Ministarstvo kulture predložilo je Vladi Crnee Gore da se odrekne mogućnosti preče kupovine kulturnog dobra – palate Beskuća u Starom gradu u Kotoru, a koja je vlasništvo biznismena Vojina Lazarevića.
Atraktivnu kamenu palatu iz 18.vijeka koja se nalazi u ulici što spaja glavni Trg od oružja sa Pjacom od brašna u Kotoru, vansudski prodaje Komercijalna banka Banja Luka koja od Lazarevića potražuje oko 1,6 miliona eura nevraćenog kredita sa pripadajućom kamatom.
Banka prodaje Lazarevićevu veliku kamenu četvorospratnicu površine 443 kvadratau osnovi, sa dvorištem od 113 kvadrata. U zgradi sagrađenoj 1776. godine nalazi se ukupno šest velikih poslovnih prostora ukupne površine preko 1.300 kvadrata, a početna cijena za palatu Beskuća određena je na iznos od 2,95 miliona eura. Vansudska prodaja ove nekretnine obaviće se javnim nadmetanjem, 16.decembra u prostorijama filijale Komercijalne banke Budva u Kotoru.
Palatu je inače, podigao konte Jozo Beskuća, glava nekada siromašne porodice koja se sredinom 18.vijeka obogatilau pomorskoj trgovini i uzdigla do plemstva. Po legendi, konte Jozo se zavjetovao da će sagraditi 100 kuća i porodično prezime koje ga je frustriralo, nakon toga promijeniti u Stokuća. Na žalost, za života je stigao da sagradi „samo“ 99 kuća u Boki i Italiji, pa je na kraju ipak, ostao zvanično Beskuća. Familija je inače, izumrla krajjem 19. vijeka, kada njihovu palatu u Starom gradu preuzima Opština Kotor. Kasnije je palata došla u ruke Lazarevića, nekadašnjeg visokog funcionera Narodne stranke, republičkog i saveznog poslanika, ministra u Vladi Filipa Vujanovića 1998. i biznismena posebno poznatog po preprodaji struje iz inostranstva EPCG. Lazrevićev biznis u Srbiji i zemljama regiona sada je po medijskim izvještajima, u velikim teškoćama i tajkun rodom iz Kotora je navodno, pred bankrotom.
U materijalu koji se našao na denvnom redu poslednje sjednice Vlade u četvrtak 8.decembra, navodi se da po Zakonu o zaštitu kulturnih dobara, država ima pravo preče kupovine kulturnog dobra koje se nalazi u privatnoj svojini. Advokati Komercijalne banke postupili su u skladu sa zakonskom obavezom i 30 dana prje zakazane licitacije, obavijestili Ministarstvo kulture o vansudskoj prodaji palate Beskuća.
Opština Kotor 25.novembra je obavijestila Ministarstvo kulture da lokalna uprava nije zainteresovana za otkup ove nektretnine koja je kulturno dobro, „zbog visoko određene početne kupoprodajne cijene“.
Uprava za zaštitu kulturnih dobara koju vodi Anastazija Miranović (DPS) sa druge strane, 6.decembra izrazila je mišljenje „da bi bilo cjelishodno iskoristiti pravo preče kupovine“, ili da se to pravo, ukoliko ga država ne namjerava iskoristiti, prenese na opštinu Kotor.
Ministarstvo kulture na čijem je čelu Janko Ljumović međutim, Vladi je preporučilo da država odrekne prava preče kupovine i time mogućnosti da u svoj posjed vrati ovo kulturno dobro.
U obrazloženju stoji da Ministarstvo kulture „nije prepoznalo potrebu da bude vlasnik objekta na teritoriji opštine Kotor, budući da nema predviđenu namjenu za korišćenje istog“.
U multimedijalnoj galeriji „Novi to sam ja“ sinoć je otvorena izložba „Put pisma – pisma bokeljskih pomoraca 1830 – 1890“ čiju postavku čini jedinstvena zbirka pisama iz 19. vijeka iz kolekcije najtrofejnijeg crnogorskog filateliste, pomorskog kapetana Toma Katurića, našeg sugrađanina a svjetskog putnika, prenosi radio Herceg-Novi.
Pozdravljajuci publiku istoričarka umjetnosti Danijela Peško je istakla da su Katurićeve kolekcije izlagane u metropolama na najpoznatijim izložbama,nagrađivane brojnim priznanjima i zlatnim medaljama. Prema njenim riječima ova jedinstvena zbirka im posebnu važnost, sadrži pisana svjedočanstva jednog vremena, koja otkrivaju istoriju naše Boke i pokazuju kultru pismenog izražavanja Bokelja u 19.vijeku.
Tomo Katurić objasnio je da je odmah pristao da u saradnji sa galerijom „Novi to sam ja“ organizuje izložbu, a potom je objasnio
„Ovdje nije izložena moja zlatna kolekcija „Poštanska istorija Boke Kotorske“ jer je u toku rad na monografiji, koju će prirediti profesor Lazar Seferović. Ako Bog da, u februaru ćemo je svi zajedno pogledati i bićemo na promociji. Drago mi je da svi možemo pogledati kuda su se početkom 19.vijeka, naši pomorci kretali, gdje su boravili. Pisma su pisana ka i sa jedrenjaka i baš sam taj period uzeo da vidimo kako su naši pradjedovi korespondirali sa Bokom. Kad se vidi taj rukopis, svi se dive. To je pisano prije 150 i više godina, a mastilo je zadržalo autentičnost, 80 odsto pisama je puno, a na osnovu njih dobar istoričar bi mogao da opiše ono vrijeme. Riječ je bila i o rađanju i smrtnim slučajevima, o uzimanju pomorskih zajmova, putovanjima, sve što je bilo aktuelno tada. Jedan dio Boke je bio 400 godina pod Venecijom, taj dio koji se odnosi na Perast, Dobrotu, Prčanj, pisan je na italijanskom jeziku, a Herceg Novi – ćirilicom. I to nešto govori kako smo bili specifični u Boki Kotorskoj. Izložba će biti otvorena 15 dana i volio bih da doĐu i mladi da pogledaju kako su se naši pradjedjovi dopisivali… Pomorski hljeb je donosio u Boku nešto vrjednije od novca, svjetsku kulturu.
Izložba – Put pisma – pisma bokeljskih pomoraca 1830 – 1890
Državna pošta u Herceg Novom je otvorena 1804.godine, čak dva mjeseca prije čuvenog Dubrovnika. Eto kolika je naša povezanost sa svijetom bila i koliko su naši pomorci bili cijenjeni u svijetu. Ova pisma će vam reći sve ostalo, poručio je Katurić.
Svecima i Blaženicima iz Boke Kotorske, Svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću, Blaženoj Ozani Kotorskoj, Blaženom Graciji iz Mula i drugima – pridružila se i Ana Marija Marović, službenica Božija čije se proglašenje blaženom iščekuje.
Dijecezanski proces u Veneciji proveden je još prije Drugog svjetskog rata, a rimska Kongregacija za kanonizaciju svetih, proglasila je 2007. godine Dekret o herojskim krjepostima službenice Božje Ane Marije Marović.
„Proces za proglašenje blaženom je završen. Kardinalska komisija je prihvatila da je Ana Marija Marović posjedovala kršćanske krjeposti u herojskom smislu. Cijeli opis tog procesa štampan je na blizu hiljadu strana i zove se Positio super Virtutibus koji je ustvari dokument ili zbirka dokumenata koji se koriste u procesu u kojem se osoba proglasila časnom. Samo se očekuje još jedno čudo po njenom zagovoru i nakon toga slijedi beatifikacija, proglašenje blaženom“ – pojasnio nam je generalni vikar Kotorske biskupije don Anton Belan.
Ana Marija Marović u 20-tim godinama
Ko je Službenica Božja Ana Marija Marović?
Rođena je u Veneciji, 7.februra 1815. godine, a otac i majka su joj bili iz Boke Kotorske. Ekonomske prilike toga vremena, prisilile su na emigraciju oca Josipa i majku Mariju rođ. Ivanović, koji napuštaju Dobrotu u Kotoru i naseljavaju Veneciju.
Već od ranoga djetinjstva, Ana Marija Marović je pokazivala osobito zanimanje za vjeru i crkvu. Veliki utjecaj na nju imao je svećenik don Daniele Canal, koji joj je po želji njezinih roditelja, nastojao pružiti svestrani kršćanski odgoj i pripremiti je za prvu pričest. Ana je od svoje sedme godine, uz tog svestranog mletačkoga svećenika, koji se inače brinuo za prehranu osiromašenih građana i napuštenu djecu, usvajala znanja iz matematike, fizike, povijesti, talijanskoga i latinskoga jezika, mnogo čitala i pohađala predavanja o slikanju i glazbi.
Bila je obdarena ljepotom i profinjenim umjetničkim darom koji se vrlo rano počeo primjećivati, konstatuju životopisci Ane Marije Marović.
Kada je Ana primila prvu pričest, odlučila je sebe posvetiti Bogu i postati redovnicom. Takvu odluku nitko onda nije znao ni slutio. Njen se život odvijao u bogatoj roditeljskoj kući. Bio je to život jednog bezbrižnog djeteta, ali njezina razmišljana i postupci su bili mnogo zreliji i ozbiljniji.
Kanarinčeva pjesma često je zabavljala Anu Mariju, kao i mnogu drugu djecu po bogataškim kućama. Ali zašto da ptica pjeva samo za razonodu bogatima, pomislila je Ana Marija i odlučila sve svoje slobodno vrijeme posvetiti uzgoju kanarinaca. Prodavala je mlade kanarince, a rodbina i prijatelji kuće Marović rado su ih kupovali, zamišljajući to možda kao neki nestašluk mlade i nadarene pjesnikinje. A ona je, a da to nitko nije znao, po Veneciji tražila bijednu, izgladnjelu djecu i dijelila im pomoć zarađenu od kanarinaca.
Iz dana u dan rasla je kod nje pomisao na odlazak u samostan i posvećenje redovništvu. Njezin je život postao neprestana molitva, proučavanje i rad, bez odmora i zabave. Sa takvim manirima bila je poželjna zaručnica, no kada je jedan mladić zaprosio njezinu ruku, ona je odbila tu ženidbenu ponudu zbog svojega zavjeta čistoće koji je dala kod prve pričesti. Njezina majka je bila nezadovoljna takvim odgovorom. Borba i neslaganje roditelja s odlukom kćeri doveli su do zabrane čitanja duhovne literature, primanja sakramenata, te prisilnoga odlaska u kazalište, kavane, na koncerte i zabave. Ali, kako svjedoče njezini suvremenici, što su češće dolazili prosci i nudili joj da provodi bezbrižan život, ona se više i odlučnije približavala Bogu. Tako je 1838. godine osnovala Pobožno udruženje Predragocjene Krvi kojem je u kratkom vremenu pristupilo više od tri tisuće osoba, a u temeljima je bilo razvijanje dobrotvornoga rada, zbog čega ju je i venecijanski patrijarh svrstao među „prve kćeri Venecije“. Godinama je vrijedno pomagala siromašnima, njegovala bolesne, ranjene, prikupljala i dijelila pomoć…
Ana Marija Marović
Zajedno sa svojim duhovnim ocem don Danieleom, sve je više razmišljala o osnivanju skloništa za djevojke i žene koje su izišle s izdržavanja zatvorske kazne, te za moralno posrnule žene. Don Daniele pobrinuo se za novčana sredstva, a Ana da pronađe pripravnice za novu ustanovu i sastavi pravila. Kupili su devastirani kompleks i rekonstruirali crkvu i samostan. Pet godina su radili na tome i 8. prosinca 1864, u svojoj 49. godini, Ana je s osam drugih sestara obukla redovničko odijelo, a red je nazvala „Red za naknadu uvreda nanesenih Presvetom Srcu Isusovu“. Nakon mnogo godina položila je zavjete, a papa Pio IX prihvatio je novu kongregaciju. U svoju novu kuću primala je napuštene i odbačene žene, a sve su primali s majčinskom ljubavlju, dobrotom, strpljivošću i blagošću, želeći ih približiti vjeri i Bogu.
No, nedugo nakon toga događaja, iako je novi red u Veneciji privukao pozornost i pobudio zanimanje, redovnica Ana Marija Marović, u Milanu je upoznala sličnu ustanovu koja je dijelila sličnu karizmu. Odlučila je nakon samo četiri godine svoju družbu sjediniti s onom u Milanu, odreći se naslova poglavarice i utemeljiteljice te je u 53. godini ponovno postala novakinjom. Baš je u to vrijeme često ponavljala rečenicu: „Ljubav u poniznosti i poniznost u ljubavi.“
Bokeljskoga porijekla, umjetnica i dobrotvorka Ana Marija Marović, umrla je u Veneciji 3. listopada 1887. godine u 72. godini života. Veličanstvenom posljednjem ispraćaju prisustvovali su vodeći uglednici Mletaka, s načelnikom i visokim crkvenim dostojanstvenicima na čelu, a tadašnji patrijarh Domenico Agostini održao je u bazilici San Marco posmrtni govor, uspoređujući njezin životni put i djelo s Katarinom Sienskom.
Pokopana je na venecijanskom groblju, otočiću San Michele, a 1932. godine njezino je tijelo položeno u Institutu koji je osnovala.
Zavod s prostranim vrtovima, velikim dvoranama, svijetlim radionicama stoji i danas kao tiha oaza u bučnom vrtlogu života grada Venecije. U njemu redovito mole sestre i djevojke, dolaze na grob s. Ane Marije Marović i svakodnevno upućuju nakane da službenica Božja bude proglašena blaženom i svetom. To su potvrdile njezine susestre, ali i izvanredne milosti: bila je izvanredna žena, mistična duša koja je ljubila Krista i bližnje koji su bili najugroženiji.
Žalosna gospa-rad Ane Marije Marović
Glazbenica i slikarica
O glazbenom stvaralaštvu Ane Marije Marović sačuvano je relativno malo podataka. Poznato je da su se neke njezine glazbene kompozicije izvodile u mletačkim crkvama i samostanima, ali nije poznato je li sačuvan poneki notni zapis.
Podaci o njezinom slikarskom stvaranju su bolje sačuvani i raznovrsniji. Ana Marija Marović ubraja se među predstavnike akademizma iz sredine 19. stoljeća, poznate pod imenom Nazarenska škola.
Iako se slikarska djela Ane Marije Marović ne mogu ubrojiti u vrhunska ostvarenja onodobnoga slikarstva, glas o njezinu svestranom umjetničkom stvaralaštvu, posebice slikarskome umijeću, bio je poznat širom Evrope. Najveće priznanje doživjela je kada joj je austrijski carski dvor 1845. godine, povjerio izradbu velike oltarne pale s prikazom Gospe od Karmela, za dvorsku kapelu u Schönbrunnu.
Za kardinala Jacopa Monica, Ana Marija Marović izradila je slike s prikazom Djevice Marije i Spasitelja, povodom čega joj je kardinal spjevao sonet. Godine 1842. izradila je sliku sv. Terezije od Avila, a 1850. za papu Pija IX naslikala je Blaženu Djevicu Mariju, za što je od pape stekla osobno priznanje i pohvale. Pripisuje joj se i slika Bogorodice s Djetetom u crkvi S. Maria Assunta u Mlecima, a najboljim slikarskim ostvarenjem smatra se oltarna pala Žalosna Gospa, iz 1850. godine.
Pjesnikinja
Njezini životopisci bilježe da je Ana jako puno pisala, a u stvaralaštvu nije rado otkrivala svoje ime. Patrijarh kardinal Monico je nakon pažljivog čitanja njezinih djela zapisao: „Ona je uzvišena takvim darovima da ja nisam još doživio u jednoj osobi toliki sklad znanja i krjeposti“.
Tijekom života Ane Marije Marović tiskano je dvanaest knjiga pjesama i proze duhovnoga karaktera pisanih na talijanskom jeziku, a među zapaženijim djelima su: »Razgovor o životu svete Doroteje«, »Ćudoredna pisma«, a praktičnu vrijednost imale su knjižice »Kršćansko stanovište o ženskom odijevanju«, »Pravila za kršćanski život djevojaka«, »Molitve i upute za valjanu svetu ispovijed i pričest«.
Ana Marija Marović
Dobrotvorka
Životopisci naglašavaju njezin nesebični humanitarni rad među mletačkim siromasima, požrtvovno prikupljanje priloga kod imućnijih znanaca, pomoć bolesnima, siromašnima i napuštenima. Njezina je humanost najviše došla do izražaja tijekom revolucionarne 1848–1849. godine, u vrijeme kada je austrijska vojska poduzela petomjesečnu opsadu grada kako bi skršila otpor revolucionarne vlade. Spisi govore da je Ana Marija u vrijeme svih dana opsade, u danima općega klonuća i straha mletačkih građana i patricijata, obilazila bolesnike i njegovala ranjenike, zalazeći na prve crte bojišnice i dovodeći nerijetko svoj život u opasnost.
Životno djelo Ane Marije Marović, koje se održalo i do danas, je osnivanje Zavoda za moralno spašavanje žena i djevojaka. Iz zahvalnosti prema svom učitelju i suosnivaču ustanove, Zavod je dobio ime Istituto Canal ai Servi, prema gradskoj četvrti Servi (predjel Cannaregio), gdje su se od 14. stoljeća nalazili crkva S. Maria dei Servi i istoimeni samostan muškoga reda servita. U spisima o osnivanju Zavoda ističe se njegovo obilježje vaspitne ustanove za djevojke koje su na putu da izgube čast (pericolanti) ili koje su sticajem okolnosti, igrom sudbine, već „moralno posrnule“. U Zavod su primane i žene koje nakon izdržavanja zatvorske kazne nisu u javnom društvu mogle ponovo otpočeti normalan život, te steći rehabilitaciju i moralnu potporu.
Uz Istituto Canal, Ana Marija Marović osnovala je i zasebnu žensku religioznu družbu (kongregaciju) pod imenom Istituto delle Suore della Riparazione, dedicato ai SS. Cuori di Gesù e di Maria Immacolata, a koja je imala zadatak voditi i usmjeravati rad cjelokupnog Zavoda. Godine 1864. Ana Marija Marović pristupila je u vlastitu kongregaciju. Po uzoru na Istituto Canal osnovana je u Milanu, zaslugom tamošnjega svećenika Carla Salerija i plemkinje Marije Caroline Orsenigo, pobožna ustanova slična obilježja nazvana Casa di Nazareth. Godine 1868. Istituto Canal i Casa di Nazareth spojeni su u jedinstven Zavod te i danas djeluju kao cjelovita ustanova.
Još za života Ana Marija Marović bila je poznata i poštovana diljem Italije i Evrope kako po svojoj duhovnosti i svestranom umjetničkom stvaranju tako i po predanom dobrotvornom radu. Narod ju je nazivao La santa Marovich.
Papa Pio IX blagoslovio je Istituto Canal, odobrio pravila kongregacije i više je puta isticao kao uzornu za slične vjerske udruge. Godine 1869. Ana Marija Marović hodočastila je u Rimu, te je tom prilikom primljena u osobnu audijenciju pape Pija IX.
Papa Pio IX: “Evo svetice koja ne prorokuje!”
Službenica Božja Ana Marija Marović bavila se spisateljstvom, slikarstvom, glazbom, a bila je i zapažena pjesnikinja. Njeno životno djelo je osnivanje redovničke družbe čija je misija bila spašavanje posrnulih djevojaka. Osobito se istakla u karitativnom i samaritanskom radu u bijednim dijelovima grada na lagunama.
Prevodeći njene sonete msgr. Gracija Ivanović je zapisao: “Poezija Ane Marović nije ostala zatvorena u stihovima. Sa stihova prešla je u život i život je bio ljepši od stihova.”
Papa Pio IX rекао je za Anu Mariju Marović: “Evo svetice koja ne prorokuje!”
/M.Marušić/
* Tekst je dio projekta „Četiri hrvatske priče iz Boke Kotorske“ koji je proveden uz finansijsku potporu Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske
Festival ukljeve i vina Virpazar - foto Anto Baković
1 od 6
Festival ukljeve i vina Virpazar
Festival ukljeve i vina Virpazar
Festival ukljeve i vina Virpazar
Festival ukljeve i vina Virpazar
Festival ukljeve i vina Virpazar
Festival ukljeve i vina Virpazar
Festival vina i ukljeve počeo je juče u Virpazaru.
Organizatori dvodnevne manifestacije su Mjesna zajednica Crmnica, Udruženja vinogradara i vinara Crmnice i nevladina organizacija Dani Skadarskog jezera.
Manifestacija se održava pod pokroviteljstvom Opštine Bar i lokalne turističke organizacije.
Opština Bar i lokalna turistička organizacija su za oba dana pripremile bogat muzički program.
Predstavljen kalendar tradicijske barke modeli-Petar Fabijan
Kalendar za 2017. godinu, na temu pomorske baštine Primorsko-goranske županije, predstavljen je u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci.
Na fotografijama autora Petra Fabijana kalendar donosi gotovo sve tipove tradicijskih barki s Kvarnera, a uvršten je i čun s rijeke Kupe, kakvih je ostalo tek nekoliko na području Gorskog kotara. Kalendar je ujedno i doprinos afirmaciji projekta Mala barka, koji promovira ribarsku, pomorsku i brodograditeljsku baštinu Sjevernog Jadrana, na način da se tim tradicijskim vrijednostima da nova valorizacija u funkciji turizma, piše Novi list.
Kalendar je predstavio župan Zlatko Komadina, kazavši kako on donosi priču ne samo o plovilima, nego i načinu života, plovidbi između otoka, ribarstvu, brodograditeljima.
– Ovu našu baštinu prepoznao je i EU koji sufinancira projekt Mala barka, već drugi put, što će rezultirati obnovom još većeg broja tradicijskih plovila među kojima je i nerezinski loger, nizom događanja i manifestacija te uređenjem centra u Krku – kazao je Komadina, dodavši kako će županija nastaviti podupirati ovaj i slične projekte na zaštiti pomorske baštine.
Jedan od idejnih začetnika projekta očuvanja tradicijskih plovila, te koautor kalendara, profesor Robert Mohović, istaknuo je važnost svih pojedinaca koji su u projekt uključeni, kao i dobru suradnju s institucijama, što je omogućilo očuvanje brojnih materijalnih i nematerijalnih vrijednosti, znanja i vještina u pomorstvu.
– Tu baštinu trebalo je i revitalizirati, da osim zaštite ima i svrhu. Posebno nematerijalni dio – plovidbene vještine, jedrenje, ribarenje.
To je prepoznato kroz projekt Mala barka u sklopu kojeg je otvorena Kuća od mora u Mošćeničkoj Dragi, a sada se uređuje još veća u Krku, kao i brojnim regatama tradicijskih plovila i drugim manifestacijama, u čemu su uvelike pripomogli gradovi i općine, kao i turističke zajednice. Tu nećemo stati jer ideja nam je otvoriti Muzej mora, a prvi korak k tom cilju je virtualni muzej mora, kao integralni dio projekta Mala barka 2, rekao je Mohović, naglasivši kako je za stvaranje atraktivnog turističkog proizvoda nužno osigurati adekvatnu potporu vlasnicima tradicijskih plovila koji ih obnavljaju i održavaju.
Svečanoj prezentaciji kalendara prisustvovali su i vlasnici plovila koja su poslužila kao »modeli« na fotografijama, a svima im je, uz primjerak kalendara, uručen i prigodan blagdanski poklon županije.
Vladavina anticiklone nad našim krajevima se nastavlja. Jutro je u nizinama unutrašnjosti i nižim gorskim krajevima mraz, u mnogim krajevima i maglu.
Vrijeme danas pretežno sunčano, poslijepodne umjeren do pojačan razvoj oblačnosti, a tokom noći ponegdje na primorju moguća slaba kiša. Vjetar slab do umjeren i promjenljiv, u popodnevnim satima, u sjevernim predjelima, ponegdje pojačan jugozapadni.
Najviša dnevna temperatura vazduha od 10 do 16 stepeni.
Ponedjeljak:
Promjenljivo oblačno, uglavnom na sjeveru ponegdje slaba kiša, a u višim predjelima slab snijeg. Vjetar sjeverni i sjeveroistočni, povremeno umjeren do pojačan, tokom noći ponegdje na udare jak.
Jutarnja temperatura vazduha od -4 do 9, najviša dnevna od 1 do 15 stepeni.
Projekat „Sva čuda Crne Gore“ koji je realizovalo Ministarstvo održivog razvoja i turizma završen je sinoć dodjelom nagrada i priznanja koja je organizovana u Hotelu „Hilton“ u Podgorici.
Na konkurs koji je Ministarstvo raspisalo pristiglo je 255 predloga iz svih gradova Crne Gore. Od prispjelih radova odabrano je 100 i razvrstano u tri kategorije – u A kategoriji su bili predlozi za uvrštenje na listu Sva čuda Crne Gore a u B kategoriji konkretizovane ideje za valorizaciju. Biznis planovi bili su u C kategoriji.
Vjetreni mlin
U A kategoriji prihvaćeno je i otkupljeno 60 predloga – a od 10 upućenih iz Herceg Novog odabrana su četiri – Selo Žlijebi – bokeška čipka od pločastog kamena, Vjetreni mlin, Vilino guvno i Mirišta i danas mire prirodu i ljude, koje je podnijela gradska Agencija za razvoj i zaštitu Orjena.
Žlijebi
Dodjeli nagrada i priznanja prisustvovali su predstavnici gradske Turističke organizacije i Agencije za razvoj i zaštitu Orjena.
Arza -Mirišta – foto Boka News
Prve nagrade u A i B kategoriji dobili su NVO „Green home“, za legendu o 365 crkava u Svaču i JP Nacionalni parkovi Crne Gore, za valorizaciju parobroda „Skenderbeg“, u Skadarskom jezeru. U C kategoriji prvorangirana je ideja Izgradnje platforme za turističko razgledanje kanjona Platije.
Festival filma o ljudskim pravima UBRZAJ 2016. počinje danas, na Dan ljudskih prava i biće održan u Podgorici, Kotoru i Beranama.
U Kotoru, kino “Boka” predviđen je sljedeći program: u nedjelju 11.decembra u 18 sati – film “Slobodni” u režiji Tomislava Žaje (Hrvatska), u 19.30 film “Kiki” u režiji dvojsa koji čine Sara Jordeno i Tvigi Pući Garson Garcon (SAD, Švedska); u ponedjeljak 12. decembra u 18 sati “Gle čuda: fantazije povezanog svijeta” u režiji Vernera Hercoga (SAD) I u 20 sati “Oluja” u režiju Tatjane Huezo (Meksiko).
“Kultura ljudskih prava još nije zaživjela u Crnoj Gori, iako je dosta učinjeno na ovom polju u dijelu unaprijeđenja zakonodavnog okvira. Tome direktno doprinosi nedovoljno razvijena svijest o ljudskim pravima, načinima njihovog ostvarivanja, oblicima kršenja i mehanizmima zaštite. Pitanje koje nas je nagnalo na traženje drugačijeg, inovativnijeg i svježijeg načina komuniciranja problematike ljudskih prava u našoj sredini bilo je – kako učiniti ova pitanja osjetljivijim, bolnijim i prisutnijim? Upravo provokativan i neposredan, medij filma predstavlja odličan način da uistinu pogledamo u lice žrtvama i dželatima, nepodnošljivim nepravdama i nevjerovatnim herojstvima, slabosti i snazi ljudskog u savremenom dobu.
Festival filma o ljudskim pravima Ubrzaj, prvi i jedni takve vrste u Crnoj Gori, ima za cilj da posredstvom filma doprinese podizanju svijesti građana i građanki o važnosti ljudskih prava i njihove zaštite i unaprijeđenja, kao i vrijednosnog okvira koji podstiče harmonične odnose među različitima po bilo kojem osnovu.
Festival filma o ljudskim pravima Ubrzaj počinje na Međunarodni dan ljudskih prava (10. decembar). U proteklih šest izdanja Festivala, koji je pokrenut 2010.godine, u salama Kulturno informativnog centra Budo Tomović, Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP) i Rektorata Univerziteta Crne Gore u Podgorici, kao i Kino Kulturi u Kotoru i sali Skupštine opštine Berane, prikazana su 74 sjajna filma najrecentnije produkcije koji su pokupili nebrojene nominacije, priznanja i nagrade širom svijeta, a dodatno je jedan film prikazan na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore u okviru tematske panel diskucije. Time je kroz jedan inovativan i osvježavajući umjetnički pristup koncept ljudskih prava privukao najširu publike. Rastući broj posjetilaca (preko 3,500 u 2015.godini) Festivala filma o ljudskim pravima Ubrzaj potvrđuje opravdanost njegovog uspostavljanja, a posebno raduje činjenica da je među njima značajan broj mladih kojima to može biti dodatna inspiracija da se zauzmu za svoja prava.
Vrijednost Festivala filma o ljudskim pravima Ubrzaj je i regionalna komponenta, koja se oslikava kroz kontinuiranu saradnju sa sličnim festivalima u regionu, prije svega sa Pravo Ljudski iz Sarajevo, a kasnije i sa Beldocs-om iz Beograda.
Pored centralne aktivnosti koja se odnosi na projekciju filmova, tokom Festivala filma o ljudskim pravima Ubrzaj, organizuju se panel diskusije kojima se aktuelizuju nepopularna pitanja i uvode u javni prostor kao relevantne teme artikulisanih debata.
I u 2016. godini ćemo ponovo predstaviti izvrsnu selekciju naslova čiji je zajednički imenitelj vjera u neotuđivost ljudskog dostojanstva i moć stvaralačkog i odvažnog pojedinca/ke da inicira promjenu. Nastavljamo avanturu kroz koju se gledaoci/teljke izlažu neposrednosti kojom film zahvata u živote ljudi, ma kako daleki i nesusretljivi oni možda bili, ali, takođe i neposrednosti kojom životi ovih ljudi zahvataju u naš vlastiti, mijenjajući nas i otvarajući za nova iskustva i šireći granice našeg razumijevanja” – stoji u saopštenju organizatora.
Kako su saopštili iz Turističke organizacije Herceg Novog Bojana Blagojević, vršilac dužnosti direktora je 8.decembra podnijeala ostavku na ovu funkciju. U saopštenju za javnost TO Herceg Novi stoji da je Izvršni odbor organizacije umjesto Bojane Blagojević imenovao Anu Stanišić.
„Ovim putem Vas obavještavamo da je vršilac dužnosti direktorica Bojana Blagojević, podnijela zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa iz ličnih razloga. Na sjednici Izvršnog odbora Turističke organizacije Herceg Novi, održane 8. decembra ostavka Blagojevićeve je usvojena. Na mjesto vršioca dužnosti direktora Turističke organizacije Herceg Novi, Izvršni odbor imenovao je Anu Stanišić iz redova zaposlenih u Stručnoj službi lokalne Turističke organizacije“ – saopštili su iz LTO.
Doček nove 2017. u Herceg – Novom
Program dočeka Nove 2017. godine u Herceg-Novom će trajati tri dana, nastupiće preko 15 izvođača i to po prvi put na dvije lokacije – pod Sahat kulom i na Škveru.
Na glavnom gradskom trgu organizuje se doček Nove godine uz zvuke beogradskog sastava Perpetum mobile i regionalne zvijezde Dženana Lončarevića.
Tradicionalno, nakon što otkuca ponoć sa Sahat kule će se spustiti Djed Mraz, a nebo će osvijetliti vatromet.
Novost je da će ove godine biti priređen doček na Škveru. Gradska luka će 31. decembra biti mjesto za one koji vole elektonsku muziku – nastupiće 7 DJ-eva iz naše zemlje i inostranstva.
Novogodišnja izložba mozaika pod nazivom “Oprosti kamenu što ćuti”, Jovana Pake Kentere, istaknutog umjetnika iz Svetog Stefana, otvorena je sinoć u Akademiji znanja u Budvi.
“Turistička organizacija opštine Budva je od manastira Praskvica, preko hotela “Splendid” i crkve Santa Maria in Punta u Starom gradu, do Akademije znanja, pokrovitelj izložbe mozaika Pake Kentere, koja svakim ponovnim predstavljanjem pred javnosti otkriva novo djelo, ovoga puta čak dva nova rada, uvećavajući tako opus ovog paštrovskog umjetnika koji strpljivo u svom ateljeu slaže “sitan kamen do kamena”.” – istakla je Jelena Gluščević, zamjenica direktora TO Budve.
“Oprosti kamenu što ćuti”
Nakon uvodne riječi i pozdravnog govora zamjenice direktora TO Budve, prisutnima su se obratili Rajka Špadijer, sekretarka Sekratarijata za društvene djelatnosti Opštine Budva, koja je istakla značaj stvaralaštva paštrovskog umjetnika i svih umjetnika Budve i zvanično otvorila izložbu i Jovan Paka Kentera, koji je lijepim riječima zahvalio organizatoru.
Otvaranje izložbe je priređeno u okviru “Budvanskih novembarskih dana”, koji su upriličeni kao prateći kulturni program Dana opštine Budva, a svi zainteresovani će radove moći da pogledaju u Akademiji znanja sve do januara mjeseca.
