Povodom Svjestkog dan zaštite životne sredine, Turistička organizacija Tivat raspisala je konkurs za najljepšu amatersku fotografiju na temu ,,Pejzaži grada Tivta”.
Najljepšu fotografiju napravio je Tivćanin Milan Grbić. Ovogodišnja tema Dana zaštite životne sredine je “Ja sam sa prirodom”, te je TO Tivat željela animirati građane da što više vremena provode na otvorenom i da u onome što priroda pruža, pronađu inspiraciju i iskažu sebe.
Među deset fotografija sa najviše lajkova na fb stranici Turističke organizacije Tivat, stručna komisija je odabrala je Grbićevu fotografiju.
Dobitnik će dobiti lijep poklon – vožnju helikopterom, odnosno helio turu kada će moći da iskoristi svoje fotografsko umijeće i napravi neke fotografije iz vazduha – saopštili su iz TO Tivat.
Tradicionalna kulturno–gastronomska manifestacija ”Pijat od žućenice”, u sklopu XIII Međunarodnog Žućenica fest-a, održaće se 17. juna u Tivtu, na rivi Pine.
”Pijat od žućenice ” počeće u 19 sati mini koncertom tivatskog Glazbeno – prosvjetnog društva, a potom će dvadesetak ekipa sa preko 150 kulinara amatera, zaljubljenika u žućenicu, predstaviti jela ove najpoznatije jestive trave u Boki Kotorskoj. Tivatskim ekipama pridružiće se ljubitelji dobrih delicija iz Herceg Novog, Podgorice, Risna i poljskog grada Skočova.
Fešta se nastavlja nastupom Klape ” Rišpet ”, jedne od najpoznatijih hrvatskih klapa. Za ovu priliku, improvizovana pozornica biće na jedrenjaku MCG ” Jadran ”.Organizatori Žućenica fest-a su Organizacija žena Tivta, Radio Tivat i Turistička organizacija Tivat.
Žućenica fest – Mašo Čekić – foto Boka News
Na konkursu za sufinansiranje projekata NVO opština Tivat je ovogodišnjim programima ” Žućenica fest-a ” opredjelila 2.600 eura, a TO Tivat je organizator koncerta Klape Rišpet.
Detaljnije informacije kod producenata Žućenica fest-a Blaženke Vučurović ( 069 088 099 ) i Maša Čekića ( 069 045 137 ).
Opština Tivat, nakon prošlonedjeljnog potoisivanja svih papira u Dubrovniku kreće u još jedan IPA projekat prekogranične saradnje sa gradovima i institucijama iz Hrvatske i BiH, a za koji će iz evropskih fondova dobiti 308.175 eura.
Riječ je o projektu nazvanom IRENE za koji će EU iz svojih fondova obezbjediti ukupno 1.628.447 eura.
Projekat IRENE (Interregional Renewable & ENEergy efficiency network) će trajati 30 mjeseci pod vodstvom vodećeg partnera – Agencije za razvoj Zadarske županije ZADRA NOVA.
Cilj projekta je doprinijeti zaštiti i očuvanju prirode podsticanjem održive upotrebe prirodnih resursa u prekograničnim područjima putem zajedničkog razvoja i umrežavanja lokalnih sistema upravljanja energijom, te podsticati energetsku efikasnost i upotrebu sistema obnovljivih izvora energije u javnom sektoru. Dodatu prekograničnu vrijednost ovog projekta predstavlja razvoj zajedničke mrežne baze podataka projekata i omogućavanje razvoja novih inicijativa, kao i ulaganje u infrastrukturu u vidu 11 sistema javne rasvjete i 1 solarnog sistema na lokacijama u Zadru, Mostaru, Tivtu, Neumu, Smilčiću, Korlatu, Lisičiću, Bibinju, Vinjercu, Gajinama, Galovcu, Privlaki, i Jablanici.
Uz vodećeg partnera, ostali partneri na projektu su Zadarska županija, Eko Centar DELFIN iz Crne Gore, Opština Tivat, Asocijacija za ekonomski razvoj iz Bosne i Hercegovine i Grad Mostar.
Planinarski klub (PK) Subra i njegovi članovi Nikola Brajović i Željko Starčević, dobitnici su Povelje, Srebrne značke odnosno Plakete za izuzetan doprinos razvoju planinarstva.
Nagrade su im uručene u okviru „Planinskog festivala Kolašin 2017“, organizovanog od 02. do 04. juna povodom obilježavanja 66 godina postojanja Planinarskog saveza Crne Gore.
Brajović je poznat vrstni poznavalac Orjena, ali i brojnih ostalih planina regije, neumorni organizator uspona, vodič i odlični animator, kao i vrijedni član brojnih spasilačkih akcija.
Starčević je osoba zaslužna za pretvaranje Orjena u planinsku destinaciju sa najuređenijim stazama u regionu, markacijski instruktor PSCG koji svoje znanje već decenijama prenosi na mlađe, autor brojnih vodiča i mapa koji popularišu posjetu Orjenu i hercegnovskom zaleđu uopšte.
Planinarski klub „Subra“ je najstariji , još uvijek aktivni planinarski klub u Crnoj Gori, sa tradicijom dugom 85 godina i brojnim planinarskim i skijaškim uspjesima. Skijanje je dobilo novi savez, a planinarenje je početkom 90-ih dobilo snažan uzlet koji je kulminirao osvajanjem Mon Blana 2000. godine. Takođe, „Subra“ ima višedecenijsko iskustvo u alpinizmu i speleologiji, a od početka dvijehiljaditih i u kanjoningu, gdje je 2002. godine izvela prvi prolazak cjelokupnog kanjona rijeke Škurde u kotorskom zaleđu. Klub gazduje sa dva planinarska doma na Orjenu, kao i velikom i kvalitetnom mrežom planinskih staza.
Priznanja za Planinarski klub Subra
„Subra“ i njeni članovi bili su i ranije nagrađivani, tako je društvo 1952. dobilo Zlatnu plaketu i specijalnu nagradu Planinarsko – smučarskog saveza Crne Gore, Predsjedništvo SFRJ uručilo mu je 1984. godine Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, dok je 1979. primilo Oktobarsku nagradu Herceg Novog za značajan doprinos razvoju planinarsko-smučarskog sporta i njegovanje, zaštitu i popularizaciju prirodnih ljepota planinskog masiva Orjen.
Jedriličari iz Boke, dr Nikša Truš i Zvjezdan Šantić, 9,5 metra dugom jedrilicom „Chita“ jutros su iz Kotora isplovili prema Bridisiju gdje će narednih dana učestvovati na međunarodnoj prestižnoj regati Brindisi – Krf.
Međunarodna regata Brindisi – Krf jedri se po 32. put od 7 – 9. juna.
I prošle godine smo učestvovali na regati, kada smo izazvali posebno interesovanje organizatora i učesnika, tako da su nam još početkom godine poslali pozivno pismo, koje smo bez razmišljanja odmah prihvatili, kazao nam je veliki zaljubljenik u more i jedrenje skiper dr Nikaša Truš, koji ističe da ljubav prema jedrenju i moru je jača od svega.
„Malo na jedra malo motorom planiramo da za 24 sata budemo u Brindisiju, kako bi se na vrijeme stigli i pripremili se za start regate“ kazao nam je Zvjezdan Šantić.
„Brindisi-Krf Međunarodna regata” osnovana je 1986. Zahvaljujući priznanjima dobijenima iz godine u godinu, od 1998. godine, slava Regate proširila se izvan granica Italije i Grčke, povećavajući broj učesnika iz svih krajeva svijeta. Cilj stvaranja virtualnog mosta između svih ljudi s kojima se Jadran i Jonsko more susreću kroz sport, jedrenja, okrunjen je uspjehom, tako da od 2000. do 2002. godine, zapravo, utrka je održana pod okriljem Ujedinjenih naroda kao “Utrka za ljudska prava”.
Mali indijski mungos, grabežljivac koji je prije stotinjak godina unesen na Mljet da spasi “otok zmija”, prometnuo se u najvećeg neprijatelja njegova iznimnog ekosistema i proširio se na kopno, ali mu još nitko nije ozbiljnije pokušao stati na put.
Manje od dvadeset godina nakon što je austrijsko Ministarstvo poljodjelstva 25. avgusta 1910. unijelo 11 primjeraka mungosa, dva su njemačka istraživača javila, kako piše Šumarski list, da na Mljetu nisu mogla naći otrovnicu.
No, tada se nije znalo da taj “uspjeh” krije široku lepezu opasnosti. Zagrebački biolog Zoran Tadić, koji nas je zainteresirao za ovu temu, upozorio nas je da je mungos vrlo oportunistička životinja. To znači da on jede najviše ono što najlakše ulovi, a da to zmije svakako nisu.
Mungos je, dakle, prije nego što je uočen nedostatak zmija, opustošio Mljet od lakše dostupnih skupina među kojima su kukci, žabe, štakori, sitni glodavaci i gušteri. Potom su došle na red ptice i ptičja jaja, a prema prilikama i kokoši, kao i ostala perad. Mnogo toga potvrdila je nedavna analiza sadržaja probavnog sustava mungosa s Mljeta. Nakon toga, mungos bi prešao na grožđe, smokve i druge dostupne plodove, pa na kraju prešao i na kopno.
Godine 1923. unesen je na Korčulu, oko 1926. na Brač, a zatim na Šoltu, pa 1970. na Hvar. Do 1949. uživao je zakonsku zaštitu.
O jadranskim mungosima na Sveučilištu Tennessee
Mali indijski mungos jedna je od 29 različitih mačkolikih vrsta koje nose popularni naziv mungosi. “Naš” je izgledom i veličinom nalik velikoj lasici. Ima izduženo vretenasto tijelo dužine oko pola metra, kratke noge, šiljastu glavu i dugi rep. Živi pet i više godina i godišnje okoti dvoje do četvoro mladih. Izvanredno je brz i okretan, što mu dobro dođe u lovu na zmije.
Mungosima u Hrvatskoj dugo se godina bavio uglavnom zoolog Nikola Tvrtković, koji je radio na Prirodoslovnom muzeju u Zagrebu. Međutim, u zadnjih desetak godina u međunarodnim znanstvenim časopisima objavljeno je više radova koji su bitno unaprijedili znanje o utjecaju mungosa na domaći ekološki sustav. Vezani su za doktorsku disertaciju hrvatske biologinje Arijane Barun, Čakovčanke koja je u Varaždinu završila Fakultet organizacije i informatike. Po odlasku u SAD, počela se baviti biologijom, te doktorirala na Sveučilištu Tennessee u Knoxvilleu. Mentor joj je bio svjetski značajan ekolog Daniel Simberloff, a tema mungosi na jadranskim otocima. Barun danas radi na Sveučilištu Lincoln na Novom Zelandu.
Najkraće, istraživanja su utvrdila da su od šest hrvatskih otoka, poskoci i veliki zelembaći prisutni samo na otocima bez mungosa, a da ih na otocima s mungosom nema, kao na Korčuli i Mljetu, odnosno da su rijetki, kao na Hvaru.
Također, na jednom otoku nema ni zelene krastače, iako je ondje bila povijesno prisutna, te je rijetka na druga dva otoka, ali je ima na dva od tri otoka bez mungosa. Ostale vrste vodozemaca i gmazova bile su na tri otoka s mungosima vrlo rijetke ili uopće nisu nađene.
Mungos
Očekivani rezultati
Istraživači su na Mljetu i Korčuli pronašli po šest primjeraka zmija raznih vrsta, što je tri puta manje od broja zmija koje su našli na Hvaru, Braču, Lastovu i Dugom Otoku. Na Mljetu, koji je bio poznat kao otok zmija, nisu pronašli ni jednog poskoka. No, da on ondje nije posve nestao potvrđuju istraživanja Hrvatskog herpetološkog društva iz 2008. godine, u kojima je evidentiran nalaz jednog primjerka.
Naš rezultat nije iznenađujući. Bili smo iznenađeni kad smo na Hvaru pronašli dva primjerka poskoka, gdje su mungosi prisutni od 1970., ističe se u istraživanju skupine čija je prva autorica Arijana Barun. No, istraživači se donekle ograđuju da na broj zmija mogu utjecati i druge okolnosti, među kojima i veličina otoka.
Zaključci istraživanja intonirani su slično znakovima opće opasnosti. Preživljavanje vodozemaca i gmazova čije su populacije spale na mali broj jedinki dugoročno je upitno, kaže se i dodaje da su vrste koje su povijesno bile prisutne, ali neregistrirane u istraživanju, vjerojatno već lokalno izumrle ili se mogu ograničiti na uska područja koja nisu istraživanjima zahvaćena.
Voditelj istraživanja Daniel Simberloff odgovorio je Hini da sasvim sigurno nisu mogli utvrditi svaki utjecaj mungose na tim otocima, ali kada bi imali dovoljno sredstava i vremena, mogli bi saznati mnogo više. Njegov odgovor uslijedio je 34 minute nakon što mu je novinar uputio pitanje, dok je, primjerice, Ministarstvu okoliša i energetike trebalo pet dana i odgovorilo je s nekoliko adminstrativnih rečenica nakon zaključenja ovoga teksta.
Loše prognoze
Populacije mungosa na Mljetu danas su maksimalne, dok su neke druge životinje ondje lokalno izumrle ili su pred izumiranjem. Mungosi su na otoku dosegli maksimalnu brojnost već petnaestak godina nakon unošenja. Radi se o tisućama jedinki koje nije moguće posve utvrditi, kaže biolog Ivan Budinski iz zagrebačke udruge BIOM, za koga su nam Simberloff i Barun rekli da je najbolji poznavatelj jadranskih populacija mungosa.
Njihovo idealno stanište je žbunje, kupina koja okružuje travnjake, a danas je veliki dio prostora pod tim pokrivačem. Puno ih ima uz razna smetlišta. Na jednom je smetlištu procijenjeno da ih ima oko pet stotina, kaže Budinski.
Budinski kaže da je najbolja situacija na Hvaru, gdje ih nema mnogo. Postoji anegdota da je ondje jedan par unesen oko vikendice bivšeg političara Vladimira Bakarića, jer se on navodno bojao zmija. Ali nikada ondje nisu ozbiljno ugrozili okoliš, kaže Budinski.
Prešli na kopno
Mungosi su se do danas proširili na submediteranski prostor Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore između rijeka Neretve i Bojane. Srbijanski i crnogorski zoolozi pronašli su uz crnogorsku obalu mungosa na 38 mjesta, najviše oko Tivta i Budve. Također, na području Hercegovine utvrđeno je najmanje devet lokaliteta mungosa.
Možemo računati da će rijeke neko vrijeme usporavati njihovo širenje, jer mungosi će iznimno rijetko ući u vodu. Na sjeveru ih ima do Mostara i Stoca, a sjevernije od toga neće, gdje godišnje ima desetak dana snijega, objašnjava Budinski.
Činjenica da su prešli na kopno otvara mogućnost njihova širenja na sjeverozapad, i ako se to dogodi jedino bi ih Velebit mogao spriječiti da idu dalje, zaključuje Budinski i napominje da se mungos nalazi na popisu 37 po EU najopasnijih invazivnih vrsta.
Simberloff je prilično pesimističan. Kaže da je najgora prognoza, nažalost, najrealnija.
Vjerujem da će se mungosi širiti i unutar Hrvatske i izvan Hrvatske, zbog neaktivnosti vlasti u Hrvatskoj i EU, kazao je i podsjetio da se većina vodozemaca i gmazova koje su proučavali već i na kopnu pojavljuju u smanjenom broju, te da su neki među njima strogo zaštićeni prema Bernskoj konvenciji.
Mungos
Borba protiv mungosa
Povijest borbe protiv mungosa u Hrvatskoj je vrlo skromna. Nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata među lovcima na Mljetu se novčano poticalo istrjebljivanje mungosa. Šumarski list bilježi da je 1959. na Mljetu odstrijeljeno ili na “druge načine stečeno” više od 300 mungosa. No, priznaje, njegovu brojnost najviše su smanjila dva velika šumska požara.
Šef mljetskih lovaca Mario Dabelić kaže da lovci danas ne love mungose niti da oko toga postoji neki plan. Na našu informaciju da su u županijskom planu lovci istaknuli takvu obavezu, odgovara da je “možda nešto provedeno kroz knjige”, ali da oni u stvarnosti ništa ne rade u tom pogledu.
Osim u državnim tijelima, Simberloff odgovornost vidi i u Nacionalnom parku Mljet. Dio raisond’êtrea nacionalnog parka je očuvanje izvornih ekosistema i vrsta, pa je potrebno da njegove vlasti upravljaju invazivnim vrstama koja ometaju tu zaštitu, kazao je.
Iz Javne ustanove “Nacionalni park Mljet” odgovorili su da se „zalažu za eradikaciju mungosa s cijelog otoka“, ali smatraju da “to realno nije izvedivo”. Po njima, ne postoji trenutno metodologija koja bi bila uspješna na tako velikom području, a prepreku predstavljaju, kažu, i zakoni koji mungosa svrstavaju u divljač.
Japanci mogu
Međutim, Simberloff smatra da bi mungosi mogli biti uklonjeni sa svakog od jadranskih otoka i upućuje na japansko iskustvo s otoka Amami, koji je, kaže, znatno veći od naših otoka i jednako topografski izazovan. Odmah nam je dao kontakt zoologa i ekologa Yuya Watarija sa Šumarskog instituta Tsukubi kod Tokija. Watari nam je također ubrzo telegramski odgovorio i priložio naramak znanstvenih radova za koje je mailom naznačio na koji dio naših pitanja možemo naći podatke.
Dakle, Japanci su unijeli mungosa 1979. na otok površine 712 četvornih kilometara, sedam puta veći od Mljeta i sa 60 puta više stanovnika. Međutim, brzo su shvatili opasnosti i štete u ekološkom sustavu, pa su lokalne vlasti 1993. pokrenule borbu protiv mungosa. Ministarstvo okoliša je godine 2000. tu borbu uzelo pod svoje, te pokrenulo vlastiti projekt eradikacije mungosa. Započeli su s lovcima, a zatim zaposlili na desetke ljudi koji su provodili projekt na terenu. Napravili su stotine kilometara ograda, hvatali su ga u kavezne zamke, tzv. živolovke, ali su ih uskoro zamijenili s 35 tisuća zamki koje ubijaju mungose. Potom, uveli su pse za otkrivanje mungosa po zaostalim džepovima, a potom počeli pod strogom kontrolom na uskom području koristiti otrovne mamce. Broj od 6141 evidentiranih mungosa iz 2000. smanjio se 2011. na 196 njih. Životinjske vrste koje je bio potisnuo mungos, počele su se vraćati.
Suzili su ga na malo područje stjenovite, strme padine i planiraju ga ukloniti odatle, potvrdio nam je Simberloff.
Watari kaže da se raduje danu kad će otok Amami ostati bez ijednog mungosa. Profesora Samberloffa iskreno vesele japanski uspjesi vraćanja ekološkog sustava u približno prirodno stanje. Budinski kaže da BIOM ima spreman plan uklanjanja mungosa s Mljeta, ako se država odluči za to. No, kaže, nije siguran kako bi išlo s uklanjanjem mungosa s kopna.
Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, kako su odgovorili, planira do listopada 2017. započeti s provedbom projekta “Razvijanje sustava upravljanja i kontrole invazivnih stranih vrsta” u okviru kojeg će se izraditi i plan upravljanja populacijom mungosa. Taj plan je, kažu, preduvjet za efikasnu i učinkovitu kontrolu njegove brojnosti i uklanjanja iz prirode.
U maju je kod Madagaskara skupina arheologa na čelu s Amerikancem Barryem Cliffordom iz olupine broda iz 17. stoljeća izvadila srebrnu polugu tešku 50 kg..
Clifford je siguran da je poluga samo dio blaga poznatog škotskog pirata Williama Kidda (1645-1701.). Iako nije poznato koliko se još blaga nalazi u olupini broda pronađenog kod otoka Sainte Marie, otkriće srebrne poluge je izazvalo veliku pažnju javnosti. Stoga se na službenoj prezentaciji pojavio i predsjednik Madagaskara Hery Rajaonarimampianina, te potvrdio kako će se istraživanja arheologa nastaviti.
Kapetan Kidd, rođen u Dundeeju, jedan je od najslavnijih pirata u povijesti. Na Madagaskaru je 1698. godine zapalio i potopio vlastiti brod Adventure Galley, pa se nagađa da srebrna poluga potječe s njega.
Kidd je s Madagaskara krenuo u pravcu Kariba na brodu Adventure Prize, ali je uhićen u Bostonu 6. jula 1699. godine.
Nakon suđenja u Londonu, 1701. je proglašen krivim i obješen. Kao upozorenje ostalim piratima, njegovo je tijelo u kavezu na vješalima na Tilbury Pointu bilo čak tri godine.
Tokom posjete Kotoru ministar Nikola Janović je iznio niz optužbi na račun rada nove kotorske uprave, a naročito mene kao predsjednika Opštine Kotor. Zarad istinitog informisanja cjelokupne javnosti, a naročito kotorske, moram se osvrnuti na navode ministra Janovića, kaže se u zvaničnom sopštenju predsjednika opštine Kotor Vladimira Jokića, koje integralno prenosimo.
“Neusaglašavanje termina za međusobni susret u martu i aprilu nije razlog da ministar Janović i ja ne radimo poslove iz svoje nadležnosti bez prisustva onog drugog. Naprotiv, obojica imamo zakonske i ustavne obaveze da obavljamo poslove iz naših nadležnosti bez obzira na okolnosti, a zajedničko fotografisanje svakako nije u opisu tih poslova iako u pojedinim trenucima neko može da isto ocijeni korisnim. Istine radi, u periodu mart-april nismo uspjeli da usaglasimo termine, a o ovom terminu u kojem je ministar posjetio Kotor nismo ni obaviješteni. Ministar Janović je gotovo ironično pomenuo moj zgusnuti raspored u kojem u tom periodu nije bilo termina za susret sa njim, očigledno zaboravljajući da je Kotor u tursitičkoj sezoni, da je otvoreno pitanje UNESCO statusa, da je nametnuta zabrana gradnje, da je koncesija Luke Kotor pod znakom pitanja, da su saobraćajne gužve započele, da je opština imala obavezu usvajanja budžeta i drugih planova, da je djelovanjem njegovih kolega iz Vlade dovedeno u pitanje održavanje KotorArta, sva pitanja koja su značajnija od kurtoaznog fotografisanja. Pored svih ovih problema, nismo zaboravili sport, pa su ovogodišnjim budžetom opredijeljena značajnija sredstva za sport nego prošlih godina, a sada smo u procesu izrade Nacrta odluke o načinu finansiranja sporta.
Ministre, meni nije bilo potrebno Vaše prisustvo i prisustvo medija da obavim razgovore sa vaterpolo klubovima i predstavnicima Vaterpolo saveza Crne Gore povodom rekonstrukcije zimskog bazena i da u dogovoru sa njima formiramo Komisiju za praćenje radova. Problem rekonstrukcije bazena nije u rukama opštine, već Direkcije za javne radove i izvođača, na koje i Vi kao ministar možete uticati i bez kamera i bez mene. Svoj dio posla mi kao lokalna samouprava i ja kao predsjednik radimo, na Vama je da radite svoj.
Razgovaramo sa sportskim klubovima, ali nismo medijski eksponiralii naše razgovore sa upravom VK „Primorac“ o tome kako da taj klub od posebnog značaja za grad učinimo opet prvakom Evrope i pravim gradskim klubom, iako je to moglo biti politički atraktivno i ispraćeno.
Auto moto trka Kotor 2017. se održala pod pokroviteljstvom opštine, bez pomoći Ministarstva, pa o tome opet nismo govorili.
Ministre, kada sam obilazio škole i primao predstavnike osnovnih i srednjih škola, nisam vapio za prisustvom ni Vašim ni ministra obrazovanja, iako su problemi koje te škole opterećuju iz vaših domena, već tražio način kako da opština pomogne. Minsitre, krovovi škola prokišnjavaju, toaleti su neuslovni, učionice nerenovirane, pojedine sprotske sale gotovo upropaštene, ali vjerujem da su Vas predstavnici škola o tome izvjestili kao i mene, pa da ćete naći vremena i načina da to prenesete i ministru obrazovanja.
Sve nabrojano predstavlja radni kapacitet lokalne samouprave, pa nema potrebe da gorući problemi Kotora čekaju, kako ste rekli, neku drugu priliku i veći demokratski kapacitet. Dovoljno će biti da svako radi svoj dio posla. Koordinacija u radu se obavlja preko nadležnih organa, a ne pred kamerama. Ne želim da vjerujem da Vi, kao Kotoranin, dijelite lokalne samouprave, kako je naveo premijer na „naše“ i one druge. Ministre, Vi želite da razgovaramo, a ja da djelujemo i radimo, pa da svako snosi odgovornost za učinjeno i/ili neučinjeno.
Za kraj, iz poštovanja prema vremenu kada sam navijao za svaki Vaš potez u bazenu i prema Vašoj sportskoj karijeri, neću komentarisati to što ste pomenuli djecu i moju navodnu zloupotrebu njih i njihovih najboljih interesa u političke svrhe. Zarad poštovanja prema Vašoj sportskoj karijeri i buduće koordinacije u našim poslovima, računaću da ste se nespretno izrazili” saoptio je predsjednik Vladimir Jokić.
Deveti po redu međunarodni susret vlasnika oldtajmer automobila marke „Volkswagen“ održaće se narednog vikenda, od 9. do 11.juna u Tivtu – saopštili su organizatori ove izuzetno popularne manifestacije iz „Volkswagen Classic Club-a Montenegro“ iz Tivta.
Fešta ljubitelja starih automobila čuvenog njemačkog proizvođača svake godine u Tivat privuče na stotine entuzijasta sa njihovim starom „bubama“, „bulijima“ „kubelwagenima“ i ostalim VW oldajmerima, a da vide ove atraktivne automobile u Tivat dođu i brojni turisti i posjetioci.
Mjesto okupljanja i kampovanja učesnika ovogodišnjeg „VW Meeting-a“ biće park hotela „Kamelija“ u Donjoj Lastvi gdje će za njih u petak veče biti priređeno druženje uz roštilj.
Narednog dana na raposredu je organizovana vožnja svih okupljenih oldajmera starim pute preko Njeguša do Lovćena, gdje će učesnici posjetiti Njegošev mauzolej, a poslijepodne će sve svoje automobile oni izložiti u centru Tivta, u ulici ispred zgrade Opštine na Trgu magnolija. Izložbu automobila pratiće i živa svirka benda Mikrokozma, a očekuje se da se na ovogodišnjim susretima ljubitelja klasičnih „Violkswagen““ automobila, okupi više desetina atraktivnih vozila iz više država Evrope.
Gasstro manifestacija koja promoviše i čuva od zaborava tradicionalni recept kotorske krempite “Kotorska pašta 3” održana je u subotu u Kotoru na Pjaci od sata.
Na fešti je posluženo oko 900 krempita po staroj kotorskoj recepturi, a za dobro raspoloženje pobrinuo se Goran Karan i njegov bend Vagabundo.
,,Nisu samo zidine, palata ili pločnik, već su u pitanju i one sitne stvari koje pričinjavaju ljudima zadovoljstvo. Gastronomija je ta koja uvjek ljude uveseljava i oplemenjuje. Sjetila sam se svoje mladosti i poznate kotorske pašte u kultnom ,,Zdravljaku”. Tako se rodila ideja. Trudimo se da svake godine manifestaciju radimo na drugom mjestu u gradu, sa drukčijim programom, da ne uđemo u stereotip. Nadam se da su Kotorani i njihovi gosti zadovoljni” – kazala je organizatorica i predsjednica MZ Stari grad Dragana Knežević.
Program je vodio novinar Dušan Davidović a gosti su bili Vlasta Mandić, Mašo Čekić, Ljiljana Moškov ispred Gradske uprave, Mirza Krcić ispred TO Kotor i Melita Krivokapić jedna od najpoznatijih žena koja godinama sprema kotorske pašte.
Manifestaciju je podržala Turistička organizacija Kotor, pokrovitelj je bila Opština Kotor, sponzori Luka Kotor i NTO Crne Gore, a organizator Mjesna zajednica Kotor.
