem trijem se podiže desno
