Iako je formalno njen zvanični saradnik i podržavalac, Kulturni centar “Nikola Đurković” (KC) iz Kotora učesnicima volonterske građanske pozorišne prestave “KoTo(R) o Kotoru” reditelja Petra Pejakovića, naplaćuje korišćenje velike sale KC-a, za svako izvođenje tog izuzetno popularnog komada.

“Nakon premijere, centar KC Kotor od nas trazi da za svako izvodjenje platimo po 250 eura, kao da smo komercijalni proizvod. Osim toga oni nemaju svoju opremu za ozvučenje, pa svaki put moramo mi sami to da iznajmimo od privatnog lica. Tako nas svako izvođenje volonterske predstave košta oko 400 eura. pri tome,  u produkciju smo ulozili mi – dobili smo sredstva za inovativne  projekte u kulturi od EU programa “Creative Europe”. U pitanju je niskobudžetna predstava rađena sa  veoma skromnim sredstvima – uz koju smo izdali i knjigu, pr materijal, filmić. Osim što smo pripremali predstavu u Kulturnom centru “Nikola Đurković” uz dogovor da se KC vodi kao saradnik na projektu i svugdje se njihov logo provlači, od KC ni centa nismo dobili, niti smo tražili. Oni su sa druge strane, dobili gotov proizvod – građansku predstavu sa jakim naglaskom na javni interes. Međutim, nakon premijere, počeli su da nam naplaćuju svako igranje.”- ispričala nam je Tatjana Rajić iz NVO “Expeditio” koja je bila nosilac ovog projekta.

Prema njenim rijelima, do sada su KC-u za četiri igranja predstave poslije primjere, platili 1.000 eura, dok su prilikom gostivanja u Podgirici i na Cetinju sale za nastup dobili besplatno i nije bilo naplate karata. I u Tivtu im je tamošnji CZK ponudio bepslatno salu, ali se za sada nisu uspjeli dogovoriti oko obostrano odgovarajućeg termina gostovanje.

“Za nas je ovakav postupak KC Kotor bio neočekivan jer je predstava jako tražena i gledana. Na dosadašnjih pet izvođenja u Kotirum sala je bula dupke puna, a isti je slulaj bio i u Podgorici i na Cetinju”- kaže Rajić dodajući da je predstava “KoTo(R) o Kotoru” nastala kao rezultat osmomjesečnog procesnog rada nazvanog “Pozorište o Kotoru”, koji je obuhvatio više od 50 radionica (od oktobra 2015. do juna 2016), u kojima je učestvovalo oko 60 građana. Tematski fokusirana na posebnosti i probleme grada Kotora, i zasnovana na pričama građana koje reflektuju njihov odnos prema gradu, izvedba KoTo(R) o Kotoru promoviše ideju teatra kao sredstva istraživanja i kreativnog izražavanja svakog pojedinca ili grupe u svrhe ličnog razvoja i društvenog angažmana.

“Radili smo osam mjeseci sa građanima i napravili smo građansku, aktivističku predstavu, dosta hrabru i dokumentarnu koja je za nas neočekivano, jako tražena i gledana. Međutim, zbog postupka KC Kotor koji je zvanično, naš podržavalac, dovedeni smo u situaciju da moramo naplaćivati građanima karte, da bi pokruli te troškove, iako je inicijalno predstava za gledaoce trebala biti besplatna. Većinom mi sami prodajemo karte, volonteri cijepaju ulaznice…”- istakla je Rajić. U predstavi inače, volonterski igraju poznati i društveno angažovani Kotorani koji dolaze iz raznih sfera društva – Marjan Šantić, Radmila Beda Radulović, Slavica Lompar, Jelena Vukasović, Maja Mrđenović, Ilko Marović, Dragana Kunarac, Jelena Franović, Tatjana Rajić, Aleksandra Kapetanović, Maruška Drašković, Zorana Milošević, Mitar Mida Jovanović, Antonio Grgurević, Mirjana Popović, Aleksandra Dejanović, Žarko Nikolić i Mirjana Petrović.

Kroz scene Ultima je ura, Turizam katastrofe, Cile, Strategija razvoja grada, Pomorac, Buka, Svijeće, Predstavljanje-ogovaranje i Grad je naš oni u prerstavii govore o temama koje tište grad i njegove stanovnike. Istinita, odlična, izvanredna, sadržajna, prava u pravo vrijeme jer predstavlja surovu realnost – epiteti su kojim su gledaoci, ali i mediji častili ovu nesvakidašnju aktivističku teatarsku storiju, ali koja po svemu sudeći, nije bila po volji gradskih DPS čelnika, pa je njihov kadar na čelu lokalnog KC-a, Milioš Dževerdanović “građanskom aktivizmu u teatru” počeo stavljati “finansijske klipove u točkove”.

Uprava KC ni nakon četiri dana, nije odgovorila na pitanja koja smo im tim povodom uputili.

„Smatram i da bi bilo u redu da ovoga puta platite zakup sale u iznosu od 250 eura, kako nalaže naš pravilnik i zvaničan cjenovnik, koji se godinama primjenjuje, a donešen je od strane Savjeta Kulturnog centra. Budući da se radi o finansiranom projektu iz evropskih fondova, gdje se predviđa stavka za ove troškove, očekujem da to neće predstavljati prepreku. Naravno, postoji mogućnost da prodajete karte i zadržite prihod“- stoji u dopisu koji je Dževerdanović uputio NVO „Expeditio“ odmah nakon premijere “KoTo(R)a  o Kotoru”.

Diplomirani ekonomista  i član Folklornog ansambla “Nikola Đurković” na čelu istoimenog Kulturnog centra, nije međutim, odgovorio na pitanja da li je logično da institucija kulture koju iz poreza plaćaju svi građani Kotora na ovakav način opstruira jednu građansku kulturološku inicijativu, odnosno projekat čiji je zvanilno “podržavalac i saradnik”.

Odćutao je i pitanje da li takav postupak ima veze sa za vlast u Kotoru, škakljivim i osjetljivim pitanjima koje predstava tretira, te da li KC korišćenje sale naplaćuje i svim ostalim njenim korisnicima iz domena NVO i sličnih udruženja, a koje se bave temama od društvenog značaja.

Sa druge strane, Rajić naglašava da je 10.000 eura dobijenih za ovaj projekat na European Artizen Initiative (finansiran kroz EU program Kreativna Evropa), kao i ACT4CITY (koji finansira BAC – Balkanski program za umjetnost i kulturu), utrošeno na produkciju predstave i sve prateće sadržaje sa tim u vezi, te da u tom budžetu nije bilo novca da bi se “partneru i saradniku” plaćala upotreba sale koja pripada svim građanima Kotora.

“Smatram da je ključna tema to što Kulturni centar u ovom slučaju ne prepoznaje razliku između komercijalne predstave (čiji je cilj da donese profit) i nekomercijalnog proizvoda koji teži da doprinese kvalitetu društva u kome živimo, da ukaže, da ohrabri, da osvjesti, da pokrene, da zamisli… Za nas, učesnike ove predstave, ona nije roba na kojoj želimo da zaradimo, već prilika da se iskaže stav, apeluje, ukaže na željenu promjenu. Predstava je angažovana, građanska, hrabra – nije pravljena da zabavi ili da zasmije, još manje da se na njoj zarađuje, već da pokrene. Uvjerena sam da je, ako želimo da stvaramo zdravo društvo, važno ohrabriti građanske inicijative, smjele i inovativne projekte u kulturi, naročito ako oni podrazumijevaju puno volonterskog rada i zalaganje samih građana. Projekti poput  ovog, ako ih je uopšte i bilo, rijetki su u Crnoj Gori, a i van zemlje već nakon prvih prikazivanja prepoznati i pohvaljeni, ne samo od strane građana već i od pozorišnih kritičara“- istakla je Tatjana Rajić.