Sead Deljkić 67-godišnji je Sarajlija koji je prije dvije godine u svojoj ulici u Starom Gradu napravio jedrilicu. Sarajevski kapetan ovih je dana na Jahorini i, kako u šali kaže, obavlja visinske pripreme za plovidbu koja ga očekuje.
Jedrilica ”Mia” je već dvije godine na Jablaničkom jezeru, a nazvao ju je po unuci. Još se sjeća prvog porinuća broda, koje nije prošlo kako je očekivao. Puknuo je lanac kojim je bio brod bio pričvršćen, pa je udario u kamenje i voda je počela ulaziti pod palubu.
– Tu noć nisam skoro nikako spavao. Vadio sam vodu iz broda i bio u strahu da je uništen. Kad sam iscrpio vodu, shvatio sam da brod ne tone. Tako sam mu slučajno testirao čvrstoću i znam da sam ga dobro napravio – rekao je Deljkić.
Ističe da samo čeka zima da prođe da se vrati svojoj ”Miji” i opet zaplovi.
U svibnju planira ofarbati brod da bi ga u kolovozu prevezao s obale Jablaničkog jezera u Neum.
– Tu bih bio otprilike dvije godine, nakon čega bih krenuo u ispunjenje zadatka, da 70. rođendan proslavim negdje na Sredozemnom moru, oko Grčke ili Italije – rekao nam je Deljkić.
Deljkić je gradnju broda prvi put započeo sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali rat ga je spriječio u tome. Poslije agresije na zemlju kupio je projekt broda od 7,5 metara.
– Srećom, pročitao sam da brodovi te dužine trebaju posebne dozvole za prijevoz cestom, a mi iz Sarajeva ne možemo otploviti i onda sam odlučio da krenem u ovaj projekt gradnje jedrilice od 6,5 metara – rekao je Deljkić.
Kompanija Adriatic Marinas – Porto Montenegro iz Tivta i ove godine objavljuje konkurs za stipendiranje jednog studenta iz Crne Gore na stručnim diplomskim studijama International Hospitality and Service Management na renomiranom američkom koledžu RIT Croatia u Dubrovniku.
Stipendija u vrijednosti od 25.000 eura pokriva troškove školarine tokom studija, a osim stipendiranja, najbolji kandidat osvaja i mogućnost da stručnu praksu obavi upravo u kompaniji Adriatic Marinas – Porto Monenegro.
„I ove godine nastavljamo saradnju sa RIT-om kao sa sjajnim partnerom, u obrazovanju i razvoju svojih budućih zaposlenih, jer želimo da i na ovaj način ulažemo u obrazovanje u lokalnoj zajednici i damo šansu mladim, elokventnim, i ambicioznim ljudima da stiču znanja iz različitih oblasti, i dobiju šansu da se oprobaju u radu na projektu Porto Montenegro“- istakao je Danilo Kalezić, PR menadžer Porto Montenegra.
Prošle godine dobitnik stipendije bila je Tivćanka Jovana Ivanović, koja je nakon stroge selekcije više desetina kandidata, odabrana kao pravi ambasador kako ovog renomiranog koledža, tako i grada Tivta. Jovana upravo završava prvu godinu studija, sa odličnim ocjenama.
Inače, rok za prijavu zaintereosovanih je 20. mart a konkursu za stipendiju Porto Montenegra mogu pristupiti svi kandidati iz Crne Gore koji su u završnom, četvrtom razredu srednje škole ili koji već imaju završenu četvorogodišnju srednju školu.
„RIT Croatia koledž ove godine slavi 20.-tu godišnjicu postojanja u Hrvatskoj, na što smo mi kao institucija posebno ponosni – tokom svih godina postojanja uvijek smo imali studente iz Crne Gore, pa je tako do sada preko 85 mladih ljudi iz vaše države diplomiralo na programima RIT Croatia. Prošlogodišnja pobjednica konkursa, Tivćanka Jovana Ivanović, dokazala se kao odličan izbor, kako akademski, tako i po pitanju svog angažmana u svim događanjima na dubrovačkom kampusu RIT Croatia“- istakao je predsjednik i dekan RIT Croatia Don Hadspet, pozvavši što više zainteresovanih budućih studenata da se prijave i iskoriste ovu jedinstvenu priliku, da budu studenti jednog od najvećih univerziteta u Sjevernoj Americi, odnosno na jedinom američkom koledžu u regiji.
RIT Croatia je dio Rochester Institute of Technology, jednog od 10 najvećih privatnih koledža u SAD-u. RIT je osnovan daleke 1829. godine. S više od 18,600 studenata, 230 studija i kampusima u Americi, Hrvatskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, ovaj univerzitet je širom svijeta poznat po obrazovanju usmjerenom na razvoj karijere i ima jedan od najvećih i najstarijih programa stručne prakse. U Hrvatskoj je ovaj koledž prisutan gotovo 20 godina i to kroz RIT Croatia i kampuse u Dubrovniku i Zagrebu, gdje studentima nudi tri svjetski priznata američka visokoobrazovna programa koji se u potpunosti izvode na engleskom jeziku: International Hospitality and Service Management, International Business i Information Technology.
Svi zainteresovani potencijalni stipendisti, kao i njihovi roditelji, su pozvani da prisustvuju Danu otvorenih vrata za studente u Porto Montenegru, 10. marta, u Jahting klubu PM-a (nekadašnji Dom Vojske) u 16 sati, kada će u direktnom razgovoru sa predstavnicima fakulteta RIT i Porto Montenegra razgovarati u studijskom i stipendijskom programu.
Sjednica Skupštine opštine Kotor, druga po redu, održaće se u utorak 21.februara sa početkom u devet sati u skupštinskoj sali palati Bizanti, nakon usvajanja zapisnika sa prve konstitutivne sjednice SO Kotor, na dnevnom redu je izbor predsjednika Opštine.
Diplomirani pravnik Vladimir Jokić sa liste „Mr. Aleksa Bečić Demokrate – Pobjede a ne podjele”, kandidat je za predsjednika opštine Kotor.
Vladimira Jokića su predložili odbornici: Tatjana Crepulja, Dejan Pejović, Dragan Šepelj, Goran Jovanović, Dragica Perović, Vladimir Potpara, Milivoje Samardžić, Milivoje Latković, Niko Klopan, Ivan Ilić, Branko Nedović, Bruna Lončarević i Ljiljana (Popović) Moškov.
Kako je saopštila predsjednica SO Kotor Dragica Perović u 11 sati počeće i treća sjednica SO Kotor.
Lutkarska predstava “Pinokio” biće izvedena u srijedu, 22. februara, s početkom u 18. sati. U pitanju je scenska adaptacija istoimene bajke Karla Kolodija iz 1883. godine.
Predstava prati avanturu drvenog lutka koji od komada drveta koje se smije i plače, postaje živi lutak, a zatim i dječak, koji, kroz razna životna iskušenja, uči razliku između dobra i zla.
Predstava je za djecu besplatna, dok je za odrasle cijena karte tri eura.
Etičko – moralna komisija za lokalne službenike i namještenike lokalne uprave u Tivtu, će u ovom novoformiranom sazivu imati puno posla. To pokazuju brojna, zaista čudna, dešavanja u lokalnoj upravi i javnim ustanovama – ocijenio je OO Demokratske Crne Gore Tivat.
Ta partija naglašava da period nakon posljednjih lokalnih izbora u aprilu 2016. karakterišu “isključiva brojna zaposljavanja DPS glasača.”
“Zaposlilo se, što bi se narodski reklo “i kuso i repato”, uz asistencije neustrašivog Tarzana M. Od nekadašnjih 85 zaposlenih, gdje je tek trećina zaista radila svoj posao, danas Opština Tivat ima njih 153. Vjerovali ili ne, kolege se međusobno i ne poznaju. To govori kakva je kooperativnost koja tamo vlada. Nerad, ali i totalno nepoznavanje materije je ono što je prva asocijacija koja zaposlene u loklnoj upravi i tjera da sami pričaju o lošoj radnoj atmosferi. Dodate li tome podatak o smanjenim platama operativnom kadru koji je nosilac posla u Opštini Tivat, a što nikako nije smjelo da se dogodi, onda vidite gdje odlaze njihovi reperi”- istakao je predsjednik Demokrata Tivta Vladimir Arsić.
Demokrate tvrde da je u Opštini na djelu bio višemjesečni prijem “mimo raspisaih konkursa” u radni odnos na neodređeno vrijeme “Kusovčevih nada” (Siniša Kusovac- predsjednik OO DPS i potpredsjednik Opštine – prim.aut.), a što je po njima, rezultiralo svađom i međusovnom netrpeljivošću između kolega u opštinskoj administraciji.
“Dokonost brojnih službenika, vrlo čudne tehničke greške u raspisanim konkursima, namješteni konkursi, ponovljeni konkursi, vikend konkursi, nepotističke metode pri izboru činovnika i još puno toga od strane visoko rangiranih službenika, proizvod je čak i određene afere prouzrokovane nepotističkim teznjama, koja se ovih dana vrlo vješto pokušala sakriti od strane “prvog”gospodina lokalne uprave. Etička komisija će već sutra morati da počne da se bavi ovom problematikom ali i brojnim drugim o kojima ćemo je svakako informisati kad nas budu pozivali. A za početak obavještavamo Predsjednicu Opštine Snežanu Matijević da sto hitnije preispita odluku o korišćenju službenih automobila svojim činovnicima u periodu od 24 casa dnevno”- navodi se u saopštenju.
Inače, prema toj odluci, službena vozila na 24-satno korišćenje osim gradonačelnice, imaju i potpredsjednici Opštine Siniša Kusovac, Ilija janović (HGI) i Dejan Maslovar (SD), te predsjednik lokalnog parlamenta Ivan Novosel (DPS). Demokrate kažu da znaju da je “kod DPS-a januar mjesec za opuštanje, ali, februar je po “mjaukanju “ poznat, pa neka ovo shvate što ozbiljnije, preventive radi.”
“U svakom slučaju, Etičko moralna komisija za lokalne službenike i namjestenike je na redu da po službenoj dužnosti pokrene procese na osnovu problema koje smo im prezentovali i da javnost izvjesti o učinjenom. Možda će se deo nadležnosti prebaciti i na Etičku komisiju za funkcionere – valjda su je fomirali, bar su po zakonu bili u obavezi”- zaključuje se u saopštenju Demokrata.
Kriv je !!! Čulo se sinoć na tradicionalnom suđenju karnevalu na završetku 48. Praznika mimoze u Herceg – Novom.
Karnevalu Kolektoristi Fekalisti, od oca Stare Vlasti i majke Nove vlasti, stalno nastanjenom po ulicama Herceg Novog, raskopanim i glibavim, po šetalištu, niz rivijeru, suđeno je jer je preveslao staru vlast koja je preveslavala grad 15 godina, jer je nastavio sa istom rabotom i kad je došla nova vlast koja je trajala do Badnjeg dana, pa je sad već u odlasku, taman su zaveslali nego im pukla krma, a kako stvari stoje, preveslaće i treće, poslije novih novskih izbora. To govori kakav je genijalni hohštapler i zato ga treba zapaliti dok još ima vremena… presuđeno je sinoć na centralnom gradskom trgu u Herceg – Novom.
Sud Mimoze je presudio, Kolektoristu Fekalistu na „veselu vatricu kao nauk i opomenu svim budućim …“
Karneval H.Novi 2017.
Nakon spaljivanja karnevala koncert je održao regionalna zvijezda Željko Samardžić.
Ukupnim programom 48. Praznika mimoze zadovoljan je i direktor JUK Herceg Fest Stevan Koprivica.
„Večeras je zaista bilo spektakularno, sa učešćem karnevalskih grupa koje jesu prava inovacija od prošle godine i sa ovim ritualnim suđenjem je okončano nešto što je rađeno zaista dugo i što je realizovano ovih dvadesetak i nešto dana. Čini mi se da je ovo pravi kraj ovakve manifestacije, sve što smo htjeli je ostvareno. Postavljene su neke konture za razvoj Mimoze. Vidjećemo šta ostaje kao konstanta, nešto će se morati mijenjati, ali ono što jeste naša ideja bila i što se večeras vidjelo, mi živimo u nekim ledenim vremenima, ne samo meteorološkim, a Herceg Novi je u ovom periodu ponudio jednu šaku radosti, šaku veselja, nekog kontrapunkta ledenim vremenima i to jeste idejni plan i namjera Grada, sve u kontekstu turističke ponude, a sa civilizacijskog aspekta nudi jednu dozu plemenitosti, radosti, kao odgovor svemu onome što se dešava oko nas“- kazao je Koprivica.
Nekoliko hiljada lampiona obasjalo je u subotu nebo nad zadarskim Forumom gdje se već šestu godinu za redom održava svjetlosni spektakl „Zaželi ljubav”.
Priča koja je krenula kao manifestacija za Valentinovo neočekivano se pretvorila u pravi spektakl na kojemu svake godine sudjeluje sve više ljudi, a tako je bilo i u subotu kada je slika iz Zadra ponovno obišla cijeli svijet.
“Zaželi ljubav” je postala i dobra turistička priča za grad jer su upravo fotografije s ovog događaja postale jedna od najpopularnijih zadarskih razglednica.
Sav prihod od prodaje lampiona bit će doniran Anđeli Piplović, 20-godišnjakinji iz Zadra koja se bori s iznimno teškim i rijetkim Rettovim sindromom kako bi se pomoglo njoj i njezinim roditeljima.
Vikend je donio kratkotrajnu i brzu promjenu vremena. U posljednjim satima petka 17. februara južni Jadran je zahvatila fronta sa sjeverozapada. Tokom noći i u jutarnjim satim fronta se, zajedno s plitkom ciklonom brzo premještala preko Jadrana na jugoistok.
Prolazak fronte je lokalno praćen obilnijim oborinama, a u Boki je bilo i grmljavinskih pljuskova, grada, a u zaleđu i snijega.
Pijavica – foto Nikola Brajović
U subotu 18.februara snimljene su i dvije pijavice na ulaza u Boku Kotorsku.
Danas nas očekuje pretežno sunčano uz mjestimično umjernu oblačnost. Na sjeveru tokom jutra povećana niska oblačnost, a po kotlinama moguća magla. Vjetar slab do umjeren, ujutru sjeveroistočni, tokom dana promjenljivog smjera.
Jutarnja temperatura vazduha od -8 do 5, najviša dnevna od 2 do 14 stepeni.
Izgledi vremena
Djelomice sunčano, uglavnom suvo i sve toplije. Malo kiše moguće je u četvrtak na Jadranu. Duvati će slab do umjeren jugozapadnjak i jugo, u drugoj polovini sedmice će jačati.
Na tradicionalnom 34. boćarskom turniru “Mimoza 2017”, koji je zbog lošeg vremen umjesto u Herceg – Novom održan ovog vikenda u Tivtu, prvo mjesto osvojila je ekipa Palme iz Donje Lastve, druga je bila ekipa Vala iz Herceg Novog, Borac iz Zagreba treći, a Milje iz Kranja četvrti.
Turnir je ove godine bio najmasovniji i najkvalitetniji. Na terenima je bilo 60 igrača, reprezentacija Srbije, ekipe iz Hrvatske i Slovenije, kao i domaće iz Novog, Tivta i Budve.
“Ove godine imali smo osam ekipa, ali moram istaći da je veliki broj ekipa sa prostora bivše Jugoslavije izrazio želju da dođe i učestvuje. Nijesmo u mogućnosti da primimo sve zainteresovane. Ono što je najvažnije, kvalitet je bio na vrhunskom nivou. Sala je bila puna i bilo je pravo uživanje igrati pred ovoliko gledalaca. Vidimo se naredne godine, na 35. bućarskom turniru Mimoza 2018”, poručio je Nikola Nikša Gojković, čelni čovjek bućarskog kluba Val.
Generalni sponzor turnira bio je d.o.o VAL Gojković Herceg Novi, a sponzor Opština Herceg Novi.
U olujnoj noći 18. na 19.februar 2007.godine, par milja sjeverozapadno od Ulcinja, pod do danas potpuno nerazjašnjenim okolnostima, potonula je ribarica „Špiridon“, vlasnika i kapetana Krsta Knežića iz Bara. Tom prilikom živote su izgubila trojica ribara – sam Knežić i članovi njegove posade Anđelko Pršo i Rajko Bezbradica.
Posljednja veća tragedija na Crnogorskom primorju, potapanje „Špiridiona“, i danas, deset godina nakon te nesreće, privlači pažnju kako stručnjaka, tako i pomorskih hroničara. Interesantno je da je stradali brod, iako i dalje počiva na dnu mora na 26 metara dubine, nepunu milju od obale južno od uvale Velika, zvanično i dalje „živ“ kada su u pitanju podaci u službenim evidencijama naših pomorskih vlasti.
„Tačno je da je „Špiridon“ i dalje upisan u Registar brodova Uprave pomorske sigurnnosti Crne Gore, odnosno Upisnik brodova Lučke kapetanije Bar. Zahvalan sam ljudima iz pomorske administracije, posebno pokojnom lukom kapetanu u Baru Branku Koprivici koji su izašli u susret mojoj molbi da makar kroz papire, brod mog pokojnog brata, nastavi da živi do dana kada ću ja biti u mogućnosti da „Špiridona“ podignem sa dna mora i vratim ga u plovidbu.“- priča za „Vijesti“ brat Miloš Knežić, brat pokojnog Krsta Knežića.
Njih dvojica već su peta generacija porodice rodom iz Metkovića koja živi od brodova i mora, ribareći na južnom Jadranu ili praveći i popravljajući brodove kako to već godinama radi Miloš u svom malom škveru u Lastvi Grbaljskoj. Zajedno sa bratom Krstom on je prije petnaestak godina bivši vojni lučki remorker dug 21,4 metar i težak 80 tona, rekonstruisao u ribarsku koču koja je dobila ime po njihovom ocu, danas 81-godišnjem starom ribaru Špiru Knežiću.
Krsto Knežić i „Špiridon“ radili su iz luke Bar, a čvrsto građeni stari remorker iz 1955. preuređen u koču, pogonjen „neuništivim“ starim dizel motorom „Burmeister“ od 250 konja, bio je prema Miloševim riječima, izuzetno pouzdan i maritimno veoma dobar brod koji je na more izlazio i po nevremenu što bi većinu ostalih barskih ribarica zadržalo u luci. Tako je bilo i tog tragičnog dana kada je 18.februara 2007, „Špiridom“ isplovio iz Bara i uputio se južno, prema samoj granici na moru između Crne Gore i Albanije. Tamo je Krsto spustio mrežu i počeo je tegliti po morskom dnu, ali je nevrijeme postepeno jačalo i do noći se pretvorilo u oluju sa izuzetno snažnim jugom. Sa „Špiridona“ su se te noći telefonom javili porodicama na kopnu i rekli da se vraćaju u Bar. Ubrzo je veza sa ribaricom izgubljena i „Špiridon“ je nestao u uzburkanom moru negdje između Ulcinja i Bara, u blizini svjetionika Mendra. Kasnije su očevidci kazivali da su „Špiridonova“ svjetla vidjeli na olujnom moru oko jedan sat ujutro 19.februara u visini Ulcinja, ali je brod ubrzo nestao sa vidika…. Kako se koča te večeri nije vratila matičnu luku u Baru, a posada se nikom nije javljala ni na telefonske ni pozive radio-vezom, dat je alarm i 19.februara u popodnevnim satima počela je najveća akcija traganja i spašavanja u Crnoj Gori posljednjih godina. Vojni radari pretraživali su more nad kojim su letjeli helikopteri vojske i MUP-a, pučinom su u svim smjerovima brazdala policijska i plovila UPS i Lučke kapetanije, remorkeri Luke Bar, te brojni ribarski i drugi privatni brodići iz Bara jer su kolege Krsta Knežiča i njegove posade pokušali učiniti sve da ih pronađu i spasu. Potraga, često i u olujnim uslovima, trajala je deset dana, trgovački brodovi koji su prolazili ovim dijelom Jadrana dobijali su poruke da obrate pažnju na bilo koji trag nestalog „Špiridona“ i njegove posade, svoje reone u potrazi za eventualnim utopljenicima sa crnogorske koče pretraživale su i državne spasilačke službe Albanije, Italije i Hrvatske… Sve je bilo uzalud i nikakav trag nestale ribarice nije nađen sve do 28.febreuara kasno popdne kada je ribarica „Jadranka“ koja je bila uključena u potragu, svojom mrežom na dnu mora jugoistočno od Mende, zakačila do tada nepoznat predmet. Odmah je na lice mjesta upućen ronioc koji je oko 18 sati konstatovao da je mreža zakačila ribaricu „Špiridon“. Brod je ležao na pjeskovitom dnu, na ravnoj kobilici, kao da i dalje plovi morem, pramca okrenutog prema Baru. Na krmi koče, sklupčanog među ribarskim alatom, ronioci su pronašli i izvadili stradalog Rajka Bezbradicu, jedinog neplivača među posadom „Špiridona“. Ostaloj dvojici nije bilo traga, niti su njihova tijela nađena kasnije tokom detaljnih pretraga unutrašnjosti stradale koče.
Špiridon
„Za mene je i danas misterija kako i zašto je brod potonuo, pogotovo znajući koliko je veliko iskustvo i pomoračku vještinu imao moj brat. Trup „Špiridona“ je neoštećen, svi otvori na palubi bili su propisno zatvoreni i nije mi jasno kako je brod došao u situaciju da mu se unutrašnjost naplavi i da potone. Sve šoljice u brodskoj kuhinji i dalje vise zakačene na svom mjestu što ne bi bio slulaj da se „Špiridon“ prevrnuo oluji prije potonuća“- kaže Miloš Knežić koji se i sam kao ronilac spuštao na potonuli brod svog brata. Kaže da mu je u početku, osnova pomisao bila da je koča možda mrežom zakačila i sa dna mora podigla kakvu avio-bombu ili morsku minu, zaostalu iz proteklih ratova, kao što se to nekoliko godina prije stradanja „Špiridona“ desilo barskoj koči „Stari ribar“ koja je zajedno sa tročlanom posadom, raznesena u strahovitoj eksploziji u blizini Crnog rta. Neoštećeni brod na dnu mora, međutrim, pokazao je da se to nije desilo. Knežić i daans ponavlja riječi bezgranične zahvalnosti svima koji su tada danima tragali po moru za njegovim bratom i posadom „Špiridona“ poštujući drevni kodeks pomoračke etike kojeg je i sam stradali Krsto mnogo puta ranije sprvodio u djelo, pomažući ugroženim kolegama pomorcima i onesposobljenim brodovima na moru.
„Zahvalan sam svim tim ljudima, posebno bivšem direktoru UPS kapetanu Krstu Rakočeviču i mnogim drugima koji su se našli na pomoći našoj familiji. Najteže mi je tada bilo gledati mog ostarjelog oca koji je iz Metkovića došao da po moru traži svog izgubljenog sina“- priča Miloš Knežić.
Miloš Knežić
KRSTO „ŽIVI“ KROZ „ŠPIRIDONA“
Ni deset godina nakon tragedije, državni organi nisu utvrdili zvanični uzrok tragedije „Špiridona“. Pokušaj podizanja potonule koče sa dna mora koji je maja 2008. preduzela Mornarica VCG, nije se završio uspješno jer se, u posljednjoj fazi, otkačila veza dizalice sa pramcem koče, kada je brod bio doveden na samo 3-4 metra ispod površine. „Špiridon“ je, u nemogućnosti da se akcija nastavi, ponovno spušten na dno mora, a Miloš Knežić od tada godinama sprovodi akciju kojom brod održava u tehničkom stanju dovoljno dobrom da se „Špiridon“ jednog dana možda opet i vrati u upotrebu.
„Svake godine sa roniocima na olupinu spustim po nekoliko desetina kilograma cin-protektora koji „Špiridona“ štite od korozije. Do sada je na brod stavljeno oko 250 kilograma cinka i on je i danas u odličnom stanju. Zahvaljujući ljudima iz pomorske administracije koji su prihvatili moju molbu da „Špiridona“ ne brišu iz registra, ovaj je brod i dalje ekonomski „živ“, ali i emotivno živ za mene i moju porodicu, jer se nadamo da ćemo smoći snage da u dogledno vrijeme ponovno pokušamo podići ribaricu sa dna mora i da „Špiridona“ , a sa njim i duh mog brata, opet vratimo u plovidbu.“- zaključuje Miloš Knežić.
