Predpremijera dokumentarne serije „Na veslu priča Boka“, zajedničkog projekta Matice Boke i Udruženja „Šta hoćeš“ biće priređena 3.oktobra u Tivtu i 4.oktobra u Herceg Novom.
Uoči televizijske premijere, tivatska publika će u Porto Montenegru u Zbirci pomorskog nasljeđa 3. oktobra u 20 časova, a hercegnovska u Dvorani Park 4. oktobra u 20 časova, imati priliku da vidi djelove serije snimljene ljetos u Boki i popriča sa autorima serijala. Akteri, književnici i publicisti, Vuk Krnjević, Mašo Čekić, Vlasta Mandić, Zoran Mujbegović, Neven Staničić, Olivera Doklestić, Siniša Luković i Željko Starčević su tokom ovoga ljeta na najljepšim morskim lokacijama u Boki svojim pričama započeli regionalizaciju ovoga međunarodnog projekta.
Publika će imati priliku da pogleda posebnu epizodu „Suhomeđa“ od 26 minuta koja prenosi djelove razgovora sa autorima o serijalu. Snimanje prvih devet epizoda serije u Crnoj Gori pomogli su opštine Tivat i Herceg-Novi, kao i TO Tivat, Porto Montenegro i Luštica Bej.
Originalni kocept serije „Na veslu priča“ po kome eminentni književni stvaraoci veslajući po vodama svojih gradova pričaju originalne priče posvećene prirodi, u kratkoj formi do petnaest minuta trajanja, već tri sezone se uspješno emituje na RTS. „Bila je čast ovoga leta sarađivati sa intelektualnom stvaralačkom elitom Boke u mizanscenu koji samo premisao može da stvori…i čovek da pokvari.
Poster Na Veslu PricaBoka
Usmena kultura u osnovi drži ponos i poštovanje prema tradiciji, što beseda u ovim krajevima svakako jeste, ali i intiman odnos prema prirodi. Potpuna posebnost priča, i žanrovska, od istorijskih preko potpuno ličnih do bajke, kao i lokacija na kojima su priče snimljene, zahtevala je takođe autorski tretman što atmosferom, pristupom montaži, boji i predelu, što originalnom muzikom koja prati svaku priču. Nadamo se da smo uspeli da kreiramo jedan kovčeg duhovnog i prirodnog blaga vredan čuvanja. Jedva čekamo da ga podelimo sa publikom u Boki Kotorskoj“, rekao je reditelj i autor koncepta Rastko Šejić.
Snimanje na Veslu
Željko Komnenović, izvršni producent serije koja je nastala u partnerstvu Udruženja „Šta hoćeš“ i Matice Boke, svoje zadovoljstvo realizacijom projekta iskazao je riječima. „Rijetko se ljudi nađu i prepoznaju kao svoji, ali kada se to desi otvori se prostor za čuda. I estetikom i etikom, snažnim moralnim načelima, TV serija „Na veslu priča“ govori o vrijednostima koje ne smemo zaboraviti, skrajnuti, bez obzira na globalistički materijalizam i lažnu brzinu koju nam era nameće, jer definišu naš identitet. Siguran sam da će Bokelji to umjeti da prepoznaju“, istakao je Komnenović.
U neslužbenoj posjeti Turističkoj organizaciji Herceg Novi boravila delegacija iz Turske, koju su činili dvoje novinara televizije TEVE2 i dvoje predstavnika agencije Maximo Travel Turkey, saopštili su danas iz TO Herceg Novi.
Delegacija, koju je predvodila direktorica budvanske filijale agencije Maximo Travel, Kristina Jonica, prije Herceg Novog obišla je i druge primorske gradove u Crnoj Gori, o kojoj prave objedinjenu turističku reportažu.
U pratnji predstavnika lokalne TO, gosti iz Turske obišli su najvažnije gradske znamenitosti i napravili veliki broj snimaka i fotografija, kao i kratku video reportažu na Trgu Nikole Đurkovića, saopšteno je iz TO Herceg Novi.
Bližimo se kraju septembra, prvom jesenskom mjesecu. Ovogodišnji septembar pokazao je sve ono što nisu tri ljetna mjeseca; oborine i niže temperature vazduha od višegodišnjeg prosjeka.
Površinske temperature mora su od 20 do 22 stepena, a s obzirom na ugodne dnevne temperature vazduha, možemo kazati da ćemo do kraja sedmice iskusiti tragove babljeg ljeta. Ipak, jača promjena vremena moguća je u prvom dijelu nadolazeće sedmice.
Prema aktualnim prognostičkim materijalima, krajem ponedjeljka stiže nam naoblačenje kao uvod u nestabilne i hladnije dan sredinom sljedeće sedmice.
Srijeda:
Promjenljivo oblačno, na jugu sa sunčanim intervalima, a tokom dana mjestimično kiša ili pljusak praćen grmljavinom, prvenstveno u centralnim i sjevernim predjelima i području Boke.
Vjetar uglavnom slab do umjeren, promjenljivog smjera. Najviša dnevna temperatura od 13 do 25 stepeni.
Četvrtak:
Promjenljivo oblačno, tokom dana mjestimično kiša ili pljusak sa grmljavinom u centralnim i sjevernim predjelima, padavine se očekuju i na području Boke. Vjetar slab do umjeren promjenljivog smjera.
Tokom jutra po kotlinama i riječnim dolinama očekuje se magla ili niska oblačnost. J
utarnja temperatura vazduha od 7 do 18, najviša dnevna od 14 do 24 stepena.
„Žensko nasljeđe kao pokretač razvoja Crne Gore – Kakav Muzej žena nam treba?”
Od 22. do 24. septembra na Cetinju i u Kotoru realizovano je više programa u okviru projekta „Žensko nasljeđe kao pokretač razvoja Crne Gore – Kakav Muzej žena nam treba?” koji, uz podršku UNESCO/Program participacije i u saradnji sa Crnogorskom nacionalnom komisijom za UNESCO, realizuje NVO NOVA Centar za feminističku kulturu.
Osnovni cilj svih programa, i projekta u cjelini, jeste da se Inicijativa za osnivanje Muzeja žena Crne Gore, ustanovljena još 2013. godine, dalje razvije i da se obezbijede što bolji uslovi za osnivanje Muzeja žena Crne Gore kao savremene i angažovane institucije kulture koja odgovara na savremene potrebe zajednice.
U saradnji sa Narodnim muzejom Crne Gore, u Crnogorskoj galeriji savremenih umjetnosti „Miodrag Dado Đurić“, organizovana je radionica za kustose/kinje „Feministički aktivizam i savremena muzeologija: Sjećanje na tegobne istorije u muzejima“, koju je vodila prof. dr. Viv Golding, direktorica istraživačkih studija i redovna profesorica u Školi muzejskih studija na Univerzitetu Lester, Velika Britanija.
Panel diskusija „Kakav Muzej žena nam treba“ održana je u Ministarstvu kulture 22. septembra. U panel diskusiji su učestvovali različiti akteri koji su zainteresovani za osnivanje Muzeja žena: predstavnice/ci civilnog sektora, institucija kulture i obrazovanja, institucija odgovornih za zaštitu ljudskih prava, turističke organizacije Kotor, kulturnih industrija, međunarodnih organizacija, kao i druge učesnice/ci koji su sa različitih pozicija govorili o značaju osnivanja Muzeja žena.
U Kotoru je 23. i 24. održana radionica Radne grupe za izradu Elaborata o opravdanosti osnivanja Muzeja žena „Kakav Muzej žena nam treba?“ na kojoj su sumirani rezultati panel diskusije i definisan dalji razvoj Inicijative za osnivanju Muzeja žena Crne Gore.
Takođe, kao prateći program, u Crnogorskoj galeriji umjetnosti „Miodrag Dado Đurić“ na Cetinju je otvorena je izložba „Drugarice – Ženski pokret u Crnoj Gori 1943-1953“. Autorke izložbe su Nataša Nelević i Natalija Vujošević, nosilac projekta je Narodni muzej Crne Gore, a partneri na projektu su Nacionalna biblioteka „Đurđe Crnojević“, Arhivsko odjeljenje za istoriju radničkog pokreta Državnog arhiva Crne Gore i Služba za odnose sa javnošću Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore (foto arhiv).
Izložbu je podržalo Ministarstvo kulture dajući time doprinos Inicijativi za osnivanje Muzeja žena i projektu „Žensko nasljeđe kao pokretač razvoja Crne Gore – Kakav Muzej žena nam treba?“ koji je podržao UNESCO.
Zavod za udžbenike i nastavna sredstva iz Podgorice objavio je ovih dana u svojoj antologijskoj ediciji Savremnik knjigu Krug začaranog vremena Miraša Martinovića; urednica ovog izdanja je Jadranka Đerković, a glavni urednik Radule Novović.
Poetska zbirka Krug začaranog vremena, predstavlja sintezu Martinovićevog pjesništva, njegovu poetiku, oblikovnu u protekle tri decenije. Ovo je je neka vrsta civilazacijskog brevijara, atalasa koji oslivakava puteve, gradove, ljude, prošlost ocrtanu rukom pjesničkog maga, organon u kome odjekuju glasovi, vremena, obredi, ličnosti, istorija i pamaćenje, sve podignuto do fikcije koja emanira talasima unutrašnjeg mora, stvarajući sopstveno more po kojem pjesnik samouvjereno plovi.
Centar tog atlasa je Crna Gora, iz koje se umnožavaju putevi, glasovi, horizonti i stvara veza sa starim civilizacijama koje su na njenom licu ostavile tragove, ali i na onim udaljenim sa kojima je vežu nevdiljive niti koje pjesnik iznosi iz tame vremena na svjetlost dana.
Martinović prepoznaje te tragove, iscrtavajući novu mapu, na kojoj je obilježio mjesta sjećanja, a uspostavio sakralno vrijeme, koje struji kroz njene poetsko – prozne segemente. Kada se pročita ova knjiga stiče se utisak da ste razgledali krhotine velike razbijene vaze koje je Martinović sakupljao na raznim mjestima, u različitim vremenima, čitajući nevidljive šare, praveći novu vazu od sna, metafizike i imaginacije, tog nepotrošivog i neprolaznog metarjala. Odčaravajući drevni govor, a uspostavljajući veze upravo s dubinskim sakralnim vremenom, čiji se šum čuje na ovim stranicama.
Krug začaranog vremena nije zbir prethodnih Martinovićevih knjiga, ali jeste njihov odjek, ponovo uspostavljena veza, nanovo konfigurisani tekst. Sada je, kroz prethodno pjesništvo vodila druga ruka, drugi dah i duh se profilisao kroz pjesničke cjeline, nove su starima dale drugi sjaj i drugi kontekst. Uspostavljena je konačna mapa nevidljivih zbivanja na stvarnim artefaktima.
Knjigu Krug začaranog vremena čini deset cjelina: Krugovi u pjesku, Prevalisa, Nevidljivi ljetopis, Govor kraljeva, Govor zemlje, Pogledaj dom svoj Agalone, Sašaptavanje s memorijom, Luk i lira, Dan koji nije prošao, Možda Aleksnadrija.
Poetska zbirka Krug začaranog vremena biće promovisana na predstojećem 3. internacionalnom sajmu knjiga u Podgorici.
Među desetak luksuznih i vrlo vrijednih rezidencijalnih objekata iz portfelja državnog vlasništva kojima će, najvjerojatnije već do kraja rujna, Ministarstvo državne imovine RH oglasiti prodaju na međunarodnom natječaju, nalaze se i dvije dubrovačke vile: vila Čingrija i Titova vila u Kuparima. I dok nije tajna kako je za vilu Čingriju budući vlasnik već poznat, za Titovu vilu tek će se vidjeti.
Naime, ministar državne imovine Goran Marić upravo je tijekom boravka u Dubrovniku, nakon sastanka s dubrovačko-neretvanskim županom Nikolom Dobroslavićem i gradonačelnikom Dubrovnika Matom Frankovićem, objavio kako je s gradonačelnikom postignut dogovor o sudbini vile Čingrije za koju je, inače, već bio pripremljen javni natječaj za prodaju.
Za Čingriju će država tražiti kunsku protuvrijednost od oko dva milijuna eura, dok se za Titovu vilu iznos ne zna, jer vještaci još ne mogu procijeniti ni veličinu parcele ni “knjižiti” nekretnine koje se na njoj nalaze.
Privatna plaža
– No, kad je gradonačelnik iskazao ozbiljan interes za preuzimanje vile Čingrije po procijenjenoj vrijednosti, u roku 30 dana ćemo pripremiti ugovor i Grad će uskoro postati vlasnik te vile.
Tako bi konačno trebala biti dovršena prodaja vile koju je početkom 20. stoljeća, na 35 metara visokoj stijeni iznad mora na predjelu Boninovo, oko 1200 metara jednake udaljenosti od zidina Grada i luke Gruž, izgradio bivši dubrovački gradonačelnik Pero Čingrija.
Ugledni intelektualac i političar još za života je imao svoju ulicu (sadašnju Široku ulicu u povijesnoj jezgri, dok ulica uz vilu nosi njegovo ime), a povjesničari kažu da je uz Frana Supila bio jedan od najuspješnijih političara Dubrovnika i Dalmacije koji je odlučujuće utjecao na poraz autonomaša u Dalmaciji. Kao priznati odvjetnik, Čingrija je od 1878. do 1882. te od 1899. do 1911. bio gradonačelnik Dubrovnika. Vodio je i hrvatsku Narodnu stranku za Dalmaciju.
Vila koju je izgradio imala je privatnu plažu, u kamen uklesane skaline i stihove. Postala je okupljalište vodećih intelektualaca onog doba, a tijekom Drugog svjetskog rata bila je sjedište njemačke uprave Dubrovnika.
Kad bi zidovi mogli pričati, sigurno bismo doznali neotkrivene priče, pa i one kada je tijekom rata ugostila jednog od nacističkih glavešina te zapovjednika ratnog zrakoplovstva Luftwaffea Hermanna Göringa, koji je u Trećem Reichu bio dogovoreni nasljednik Hitlera.
Nakon rata vila je neko vrijeme bila luksuzni smještajni i ugostiteljski objekt, iznajmljivala se strancima, a zatim je ustupljena Hrvatskoj radioteleviziji, koja je tu imala sjedište dubrovačkog dopisništva i odjela Odašiljači i veze.
Vila Čingrija
Otvoreno za javnost
No, prije tri godine je napuštena i od tada je predmet interesa bivše i aktualne gradske uprave. Bivši gradonačelnik Andro Vlahušić Čingriju je zamislio kao ključni objekt buduće pješačke zone te je s bivšim potpredsjednikom Vlade Slavkom Linićem dogovorio otkup iz državnog portfelja.
– Odlučeno je da vila mora ići u procjenu, a kad je Grad kupi, dobivat će najam i sama će sebe isplatiti. To treba biti prostor s vrhunskim restoranom u zgradi i okolnim prostorom gdje može stati i do tisuću ljudi – rekao je Vlahušić za medije i poručio Frankoviću da prihvati sve njegove projekte ako želi biti uspješan gradonačelnik.
Kao da odgovara na pitanje koje nije čuo, Franković je novinare izvijestio kako je cilj da prostor postane otvoren, a ne da postane privatno vlasništvo koje bi ga zatvorilo za javnost. Mnogo više o namjeni prostora odlučit će se nakon otkupa vile, pa i o mogućoj komercijalizaciji toga prestižnog prostora. Također, Franković je ponovio prijašnju Vlahušićevu “mantru”:
– Grad Dubrovnik želi kupiti sve nekretnine od značenja!
Među brojnim, gotovo zaboravljenim vrijednim, ali tržišno neiskorištenim, državnim rezidencijalnim objektima na jugu Jadrana je i Titova vila. Ali ne ona u Lapadu, nego u Kuparima. Na upit o sudbini te vile u borovu šumarku uz more, skrovitoj uvali nedaleko od nekadašnjeg vojnog kompleksa Kupari, ministar Marić je lakonski odgovorio.
– Koja od Titovih vila? Mnogo ih je – kazao je, dajući do znanja da procjena vrijednosti objekta još nije obavljena.
U borovoj šumi
Nije tajna da je vila znatno oštećena u listopadu 1991. godine, tijekom granatiranja jugovojske početkom Domovinskog rata na jugu domovine. Nakon oslobođenja Dubrovnika i okolice tu je bilo sjedište Zapovjedništva južnog bojišta, a zatim i Zbornog područja Ston, da bi je od potpune devastacije (sa)čuvala jedna od tu stacioniranih postrojbi Hrvatske vojske. Novinari su tu boravili zadnji put tijekom jedne pokazne vježbe HV-a prije šest godina i uvjerili se u njezino relativno dobro stanje. Možda najbolji primjer nebrige države je upravo ta “južna” Titova vila.
Važno je reći kako je, zapravo, riječ o dvjema vilama: Borovka 1 i 2, nazvanima po gustoj borovoj šumi u kojoj su smještene.
Najvjerojatniji kupac je ruska “Avenue grupa”, koja je već dobila kompleks Kupara na uporabu uz rok od 99 godina. Time bi se cijeli kompleks bivše Vojne ustanove Kupari objedinio u jednu funkcionalnu cjelinu.
Maršalov lift za spuštanje u bazen
Rušenje hotela u sklopu bivšega kompleksa najavljeno je već za ovu jesen, a posjed Titove vile u Kuparima, čija vrijednost javno još nije poznata, bit će svakako vlasnički dragulj u portfelju novog vlasnika, tko god on bio.
Hrvatska vojska je još u doba Domovinskog rata u podrumskim prostorijama kuparske Titove vile otkrila bazen. Uz njega se nalazila specijalna dizalica kojom se, u posebnoj stolici, već ostarjeli i teško pokretni maršal spuštao u bazen. Govori se da se voda u bazenu u ono doba posebno grijala, zbog čega su i računi za struju bili enormno visoki.
Licitacija bi podignula cijenu
U investicijskim krugovima vila Čingrija se spominjala kao idealna lokacija za ekskluzivan boutique hotel. Agenti za nekretnine procjenjivali su njezinu vrijednost na barem dva milijuna eura. Da je država ponudila na licitaciji, na otvorenom tržištu, mogla je postići 30 i više posto višu cijenu, a neki su razmišljali i o davanju rezidencijalnog objekta u 90-godišnju koncesiju, po modelu sličnom kompleksu Kupara.
Čak tri hiljade tona čelika krije podmorje pulske luke, nekad najveće vojne luke na Jadranu. Ima tu svega, od austrougarskih sekcija brodova iz brodogradilišta Uljanika, sitnih ostataka s potopljenih brodova poput legendarnog Viribus Unitisa, najvećeg vojnog broda u mornaričkoj floti Austro-Ugarske pa sve do ogromnih sidrenih vezova, olupina manjih ribarica, ali i smeća, pa čak i zaostalih mina i bombi. Prava je to riznica povijesti ovoga grada kojem je značaj vojne luke opadao nakon Prvog svjetskog rata i propasti Austro-Ugarske monarhije prije stotinu godina.
Sigurno mu na ruku nije išla i velika devastacija u bombardiranju nakon Drugog svjetskog rata čiji su krateri još itekako vidljivi u podmorju luke. Iz svih tih razdoblja pulska luka skriva povijesne činjenice, manje znane Puležanima, ali i ostatku javnosti. Ali prisjete se vrlo brzo svi te povijesti kada, primjerice, u luku doplovi veliki putnički kruzer pa iz nje ne može izaći.
– Bilo je to prije šest-sedam godina. U luku je uplovio jedan veliki kruzer i nije se usidrio u uvali Žunac, malo dalje u luci. Bacio je sidro i čekao povratak putnika. Međutim, kada je htio isploviti, došlo je do problema. Sidro mu je zapelo i nikako ga nisu mogli izvaditi. Brzo smo zvali ronioce i svu pomoć kako bismo pomogli u ovom slučaju. Naime, njihovo je sidro zapelo za veliki sidreni blok iz doba Austro-Ugarske i nikako ga nisu mogli otkačiti – priča nam Florian Veneruzzo iz pulske Lučke uprave. I to nije bio jedini takav slučaj.
Blokovi od 7 tona
Naime, riječ je o ogromnim blokovima od sedam-osam tona koji su široki i visoki po dva metra te su za morsko dno prikačeni s tri ogromna sidra poput lopata. Na vrhu imaju divovski lanac te su nekad s tim lancem bili prikačeni za velike metalne plutače po kojoj se moglo čak i šetati. Na njih bi se u to doba ratne slave Pule “kačili” vojni brodovi. Sada se za dno “kače” veliki putnički luksuzni kruzeri jer i nakon više od stotinu godina luka još nije “očišćena” od tih sidara.
Kaže da su svojedobno s nekoliko tvrtki razgovarali o čišćenju luke, a ta je tema bila aktualna posebno nakon što je sagrađena nova kanalizacija. – Naime, čišćenjem bi se odstranio smrdljivi mulj koji je negdje debeo i do 10 metara i nije opasan ni otrovan – kaže nam Veneruzzo, ali bi se i produbila luka, što bi bilo od značajne koristi za putnički promet. Međutim, to je iznimno skup pothvat, doznajemo, koji bi koštao više desetaka milijuna eura, tako da je zasad tak projekt stavljen sa strane, barem dok se ne pokrene projekt velikog putničkog terminala vrijednog oko milijardu kuna za čiju je gradnju zainteresiran investitor iz Venecije, Venezia Terminal Passeggeri.
– Ipak, javilo nam se nekoliko tvrtki koje su bile zainteresirane bez naknade izvaditi iz luke sve željezo, što bi nama bilo dobro došlo. Zauzvrat su tražili da oni to što izvade i preuzmu te si tako namire troškove. Ali tada se konzervatori s time nisu složili, nego su naložili da se svako sidro očisti i spremi. I tako je sve ostalo na tome jer je to veliki trošak vrijedan milijune eura. A za to bi trebao biti zaposlen cijeli tim ljudi i to se sigurno ne bi napravilo u mjesec dana, već u nekoliko godina. Uvijek postoji neka administrativna kočnica zašto se nešto ne može napraviti, a luka je poput cesta. Nikakvo romantično mjesto, nego mjesto za transport robe i ljudi – nastavlja Veneruzzo. Dodaje da je dosad iz luke izvađeno samo nekoliko takvih sidrišta koja su smetala drugim brodovima. Jedno se, primjerice, danas nalazi u luci Mandrač, a drugo u carinskoj zoni luke. Za druga se ne zna gdje su.
Za vađenje željeza iz luke svojedobno je bio zainteresiran ronilac Boris Rosanda, ali kaže da do toga nikad nije došlo jer mu je rečeno, kaže, da konzervatori to stopiraju.
– Jesmo, bili smo zainteresirani, a tada su nam rekli da konzervatori to ne daju da radimo, iako ne znam što se tamo ima štititi. Ima puno važnijih stvari na obali, poput Katarine ili lukobrana, koje bi trebali štititi – tvrdi nam Rosanda. Napominje da je sve sasječeno još u korijenu jer su najprije trebali odraditi snimanje samog dna da vide koliko je toga uopće na dnu ostalo.
– Da, znamo da su tu sidreni vezovi, ali i dalje ne znamo koliko ih je. Teško mi je reći koliko je toga na dnu, ne bih sada htio bacati neke brojke pa tako ne mogu dati ni procjenu te vrijednosti. Imali smo njihovu skicu, ali moramo znati da su poslije Prvog svjetskog rata tu bile i druge mornarice i dosta je toga izvađeno. Zato je bilo potrebno najprije snimiti dno – objašnjava Rosanda te dodaje da ni druge tvrtke koje su htjele napraviti isto kao i oni nisu bolje prošle. Zato se na kraju od svega odustalo, a sada se vezovi vade nesustavno, kako kome smetaju. Doduše, kako doznajemo, onaj u carinskoj zoni konzervatori nisu ni pogledali. Tamo stoji usred lučkog otpada čekajući bolje dane.
Brodovi u dva reda
A sidreni vezovi bili su postavljeni duž cijele luke. Kako kažu stare austrougarske skice, bilo ih je čak 71 raznih veličina. Svi su imali i plutače, koje su u međuvremenu završile u rezalištima. Bio je to dio velikog sustava vojne luke koja je nekad imala i obalna privezišta koja su kasnije zatrpana nasipavanjem, nakon Drugog svjetskog rata.
– Austrijanci su to projektirali bez greške – tvrdi Veneruzzo. A povjesničar Raul Marsetič, koji se posebno u svojem radu bavi i vojnom poviješću luke, kaže da je taj sustav nastao jer veliki vojni brodovi nisu mogli biti usidreni uz obalu pa je austrougarska mornarica uzduž pulskog zaljeva postavila veliko betonsko kamenje i plutače za najveće brodove flote.
– Ti su brodovi bili usidreni u dva reda po dužini, a najvažniji i najveći brodovi bili su najdublje u luci kako bi bili zaštićeni u slučaju napada. Zadnji brod flote bio je zapovjedni brod Viribus Unitis koji je bio usidren ispred Vargarole. Bio je dugačak 100 metara, a na kraju mu ni to što je bio zaštićen nije pomoglo jer je bio potopljen upravo u luci. Uglavnom, brodovi su bili privezani uz plutače, a blokovi su bili postavljeni na dno, dakle na dubinu od 25 do 30 metara – priča nam Marsetič, inače znanstvenik u rovinjskom Centru za povijesna istraživanja.
Povijesne skice i ostaci sidrišta kažu da su veliki brodovi bili usidreni u vanjskom dijelu zaljeva od Vargarole pa do lukobrana koji je bio granica vojne luke.
– Taj lukobran sagrađen je početkom 20. stoljeća i nikada nije dovršen, dok je sidreni sustav postavljen kroz niz godina isto u tom periodu. Ali upravo taj lukobran stvorio je tada najveću ratnu luku Austro-Ugarske – tvrdi nam Marsetič.
Zanimljivo da se konzervatori dosad, usprkos tome što nisu dozvolili vađenje sidrenih vezova, time nisu bavili. Više ih je zanimalo mjesto gdje je Viribus Unitis, najveći brod vojne flote koji je potopljen 1. studenoga 1918. godine. Riječ je o prvom austrougarskom dreadnought bojnom brodu klase Tegetthoff koji je izgrađen u brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino u Trstu. On je nakon završetka rata, kao i sve brodovlje austrougarske ratne mornarice, prešao u hrvatske ruke, a čim se na njemu zavijorila hrvatska zastava, potopljen je u akciji Prepad na Pulu. Potopili su ga talijanski vojni diverzanti koji su nakon povratka u svoju domovinu poslije ovog pothvata odlikovani i proglašeni narodnim herojima.
Potonuće Viribus Unitisa, čiji naziv u prijevodu znači Zajedničkim snagama, što je bio moto tadašnjeg vladara Franza Josefa I., i dandanas, stotinu godina poslije, intrigira povjesničare. Tvrdi se da je tada na brodu bilo oko 900 mornara, a da ih je 400 poginulo. Marsetič smatra da to nije istina.
– U svim se spisima govori da je poginulo između 300 i 400 mornara, ali to ne stoji jer su imali vremena napustiti brod. Naime, kada su talijanski diverzanti stavili minu uz trup broda obavijetili su posadu da je brod miniran i da će brzo eksplodirati. Kapetan je tada zapovijedio evakuaciju 900 mornara, članova posade. Imali su vremena skloniti se. Dakle, kada je eksplodirala mina, velik dio njih otišao je s broda. Na mornaričkom groblju u Puli u registrima ukopa stoji da je ovdje pokopan 31 član tog broda, koji su isplivali na obalu kroz mjesec dana. Neka je još toliko ljudi ostalo na brodu, dolazimo do brojke od najviše 100 poginulih mornara – zaključuje Marsetič.
Sidreni sustav
– Nismo se dosad bavili sidrenim sustavom, nego smo samo pokušali pronaći ostatke Viribus Unitisa koji je za vrijeme Italije izvađen iz pulske luke – tvrdi podvodni arheolog Kruno Zubčić. Istraživanja su se provodila u više navrata i nastavit će se, naglašava da nema puno ostataka, ali ono što su pronašli je dragocjeno.
– Danas u Puli nemate opipljivu materijalnu ostavštinu s tog broda. Njegovo sidro i dio prove završili su u muzeju u Veneciji. Postojala je želja da se taj brod u cijelosti izvadi nekoliko mjeseci nakon što je potopljen, ali se odustalo od toga pa su ga minirali i vadili u dijelovima. To je trajalo više od 20 godina, a može se naći i podatak da su se građani Pule 1924. žalili na to miniranje jer su im pucala stakla na prozorima. Isto tako od brončanih ostataka te oklopnjače 1930. godine u arsenalskoj je ljevaonici izliveno Mussolinijevo poprsje, rad pulskog kipara Romea Endriga koje mu je predano kasnije u Rimu – tvrdi nam podvodni arheolog, koji je na morskom dnu od Viribus Unitisa pronašao samo sitnice – četiri vrste keramičkih pločica, ostaci WC školjke, brave s nekog ormara, jedan potplat cipele, staklo od nivokaza.
– Tijekom mojih istraživanja nađen je mali dio toga jer je, naravno, većina izvađena, ali još ima tog sitnog materijala koji je vrlo zanimljiv. Stoga će se istraživanja o ovoj vojnoj grdosiji nastaviti, a na prigodan će se način i zabilježiti 100. godišnjica njegova potonuća – zaključuje Kruno Zubčić, arheolog Hrvatskog restauratorskog zavoda.
U kompleksu parka na rtu Župa nepoznati počinilac posjekao je nekoliko stabala čempresa i eukaliptusa, a zabrinuti građani su to javili medijima.
Oboreno je ukupno desetak stabala, a na sjevernoj strani kompleksa je probijena i metalna ograda, kako bi se posječeno drveće izvuklo i odnijelo iz parka.
Dragan Bućin, zamjenik generalnog direktora HTP „Mimoza“ u čijem je većinskom vlasništvu zemljipni kompleks na Župi, novinarima je međutim, kazao da je riječ o dogovorenim aktivnostima.
“U pitanju su isključivo suva stabla. Dogovorili smo sa jednim vajarom da ih ukloni i iskoristi za svoje potrebe, da se mi ne bi tim bavili. U parku je pored ovih osušenih, palo još nekoliko stabala više stabala pa je i njih takođe potrebno ukloniti”, objasno je Bučin.
On je istakao da je riječ o komercijalnom aranžmanu i da „Mimoza“ nije nikome prodavala drvenu građu, odnosno oblovinu sa Župe.
Javna ustanova Kulturni centar „Nikola Đurković” Kotor – Gradska biblioteka i čitaonica, u saradnji sa kotorskim Institutom za biologiju mora, organizuje predavanje za učenike od trećeg do šestog razreda osnovnih škola na temu “Morske kornjače i delfini”.
Predavanje će u četvrtak 28. septembra u čitaonici biblioteke održati mr Slađana Gvozdenović, a početak je u 17 sati.
“Dan kasnije, u petak, 29. septembra u isto vrijeme organizovaćemo i posjetu Institutu za biologiju mora Kotor, a mjesto okupljanja je park ispred Instituta u 16 sati i 50 minuta” – obavještavaju iz Kulturnog centra.
Koordinatorka programa je bibliotekarka Jelena Vukasović.
Prilaz tvrđavi Grabovac sa pogledom na tivatski dio Bokokotorskog zaliva
Povodom Dana turizma i Dana zelene kupovine, koji se u svijetu obilježavaju 27 i 28. septembra, Turistička organizacija Tivat će na više lokacija zahvaćenih požarima na prostoru opštine Tivat, zasaditi sadnice stabala i ostalog bilja.
Ova aktivnost je planirana za četvrtak 28. septembra 2017. godine u jutarnjim časovima, a obaviće jezaposleni u Turističkoj organizaciji Tivat.
S obzirom na požarima zahvaćenim oblastima koja su ranije obilovala brojnom biljnom vegetacijom, a neposredno u blizini pješačkih staza i ornitološkog rezervata Solila, ideja je bila da ovaj dan obilježimo na najkorisniji način – pošumljavanjem.
Na ovaj način stavljamo akcenat i na ljepote aktivnog turizma i kretanja, okrenutosti prirodi i čarima koje ona ima u asocijaciji na neko mjesto, a posebno kada je u pitanju vansezonski period, kao što je upravo ovaj period godine, poručuju iz TO Tivat.
