Tivatska javnost je već imala u nekoliko navrata prilike da se upozna sa problemima koje opštinska vlast, zloupotrebljavajući političku moć, pravi vlasnicima lokala „Black Sheep“. Tivatska Akcija do sada nije reagovala nadajući se da odgovorni u lokalnoj upravi imaju dovoljno svijesti, savjesti i odgovornosti da se u ovom slučaju batale očiglednih partijskih i prijateljskih uticaja, i postupe u skladu s propisima. Na žalost, kako ne pokazuju intenciju da tako postupe, već troše vrijeme izgovarajući se čekanjem odluke Upravnog suda – prinuđeni smo da reagujemo.
TA nikada ni u čemu a priori ne zauzima bilo čiju stranu, a problem buke shvata krajnje ozbiljno, pogotovu što smo svi mi u ovoj zemlji, naročito na Primorju, mnogo puta bili žrtve terora buke iz raznih ugostiteljskih objekata. Međutim, u ovom slučaju je riječ o svemu drugom sem o tome.
Da ukratko podsjetimo tivatsku javnost: nadležni Sekretarijat je povukao sopstveno Rješenje kojim se lokalu „Black Sheep“ dozvoljava emitovanje muzike i izvođenje muzičkog programa – navodno iz dva razloga: zbog toga što nema Sertifikat ovlašćene ustanove o zvučnoj izolaciji (iako takva ustanova u Crnoj Gori ne postoji, i uprkos tome što je u prvom Rješenju kao dokaz u tom smislu prihvaćen Proračun postojećeg stanja izolacije koji je uradio Institut „Sigurnost“), te zbog toga što je ocijenio da je u susjednom stambenom objektu emitovanjem muzike ozbiljno ugroženo zdravlje ljudi. I Glavna administratorka Opštine Tivat Jovanka Laličić je odbila žalbu vlasnika lokala pozivajući se na ove iste „argumente“.
I sve to uprkos činjenici da Komunalna policija prilikom bezbrojnih i bjesomučnih svojih kontrola ni jednom nije utvrdila da je nivo buke od emitovanja muzike iz lokala bio veći od zakonom dozvoljenog, niti je, makar jedan jedini put, utvrdila da je nivo buke u susjednoj kući bio veći od zakonom propisanog!
Povrh svega, vlasnici lokala su više puta izrazili spremnost da, zbog dobrosusjedskih odnosa, urade i dodatnu izolaciju, i još smanje nivo buke, iako ih zakon na to ne primorava. Opštinsku vlast ništa od toga nije interesovalo.
Tivatska akcija
Stoga TA javno postavlja sljedeća pitanja funkcionerima Opštine Tivat:
Načelnici Sekretarijata za finansije Rajki Jovićević –
Kako to da Rješenje kojim Vaš Sekretarijat dozvoljava emitovanje muzike i izvođenje muzičkog programa u ugostiteljskom objektu „Black Sheep“ potpisujete i Vi, i Vaša pravna savjetnica, a Rješenje kojim to poništavate potpisujete samo Vi, iako niste pravnica već dipl. ekonomista?
Kako to da u prvom Rješenju prihvatate Proračun postojećeg stanja izolacije Instituta „Sigurnost“ kao dokaz da je ispoštovan član 57 stav 2 Pravilnika o vrstama, minimalno-tehničkim uslovima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata, a u drugom Rješenju ga ne prihvatate, pozivajući se na isti član i i isti stav pomenutog Pravilnika
Glavnoj administratorki Jovanki Laličić –
Kada ste, osim toga što ste pravni ekspert i opštinska siva eminencija opšte prakse – postali i ljekar specijalista? S obzirom da u svom Rješenju dajete medicinske dijagnoze.
2. Da li u Crnoj Gori postoji institucija koja je ovlašćena da izdaje sertifikate o zvučnoj izolaciji?
3. Da li u Tivtu svi ostali ugostiteljski objekti, koji imaju pravo da emituju muziku, imaju Sertifikat te ovlašćene ustanove?
Predsjednicu Opštine, Snežanu Matijević, pitamo da odgovori na sljedeća pitanja, umjesto što se izgovara čekanjem odluke Upravnog suda-
Da li ste spremni da javno izjavite (s obzirom da Predsjednik Opštine po Zakonu ima obavezu da vrši nadzor nad radom organa lokalne uprave i da je odgovoran za njihov rad) da su nadležni opštinski organi u ovom slučaju apsolutno donosili rješenja u skladu s propisima, i da u potpunosti stojite iza njihovih odluka?
2. Da li ćete – u slučaju da Upravni sud donese presudu u korist vlasnika lokala, a oni nakon toga zatraže naknadu za štetu koja im je pričinjena – tu štetu platiti iz svog džepa i džepa funkcionera koji su donosili rješenja, ili novcem iz budžeta, tj. novcem svih građana Tivta?
3. Da li je Komunalna policija Opštine Tivat dužna da prilikom intervencija sačinjava odgovarajuće zapisnike, i, u ovakvim slučajevima, izvrši mjerenja buke, ili služi za iživljavanje opštinske vlasti nad nepodobnim građanima i preduzetnicima?
TA očekuje da navedeni opštinski funkcioneri odgovore jasno i konkretno na ova pitanja. Ukoliko ne odgovore, ili budu dali nejasne i demagoške odgovore (i budu se pozivali da čekaju presudu Upravnog suda) – biće jasno da se u ovom slučaju radi o krajnje promišljenoj, namjernoj, i organizovanoj zloupotrebi političke moći s namjerom da se nekome onemogući pravo na rad, tj. da mu se naruše temeljna, Ustavom zagarantovana ljudska prava.
Ukoliko Upravni sud donese jedinu moguću pravno utemeljenu presudu – u korist vlasnika lokala „Black Sheep“ – svi nadležni funkcioneri moraće da odgovaraju. A ukoliko se desi – jer je u ovoj zemlji mračnih čuda sve moguće – da i Upravni sud potvrdi ovo bezakonje opštinskih organa, neka svim ostalim tivatskim ugostiteljima bude jasno da to znači da će i oni morati da prekinu emitovanje muzike u svojim lokalima. Jer Zakon mora biti jednak za sve.
Nevladina organizacija “Nasa akcija” Kotor, partner u projektu StroNGO, juče je organizovala akciju ciscenja u Tivtu, potez Solila – Đuraševići – Radovići. Partner u akciji su Montenegro + i Porto Montenegro, Zeleni tim Tivat.
Volonterska akcija je organizovana u sklopu projekta StroNGO čiji je cilj da se doprinese razvoju snažnijeg civilnog društva u Boki Kotorskoj. Vodeći partner u projektu StroNGO je Expeditio. Projekat je odobren kroz program Evropske unije IPA 2014 Civil Society Facility Montenegro, posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.
Akcija je pocela ispred ulaza u Solila, čistio se potez do Radovića. do Djenovica. Dodatno smo ocistili neasfaltiranu stazu od Djenovia do Plavih horizonata. Naši prijatelji iz kompanije Montenegro + u kući Avanture (Adventure house) u Đurasevicima su nam obezbijedili kajake i kratku turu do Tivatskih ostrva kao divan kraj ovom decembarskom danu.
Posebna zahvalnica ide nasem najmladjem volonteru Pavelu Rašoviću, i nasem najstarijem volonteru Draganu Rajičeviću, mještanu Tivta koji nam se za ovu priliku pridruzio. Takodje se zahvaljujemo volonterima Odred Izvidjaca Njegos, kao i Udruzenju zena iz Budve koji su volonterisali po prvi put kao primjer aktivnog ucesca gradjana treceg doba 🙂 Ocekujemo narednih dana jos slika sa ove akcije – poručuju iz NVO “Nasa akcija”
Promocija romana „Vjekovi prolaze, a duše pričaju“
Promocija romana „Vjekovi prolaze, a duše pričaju“
Promocija romana „Vjekovi prolaze, a duše pričaju“
Promocija romana „Vjekovi prolaze, a duše pričaju“
Promocija romana „Vjekovi prolaze, a duše pričaju“
Promocija romana „Vjekovi prolaze, a duše pričaju“
Promocija romana „Vjekovi prolaze, a duše pričaju“
Promocija romana „Vjekovi prolaze, a duše pričaju“
Promocija romana „Vjekovi prolaze, a duše pričaju“
Promocija romana „Vjekovi prolaze, a duše pričaju“
Roman „Vjekovi prolaze, a duše pričaju“, autorke Radojke Abramović promovisan je sinoć u crkvi Svetog Pavla u Kotoru.
Nakon pozdravne riječi direktorice Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru, mr Mileve Pejaković Vujošević, o romanu su govorili prof. književnosti i bibliotekarka Smiljana Radusinović, viša bibliotekarka Ružica Danilović i prof. književnosti Neven Staničić.
„Za pisanje ovakvog roma na osim talenta i snažne volje potrebna je velika hrabrost. Književnica se hrabro upustila u imaginaciju i vratila nas u XV vijek što nije nimalo lako, pritom polazeći od činjenice da su ljudske patnje i radosti bile iste i slične tada i sad. Kotor kao grad koji uvjek iznova inspiriše, kao grad u kome se radnja odvija, autentičan jezik uz upotrebu lokalizama i arhaizama korišćenih na ovom podneblju, čine roman veoma interesantnim“ – kazala je prof. književnosti i bibliotekarka Smiljana Radusinović.
Viša bibliotekarka Ružica Danilović, predstavljajući autoricu kazala je da znanje nebi izrodilo kreaciju samo po sebi, da autorka nema ono bez koga nema stvaranja, da nema ljubavi prema Gradu, prema svakom njegovom kamenu, palatama, crkvi, ulici, trgu…
„Radojka naprosto osjeća puls grada Kotora. To bilo koje kuca vijekovima i bilježi atmosveru koje ga čini osobenim. Kako u sadašnjosti tako i u prošlosti. Autorka koristi metafizičku dimenziju našeg grada transponujući sve to u priču o dvijema generacijama čuvene patricijske porodice Buća. Grad Kotor na ovaj način postaje simbol univerzalnog trajanja jer vjekovi prolaze a duša grada priča, bilježi prolaznost i krhkost ljudskih života i sudbina, pamti zemljotrese, patnje, radosti, uspjehe, ljubavi, tjeskobe, bijedu, raskoš… Kotor je sotžerna tačka koja spaja Radojkine naracije…Po mom mišljenju roman „Vjekovi prolaze, a duše pričaju“, zaslužuje ekranizaciju“ – kazala je između ostalog Ružica Danilović.
Promocija romana „Vjekovi prolaze, a duše pričaju“
Glavna karakteristika i problem ovog romana je epoha. Epoha zahtjeva neke stvari koje morate ispoštovati u startu da bi vam ljudi vjerovali. Mi ovdje imamo sreću što je roman pisala istoričarka umjetnosti koja ima to predznanje da rekonstruiše Kotor iz XV vijeka, kazao je prof. Neven Staničić.
„Uradila je to maestralno i mislim da je to najveći doprinos ovog romana. Kotor je osvijetljen kroz jednu vremensku patinu i način života koji je ipak različit od onoga što se u romanu dešava. I to je jedan sloj priče na koji moramo zahvaliti autorki. Do sada takvih dijela sa ovog podneblja iz Kotora i Boke nije bilo. Kotorani i mi iz Boke uživatiće kroz gradske ulice, zanate, modne detalje, arhitektonska riješenja i odnos tog socio-kulturološkog u srednjevjekovmnom gradu.
Radojka je istorijske ličnosti provukla u likove i ušla u jednu književnu sveru irealne poetike, dakle poetika koja se zasniva na realnim događajima kroz irealne likove koji ne prave nadrealizam od dijela koje čitamo već zapravo tu realnost približavaju čitaocu, što je kvalitet i doprinosi intrigantosti romana…“– kazao je između ostalog prof. Neven Staničić predstavljajući roman.
U muzičkom dijelu programa nastupile su profesorice muzičke škole „Vida Matjan“ iz Kotora, Milica Lalošević – sopran uz klavirsku pratnju Lidije Molčanov.
Nakon “Bokeljske bure, juga i bonace” koji je objavila 2012. godine ovo je drugi roman Radojke Abramović.
Projekat za tvrđavu Mamula na ostrvu Lastavica kod Herceg Novog trebalo bi da bude završen do polovine 2019. godine, saopštio je direktor kompanije OHM Mamula Montenegro DSD, Predrag Nenezić.
Mamula budući izgled
Nenezić je rekao da je koncept švajcarskog Orascoma, koji je dugoročni zakupac na tom lokalitetu, u potpunosti u saglasju sa državnom vizijom razvoja Lastavice i Mamule.
“U konzervatorskim uslovima jasno su izrečeni stavovi o tome na koji način treba zaštititi i revitalizovati tvrđavu Mamula i mi poštujemo te zahtjeve. Uspostavljanje muzeja će biti naš prioritet. Radićemo sa arhitektima svjetske klase što će nam obezbijediti nivo kvaliteta koji se ne može sresti često u ovoj oblasti”, rekao je Nenezić u intervjuu za časopis Pogled, Inženjerske komore Crne Gore.
Programom projekta je predviđena izgradnja istorijski zaštićenog prostora odnosno muzeja, 23 do 28 hotelskih soba sa recepcijom, četiri ugostiteljska objekta, spa i wellness prostor, infrastruktura.
Švajcarska kompanija Orascom Hotels Management (OHM) osnovala je u Crnoj Gori podružnicu OHM Mamula Montenegro DSD.
Nenezić je rekao da je pored osnivanja kompanije u Crnoj Gori, do sada usaglašen ugovor o dugoročnom zakupu pristaništa koje će biti javnog karaktera.
“Nakon raspisanog javnog tendera, kompanija Orascom i preduzeće Morsko dobro su usaglasili ugovor. Mi smo obavezni da uradimo glavni i projekat konzervacije. Nakon završetka oba dokumenta, nadležni državni organi u roku od tri mjeseca treba da odgovore na naš zahtjev za odobrenje glavnog projekta. Tek tada se stiče uslov da se zatraži građevinska dozvola. Od dana dobijanja građevinske dozvole, rok za završetak radova na restauracij i je 18 mjeseci”, dodao je Nenezić.
On je saopštio da je projektantski tim Orascoma počeo izradu idejnog i glavnog projekta, koji će predvidjeti prostor za muzej u okviru tvrđave.
“Već su urađeni projekat zatečenog stanja, preliminarni izvještaj o geološkim uslovima izgradnje na dijelu tvrđave Mamula i izvještaj o strukturnim karakteristikama tvrđave, što je jedan od konzervatorskih uslova. Cilj tih ispitivanja je bio da se prikupe i analiziraju svi dostupni podaci o tvrđavi Mamula još iz vremena austrougarske dominacije u Bokokotorskom zalivu”, objasnio je Nenezić.
Mamula budući sadržaji
Nenezić je rekao da je predviđena turistička valorizacija tog lokaliteta kao ekskluzivnog turističkog kompleksa otvorenog tipa, sa pratećim sadržajima za rekreacione aktivnosti i odmor, a koji, kako predviđa plan, treba bude dobro uklopljen u lokacij u i ne ugrožava kulturno-istorijski karakter i prirodno okruženje.
Orascom je 23. februara prošle godine potpisao ugovor o dugoročnom, odnosno zakupu na 49 godina ostrva Lastavica sa tvrđavom Mamula, koji je crnogorski parlament usvojio krajem te godine.
Planiranja ulaganja u rekonstrukciju bila su projektovana na 15 miliona eura.
Nenezić je saopštio da će samo investicija u vodosnabdijevanje, snabdijevanje električnom energijom i tretman čvrstog otpada koštati između 1,5 i dva miliona eura.
“Lokacija je infrastrukturno potpuno neopremljena, dakle nema vodu, struju, telekomunikacione veze, kanalizaciju, niti bilo kakvu infrastrukturu. Radićemo sa arhitektima svjetske klase što će nam obezbijediti nivo kvaliteta koji se ne može sresti često u ovoj oblasti. Hotel će imati sopstvenu upravu”, dodao je Nenezić.
On je rekao da će uložiti maksimalni napor da se ugrade najsavremenije tehnologije, koje čuvaju životnu sredinu.
“Plutajuće bove će biti postavljene u blizini ostrva, dvije male plaže će biti sačuvane, a sva otpadna voda će se prikupljati i reciklirati. Modernim tehnikama, kroz unaprijeđenu izolaciju smanjićemo potrebu za grijanjem i hlađenjem”, kazao je Nenezić.
Nenezić, koji je i član član Odbora direktora kompanije Luštica Development, koja na tivatskom dijelu poluostrva Luštica razvija projekat integrisanog turističkog grada Luštica Bay vrijedan 1,1 milijardu eura, rekao je da je do sada uloženo oko 80 miliona eura u taj projekat.
“Očekujemo da ćemo investirati još 100 miliona eura u narednih 18 mjeseci. Završeno je i useljeno deset zgrada sa 72 apartmana sa kompletnom pripadajućom infrastrukturom. Pored novih 16 zgrada sa 88 stanova koje će biti izgrađene i predate vlasnicima do polovine naredne godine, mi ćemo do kraja ove početi izgradnju luksuznih vila i gradskih kuća u marina naselju. Oni će biti spremni za vlasnike između kraja naredne i sredine 2018. godine”, zaključio je Nenezić.
Ministarstvo kulture predložilo je Vladi Crnee Gore da se odrekne mogućnosti preče kupovine kulturnog dobra – palate Beskuća u Starom gradu u Kotoru, a koja je vlasništvo biznismena Vojina Lazarevića.
Atraktivnu kamenu palatu iz 18.vijeka koja se nalazi u ulici što spaja glavni Trg od oružja sa Pjacom od brašna u Kotoru, vansudski prodaje Komercijalna banka Banja Luka koja od Lazarevića potražuje oko 1,6 miliona eura nevraćenog kredita sa pripadajućom kamatom.
Banka prodaje Lazarevićevu veliku kamenu četvorospratnicu površine 443 kvadratau osnovi, sa dvorištem od 113 kvadrata. U zgradi sagrađenoj 1776. godine nalazi se ukupno šest velikih poslovnih prostora ukupne površine preko 1.300 kvadrata, a početna cijena za palatu Beskuća određena je na iznos od 2,95 miliona eura. Vansudska prodaja ove nekretnine obaviće se javnim nadmetanjem, 16.decembra u prostorijama filijale Komercijalne banke Budva u Kotoru.
Palatu je inače, podigao konte Jozo Beskuća, glava nekada siromašne porodice koja se sredinom 18.vijeka obogatilau pomorskoj trgovini i uzdigla do plemstva. Po legendi, konte Jozo se zavjetovao da će sagraditi 100 kuća i porodično prezime koje ga je frustriralo, nakon toga promijeniti u Stokuća. Na žalost, za života je stigao da sagradi „samo“ 99 kuća u Boki i Italiji, pa je na kraju ipak, ostao zvanično Beskuća. Familija je inače, izumrla krajjem 19. vijeka, kada njihovu palatu u Starom gradu preuzima Opština Kotor. Kasnije je palata došla u ruke Lazarevića, nekadašnjeg visokog funcionera Narodne stranke, republičkog i saveznog poslanika, ministra u Vladi Filipa Vujanovića 1998. i biznismena posebno poznatog po preprodaji struje iz inostranstva EPCG. Lazrevićev biznis u Srbiji i zemljama regiona sada je po medijskim izvještajima, u velikim teškoćama i tajkun rodom iz Kotora je navodno, pred bankrotom.
U materijalu koji se našao na denvnom redu poslednje sjednice Vlade u četvrtak 8.decembra, navodi se da po Zakonu o zaštitu kulturnih dobara, država ima pravo preče kupovine kulturnog dobra koje se nalazi u privatnoj svojini. Advokati Komercijalne banke postupili su u skladu sa zakonskom obavezom i 30 dana prje zakazane licitacije, obavijestili Ministarstvo kulture o vansudskoj prodaji palate Beskuća.
Opština Kotor 25.novembra je obavijestila Ministarstvo kulture da lokalna uprava nije zainteresovana za otkup ove nektretnine koja je kulturno dobro, „zbog visoko određene početne kupoprodajne cijene“.
Uprava za zaštitu kulturnih dobara koju vodi Anastazija Miranović (DPS) sa druge strane, 6.decembra izrazila je mišljenje „da bi bilo cjelishodno iskoristiti pravo preče kupovine“, ili da se to pravo, ukoliko ga država ne namjerava iskoristiti, prenese na opštinu Kotor.
Ministarstvo kulture na čijem je čelu Janko Ljumović međutim, Vladi je preporučilo da država odrekne prava preče kupovine i time mogućnosti da u svoj posjed vrati ovo kulturno dobro.
U obrazloženju stoji da Ministarstvo kulture „nije prepoznalo potrebu da bude vlasnik objekta na teritoriji opštine Kotor, budući da nema predviđenu namjenu za korišćenje istog“.
U multimedijalnoj galeriji „Novi to sam ja“ sinoć je otvorena izložba „Put pisma – pisma bokeljskih pomoraca 1830 – 1890“ čiju postavku čini jedinstvena zbirka pisama iz 19. vijeka iz kolekcije najtrofejnijeg crnogorskog filateliste, pomorskog kapetana Toma Katurića, našeg sugrađanina a svjetskog putnika, prenosi radio Herceg-Novi.
Pozdravljajuci publiku istoričarka umjetnosti Danijela Peško je istakla da su Katurićeve kolekcije izlagane u metropolama na najpoznatijim izložbama,nagrađivane brojnim priznanjima i zlatnim medaljama. Prema njenim riječima ova jedinstvena zbirka im posebnu važnost, sadrži pisana svjedočanstva jednog vremena, koja otkrivaju istoriju naše Boke i pokazuju kultru pismenog izražavanja Bokelja u 19.vijeku.
Tomo Katurić objasnio je da je odmah pristao da u saradnji sa galerijom „Novi to sam ja“ organizuje izložbu, a potom je objasnio
„Ovdje nije izložena moja zlatna kolekcija „Poštanska istorija Boke Kotorske“ jer je u toku rad na monografiji, koju će prirediti profesor Lazar Seferović. Ako Bog da, u februaru ćemo je svi zajedno pogledati i bićemo na promociji. Drago mi je da svi možemo pogledati kuda su se početkom 19.vijeka, naši pomorci kretali, gdje su boravili. Pisma su pisana ka i sa jedrenjaka i baš sam taj period uzeo da vidimo kako su naši pradjedovi korespondirali sa Bokom. Kad se vidi taj rukopis, svi se dive. To je pisano prije 150 i više godina, a mastilo je zadržalo autentičnost, 80 odsto pisama je puno, a na osnovu njih dobar istoričar bi mogao da opiše ono vrijeme. Riječ je bila i o rađanju i smrtnim slučajevima, o uzimanju pomorskih zajmova, putovanjima, sve što je bilo aktuelno tada. Jedan dio Boke je bio 400 godina pod Venecijom, taj dio koji se odnosi na Perast, Dobrotu, Prčanj, pisan je na italijanskom jeziku, a Herceg Novi – ćirilicom. I to nešto govori kako smo bili specifični u Boki Kotorskoj. Izložba će biti otvorena 15 dana i volio bih da doĐu i mladi da pogledaju kako su se naši pradjedjovi dopisivali… Pomorski hljeb je donosio u Boku nešto vrjednije od novca, svjetsku kulturu.
Izložba – Put pisma – pisma bokeljskih pomoraca 1830 – 1890
Državna pošta u Herceg Novom je otvorena 1804.godine, čak dva mjeseca prije čuvenog Dubrovnika. Eto kolika je naša povezanost sa svijetom bila i koliko su naši pomorci bili cijenjeni u svijetu. Ova pisma će vam reći sve ostalo, poručio je Katurić.
Svecima i Blaženicima iz Boke Kotorske, Svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću, Blaženoj Ozani Kotorskoj, Blaženom Graciji iz Mula i drugima – pridružila se i Ana Marija Marović, službenica Božija čije se proglašenje blaženom iščekuje.
Dijecezanski proces u Veneciji proveden je još prije Drugog svjetskog rata, a rimska Kongregacija za kanonizaciju svetih, proglasila je 2007. godine Dekret o herojskim krjepostima službenice Božje Ane Marije Marović.
„Proces za proglašenje blaženom je završen. Kardinalska komisija je prihvatila da je Ana Marija Marović posjedovala kršćanske krjeposti u herojskom smislu. Cijeli opis tog procesa štampan je na blizu hiljadu strana i zove se Positio super Virtutibus koji je ustvari dokument ili zbirka dokumenata koji se koriste u procesu u kojem se osoba proglasila časnom. Samo se očekuje još jedno čudo po njenom zagovoru i nakon toga slijedi beatifikacija, proglašenje blaženom“ – pojasnio nam je generalni vikar Kotorske biskupije don Anton Belan.
Ana Marija Marović u 20-tim godinama
Ko je Službenica Božja Ana Marija Marović?
Rođena je u Veneciji, 7.februra 1815. godine, a otac i majka su joj bili iz Boke Kotorske. Ekonomske prilike toga vremena, prisilile su na emigraciju oca Josipa i majku Mariju rođ. Ivanović, koji napuštaju Dobrotu u Kotoru i naseljavaju Veneciju.
Već od ranoga djetinjstva, Ana Marija Marović je pokazivala osobito zanimanje za vjeru i crkvu. Veliki utjecaj na nju imao je svećenik don Daniele Canal, koji joj je po želji njezinih roditelja, nastojao pružiti svestrani kršćanski odgoj i pripremiti je za prvu pričest. Ana je od svoje sedme godine, uz tog svestranog mletačkoga svećenika, koji se inače brinuo za prehranu osiromašenih građana i napuštenu djecu, usvajala znanja iz matematike, fizike, povijesti, talijanskoga i latinskoga jezika, mnogo čitala i pohađala predavanja o slikanju i glazbi.
Bila je obdarena ljepotom i profinjenim umjetničkim darom koji se vrlo rano počeo primjećivati, konstatuju životopisci Ane Marije Marović.
Kada je Ana primila prvu pričest, odlučila je sebe posvetiti Bogu i postati redovnicom. Takvu odluku nitko onda nije znao ni slutio. Njen se život odvijao u bogatoj roditeljskoj kući. Bio je to život jednog bezbrižnog djeteta, ali njezina razmišljana i postupci su bili mnogo zreliji i ozbiljniji.
Kanarinčeva pjesma često je zabavljala Anu Mariju, kao i mnogu drugu djecu po bogataškim kućama. Ali zašto da ptica pjeva samo za razonodu bogatima, pomislila je Ana Marija i odlučila sve svoje slobodno vrijeme posvetiti uzgoju kanarinaca. Prodavala je mlade kanarince, a rodbina i prijatelji kuće Marović rado su ih kupovali, zamišljajući to možda kao neki nestašluk mlade i nadarene pjesnikinje. A ona je, a da to nitko nije znao, po Veneciji tražila bijednu, izgladnjelu djecu i dijelila im pomoć zarađenu od kanarinaca.
Iz dana u dan rasla je kod nje pomisao na odlazak u samostan i posvećenje redovništvu. Njezin je život postao neprestana molitva, proučavanje i rad, bez odmora i zabave. Sa takvim manirima bila je poželjna zaručnica, no kada je jedan mladić zaprosio njezinu ruku, ona je odbila tu ženidbenu ponudu zbog svojega zavjeta čistoće koji je dala kod prve pričesti. Njezina majka je bila nezadovoljna takvim odgovorom. Borba i neslaganje roditelja s odlukom kćeri doveli su do zabrane čitanja duhovne literature, primanja sakramenata, te prisilnoga odlaska u kazalište, kavane, na koncerte i zabave. Ali, kako svjedoče njezini suvremenici, što su češće dolazili prosci i nudili joj da provodi bezbrižan život, ona se više i odlučnije približavala Bogu. Tako je 1838. godine osnovala Pobožno udruženje Predragocjene Krvi kojem je u kratkom vremenu pristupilo više od tri tisuće osoba, a u temeljima je bilo razvijanje dobrotvornoga rada, zbog čega ju je i venecijanski patrijarh svrstao među „prve kćeri Venecije“. Godinama je vrijedno pomagala siromašnima, njegovala bolesne, ranjene, prikupljala i dijelila pomoć…
Ana Marija Marović
Zajedno sa svojim duhovnim ocem don Danieleom, sve je više razmišljala o osnivanju skloništa za djevojke i žene koje su izišle s izdržavanja zatvorske kazne, te za moralno posrnule žene. Don Daniele pobrinuo se za novčana sredstva, a Ana da pronađe pripravnice za novu ustanovu i sastavi pravila. Kupili su devastirani kompleks i rekonstruirali crkvu i samostan. Pet godina su radili na tome i 8. prosinca 1864, u svojoj 49. godini, Ana je s osam drugih sestara obukla redovničko odijelo, a red je nazvala „Red za naknadu uvreda nanesenih Presvetom Srcu Isusovu“. Nakon mnogo godina položila je zavjete, a papa Pio IX prihvatio je novu kongregaciju. U svoju novu kuću primala je napuštene i odbačene žene, a sve su primali s majčinskom ljubavlju, dobrotom, strpljivošću i blagošću, želeći ih približiti vjeri i Bogu.
No, nedugo nakon toga događaja, iako je novi red u Veneciji privukao pozornost i pobudio zanimanje, redovnica Ana Marija Marović, u Milanu je upoznala sličnu ustanovu koja je dijelila sličnu karizmu. Odlučila je nakon samo četiri godine svoju družbu sjediniti s onom u Milanu, odreći se naslova poglavarice i utemeljiteljice te je u 53. godini ponovno postala novakinjom. Baš je u to vrijeme često ponavljala rečenicu: „Ljubav u poniznosti i poniznost u ljubavi.“
Bokeljskoga porijekla, umjetnica i dobrotvorka Ana Marija Marović, umrla je u Veneciji 3. listopada 1887. godine u 72. godini života. Veličanstvenom posljednjem ispraćaju prisustvovali su vodeći uglednici Mletaka, s načelnikom i visokim crkvenim dostojanstvenicima na čelu, a tadašnji patrijarh Domenico Agostini održao je u bazilici San Marco posmrtni govor, uspoređujući njezin životni put i djelo s Katarinom Sienskom.
Pokopana je na venecijanskom groblju, otočiću San Michele, a 1932. godine njezino je tijelo položeno u Institutu koji je osnovala.
Zavod s prostranim vrtovima, velikim dvoranama, svijetlim radionicama stoji i danas kao tiha oaza u bučnom vrtlogu života grada Venecije. U njemu redovito mole sestre i djevojke, dolaze na grob s. Ane Marije Marović i svakodnevno upućuju nakane da službenica Božja bude proglašena blaženom i svetom. To su potvrdile njezine susestre, ali i izvanredne milosti: bila je izvanredna žena, mistična duša koja je ljubila Krista i bližnje koji su bili najugroženiji.
Žalosna gospa-rad Ane Marije Marović
Glazbenica i slikarica
O glazbenom stvaralaštvu Ane Marije Marović sačuvano je relativno malo podataka. Poznato je da su se neke njezine glazbene kompozicije izvodile u mletačkim crkvama i samostanima, ali nije poznato je li sačuvan poneki notni zapis.
Podaci o njezinom slikarskom stvaranju su bolje sačuvani i raznovrsniji. Ana Marija Marović ubraja se među predstavnike akademizma iz sredine 19. stoljeća, poznate pod imenom Nazarenska škola.
Iako se slikarska djela Ane Marije Marović ne mogu ubrojiti u vrhunska ostvarenja onodobnoga slikarstva, glas o njezinu svestranom umjetničkom stvaralaštvu, posebice slikarskome umijeću, bio je poznat širom Evrope. Najveće priznanje doživjela je kada joj je austrijski carski dvor 1845. godine, povjerio izradbu velike oltarne pale s prikazom Gospe od Karmela, za dvorsku kapelu u Schönbrunnu.
Za kardinala Jacopa Monica, Ana Marija Marović izradila je slike s prikazom Djevice Marije i Spasitelja, povodom čega joj je kardinal spjevao sonet. Godine 1842. izradila je sliku sv. Terezije od Avila, a 1850. za papu Pija IX naslikala je Blaženu Djevicu Mariju, za što je od pape stekla osobno priznanje i pohvale. Pripisuje joj se i slika Bogorodice s Djetetom u crkvi S. Maria Assunta u Mlecima, a najboljim slikarskim ostvarenjem smatra se oltarna pala Žalosna Gospa, iz 1850. godine.
Pjesnikinja
Njezini životopisci bilježe da je Ana jako puno pisala, a u stvaralaštvu nije rado otkrivala svoje ime. Patrijarh kardinal Monico je nakon pažljivog čitanja njezinih djela zapisao: „Ona je uzvišena takvim darovima da ja nisam još doživio u jednoj osobi toliki sklad znanja i krjeposti“.
Tijekom života Ane Marije Marović tiskano je dvanaest knjiga pjesama i proze duhovnoga karaktera pisanih na talijanskom jeziku, a među zapaženijim djelima su: »Razgovor o životu svete Doroteje«, »Ćudoredna pisma«, a praktičnu vrijednost imale su knjižice »Kršćansko stanovište o ženskom odijevanju«, »Pravila za kršćanski život djevojaka«, »Molitve i upute za valjanu svetu ispovijed i pričest«.
Ana Marija Marović
Dobrotvorka
Životopisci naglašavaju njezin nesebični humanitarni rad među mletačkim siromasima, požrtvovno prikupljanje priloga kod imućnijih znanaca, pomoć bolesnima, siromašnima i napuštenima. Njezina je humanost najviše došla do izražaja tijekom revolucionarne 1848–1849. godine, u vrijeme kada je austrijska vojska poduzela petomjesečnu opsadu grada kako bi skršila otpor revolucionarne vlade. Spisi govore da je Ana Marija u vrijeme svih dana opsade, u danima općega klonuća i straha mletačkih građana i patricijata, obilazila bolesnike i njegovala ranjenike, zalazeći na prve crte bojišnice i dovodeći nerijetko svoj život u opasnost.
Životno djelo Ane Marije Marović, koje se održalo i do danas, je osnivanje Zavoda za moralno spašavanje žena i djevojaka. Iz zahvalnosti prema svom učitelju i suosnivaču ustanove, Zavod je dobio ime Istituto Canal ai Servi, prema gradskoj četvrti Servi (predjel Cannaregio), gdje su se od 14. stoljeća nalazili crkva S. Maria dei Servi i istoimeni samostan muškoga reda servita. U spisima o osnivanju Zavoda ističe se njegovo obilježje vaspitne ustanove za djevojke koje su na putu da izgube čast (pericolanti) ili koje su sticajem okolnosti, igrom sudbine, već „moralno posrnule“. U Zavod su primane i žene koje nakon izdržavanja zatvorske kazne nisu u javnom društvu mogle ponovo otpočeti normalan život, te steći rehabilitaciju i moralnu potporu.
Uz Istituto Canal, Ana Marija Marović osnovala je i zasebnu žensku religioznu družbu (kongregaciju) pod imenom Istituto delle Suore della Riparazione, dedicato ai SS. Cuori di Gesù e di Maria Immacolata, a koja je imala zadatak voditi i usmjeravati rad cjelokupnog Zavoda. Godine 1864. Ana Marija Marović pristupila je u vlastitu kongregaciju. Po uzoru na Istituto Canal osnovana je u Milanu, zaslugom tamošnjega svećenika Carla Salerija i plemkinje Marije Caroline Orsenigo, pobožna ustanova slična obilježja nazvana Casa di Nazareth. Godine 1868. Istituto Canal i Casa di Nazareth spojeni su u jedinstven Zavod te i danas djeluju kao cjelovita ustanova.
Još za života Ana Marija Marović bila je poznata i poštovana diljem Italije i Evrope kako po svojoj duhovnosti i svestranom umjetničkom stvaranju tako i po predanom dobrotvornom radu. Narod ju je nazivao La santa Marovich.
Papa Pio IX blagoslovio je Istituto Canal, odobrio pravila kongregacije i više je puta isticao kao uzornu za slične vjerske udruge. Godine 1869. Ana Marija Marović hodočastila je u Rimu, te je tom prilikom primljena u osobnu audijenciju pape Pija IX.
Papa Pio IX: “Evo svetice koja ne prorokuje!”
Službenica Božja Ana Marija Marović bavila se spisateljstvom, slikarstvom, glazbom, a bila je i zapažena pjesnikinja. Njeno životno djelo je osnivanje redovničke družbe čija je misija bila spašavanje posrnulih djevojaka. Osobito se istakla u karitativnom i samaritanskom radu u bijednim dijelovima grada na lagunama.
Prevodeći njene sonete msgr. Gracija Ivanović je zapisao: “Poezija Ane Marović nije ostala zatvorena u stihovima. Sa stihova prešla je u život i život je bio ljepši od stihova.”
Papa Pio IX rекао je za Anu Mariju Marović: “Evo svetice koja ne prorokuje!”
/M.Marušić/
* Tekst je dio projekta „Četiri hrvatske priče iz Boke Kotorske“ koji je proveden uz finansijsku potporu Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske
Festival ukljeve i vina Virpazar - foto Anto Baković
1 od 6
Festival ukljeve i vina Virpazar
Festival ukljeve i vina Virpazar
Festival ukljeve i vina Virpazar
Festival ukljeve i vina Virpazar
Festival ukljeve i vina Virpazar
Festival ukljeve i vina Virpazar
Festival vina i ukljeve počeo je juče u Virpazaru.
Organizatori dvodnevne manifestacije su Mjesna zajednica Crmnica, Udruženja vinogradara i vinara Crmnice i nevladina organizacija Dani Skadarskog jezera.
Manifestacija se održava pod pokroviteljstvom Opštine Bar i lokalne turističke organizacije.
Opština Bar i lokalna turistička organizacija su za oba dana pripremile bogat muzički program.
Predstavljen kalendar tradicijske barke modeli-Petar Fabijan
Kalendar za 2017. godinu, na temu pomorske baštine Primorsko-goranske županije, predstavljen je u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci.
Na fotografijama autora Petra Fabijana kalendar donosi gotovo sve tipove tradicijskih barki s Kvarnera, a uvršten je i čun s rijeke Kupe, kakvih je ostalo tek nekoliko na području Gorskog kotara. Kalendar je ujedno i doprinos afirmaciji projekta Mala barka, koji promovira ribarsku, pomorsku i brodograditeljsku baštinu Sjevernog Jadrana, na način da se tim tradicijskim vrijednostima da nova valorizacija u funkciji turizma, piše Novi list.
Kalendar je predstavio župan Zlatko Komadina, kazavši kako on donosi priču ne samo o plovilima, nego i načinu života, plovidbi između otoka, ribarstvu, brodograditeljima.
– Ovu našu baštinu prepoznao je i EU koji sufinancira projekt Mala barka, već drugi put, što će rezultirati obnovom još većeg broja tradicijskih plovila među kojima je i nerezinski loger, nizom događanja i manifestacija te uređenjem centra u Krku – kazao je Komadina, dodavši kako će županija nastaviti podupirati ovaj i slične projekte na zaštiti pomorske baštine.
Jedan od idejnih začetnika projekta očuvanja tradicijskih plovila, te koautor kalendara, profesor Robert Mohović, istaknuo je važnost svih pojedinaca koji su u projekt uključeni, kao i dobru suradnju s institucijama, što je omogućilo očuvanje brojnih materijalnih i nematerijalnih vrijednosti, znanja i vještina u pomorstvu.
– Tu baštinu trebalo je i revitalizirati, da osim zaštite ima i svrhu. Posebno nematerijalni dio – plovidbene vještine, jedrenje, ribarenje.
To je prepoznato kroz projekt Mala barka u sklopu kojeg je otvorena Kuća od mora u Mošćeničkoj Dragi, a sada se uređuje još veća u Krku, kao i brojnim regatama tradicijskih plovila i drugim manifestacijama, u čemu su uvelike pripomogli gradovi i općine, kao i turističke zajednice. Tu nećemo stati jer ideja nam je otvoriti Muzej mora, a prvi korak k tom cilju je virtualni muzej mora, kao integralni dio projekta Mala barka 2, rekao je Mohović, naglasivši kako je za stvaranje atraktivnog turističkog proizvoda nužno osigurati adekvatnu potporu vlasnicima tradicijskih plovila koji ih obnavljaju i održavaju.
Svečanoj prezentaciji kalendara prisustvovali su i vlasnici plovila koja su poslužila kao »modeli« na fotografijama, a svima im je, uz primjerak kalendara, uručen i prigodan blagdanski poklon županije.
Vladavina anticiklone nad našim krajevima se nastavlja. Jutro je u nizinama unutrašnjosti i nižim gorskim krajevima mraz, u mnogim krajevima i maglu.
Vrijeme danas pretežno sunčano, poslijepodne umjeren do pojačan razvoj oblačnosti, a tokom noći ponegdje na primorju moguća slaba kiša. Vjetar slab do umjeren i promjenljiv, u popodnevnim satima, u sjevernim predjelima, ponegdje pojačan jugozapadni.
Najviša dnevna temperatura vazduha od 10 do 16 stepeni.
Ponedjeljak:
Promjenljivo oblačno, uglavnom na sjeveru ponegdje slaba kiša, a u višim predjelima slab snijeg. Vjetar sjeverni i sjeveroistočni, povremeno umjeren do pojačan, tokom noći ponegdje na udare jak.
Jutarnja temperatura vazduha od -4 do 9, najviša dnevna od 1 do 15 stepeni.
