Na nekadašnjem jugoslavenskom tržištu popularni bicikli Pony koji su se po talijanskoj licenci proizvodili u Sloveniji prodavat će se od početka slijedeće godine u moderniziranoj verziji, ali uz cijene koje neki drže problematičnima.
Bicikli će se raditi u više verzija i od različitih materijala, a cijena osnovnog modela bit će 329 eura, dok će najskuplji “premium” model s dodatnim komponentama stajati 789 eura, objavili su slovenski mediji.
Proizvodnja počinje u proljeće slijedeće godine, ali se već sada mogu naručiti. Prodavat će ih tvrtka BTC, a službeno će ih proizvoditi tvrtka Gore kolesa, u suradnji s Gorenjem iz Velenja u čijim će se pogonima i montirati.Koncern Gorenje, veliki proizvođač kućanskih aparata, lani je otkupio prava na proizvodnju legendarnog Pony bicikla od ljubljanske tvornice Rog koja je prije više godina otišla u stečaj.
Modernizirani Pony pod nazivom “Gor kolesa” bit će namijenjen za sve uzraste, a na početku će kupci moći birati između triju modela u 28 različitih kombinacija. Za sada će se sastavljati od komponenata uvezenih iz Kine, a kupci morati na isporuku čekati nekoliko mjeseci, tvrdi mariborski list “Večer”.
Na početku je namjera izraditi oko 4000 bicikala, kako bi se vidjelo kako će ići prodaja. Računa se u prvom redu na moguće kupce iz Slovenije, Hrvatske i Srbije, a potencijalno i na druga moguća tržišta.
U budućnosti računamo i na varijantu Gor kolesa na električni pogon, kazao je za list jedan od voditelja projekta Rok Lesjak.
Tradicionalnim okupljanjem i koktelom u prostorijama preduzeća Luka Kotor, danas je obilježen Sveti Nikola po julijanskom kalendaru – zaštitnik svih pomoraca i putnika. Koktelu koji je upriilio menadžment Luke Kotor, pored zaposlenih u tom preduzeću pristusvovali su članovi Udruženja pomorskih kapetana trgovačke mornarice Crne Gore, Udruženja pomorskih strojara i inženjera, šef Lučke kapetanije Kotor kapetan Bruno Brkanović, pomorski piloti, profesori pomorskoh škola i fakulteta i drugi akteri pomorske industrije.
Okupljene, među kojima je bio i najstariji kapetan u Crnoj Gori, legendarni Slavko Ivanović iz Dobrote, pozdravio je predsjednik Udruženja pomorskih kapetana Crne Gore, kapetan duge plovidbe, mr Mario Pilastro.
„Čestitam današnji praznik prvo kolegama koji danas imaju krsnu slavu, a potom i svima nama koji smo ovdje i posebno onima koji su negdje daleko na moru. Nema nam je svima Sveti Nikola u pomoć kao i vazda“- kazao je Pilastro koji je prisutne infromisao i o aktuelnostima, ali i problemima u radu Udruženja kapetana što okuplja između 150 i 1790 naših zapovjednika koji morima svijeta plove na gotovo svemu što se morem kreće – od relativno malih remorkera i suplajera u off shore naftnoj industriji, preko gorostasnih bulk carriera, do supertankera i mega-kontejneraša dugih i do 400 metara. Pilastro je istakao da Udruženje, prvenstveno kroz entuzijazam nekolicine svojih članova koji iz sopstvenog džepa finansiraju i učešće te asocijacije na međunarodnim skupovima, nastoji da prati najnovije trendove i razvoj propisa u svjetskoj pomorskoj industriji i da crnogorskoj državnoj pomorskoj administraciji pomaže u njihovoj implementaciji na nacionalnom nivou.
Obilježili svog zaštitnika Svetog Nikolu
Pozdravljajuči kolege, izvršni direktor Luke Kotor Vasilije Kusovac koji je i sam bivši dugogodišnji upravitelj stroja, istakao je da Sveti Nikola okuplja sve ljude od mora i da ga pomorci, čak i oni koji nisu vjernici, često zazivaju u pomoč u teškim trenucima i olujama na moru.
Obilježili svog zaštitnika Svetog Nikolu
„Čast nam je što na ovaj praznik možemo da okupimo predstavnike dva strukovna pomorska udruženja i da sa kolegama podijelimo radost ovog blagdana. U drugim, pomorskim državama koje su organizovanije poput susjedne Hrvatske, ovakve dvije jake strukovne asocijacije bi imale mnogo više prostora i razumijevanja za svoje djelovanje, a ove naše dvije kubure i sa prostorom i sa novcem za rad. Strukovna udruženja mogu dati nemjerljiv doprinos državnoj administraciji u praćenju i primjeni najnovijih propisa i standarda u jednoj izuzetno dinamičnoj oblasti kakva je svjetska pomorska privreda i gdje su naši kadrovi izuzetno cijenejeni i konkuretni, pa se nadam da će ubuduće naša država na to obratiti više pažnje jer imamo joj što ponuditi i kroz znanje i kroz bogata iskustva“- istakao je Kusovac.
On je prisutne upoznao sa rezultatima rada Luke Kotor u 2016. koja je za to državno preduzeće bila vrlo uspješna jer se Kotor pozicionirao kao treća najprometnija kruzing luka na Jadranu, odnosno peta u Mediteranu.
Obilježili svog zaštitnika Svetog Nikolu
„Ovo je za kotorsku Luku bila rekordna godina, uplovila su 483 broda, što je uvećanje u odnosu na prošlu godine od 16%, oni su doveli 534 000 putnika, što je više za 20,9 % u odnosu na prošlu godinu. Zabilježili smo i bolju posjećenost jahti 1.670 jahti, što je uvećanje za 6,5% sa 8.291 putnikom što je više za 16,8% u odnosu na prošlu godinu“ – kazao je Kusovac ističuči da je neriješeno pitanje koncesije koju država uporno ne dodjeljuje preduzeću što je u većinskom vlasništvu Opštine Kotor i iste te države, glavni problem sa kojim se luka suočava. Stoga su Luci Kotor bukvalno „vezane ruke“ da dalje investira u unapređenje svojih kapaciteta, iako ima gotovo projekte i obezbjeđen novac za njih.
„Nemoguće je u ovom poslu nemati investicije, a mi već drugu godinu gotovo da ništa ozbiljnije nismo uložili jer nam Vlada ne da koncesiju. To se može veoma loše odraziti na rezultate luke u naredne dvije giodine jer bi partneri mogli početi da otkazuju saradnju zato što ne unapređujemo uslove za njihove brodove i putnike. A onda bi u dežurnoj javnosti, odmah krenula priča o tobože, nesposobnom domaćem memandžentu i neefikasnoj državnoj firmi, kako bi se ovaj izuzetno vrijedni resurs, dao nekom strancu ili domaćem privatniku u ruke. To ne bi smjeli dozvoliti“- zaključio je Kusiovac.
U sklopu izložbe »Prvi na svijetu – 150 godina riječkog torpeda«, Muzej grada Rijeke, u suradnji s Povijesnim i pomorskim muzejom Istre postavio je izložbu »S. M. S. Szent István« autorice Deborah Pustišek Antić, u prostoru željezničkog skladišta na Žabici. Izložba na deset plakata prikazuje put od izgradnje do potonuća grandioznoga bojnog broda, jednog od četiri klase Tegetthoff, koja je bila ponos austro-ugarske flote i same Monarhije. Brod je izgrađen i porinut u Rijeci, a na prvi ratni zadatak, probijanje savezničke blokade kod Otrantskih vrata, krenuo je iz Pule. U lipnju 1918. godine, u zadarskom arhipelagu, naišao je na zasjedu talijanske mornarice. Torpediran je i nakon tri sata potopljen, piše Novi list.
Prva tri velika austro-ugarska bojna broda »Viribus Unitis«, »Tegetthoff« i »Princ Eugen« izgrađena su u Trstu i puštena u more 1911. i 1912. godine. Četvrti brod, nazvan po Stjepanu I. Svetom, zaplovio je dvije godine kasnije, a izgrađen je u Rijeci jer su Mađari inzistirali na tome da i oni sudjeluju u gradnji ratne flote. U brodogradilištu »Ganz&Co. Danubius A.G.« njegova je iz gradnja predstavljala najkrupniji zadatak do tada. Zbog istodobnih radova na širenju »Danubiusa«, a vjerojatno i zbog nedostatka iskustva u takvoj gradnji, otegli su se radovi na trupu. Kobilica je postavljena 29. siječnja 1912., porinuće je obavljeno 17. siječnja 1914., brod je ušao u sastav ratne flote 13. prosinca 1915., a dovršen je početkom 1916. u Puli, glavnoj ratnoj luci, u koju je otegljen nakon što je Italija objavila rat Austro-Ugarskoj.
Kuma Marija Terezija
Potpuno naoružan stajao je 60,6 milijuna kruna, od čega je trup bio vrijedan 5 milijuna, strojevi 6, a električna postrojenja 2 milijuna kruna. Porinuću su prisustvovali najviši predstavnici Monarhije i 30 jedinica ratne flote. Dnevni tisak u Rijeci, ali i u Zagrebu pomno je pratio taj događaj, pa je u Jutarnjem listu 18. siječnja 1914. objavljeno:
»Sa Rieke javljaju: Jučer u 11 sati prije podne spustio se na svečan način u more novi ratni brod naše mornarice, orijaš »Szent Istvan«. Ciela Rieka izkićena je grbovima i zastavama. Već prije podne došla je sva sila stranaca, medju njima i više Zagrebčana, a svi se dive orijaškim brodovima naše ratne mornarice, koji su se usidrili nedaleko riečke luke. Na brodogradilištu »Danubius« vidi se »Szent Istvan« spreman za porinuće. Ogroman je to brod, sagradjen od čelika. Dugačak je 151 m, a širok 27,2 m. Imade 20.331 tonu, a strojevi imadu jakost od 25.000 konjskih sila. Posada iznosi 950 ljudi«.
Povodom porinuća grad je bio okićen riječkim i mađarskim zastavama od Danteovog trga do brodogradilišta, a za veliko mnoštvo koje je željelo svjedočiti spuštanju broda pripremljene su tribine pred kojima su pomorski časnici pregledavali karte i propuštali nazočne. Svečani događaj nije omeo ni snijeg koji je počeo padati, a ni hladan vjetar koji je dopirao s mora. Kuma broda bila je nadvojvotkinja Marija Terezija.
Zasjeda kod Premude
U sastavu ratne flote »Szent István« je bio ukupno 937 dana, od čega samo 54 dana na moru, pretežno na vježbama gađanja. Tijekom Prvoga svjetskog rata gotovo da i nije napuštao sidrište u Puli. Prvi ratni zadatak broda bio je uništiti savezničku blokadu Otrantskih vrata.
Navečer 9. lipnja 1918. godine, u eskadri, uz bojni brod »S.M.S. Tegetthoff«, razarač »Tfzg. Velebit« i sedam torpiljarki isplovio je iz pulske ratne luke. Rano ujutro 10. lipnja, nedaleko otoka Premude u zadarskom arhipelagu, naišao je na zasjedu talijanske ratne mornarice. Ubrzana plovidba pregrijala je motore i stvorila gusti dim iz dimnjaka koji ga je učinio vidljivim neprijateljskim torpednim čamcima koji ga u 3,30 sati torpediraju. Brod je pogođen u desni bok. Nakon gotovo tri sata prevrnuo se i potonuo na dubinu od 66 metara. Kalvariju bojnog broda zabilježila je kamera s bojnog broda Tegetthoff.
Bio je to prvi bojni brod koji su potopila torpeda, i to riječke proizvodnje. Brodovi iz pratnje spasili su 976 članova posade, a 89 mornara je poginulo. Brod je imao mađarsko ime i zapovjednički kadar, ali najveći dio posade od gotovo 1.100 članova činili su ljudi iz hrvatskih krajeva.
Menadžment Luke Kotor danas je odlučio da uplati 10.000 eura kao pomoć za liječenje Anđele Petrović.
Osim ovog iznosa svi zaposleni u Luci Kotor će izdvojiti dio sredstava od svojih plata kako bi pomogli ljiječenje mlade Kotoranke, kazao nam je direktor Vaso Kusovac.
Da podsjetimo dvanaestogodišnjoj djevojčici Anđeli Petrović iz Kotora, nakon rutinskog hirurškog zahvata , dijagnosticiran je agresivni tumor kostiju.
Za dalji nastavak liječenja sa najboljim izgledima za uspjeh, koji je hitno potreban u specijalnoj bolnici za djecu u Štutgartu u Njemačkoj, potrebna su početna sredstva u iznosu od 150.000 eura.
Pomoći možete i Vi uplatom na sledeći broj računa:Ilija Petrović
KZU „Napredak“ - predstavili kalendar - foto Roko Stjepčević
1 od 4
KZU „Napredak“ - predstavili kalendar, prihod za Anđelu
KZU „Napredak“ - predstavili kalendar, prihod za Anđelu
KZU „Napredak“ - predstavili kalendar, prihod za Anđelu
KZU „Napredak“ - predstavili kalendar, prihod za Anđelu
Kulturno zavičajno udruženje “Napredak” iz Gornje Lastve juče je na novogidišnjem koktelu predstavilo kalendra za 2017.godinu.
Zvanice je u Domu kulture “Ilija Marković” u Gornjoj Lastvi ispred udruženja pozdravila Marija Nikolić, koja je predstavljajući kalendar kazala da je autor fotografije Anton Gula Marković, motiv koji se provlači kroz svih 12 mjeseci je maslina.
Cijeli prihod od prodaje kalendara namijenjen liječenju dvanaestogodišnje Anđele Petrović iz Kotora.
Ovogodišnji decembar sve sigurnije ide stopama svog prethodnika iz 2015. godine. Kao i prije godinu dana nad našim krajevima, a i većem dijelu kontinenta od početka mjeseca dominira anticiklona. I u proteklih sedam dana u najvećem dijelu zemlje nisu zabilježene oborine.
Vladavina anticiklone se nastavlja i slijedećih dana. Naime, prognostički modeli danas su značajno smanjili mogućnost da ciklona iz zapadnog Sredozemlja čiji se razvoj očekuje početkom nove sedmice značajnije utječe na vrijeme u našim krajevima.
Ponedjeljak:
Pretežno sunčano, poslijepodne umjeren razvoj oblsčnosti. Ujutru u kontinentalnim predjelima mraz, a na sjeveru po kotlinama moguća magla. Vjetar slab do umjeren, uglavnom istočnih smjerova. Najviša dnevna temperatura vazduha od 4 do 14 stepeni.
Utorak:
Pretežno sunčano. Ujutru u kontinentalnim predjelima mraz, a na sjeveru po kotlinama moguća magla. Vjetar istočnih smjerova, slab do umjeren, na krajnjem jugoistoku povremeno pojačan. Jutarnja temperatura vazduha od -8 do 6, najviša dnevna od 5 do 15 stepeni.
Slavomir Tomić u sredini na palubi podmornice-U-27
Dok se kroz periskop nazirala silueta neprijateljskog razarača koji je hitao u sjeveroistočnom kursu, poručnik bojnog broda Jožef Holub, komandant austrougarske podmornice U-27, brzo je u svojoj glavi procjenjivao izglede za uspješan napad. Češki podmorničar u centrali austrougarske podmornice, zaronjene u dubinama južnog Jadrana, oslanjao se na veliko iskustvo svoje multinacionalne posade – Njemaca, Čeha, Austrijanaca, Hrvata, Srba, Mađara i Slovaka. Dok je u to rano jutro 14. maja 1918. rasla napetost među podmorničarima koji su netremice gledali u komandanta zauzetog praćenjem protivnika na površini mora kroz periskop, te brzo izvršavali kratke naredbe koje bi Holub s vremena na vrijeme procijedio kroz zube, U-27 se, vješto manevrišući, postavila u povoljnu poziciju…
„Torpedo jedan – pali!“ – prigušeno je viknuo Holub, a njegovu naredbu u pramčani topredni odsjek podmornice prenio je drugi oficir U-27, poručnik fregate Slavomir Tomić. Uz prigušeni pisak komprimovanog vazduha, „čelična riba“ – torpedo, izbačena je iz torpedne cijevi na pramcu U-27 i velikom se brzinom uputila prema cilju – britanskom razaraču „Phoenix“, koji je, ništa ne sluteći, obavljao redovnu patrolnu dužnost u sklopu tzv. Otrantske baraže. Tačno u 9 sati i 18 minuta, torpedo lansiran sa U-27, pogodio je britanski razarač po sred lijevog boka, eksplodirao i napravio ogromnu rupu u oplati. Dok su ostali saveznički ratni brodovi iz patrole pohrlili u pomoć „Phoenixu“, U-27 se neopaženo udaljila sa poprišta. Iako je u početku izgledalo da će 75 metara dug i 990 tona težak britanski razarač možda i preživjeti pogodak austrougarskog torpeda, „Phoenix“ se sve više naginjao na lijevu stranu, a voda je nezaustavljivo plavila njegovu unutrašnjost. Australijski razarač „Warrego“ uzeo ga je u tegalj s namjerom da ga odvuče do relativno malo udaljene albanske luke Valona, ali je „Phoenix“ na kraju ipak potonuo, povukavši zajedno sa sobom u grob dvojicu članova posade. Time je udaren pečat na ovu epizodu pomorskih sukoba u Prvom svjetskom ratu, ali i ispisana i jedna posebna istorijska stranica – jer je potapanje „Phoenixa“ od strane U-27 bilo i do danas ostalo, jedini slučaj u kojoj je jedna jedinica Carske i Kraljevske Ratne mornarice Austro-Ugarske uništila brod britanske Kraljevske mornarice. Posada U-27 i jedan naš Bokelj u njoj – poručnik fregate Slavomir Tomić, ovim poduhvatom ušli su u istoriju K.u.K. Kriegsmarine. Čovjek koji je bio među direktno zaslužnima za jedino potapanje britanskog ratnog broda od Austro-Ugarske u ratovanju na moru na, oficir na podmornici U-27, Slavomir Tomić, rođen je 9. decembra 1894. u Trstu, u porodici poznatog bokeljskog kapetana duge plovidbe Bogdana Tomića iz Dobrote.
Potonuce-britanskog-razaraca-Phoenix
Slavomirov otac zapovijedao je brodovima tada najjače pomorske kompanije na Jadranu, “Austrijskog Lloyda”. Slavomir je u Trstu završio osnovnu školu i gimnaziju. Pošto se odlučio da poput svog oca i brojnih predaka, i on sreću potraži na moru, ali ne u trgovačkoj, već Ratnoj mornarici, Slavomir je 15. septembra 1909. položio prijemni ispit i postao pitomac Pomorske akademije Carske i Kraljevske Ratne mornarice Austro-Ugarske u Rijeci, gdje je na školovanju proveo naredne četiri godine. Nakon diplomiranja dana 13. juna 1913. formalno stupa na službu u K.u.K. Kriegsmarine kao pomorski kadet i već narednog dana ukrcava se na bojni brod “Erzherzog Franz Ferdinand” gdje je bio na dužnosti komandira baterije brzometnih topova kalibra 100 mm.
Podmornica U 27 izronjava
U avgustu iste godine biva prekomandovan na minolovac “36” gdje obavlja dužnost oficira palubne straže, a početak Prvog svjetskog rata u ljeto 1914. zatiče ga u činu pomorskog zastavnika na torpednoj krstarici “Kaiser Franz Joseph I” koja je tada bila u sastavu II Divizije krstarica u Tomićevoj postojbini i najvažnijoj bazi austrougarske RM na južnom Jadranu – Boki Kotorskoj. Na tom brodu, koji je povremeno pokušavao voditi artiljerijske duele sa baterijom francuskih topova na Lovćenu (iz kojih su Crnogorci gađali Boku), ali nije imao dometa, da naudi neprijatelju, Tomić je ostao do kraja avgusta 1915.
Nakon službe na jednom pomoćnom ratnom brodu, u jesen 1916. Tomić se ponovno vraća na bojni brod “Erzherzog Franz Ferdinand” u Pulu i istovremeno pohađa podmornički kurs koji je uspješno završio 4. marta 1917. Uslijedila je služba na podmornicama U-1, U-2 i U-10, a potom i na velikoj i modernoj U-31 sa kojom je 10. avgusta u blizini Malte potopio veliki italijanski teretni parobrod “Lealta” od 4.021 tona. Tomić je na U-31preživio i napad jednog protivničkog broda koji je podmornicu oštetio udarivši je pramcem. Bokeljski oficir je 3.novembra u Puli stupio na novu dužnost, na podmornici U-27 na kojoj je ostao do kraja Prvog svjetskog rata. Na toj podmornici koja važi za, po potopljenoj tonaži neprijateljskih brodova najuspješniju jedinicu Podmorničke flote Austro-Ugarske, Tomić je obavljao dužnosti trećeg, drugog i prvog oficira.
Tomić-desno-na-tornju-podmornice-u-27
Sa U-27 Tomić je 22. januara kod Malte potopio italijanski teretnjak “Andrea Costa” od 3.991 tona, a od od 22. aprila do 15. maja, podmornica je potopila šest manjih grčkih i italijanskih trgovačkih i transportnih brodova i britanski razarač “Phoenix”.
Jul 1918. je završen s učinkom od čak 11 potopljenih manjih italijanskih i grčkih brodova, a posebno interesantnim taj period čine problemi u koje je U-27 upala krajem mjeseca kada je otkriveno da joj nedostaje maziva, zbog čega je morala isključiti jedan od svoja dva dizel-motora. U tako “osakaćenom” stanju, čak djelimično ploveći sa improvizovanim jedrom, 31. jula je U-27 uplovila u Bejrut sa posljednjim kapima maziva, pri čemu je u luku stigla vozeći samo na elektromotorima I struji iz baterija. Njemački i turski saveznici Austro-Ugara za njihovu su podmornicu sakupljali ulje za podmazivanje iz svih mogućih izvora u Bejrutu i okolini, ali se U-27 tek 11. avgusta mogla vratiti na more. Dva dana kasnije Tomićeva podmornica je potopila britanski parobrod “Anhui” od 2.209 tona, da bi potom u Tripoliju ukrcala gorivo. Probleme sa nedostatkom kvalitetnog maziva U-27, koja je bila daleko od kuće, riješila je tek prvih dana septembra kada se na istočnom Mediteranu srela sa njemačkom podmornicom U-65, koja joj je ustupila tonu i po ulja. Austrougarska podmornica je 11. septembra blizu Bejruta zaplijenila francuski jedrenjak “Antoinette”, da bi do povratka u Boku, u koju je stigla 26. septembra, potopila još 12 manjih grčkih, britanskih i italijanskih brodova. Ukupno je ova legendarna patrola U-27 potrajala čak 97 dana, pri čemu je njena posada pokazala izuzetnu izdržljivost, snalažljivost i sposobnost da se izbori kako sa neprijateljem, tako i sa neočekivanim tehničkim i logističkim teškoćama.
U-27 je iz Boke početkom oktobra 1918. upućena u Pulu radi remonta motora, a tamo ju je zatekao i kraj Prvog svjetskog rata. Ostavši bez mornarice i države za koju je ratovao, i koja ga je za zasluge tri puta odlikovala medaljom “Signum laudis” i jednom “Vojnim krstom sa mačevima”, poručnik fregate Slavomir Tomić se poput većine austrougarskih mornara i oficira slovenskog porijekla 1918. stavio na službu novoj državi – Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je nastala na najvećem dijelu jugoistočne teritorije bivšeg austrougarskog carstva. U Kraljevskoj mornarici Jugoslavije Slavomir Tomić je prošao mnoge dužnosti, službujući kao komandant riječnog patrolnog broda “V-1”, monitora “Vardar”, a potom i cijele Riječne ratne flotile na Savi i Dunavu. Vrativšši se 1923. na more, postao je komandant tendera “Moćni” u tivatskom Arsenalu. Kao iskusan stari podmorničar, Tomić je izabran da bude među onima koji će činiti kadrovsko jezgro buduće jugoslovenske Podmorničke flotile pa je 1926. u Francuskoj, u Tulonu, završio tromjesečni specijalistički kurs u tamošnjoj podmorničkoj školi Ecole de navigation sousmarine. Tomić je nakon toga kraće bio prvi oficir na jahti “Vila” jugoslovenskog kralja Aleksandra Karađorđevića, a obavljao je i dužnosti u Komandi Mornarice. Aprila 1927. poslat je u Francusku kao član posebne Kontrolne komisije što je nadzirala izgradnju dvije nove podmornice, a koje su za mornaricu Kraljevine Jugoslavije naručene u brodogradilištu u Nantu. Bokeljski oficir postavljen je 27. novembra 1929. za prvog komandanta novoizgrađene jugoslovenske podmornice “Osvetnik”. Pod komandom kapetana korvete Slavomira Tomića, “Osvetnik” je 9. decembra 1929. uplovio u Tivat zajedno sa takođe novoizgrađenom podmornicom “Smeli”. Zanimljivo je da je Tomić tokom boravka u Francuskoj bio odlikovan najvećim tamošnjim odlikovanjem, medaljom “Legije časti” od strane viceadmirala Duran-Viele, glavnokomandujućeg Prve sredozemne eskadre francuske Ratne mornarice. Na mjestu komandanta najnovije i najmodernije jugoslovenske podmornice, Tomić je ostao do sredine januara 1931, kada se njegova karijera nastavlja novim dužnostima u Pomorskom arsenalu u Tivtu, i na mjestu komandanta Mašinske škole mornarice u Kumboru. Bio je i komandant krstarice “Dalmacija” i školskog broda – jedrenjaka “Jadran”, a 1934. je kraće vrijeme bio i komandant Sjevernog sektora pomorske odbrane Jadrana sa sjedištem u Selcu. Uslijedila je dužnost komandanta torpiljarke “T-7” i komandanta cijele Prve torpedne divizije Kraljevske Mornarice Jugoslavije, da bi se 14. oktobra 1936. kapetan fregate Slavomir Tomić vratio svojoj prvoj ljubavi – podmornicama i bio postavljen za komandanta cijele Podmorničke flotile KrMJ gdje je ostao do početka aprila 1938. Naredne dvije godine njegove karijere obilježile su visoke dužnosti i postavljenja u Primorskoj armijskoj oblasti, Jadranskom divizijskom vojnom sudu, Inženjerijskom odjeljenju Štaba Mornarice, Vojnom disciplinskom sudu i konačno, u samoj Komandi Mornarice Kraljevine Jugoslavije gdje je do penzionisanja 1940. u činu kapetana bojnog broda, bio na dužnosti načelnika Štaba.
Po izbijanju Drugog svjetskog rata i kapitulaciji Kraljevine Jugoslavije, Tomića su vlasti Nezavisne države Hrvatske pokušale uključiti u oružane snage NDH, što se međutim, nije dogodilo, i on je cijeli rat proveo kao penzioner. Do oslobodjenja 1945, doživio je i ličnu tragediju jer mu je u ratu kao pripadnik partizanskog pokreta, poginuo jedini sin Bogdan.
Britanski razarac Phoenix
Kapetan bojnog broda Slavomir Tomić umro je 1968. u Zagrebu, gdje je i pokopan. Ovaj istaknuti potomak čuvene dobrotske pomorske familije Tomić ostavio je značajan trag u ratnoj mornarici Austro-Ugarske i pogotovo Kraljevine Jugoslavije, a igrom sudbine, tokom najvećeg dijela svoje bogate vojne karijere, bio je vezan za rodnu grudu – Boku Kotorsku.
Gradonačelnik Trebinja Luka Petrović sinoć je svečano otvorio prvi trebinjski „Zimzograd“, u okviru kojeg će u narednih mjesec dana nastupiti blizu 1.500 učesnika.
Petrović je, obraćajući se pred više hiljada posjetilaca, istakao da prvi „Zimzograd“ posvećuje djeci, te poželio da im svaki naredni dan bude srećniji i veseliji.
Otvoren Zimzograd – foto www.hercegovinapromo
„Želim da ovaj grad ispunimo toplinom i ljubavlju i da svi zajedno pravimo bolje i snažnije Trebinje“, rekao je Petrović i zahvalio Udruženju „Napredna Hercegovina“ koje je inicijator „Zimzograda“, kao i svim predstavnicima državnih i privatnih preduzeća koja su podržala organizovanje ove manifestacije.
On je istakao da je cilj organizovanja „Zimzograda“ bio da se povežu sve opštine istočne Hercegovine, ali i da Trebinje bude centar dobrih dešavanja koji će okupljati i turiste iz Republike Srpske i inostranstva.
Otvoren Zimzograd – foto www.hercegovinapromo
Za „Zimzograd“ se prijavilo tridesetak izlagača iz Trebinja i regije koji će do 19. januara u montažnim drvenim kućicama građanima Trebinja, Hercegovine i Republike Srpske, kao i mnogobrojnim turistima ponuditi široku turističko-gastronomsku ponudu tradicionalnih jela – pršuta, sira, meda i vina, te ručne radove.
Jedan od organizatora „Zimzograda“ Aleksandar Vukanović rekao je da će „Zimzograd“ narednih dana otvoriti vrata svim posjetiocima od 10.00 do 22.00 časa, što će biti prilika da se u radosti proslave veliki praznici – Sveti Nikola, Nova godina, Božić, Dan Republike, Pravoslavna nova godina i Bogojavljenje.
Otvoren Zimzograd – foto www.hercegovinapromo
Dječiji program svakog dana u „Zimzogradu“ počinje u 17.00 časova i najmlađi će se zabavljati uz igru, ples, recitacije, crtanje, maskenbal, druženje sa Djeda Mrazom, klovnovima, a biće organizovani i nastupi djece iz trebinjskih vrtića.
Za odrasle program počinje u 19.00 časova u kome će učestvovati kulturno-umjetnička društva, gradski horovi, plesni klubovi, bendovi, di džejevi, kao i domaći vokalni solisti uz nastup talentovanih učenika i njihovih profesora iz Muzičke škole i drugih škola iz Trebinja.
U okviru „Zimzograda“ Gradska uprava će organizovati i doček na otvorenom Međunarodne nove godine, a publiku će zabavljati rok sastav „Osvajači“.
