Zahvaljujući zlatnim rukama Zlatka Golubovića (50), pored Kotora, Perasta, Tivta i Baošića, Crna Gora pomorski muzej ima i u Budvi.

Pod svodom porodične kuće Golubovića, nalazi se više od 50 maketa jedrenjaka urađenih u velikoj razmjeri, kakvih u svojim fundusima nemaju ni renomirane institucije zadužene za zaštitu pomorskog nasljeđa šireg regiona.

Po profesiji tehničar u Domu zdravlja Budva, po vokaciji zaljubljenik u brodomodelarstvo, Golubović se “inficirao” ovim hobijem još u školskom uzrastu, na časovima tehničkog obrazovanja.

U prethodnih 35 godina, prešao je dug put od sklapanja elemenata iz kupovnog kita, do današnje samostalne izrade kompletnih brodova, i to podjednako onih koji mogu stati na sto, kao i onih kojima je i soba mala.

Sve do jednog su jedrenjaci, pomorski ljepotani koji i dan danas izazivaju divljenje istinskih zaljubljenika u nautiku i pomorsku tradiciju na svim meridijanima.

“U početku nije sve išlo glatko, bilo je malo inata a malo ljubavi da se završi prva maketa. Još iz srednje škole radim lučnom testericom, isključivo prema nacrtima, strogo vodim računa da svaki detalj bude istorijski.  Makete su dužine od 130 do 150 centimetara, a spremam se za izradu ruskog jedrenjaka “Sveti Pavel” dužine 300, širine 60 i visine 300 centimetara”, priča Golubović.

​Poređenja radi, Zlatkove makete su u prosjeku najmanje dva puta veće od onih u Pomorskom muzeju u Kotoru. Otuda i problem gdje sa njima.

“Jako im je teško svima naći mjesto, ima ih svuda po kući, srećom u porodici imaju razmijevanja – hobi je smirujući, nije mnogo skup, jedino im prašina smeta”, kaže u šali Zlatko.

U prvom susretu uživo sa ovim brodovima izuzetno je teško zamisliti da su prije Zlatkovog “tretmana” to bili samo bezlični komadi šper-ploče, koja se koristi za trup, daske od kojih se cirkularom dobijaju letvice 2×5 milimetara, platno za jedra, konac za brodske konope i oblice za žabice i napinjače… Uz pomoć specijalnih alata i pribora, Golubović im daje “prostornost”. Njegov posao  iziskuje ne samo mnogo vještine, već i puno pažnje, a nadasve strpljenja, da bi se završila jedna maketa.

“Za završetak jednog broda treba mi od jedne do dvije godine, jer ga pravim kakav je bio, samo ga umanjim 75 do 100 puta. Očekujem da će mi za “Svetog Pavla” trebati od tri do pet godina, jer ima oko 7.000 konopa, a kako ih ja sam uplićem, samo oni će mi uzeti godinu, godinu i po dana. Ne postoji najteži brod za pravljenje, postoje teški periodi u životu. Zbog bolesti lani nisam radio skoro pet mjeseci, a kad radim-radim svaki dan, zavisno od toga što treba. Jedna oplata se lijepi sintelanom, nakon čega se čeka 15 minuta, i to mi može oduzeti pet sati, a da efektivno nisam radio 15 minuta”, kaže Golubović.

Najzanimljiviji su mu, kako navodi, ratni brodovi iz 17. i 18. vijeka koji su ujedno i najteži za izradu, jer imaju daleko najviše jedara, konopa, topova “i svega ostalog”.

Najponosniji je na “Pelig”, brod po hrvatskim nacrtima koji se u raznim modifikacijama po cijelom Mediteranu koristi već 300 godina, a uradio je makete svih brodova u Boki i Hrvatskoj: bokeške šambeke, leute, trabakule, sve vrste barki.. No, među njima nema čuvenog “Splendida”, na kojem je Ivo Visin oplovio svijet.

“Postoje samo dvije njegove slike, u Pomorskom muzeju u Rijeci i u Vojnom muzeju u Beogradu, i ako bih ga samo po slici pravio, to ne bi bilo to bez autentičnog nacrta. U planu mi je trijada čuvenih ruskih brodova, pored “Svetog Pavla” to su i “12 apostola” i “Tri jerarha”, svi su izuzetno komplikovani i nadam se da ću za života bar jedan od njih napraviti. “Zedova” imam izrezanog, i on čeka, kao i još njih pedesetak koji su u nacrtima. Vjerovatno ne mogu sve da ih uradim ni za tri života”, navodi Golubović.

Makete je poklanjao dragim ljudima, ali ih nije prodavao

Nijednu maketu do danas nije prodao, nekoliko ih je poklonio, i to “posebnim ljudima” jer, kako kaže, ovo je ljubav koja nema cijenu. Ustanove do danas nisu pokazivale posebno interesovanje za ono što radi, a ni sam, dodaje, nema želju da se bilo kome nameće. Zato i nema planova za izložbu svojih brodova jer bi za to trebalo obezbijediti veliki prostor i skupo zaštitno staklo. Nikada, priznaje, nije pravio brodove u boci, “to je mnogo jednostavnije od ovoga”.

“Prije svega, želio bih da se brodomodelarstvo održi u životu u Crnoj Gori, jer danas, na području bivše SFRJ, ima nas manje od dvadeset koji se ovime bavimo. Naravno, tu računam samo one koji stalno rade, ne i one koji pokušaju, pa kad vide koliko truda i pažnje treba, odustanu nakon izvjesnog vremena. Onima koji žele da se posvete izradi maketa brodova, poručio bih da prvo kupe kit. Prvi dio izrade je jako jednostavan jer je sve laserski izrezano i lako se spaja, a onda slijedi drugi dio u kojem 99 posto ljudi odustaje. Dakle, preporuka je da treba da se radi polako i da se ne odustaje”, poručio je Golubović.

/Radomir Petrić/