Tradicionalna manifestacija “Bokeška maslina” biće održana u petak, 7. Jula 2017. godine na gradskoj rivi Pine – Tivat a u organizaciji Maslinarskog društva „Boka“ i Turističke organizacije Tivat, biće održana
Proizvođači maslinovog ulja i proizvoda na bazi maslina (kozmetički preparati, sapuni, suveniri…), pršuta, sira, vina, meda i ostalih domaćih proizvoda imaće priliku da se predstave u okviru ove tradicionalne manifestacije.
Program počinje u 18 sati sa promocijom i degustacijom domaćih proizvoda, a početak zabavnog dijela programa, u kojem učestvuje muzički sastav „Škuribanda”, predviđen je za 21.
Petak, 07. Jul – Gradska riva Pine od 18:00 do 24:00 h – Ulaz slobodan – Dobrodošli!
Na jugu će u ranim jutarnjim satima još ponegdje moguća slaba kiša, a zatim pretežno sunčano. U sjevernim predjelima promjenljivo oblačno, prijepodne povremeno kiša, poslijepodne postepeno razvedravanje.
Vjetar povremeno umjeren do pojačan, na udare i jak, sjeverni i sjeveroistočni.
Jutarnja temperatura vazduha od 9 do 21, najviša dnevna od 14 do 32 stepena.
U današnjem izdanju Preporuka za čitanje naredne sedmice, koji realizujemo u saradnji sa hercegnovskom Knjižarom So,donosimo uz koje bismo se to naslove mogli da opustimo pod suncobranom na plaži, ali i da se s pogledom zabodenim u plavu beskonačnost – zapitamo spram stvarnosti u koju smo uronjeni.
Čezare Paveze jedan je od najznačanjnijih italijanskih pisaca XX vijeka. Od ukupno osam napisaih romana Lepo leto je vjerovatno najpoznatiji. Ovo je priča o odrastanju i prvoj ljubavi, a istovremeno i o mladosti i njenoj smrti. Paveze piše izrazitno modernim, fluidnim, ritmičnim stilom, i tako uspijeva da dočara svu složenost senzibiliteta svojih junaka. Čitajući Lepo leto imamao osjećaj da rečenice plešu zavodeći nas tim plesom do posljednje stranice. Izdavač je Lom.
Preko praga je zbirka priča vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija. Nastavljajući najbolju tradiciju pripovijedača na srpskom jeziku autor se okreće sudbinama malih ljudi u svom hercegovačkom podneblju s kraja burnog XX vijeka. Kada piše o pojedinačnim sudbinama savremenika, njihovim nesrećama i zabludama, pisac izdvaja najsvjetlije trenutke njihovog života i nalazi najdragocjenije crte njihovog karaktera. A kada piše o lopti, smijehu, vozovima, o brigama, moru ili manastirima, vladika Grigorije oživljava zaboravljene predjele svoga ratom opustošenog zavičaja. Izdavač je Laguna.
Amerika ja roman slavnog Franca Kafke. Karl Rosman istjeran je iz roditeljskog doma i otpremljen u Ameriku zbog nesrećnog seksualnog čina sa služavkom koja je rodila njegovo dijete. Već od prvih redova romana vidno je da Kafkina Amerika nije i ne može biti stvarna: kip boginje slobode koja diže mač umjesto baklje biće prvo što će mladi Rosman ugledati kada uplovi u njujoršku luku. Autor nas uvodi u jedan izobličeni svijet u kojem se zlosrećni junak bori sa bremenom imaginarne ili stvarne krivice. Očekujući iskupljenje, Rosman pokušava da se obrazuje i radom popravi svoj položaj u društvu. Izdavač je Laguna.
Hugo Prat, Gvido Fuga i Lele Vijanelo nam knjigom Tajna Venecija Korta Maltezea opisuju tri magična i skrivena mjesta u Veneciji u kojima su svaki kutak i svaki kamen prožeti tajnama, legendama i magijom. Kad god se Venecijanci umore od propisanih vrijednosti, oni odlaze na ova tajna mjesta i kako otvaraju vrata tako odlaze u divne predjele i neke druge vječne priče. Tajna Venecija Korta Maltezea nas vodi kroz sedam različitih ruta, bogato ilustrovanih i punih praktičnih savjeta, koje prate kanali dok krivudaju kroz ovaj fascinantan grad. Izdavač je Ukronija
Knjiga Veganski kuvar autora Nikole Pešića prepuna je zdravih recepata. Iz njih se šire mirisi Mediterana, Orijenta, Japana, Indije, Meksika. Nakon što ih pročitamo jedva ćemo čekati da uđemo u kuhinju i sami isprobamo ponuđene ideje. Iznad svega, ovaj kuvar je krajnje savremen. S obzirom da se danas živi jako brzo, ponuđena su nam razna rješenja za uštedu vremena u kuhinji. Iako prvenstveno namijenjena veganima, ova knjiga je veoma korisna i za makrobiotičare gurmanske orijentacije, ljude koji redovno poste i sve one koji žele da unaprijede svoju ishranu. Izdavač je Neopress.
Vodič za vlasnike obiteljskog smještaja autorke Anamarije Cicarelli izuzetno je korisna knjiga za sve one koji žele saznati nešto više o tome kako najbolje pripremiti, prezentovati i oglasiti obiteljski smještaj u cilju bolje popunjenosti. Detaljno je opisano kako bi trebalo da se opremi apartman ili kuća za iznajmljivanje, kako bi trebalo da se komunicira sa gostima, kako poslovati sa turističkim organizacijama i još mnogo toga.. Vodič za vlasnike obiteljskog smještaja biće dragocjena knjiga za sve one koji žele dugoročno da se bave iznajmljivanjem stanova, kuća ili apartmana. Izdavač je Slobodna Dalmacija.
U doba Petrovskog posta valja skrenuti pažnju i na knjige duhovnog sadržaja. Svetilišta i nadališta knjiga je u kojoj nam je autor Novo Tomić detaljno prikazao sva mjesta na koja srpski narod vjekovima dolazi vjerujući u čudotvornu moć materijalnih stvari koje su bile u dodiru sa višim silama. U knjizi se, između ostalih, nalazi i Manastir Savina u kome se čuva čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Savinske, ruka prepodobne Evgenije, dio prsta Sv. apostola Tome te dijelovi moštiju tri velikomučenika: Pantelejmona, Dimitrija i Georgija. Uz obilje podataka, dokumenata, svjedočenja i priča, ova knjiga predstavlja najtemeljniji vodič za upoznavanje sa jednim važnim poljem tradicije i kulture. Izdavač je Laguna.
Demon školske biblioteke uzbudljiv je roman za mlađe tinejdžere u kome je autorka Morea Banićević jednu grupu dvanaestogodišnjaka povela u nevjerovatnu avanturu. Četiri dječaka i dvije djevojčice nabasali su na nečiji zapis, koji se neobjašnjivo vraća i kad ga obrišu. Slova koja nestaju i ponovo se pojavljuju upućuju ih na druge knjige, a rješavanje niza zagonetki vodi ih u staru školsku biblioteku za koju su mislili da više ne postoji. A u njoj se nisu našli slučajno – neko ih je tamo namamio. Demon školske biblioteke prepun je neočekivanih obrta, ali je, prije svega, priča o prijateljstvu i prvim simpatijama. Izdavač je Laguna.
Leonardo Da Vinči Aleksandra Bojovića jedna je u nizu zanimljivh knjiga iz edicije Male knjige o velikim ljudima kroz koju će najmlađi upoznati jednog od najgenijalnijih i najsvestranijih ljudi svih vremena. Da Vinči je bio čovjek koji je svojiim idejama promijenio budućnost. Te ideje našle su primjenu više godina, a nekad i više vijekova nakon njegove smrti. Mona Liza, Tajna večera kao i mnoga druga umjetnička djela i pronalasci svrstavaju ga u sam vrh istorije umjetnosti.. Izdavač je Pčelica.
Podmornica Kraljevine Jugoslavije na doku Arsenala
Izjava Antona Lukovica da Opstini Tivatz poklanja svoju zemlju za Arsenal
Izjava Antona Lukovica da Opstini Tivatz poklanja svoju zemlju za Arsenal
Izjava Antona Lukovica da Opstini Tivatz poklanja svoju zemlju za Arsenal
Pontonski most proizvođen u Arsenalu
Prije tačno 10 godina definitivno su se zatvorila velika metalna vrata na prolazu ispod upravne zgrade MTRZ „Sava Kovačević“, nakon što su kroz njih posljedni put , odlazeći sa posla kućama, prošla ukupno 472 radnika te, najveće tivatske firme. Arsenal kako su svi zvali vojno brodogradilište što ga je krajem 19.vijeka u Tivtu podigla moćna austro-ugarska carevina, otišao je tada u istoriju jer je kompleks te firme preuzeo novi vlasnik – kompanija Adriatic Marinas, kanadskog milijardera Pitera Manka.
Osim njegovih radnika i relativno uske grupe starih Tivćana, malo je ko tada žalio za Arsenalom – „sivim i zarđalim brodogradilištem zastarjele tehnologije i oličenjem zagađenja životne sredine“ kao ga je u posljednjih godinama njegovog 117 ljeta dugog života, crnogorska DPS vlast javno predstaljala. Sve oči, pune nade, bile su uperene u slatkorječiva obećanja novog vlasnika Pitera Manka da će u Tivtu napravitu novu ekonomsku perspektivu – elitni jahting turizam i da će ulaganjem od preko 600 miliona eura, ovdje stvoriti industriju u kojoj će se otvoriti 5 hiljada novih radnih mjesta. Dovoljno da mu se tada odlukom lokalnog parlamenta, dodijeli i status počasnog građanina Tivta. Danas, 10 godina nakon dana kada je Arsenal umro da bi se rodio Porto Montegro, Adriatic Marinas direktno zapošljava manje od dvije trećine ukupnog broja radnika koji su 30.juna 2007. izašli preko kapije MTRZ sa otkazima i za to vrijeme, pozamašnim otpremninama u džepu. Kada se tome doda još nekoliko stotina zaposleniih u firmama koje su u Porto Montenegru otvorile kafiće, restorane, trgovine ili razne druge uslužne servise, ukupan broj zapolenih od „elitne jahting industrije“ u Tivtu, jedva da je dostigao i petinu od 2007. tako lako obećanih 5 hiljada radnika. Tivat danas, 10 godina od zatvaranja Arsenala i početka Porto Montegra, ima najveću stopu nezaposlenosti u Boki Kotorskoj, i jednu od najvećih među opštinama na Crnogorskom primorju…
Najveći „krivac“ zašto se Arsenal svojevremeno „dogodio“ Tivtu bio je komandant Ratne mornarice Austro-Ugarske, admiral Maksimilijan Daublebski fon Šternek koji je, sredinom 1880-tih prepoznao strategijsku važnost i prirodnu pogodnost Boke Kotorske kao ratne luke. Izradio je Elaborat o ustanovljavanju velike vojne baze sa pomorskim Arsenalom – remontnim brodogradilištem u Tivtu i ubijedio je cara Franca Jozefa I da iz državne blagajne „istrese“ stotine i stotine miliona kruna da se u Boki napravi stategijski najvažnija pomorska baza moćne carevine. Svoju „biznis priliku“ tada je vidjela i lokalna vlast i stanovništvo malog ribarskog i težačkog mjesta Tivat pa je Ratnoj mornarici Austro-Ugarske Opština Tivat poklonila zemlju između rta Pakovo i rta Seljanovo radi izgradnje Arsenala „a kako bi domaći ljudi dobili koru kruha“, kao to piše u odluci tadašnjeg Opštinskog vijeća. Najveći dio poklonjene zemlje prethodno je na Opštinu Tivat besplatno prenio njen pravi vlasnik – ugledni brodovlasnik i rudarski magnat iz Kardifa, Anton Luković, rodom sa Prčanja.
Arsenal 2004g.
Napravljeno je novo vojno brodogradilište, lokalno stanovništvo se iz ribara, vinara i izgajivača maslina transformisalo u vrijedne i vješte zanatlije i majstore, a 1889. Arsenal je i zvanično počeo sa radom izvukavši iz mora na navoz radi remonta, svoj prvi brod. Razvoj Arsenala za sobom je povukao i munjevit napredak samog Tivta koji se izuzetno brzo, zahvaljujući novom brodogradilištu, pretvorio u grad sa nizom sadržaja koje bi i danas poželjeli mnogi u Evropi. Predivan veliki Mornarički park koga je u neposrednoj blizini Arsenala, željeći uljepšati okolinu brodogradilišta, 1892. podigao admiral Fon Šternek, i dan danas jedna je od najatraktivnijih i hortikulturno najbogatijih botaničkih bašta na Jadranu. Tivat je u Austro-Ugarskoj godinu dana ranije dobio i prvi orkestar, 1908. počinje sa radom i glinena industrija „Račica“, 1909. osniva se Gradska muzika i odigrava prva fudbalska utakmica, a 1916. ovdje je u pogon puštena i prva električna centrala. Zahvaljujući svom ratnom brodogradilištu, najmlađi bokeljski grad je već krajem 19. i početkom 20.vijeka imao i tri pošte, telegrafsku vezu, carinarnicu, nove puteve, vodovod, škole i zdravstvene stacionare, a u godinama koje su uslijedile nakon Prvog svjetskog rata, kao glavna baza ratne flote Kraljevine Jugoslavije, Arsenal i Tivat su nastavili svoj brzi napredak. U tom periodu Arsenal se afirmiše i kao jedino remontno brodogradilište na istočnoj obali Jadrana osposobljeno da remontuje podmornice što se u brodogradnji smatra najvećim dostignućem i najsloženijim tehničkim poduhvatom. Remont podmornica kao specijalnost tivatskog MTRZ, karakterisao je i naredne decenije njegovog rada pa su naši i podmorničari stranih zemalja, postali i sastavni i potpuno uobičajeni dio života samog Tivta.
Na tehnička dostignuća u brodogradilištu dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka koja su svojom kompleksnošću nerijetko impresionirala i strance, nadograđivalo se ubrzano napredovanje okolne gradske i društvene infrastrukture Tivta što se odražavalo na sve segmente života u tom gradu gdje se već početkom dvadesetih daju prve pozorišne i bioskopske predstave, a grade se i objekti kulture poput Sokolskog i Doma „Jadranske straže“ 1930. i 1931. godine. Nakon ratnih razaranja, Arsenal se obnavlja u socijalističkoj Jugoslaviji poslije Drugog svjetskog rata, postajući glavno remontno brodogradilište njene flote, ali i značajan proizvođač veoma složenih sredstava ratne tehnike. Praveći i izvozeći protivgradne i rakete za osvjetljavanje, pontonske mostove, topove, mine, višecjevne bacače raketa i manje ratne brodove, Arsenal je bio bez premca najkompleksnije industrijsko preduzeće u Crnoj Gori. Zlatno doba počelo je 1974. kada je Arsenal dobio mogućnost da pored domaćih, remontuje i strane ratne brodove. Radeći na više desetina brodova i podmornica RM SSSR, SAD, Libije i nekih drugih zemalja Tivćani su narednih godina ostvarivali vrtoglave profite koji su se mjerili desetinama miliona dolara godišnje, Arsenal i grad su se razvijali izuzetnom brzinom, a standard žitelja Tivta bio je među najboljima u SFRJ. Svemu se počeo nazirati kraj početkom rata u bivšoj SFRJ i uvođenjem sankcija od kojih se MTRZ nikada nije potpuno oporavio, pa je Vlada Crne Gore, na ideju i inicijativu Pitera Manka, 2006. donijela odluku da Arsenal pretvori u veliku marinu za mega jahte i ekskluzivni nautičko-turistički centar. Konačni kraj došao je 30.juna 2007. kada su 472 radnika Arsenala ostala bez posla, a kompleks tivatskog vojnog brodogradilišta preuzeo novi vlasnik – Adriatic Marinas koji će ga koristiti do 2097.
Porto Montenegro sa svojim luksuzom jeste potpuno transformisao imidž Tivta i „povukao nogu“ za mnoge druge veće ili manje strane investitore koji su u proteklih 10 godina došli u „crnogorski Monte Karlo“. Grad jeste postao estetski ljepši, ali je za sada izostao glavni očekivani pozitivan ekonomski efekat za lokalno stanovništvo – obilje obećanih sigurnih i dobro plaćenih novih radnih mjesta, jer gotovo na svim menadžerskim pozicijama u Porto Montenegru rade ili stranci ili ljudi iz Podgorice. Za „domorodce“ većinom ostaju samo niža i nekavlitenija radna mjesta konobara, dokera, sobarica, čistačica, radnika na održavanju… Ni to međutim, nisu sigurni poslovi jer Porto Montenegro uživa status „projekta u razvoju“ pa niti sa jednim svojim zaposlenim nema zaključen stalni radni odnos na neodređeno vrijeme, već ih sve angažuje privremeno, potpisujući sa tim ljudima ugovore o radu na šest mjeseci. Prvenstveno zbog toga Porto ni nakon 10 godina, nije potisnuo „stari, dobri Arsenal“ iz srca Tivćana čije je generacije othranila, odškolovala i u životnom smislu, na svaki način decenijama osiguravala brodograditeljska i remontna industrijska djelatnost Arsenala. Elegantne jahte Porto Montenegra nisu od sivih ratnih brodova Arsenala preotele naklonost lokalnog stanovništva iz jednostavnog razloga zato što su Tivćani od Arsenala živjeli dobro i pouzdano, a i danas jedan broj njih odlazi „trbuhom za kruhom“ da tu svoju brodoremontersku i majstorsku vještinu stečenu u Arsenalu, dokazuje i od nje pristojno zarađuje u „bijelom svijetu“ – od Egipta, Libije, Malte, čak do Kenije.
Arsenal 1901 godine
Privilegija da nikoga ne zapošljava na stalno inače, samo je „vrh ledenog brijega“ kada je Porto Montenegro u pitanju jer je Vlada koju je u tom momentima vodio njegov „bliski prijatelj“ Milo Đukanović kako ga je nazivao i sam Mank, biznisu vremešnog kanadskog milijardera u Tivtu obezbjedila gotovo eksteritorijalni status. Potvrđuju to brojne kontroverzne odredbe Ugovora o prodaji Arsenala koji su Mank i Đukanović potpisali oktobra 2006, po kojima je Porto Montenegro dobio zakup mora i obale na trostruko duži rok nego što je bio maksimalni koji su tada poznavali crmogorski zakoni, prodavac se obavezao da će „uvesti i implementirati gdje je neophodno pravni okvir prihvatljiv za kupca kako bi se uveo željeni poreski režim, koncesije i pravila, zatim carinska i imigraciona pravila i procedure…. radi konkurentnijeg „Okruženja pogodnog za jahte“, a država je poslije po željama investitora crtala i mijenjala plansku dokumentaciju za kompleks koji obuhvata oko 30 hektara najljepše dijala obale Tivta i žmurila na njeno nepoštovanje i uništavanje kulturno-istorijske baštine.
Osim što je je u zakup na 90 godina dala oko 30 hektara zemljišta na obali i oko 60 hektara akvatorijuma Tivatskog zaliva, za kupoprodajnu cijenu od 3,26 miliona eura Vlada je prodala 73 objekta bivšeg Arsenala ukupne površine 206.072 kvadrata, zgradu Doma Vojske površine 1.305 kvadrata, te 174 stavke tehničke opreme Arsenala, knjigovođstvene vrijednosti 5.476.975 eura. Da knjigovođstvena vrijednost pokretne imovine nije bila baš najsrećnije procijenjena, potvrđuje činjenica da je Mank 2008. i 2009. prodao oba plutajuća doka Arsenala koja su mu pripala, dobivši samo za njih od kupaca iz Holandije i Njemačke, ukupno skoro 6 miliona eura.
Zanimljivo, iako ga već odavno nema na terenu bez u nekoliko desetina muzejskih eksponata Zbirke pomorskog nasljeđa Porto Montegera, Arsenal osim u srcima Tivćana i dalje formalno živi i u pravnom poretku Crne Gore. Naime, MTRZ „Sava Kovačević“ u likvidaciji još posluje i deset godina nakon zatvaranje firme, likvidira njenu imovinu i obaveze, bez izgleda da to u skorije vrijeme završi. Neko naime od odgovornih u Vladi, treba da potpiše akt kojim se iz pokretne imovine te firme bez plaćanja PDV-a, isknjižava imovina data 2006. Manku – prvenstveno plutajući dokovi koji su u međuvremenu višestruko skuplje preprodani u inostranstvo.
Čarter ceremonija Rotari kluba Kotor održana je u petak veče na tvrđavi Citadela u Starom gradu, a ovom ceremonijom najnoviji klub rotarijanaca u Crnoj Gori i zvanično je proslavio svoj prijem u Rotary International, organizaciji koja okuplja preko dva miliona članova u 200 zemalja svijeta.
Rotari klub Kotor je sedmi klub u Crnoj Gori, a pripada Distriktu 2483, Crna Gora i Srbija, koji broji oko 1200 članova. Ceremoniju je otvorila Svetlana Radulović Bajković, aktuelna predsjednica kluba a zatim joj je uručena Čarter povelja od strane Guvernera distrikta Velibora Zolaka.
Čarterovanim članovima, osnivačima Rotari kluba Kotor, uručene su značke RK i predstavljeni su pojedinačno: aktuelna predsjednica RK Kotor Svetlana Radulović Bajković i Mileva Pejaković Vujošević buduća predsjednica, Radmila Muk Radičević, Dejan Uskoković (potpredsjednik kluba) Dragana Popović Drašković, Neđeljko Moškov, Ranka Krivokapić (klubska administracija), Nevena Šakotić, Nikola Novaković (projekti), Dragan Roganović, Radmila Beća Radulović (javni imidž kluba), Tripo Božinović, Janko Racković (rizničar kluba), Renata Bergam Grandis, Radovan Rajko Čavor, Bojana Đurović (članstvo kluba) Vujadin Krivokapić, Aleksandra Vučković Otašević (ceremonijal kluba), Dušan Vukšić i Aleksandra Ivanović (sekretarka kluba).
Čarter ceremonija Rotari kluba Kotor
Klub u Kotoru je osnovan na inicijativu Rotari Kluba Budva a kum i mentor kluba bio je Slobodan Bobo Mitrović, počasni član RK Budva i jedan od osnivača RK Podgorica prvog RK u Crnoj Gori. U svom obraćanju Mitrović je kazao da dva miliona Rotarijanaca u preko 200 država svijeta spaja zajednički cilj pokreta: ljubav i tolerancija, dobra volja, mir i prijateljstvo među ljudima. Prva Rotarijanka iz Kotora, Vlasta Mandić rekla je da je rotarijanstvo “vječna ideja, ideja dobročinstva i međusobne tolerancije i ljubavi, a rotarijanci su kao jedna porodica”. Guverner Distrikta Crna Gora i Srbija, Velibor Zolak, naglasio je da je RK Budva u Kotoru do sada realizovao projekat pomoći zubnoj ambulanti u Zavodu za gluvonijemu djecu i projekat opremanja dječijeg i porodiljnog odjeljenja Opšte bolnice Kotor sa oko 170.000 eura.
Rotary pokret koji se drugačije definiše i kao “društvo ljudi na dobrom glasu” je jedina NVO na svijetu koja ima svoju stolicu u Ujedinjenim Nacijama. Cilj ove, kako kažu najveće i najmoćnije svjetske nevladine organizacije, osnovane krajem 19.vijeka u SAD je promocija humanističkih ideja, edukacije, profesije i rada za opšte društveno dobro. Rotarijanci koje je prije 112 godina kao pokret ustanovio ugledni američki advokat Pol Haris se vode visokim moralnim vrijednostima i promovišu tzv. ideal nesebičnog služenja zajednici (Service above all). Rotarijanci RK Kotor su najavili nove projekte u Kotoru i drugim gradovima, a u okviru svečanog programa priredili su i zabavu za okupljene prijatelje i rotarijance na Citadeli.
Priča o Prvom svjetskom ratu na Jadranu je priča koja je vezana za više naroda, država i nacija i veoma je slojevita jer su u borbama na ovom prostoru učestvovale praktično sve zaraćene strane. Iako je bila često skrajnuta na margine istorijskih knjiga, ona je izuzetno važan dio novije istorije cijelog Mediterana – čulo se sinoć na otvaranju multimedijalne izložbe „Nemirno more“ u Zbirci pomorskog nasljeđa Porto Montenegra u Tivtu.
Podjećajući da Tivat i Boka Kotorska imaju veoma bogatu istoriju čiji dobar dio zajednički baštine i Austrija i Crna Gora, vojni ataše Austrije pukovnik Tomas Ahamer je podsjetio na ulogu Boke kao najznačajnije autrougarske pomorske baze u Prvom svjetskom ratu.
„Možemo biti srećni što su ta okrutna vremena velikih ratova iza nas. Rat na nemirnom moru je imao uticaja i na ličnom planu, dakle na familijarnu istoriju ljudi koji su služili na brodovima Austrougarske mornarice upravo ovdje Boki Kotorskoj. Zahvalan sam što je taj dio istorije izvučen i prikazan danas u modernim vremenima“- kazao je Ahemare.
Izložba „Nemirno more“ je esencija najvažnijih dešavanja u ratu na moru na južnom Jadranu od 1914 do 1918, kada su se ovdje vodile neke od najznačajnijih pomorskih operacija Prvog svjetskog rata i bitke koje su u mnogome definisale i određivale kasniji razvoj moderne pomorske taktike i strategije. U sukobima brodova, aviona i podmornica sila Osovine, Austrougarske i Njemačke, sa snagama Antante – Velike Britanije, Francuske , Italije, čak i iz dalekog Japana, izgubljeno je na hiljade ljudskih života, ali su ispisane i neke od najinteresantnijih i najimpresivnih priča o herojstvu, viteštvu i snalažljivosti.
Na dio tih događaja, kao i na njihove aktere podsjeća izložba koju čini nekoliko desetina fotografija i dokumenata iz tog vremena, nacrti brodova, te niz zanimljivih predmeta sa brodova, uniformi mornara, nautičke opreme, navigacionih instrumenata. Neke od njih, poput podoficirske oznake koju je nosio neko od četvorice strijeljanih vođa pobune austro-ugarskih mornara februara 1918 u Boki, javnost ima privi put priliku da vidi. Ovaj artefakt naime, nađen je svojevremen prilikom eshumacije grobnice Antuna Grabara, Františeka Raša, Jerka Šižgorića i Mata Brničevićau Škaljarima i od tada se nalazio u depou Pomorskog muzeja u Kotoru koji ga nikada nije javno izložio. Uz Pomorski muzej, izložbu „Nemirno more“ dijelom svojih predmeta podržalo je i memornijalno udruženje „K.u.K. Kriegsmarine Archiv“ iz Beča.
„Nadam se da će ova izloba biti samo početak i da će svaki od njenih segmenata vrmeneom sam prerasti u posebnu, novu izložbu. Sva ova dešavanja to zaista i zaslužuju, od priče o početku rata i potapanju krstarice „Zenta“, priče o bombardovanju Lovćena iz Boke, prepadima na Drač i Otranstku baražu, aktivnostima podmornica i hidroavijacije …. Sve to zaslušuje da bude što detaljnije predočeno i objašnjeno naših javnosti.“- kazao je autor izložbe, istoričar Dražen Jovanović.
Izložba „Nemirno more“ nastavlja se to 20.jula serijim predavanja o obalnim utrvrđenima, ratnim brodovima, hidroavionima, podmornicama i dejstvima na južnom Jadranu tokom Prvog sbjetskog rata, a koje će u Zbirci pomorskog nasljeđa Porto Montenegra narednih dana držati niz predavača iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske i Austrije.
Jubilarni 25. KotorArt Kotorski festival za djecu otvoren je sinoć na Ljetnjoj pozornici u Kotoru, na radost brojne publike, posebno mališana, fantastičnom predstavom “Put u središte zemlje”, plesne trupe “Roseland Musical” iz Španije.
Prethodno je, tradicionalno, gradonačelnik predao ključeve grada djeci, a ove godine je najmlađi gradonačeknik u istoriji Kotora, Vladimir Jokić, ključeve predao najmlađoj predstavnici djece u istoriji Festivala, jednomjesečnoj Anji Jovanović.
Na ceremoniji su govorili Vida Kašćelan koja je, kao gradonačelnica 1993. godine, otvorila prvi Jugoslovenski festival pozorišta za djecu, najznačajniji savremeni pjesnik za djecu u region i jedan od osnivača Festivala, Ljubivoje Ršumović, Dejan Dedović iz grupe “Who see”, Dubravka Drakić, glumica Gradskog pozorišta Podgorica koja je svoju prvu glumačku nagradu dobila upravo na Kotorskom festivalu pozorišta za djecu 1999.godine.
1. DAN FESTIVALA – Put u središte zemlje – 1.7.2017. – FOTO: Dalibor Ševaljević
Lutkarsko pozorište “Hop Signor” iz Grčke večeras će prirediti predstavu “Žirafa” za mališane starije od šest godina.
Kotorski festival pozorišta za djecu trajaće do 12. jula, do kada će biti realizovano 67 pratećih programa. U glavnom programu će se takmičiti 14 pozorišnih predstava iz Španije, Italije, Grčke, Francuske, Ukrajine, Danske, Škotske, Hrvatske, Makedonije, Srbije i Crne Gore.
Pet domaćih predstava nastupiće revijalno a djeca i mladi će pohađati devet različitih besplatnih radionica. Festival ima preko 1300 učesnika. Stručni žiri: Ljubivoje Ršumović, Maja Mrđenović i Milivoje Mišo Obradović će dodijeliti šest nagrada. Tradicionalno će se dodjeljivati i nagrada dječijeg žirija koja od ove godine nosi ime Dragana Radulovića.
Neodgovoran i nepažljiv odnos države prema dobrima i vrijednostima u Opštini Kotor ostavio je velike posledice kad je u pitanju pad kvaliteta javnih usluga. Nova opštinska vlast neće čekati na dotacije sa centralnog nivoa, već će, u skladu sa pravnim i ekonomskim mogućnostima, pomoći funkcionisanje svih javnih institucija u Kotoru.
Skladno i dinamično funkcionisanje cjelokupnog javnog institucionalnog sistema u Kotoru jedan je od naših glavnih ciljeva. U tom pravcu Opština je opredijelila 15.000 eura za sanaciju sanitarnog čvora u Opštoj bolnici Kotor. Nedopustivo je da u XXI vijeku ne budu svi kapaciteti zdravstvenih ustanova u punom obimu funkcionalni i da se u njih ne ulaže adekvatno, planski i pravovremeno. Takođe, opredijeljeno je i više od 2.500 eura za pomoć radu Istorijskog arhiva. To iz razloga što je društvena misija ove institucije od izuzetnog značaja za očuvanje posebnosti našeg grada i izvor izuzetnih saznanja o gradu i državi.
Staranje o opštim dobrima Kotora je naša i moralna i politička obaveza. Stoga pomažemo i pomagaćemo, kako institucionalno, tako i finansijski, funkcionisanje svih javnih institucija u Kotoru. Za razliku od prethodne vlasti, mi nijesmo nemarni u odnosu na ono što su nematerijalna dobra Kotora. Za razliku od prethodne vlasti mi finansijski konsolidujemo Opštinu Kotor i zato možemo pomoći i javne institucije, kao i socijalno ugrožene slojeve stanovnistva. Samo ona vlast koja ima orijentaciju prema opštem dobru može učiniti da cjelokupni kapaciteti lokalnog javnog sektora budu nepresušan faktor socio-ekonomskog razvoja našeg grada.
Nećemo čekati na one od kojih Kotor može dočekati samo devastaciju. Svoj grad najviše volimo, posvećeni smo njegovom opštem dobru i sami ćemo dati sve što je do nas da bude uspješan, napredan i grad u stalnom usponu – kaže se u saopštenju iz kabineta predsjednika opštine Kotor.
THE MUNICIPAITY OF KOTOR PROVIDES 15,000€ FOR RECOVERY OF SNITARY FACILITIES IN GENERAL HOSPITAL
The irresponsible and careless attitude of the central government towards public goods and values in the Municipality of Kotor has left significant consequences regarding the decline in the quality of public services. The new local authorities will not wait for grants from the central level, but in accordance with the legal and economic possibilities, will help functioning of all public institutions in Kotor.
The harmonious and dynamic functioning of the entire public institutional system in Kotor is one of our main goals. In that direction, the Municipality has committed 15,000 euros for recovery of the sanitary facility in the General Hospital in Kotor. It is unacceptable that, in the 21st century, not all capacities of healthcare institutions are fully functional and not adequately invested, according to a plan and in a timely manner. Also, more than 2,500 euros have been committed to assist the work of the Historical Archives. This is because the social mission of this institution is of great importance for the preservation of the special features of our city and the source of extraordinary knowledge about the city and the state.
Care about the common good of Kotor is our moral and political obligation. Therefore, we help and assist, both institutionally and financially, the functioning of all public institutions in Kotor. Unlike the previous local government, we are not negligible in relation to the intangible cultural good of Kotor. Unlike the previous local government, we financially consolidate the Municipality of Kotor and therefore we can help public institutions, as well as socially vulnerable layers of the population. Only the local government that has the orientation towards the common good can make the entire capacity of the local public sector a lasting factor of socio-economic development of our city.
We will not for those from whom Kotor can only receive devastation to take a step. We love our city most, we are dedicated to its common good and we will give our best in order to help it be successful, progressive and a constantly rising city.
Klapa Stentorija iz Daruvara - Prvo mjestvo kategorija ženske klape
Klapa Pinguentum - pobjednik muške klape
Festival klapa Perast 2017.
Festival klapa Perast 2017.
Festival klapa Perast 2017.
Festival klapa Perast 2017.
Festival klapa Perast 2017.
Festival klapa Perast 2017.
Festival klapa Perast 2017.
Festival klapa Perast 2017.
Festival klapa Perast 2017.
Festival klapa Perast 2017.
Festival klapa Perast 2017.
Festival klapa Perast 2017.
Festival klapa Perast 2017.
Festival klapa Perast 2017.
Festival klapa Perast 2017.
16. Festival klapa Perast
16. Festival klapa Perast
Dodjelom nagrada u subotu, na centralnom peraškom trgu – pjaci, ispred crkve Svetog Nikole, završen je 16. Međunarodni festival klapa Perast.
U kategoriji muških klapa po ocjeni stručnog žirija pobjednik je klapa „Pinguentum“ iz Buzeta, druga nagrada pripala je klapi „Filip Dević“ iz Splita a treća klapi „Jacera“ iz Šibenika.
Nagrada publike u kategoriji, muških klapa pripala je klapi „Assa Voce“ iz Podgorice sa pjesmom “Pod odrinom”.
Festival klapa Perast 2017. – Klapa Assa Voce
Prva nagrada u kategoriji Nova klapska pjesma pripala je autoru Krešimiru Magdiću za kompoziciju „Gospa od Škrpjela“ u izvedbi klape Skotradura iz Dubrovnika.
Za najbolju debitantsku klapu proglašena je klapa „Bura“ iz Mostara, a priznanje za najbolju crnogorsku klapu pripalo je klapi ”Assa Voce” iz Podgorice.
Nagrada za najbolji aranžman u kategoriji nova klapska pjesma pripala je Dušku Tambači za kompoziciju Merjane,Merjane u izvođenju klape Valdibora iz Rovinja.
Prva nagrada za najbolje stihove pripala je pjesmi “Pod odrinom” čije stihove je napisala Mila Moškov, u izvedbi Assa Voce iz Podgorice.
Stručni žiri je radio u sastavu Mojmir Čačija a članovi su bili, Sara Dodig, Mirela Šćasni, Mario Katavić, Zlata Marjanović, Marina Dulović, Vojislava Beba Milić i Jasminko Šetka. Žiri u kategoriji Nova klapska pjesma je radio u sastavu Jakša Fiamengo predsjednik, članovi Ante Mekinić, Vjera Baničević, Tina Braić-Ugrinić, Obrad Pavlović.
Festival klapa Perast 2017.
Prve takmičarske večeri u kategoriji ženske klape prvo mjesto po ocjeni žirija pripalo je klapi Stentorija iz Daruvara, drugo klapi Štorija iz Kaštel Kambelovca a treće Ankora iz Podstrane.
Klapa Stentorija iz Daruvara – Prvo mjestvo kategorija ženske klape
Po ocjeni publike najbolja je bila klapa Skontradura iz Dubrovnika.
Festival klapa Perast 2017.
Tokom dva festivalska dana u Muzeju grada Perasta predstavljen je peti broj festivalskog časopisa „Lirica”, čije ovogodišnje teme su „Priče o moru“, koje govore o značenju i povjesti klapske pjesme.
