Za mnoge zainteresovane potencijalne zaposlenike rad na kruzeru predstavlja posao iz snova. Zbog mogućnosti da se oplovi svijet, upozna ljude iz cijelog svijeta i zaradi plata, jasno je zašto je to atraktivna mogućnost.
Sajam poslova na kruzerima održati će se u Londonu 22. maja 2017. te će svim zaljubljenicima u putovanja i onima zainteresiranima za industriju ugostiteljstva pružiti priliku da osobno upoznaju poslodavce iz više kompanija.
Potražnja za poslovima na kruzerima je veoma kompetitivna no Sajam poslova na kruzerima kojeg sponzorira kompanija Viking Cruises pomaže zainteresiranima da se priključe. Poslodavci, predstavnici kompanija, savjetnici za karijeru i trening centri dostupni su za osobno upoznavanje te je ovaj sajam prilika da se životopisi predaju u prave ruke i da se dođe do intervjua za posao. Oni koji impresioniraju mogli bi kući otići sa pozivnicom za svoj posao iz snova.
„Industrija kruzera pruža nevjerojatno široki spektar poslova za one koji žele putovati. To je jedinstven sektor koji kandidatima pruža ogromne mogućnosti unapređivanja i razne pozicije. Ova raznolikost može dovesti do toga da se kandidati koji žele raditi na kruzerima moraju izboriti da budu primijećeni u gomili.
S druge strane, znamo da je poslodavcima izazov pronaći idealne zaposlenike iz tako velikog broja talentiranih pojedinaca. Sajam poslova na kruzerima rješava oba ova problema, jer poslodavcima daje priliku odabrati talentirane pojedince, a zainteresiranim potencijalnim zaposlenicima koji žele raditi na kruzerima mogućnost sa se povežu i impresioniraju.”, izjavio je Jay Dravecky, generalni direktor firme Webix, organizatora Sajma poslova na kruzerima.
Sajam koji se događa u Londonu ima impresivan popis izlagača koji uključuje 15 kompanija koje organiziraju kružna putovanja. Neki od njih su poznate kompanije Costa Cruises, Cunard i Disney Cruise Line. No, nije samo rastući popis kompanija koje sudjeluju ono što čini ovaj sajam zanimljivim.
„Prošle godine sajam je posjetilo 750 kandidata koji traže posao na kruzerima. Uvjereni smo ća ce ovogodišnji biti jednako uspješan.”, izjavio je Dravecky.
Sajam poslova na kruzerima će se održavati u Business Design Centru u Londonu 22. maja 2017. Ulaz je besplatan, no zainteresirani mogu rezervirati svoju ulaznicu jer je broj posjetitelja ograničen zbog prostora.
Na Mljetu se tokom ovog vikenda, četvrtu godinu za redom održala Radionica samoniklog bilja. Tamara i Zoran Luković u svojoj su kući i galeriji Stara skula u Goveđarima ugostili četrdesetak sudionika ove radionice, koji su na Mljet stigli iz cijele Hrvatske, Crne Gore i Slovenije. Pod stručnim vodstvom Sani Sardelić, kustosice u Gradskom muzeju Korčula, u nedirnutoj prirodi Nacionalnog parka brale su se šparoge, kuke, pasji luk, divlja blitva, kopriva….a poslije se svježe ubrano bilje, spretnim rukama pretvorilo u sasvim poseban obrok kojim su se berači osladili.
Ove godine na radionicu je stigla i poznata kuharica Ana Ugarković koja je sudionike poučila kako napraviti zelenu tjesteninu i umak od samoniklog bilja, koje stoga što samo raste ima posebne nutritivne vrijednosti koje krijepe organizam. A u Goveđare je svratio i Mirko Fodor, koji je atmosferu iz Goveđara putem radija prenio slušaocima.
Sakupljanje samoniklog bilja dio je naše tradicije i baštine, no danas, osim što smo zaboraviti raspoznavati jestivo od nejestivog, nije preporučljivo svugdje brati bilje, jer jako je važno da ono raste u čistom, nezagađenom okolišu. U Nacionalnom parku Mljet o tome nije potrebno razmišljati pa su se sudionici radionice bezbrižno prepustili uživanju u zelenim delicijama.
Radionica Mljet
„Konzumacija ovakve hrane višestruko je korisna, ona čisti naš organizam nakon zimskog mirovanja, potiče probavu i nakon konzumacije smo lagani, bez težine u želucu. Klasično je spravljanje na lešo, začinjeno maslinovim uljem, no od tog bilja mogu se spravljati vrlo fini rizoti i orzoti, zelena tjestenina, punjena tjestenina, juhe i fritaje, pa i slatke kombinacije“, ističe Sani Sardelić, dodajući kako nakon obroka na pjatima nije ostalo ništa.
Radionica Mljet
Ljudi su oduvijek sakupljali samoniklo bilje, rade to i danas, no na žalost mnoge su samonikle biljke zaboravljene kao dio ljudske prehrane. Svi znamo prepoznati kuke i šparoge, ali rijetki bi znali prepoznati divlji luk ili mrkvu. Radionica samoniklog bilja svake godine privlači sve više znatiželjnika koji dolaze na Mljet u predsezoni, kako bi tri dana šetali kroz prirodu Nacionalnog parka, družili se s istomišljenicima i naučili neke nove vještine te kušali hranu koju prije nisu imali priliku kušati.
Ovo je jedan je od mnogih projekata koje su Tamara i Zuko pokrenuli na Mljetu. Iako ni jedno ni drugo nisu podrijetlom s otoka, zaljubili su se u njegovu ljepotu i mir, a želeći sebi, svojoj djeci i drugim stanovnicima otoka, pa i turistima, učiniti život bogatijim otvorili su umjetničku galeriju, na Mljet doveli Kino Mediteran, organizirali razne radionice (branja samoniklog bilja, izrade mljetskog nakita, tkanja) u pred i postsezoni.
Radionica Mljet
Vlastitim entuzijazmom ovaj bračni par radi na programima, koje lokalna Turistička zajednica, na žalost, ne prepoznaje niti subvencionira, iako je četrdesetak postelja u predsezoni tri dana bilo popunjeno upravo zbog njihove radionice, a vijesti o njoj dospjele su i u strane medije. Sami ipak ne bi uspjeli sve organizirati, stoga Tamara posebno ističe “kako su vrijedne žene iz Goveđara Marina i Nike Matana te Marija Stražičić nezamjenjiva pomoć i najbolja moguća promocija Mljeta”. Suorganizator radionice je Nacionalni park Mljet.
Preko 600 učesnika učestvovalo u 16 programa u zaleđu Herceg Novog
Dodjela zahvalnica
Zahvaljujući kalendaru aktivnosti „Zimski gušti na Orjenu“, kojim je koordinirala Agencija za razvoj i zaštitu Orjena Opštine Herceg Novi, ukupno 605 učesnika je kroz 16 događaja u protekla tri mjeseca imalo priliku da posjeti zaleđe Herceg Novog i upozna njegove zanimljivosti.
Već drugu godinu zaredom Agencija koordinira i organizuje zajednički program sa nizom ostalih pravnih subjekta u gradu: sportskim klubovima, NVO-ima i vlasnicima ugostiteljskih objekata, a uz podršku Opštine Herceg Novi i lokalne Turističke organizacije. Cilj nam je animiranje prvenstveno Novljana da kroz razna dešavanja upoznavaju naše zaleđe, jer će upravo oni sutra biti njegovi najbolji prezenteri. Nadamo se da ćemo na taj način doprinijeti razvoju ovog segmenta ponude Herceg Novog – kazao je rukovodilac Agencije za razvoj i zaštitu Orjena, Željko Starčević.
Protekle zime održana su dva događaja više nego prošle, pa je i broj učesnika bio nešto veći. U prosjeku, 38 po događaju.
Kada saberemo broj učesnika za dvije sezone, dobijamo podatak da je 30 dešavanja okupilo ukupno 1174 učesnika svih uzrasta.
Zimski program daje dobre rezultate i vidno doprinosi obogaćivanju sadržaja našeg zaleđa. Sve to ne bi bilo moguće kad bi Agencija ovaj posao radila sama. Naš cilj je bio, a tako će biti i ubuduće, da u ovaj zajednički kalendar uključimo što veći broj ostalih subjekata, te da zajedno kreiramo još atraktivnija i raznolikija dešavanja – poručio je Starčević.
„Zimske gušte na Orjenu“, uz Agenciju, organizovalo je još 10 subjekata. Njima su proteklog vikenda, povodom uspješnog završetka ovosezonskog zajedničkog programa, uručene zahvalnice na platou Kotobiljskog izvora.
Zimski gušti – Orjen
Kao organizatori pojedinačnih dešavanja u programu su učestvovali: Planinarski klub „Subra“, Paraglajding klub „Adriafly“, NVO „Orjen Outdoor“, Alpinistički klub „Niskogorci“, Kafe bar „Karakas“, konoba „Sikimić“, Hrvatsko planinarsko društvo „Dubrovnik“, konoba „Vrbanj“, NVO „Eko Boka“, konoba „Trebesin“ i NVO „Orka“.
Na listi uspješno organizovanih događaja su, redom od kraja decembra do prvih dana aprila:
-“Kićenje kleke” (kod pl. doma „Za Vratlom“)
-“Prvi dan u prirodi” (izlazak do Kotobilja)
-“Predstavljanje trail ranning-a” (na terenima Rekreacione zone Kameno)
-Otvaranje Rekreacione zone „Kameno“ (dešavanje priključeno kalendaru)
-“Speleološko veče”(prezentacija u „Orki“)
-“Speleološki dan” (na poligonu Šilobod)
-Trail trčanje (pješačkom stazom do sela Žlijebi)
-Školica zimskog guštanja: “Moj Snješko Bijelić” (takmičenje u izradi Snješka Bijelića na Vrbanju)
-“Na granici Boke” (kod crkve Sv. Ilija iznad Žvinja)
-“Rimsko utvrđenje Čakotin”
-“Noćni uspon na Subru” (1679 m)
-“Riblja večera na snijegu“ (konoba „Vrbanj“)
-“Tajne Ljutog krša” (okolina motela „Borići“)
-“Selo Žlijebi – tradicija upotrebe kamena”
-“Praglajding dan na Orjenu” (poletište „Dizdarica“ na Žljebskoj lastvi)
-“Proljeće na snijegu” (Orjensko sedlo, 1600 m)
Zimski gušti – Orjen
Nakon dodjele zahvalnica, Starčević je predstavio dio planiranih aktivnosti za 2017. godinu.
Za Dan planete Zemlje (22. april) najavio je organizovanje volonterske akcije na uređenju Kotobiljskog izvora.
Od 26. do 28. maja zajedno sa PK „Subra“ organizuju tradicionalnu manifestaciju „Orjenski maraton“, koja ima za cilj okupiti ljubitelje planinarenja, planinskog trčanja i aktivnog turizma, te prezentovati Orjen kao planinsku izletničku destinaciju.
Drugi Sajam domaće trpeze i tradicionalnih jela hercegnovskog zaleđa zakazan je za 11. jun, na istoj lokaciji kao lani – dvorište crkve Sv. Jovana na Kamenom. Cilj Sajma, koji se organizuje u saradnji sa Turističkom organizacijom Herceg Novi i Mjesnom zajednicom Kameno-Žlijebi, je čvršće povezivanje proizvođača hrane s područja hercegnovske opštine sa ugostiteljstvom, turističkom privredom i samim turistima, znajući da je domaća trpeza višegodišnji svjetski turistički trend.
Za 24. i 25. jun planiran je još jedan događaj u saradnji sa PK „Subra“ – manifestacija „Čovjek i kamen“, koja će obuhvatiti dva događaja: obilazak staze Orjensko sedlo – Veliki kabao, svojevremeno građene za izlazak princa Rudolfa Habzburga i drugo „Prvenstvo Crne Gore u gradnji suvomeđe“. Cilj ove manifestacije je istaći naslijeđene materijalne vrijednosti, odnosno tradicionalne vještine gradnje u kamenu.
U julu slijedi prva „Kamenska noć“. Plan je ova turistička manifestacija sa rekreativnim i kulturno-istorijskim sadržajima bude održana 8. jula, u noći punog mjeseca, i da se njome na inovativan način predstave prednosti i atrakcije zaleđa u ljetnjoj sezoni.
Za 5. i 6. avgust najavljeno je treće revijalno bućarsko prvenstvo „Orjensko sedlo 2017“. Ovim događajem Agencija se trudi oživjeti stari duh zaleđa, gdje je bućanje bilo sastavni dio života, i predstaviti ga turistima kao dio zajedničke tradicije istočnog Jadrana. Orjensko sedlo kao mjesto održavanja pruža idealne klimatske uslove, te zahvaljujući svojoj planinskoj klimi, omogućava aktivnosti na otvorenom i u najtoplijem mjesecu. Zbog toga je nedavno i obnovljen bućarski zog, najviši u Crnoj Gori, a drugi po nadmorskoj visini na cijelom Jadranu.
U oktobru AK „Niskogorci“ i NVO „Orjen Outdoor organizuju treći „Orjenski đir“, takmičenje u planinskom trčanju, koje i Agencija podržava računajući na potrebu razvoja sporta i rekreacije na području Orjena, pogotovo onih vidova koji ne zahtijevaju veće startne izdatke, već se baziraju na prirodnim uslovima.
Kako je Starčević dodao, uz navedene aktivnosti ostaje niz veoma važnih poslova vezanih za usvajanje Studije zaštite Orjena, određivanje upravljača, transformaciju Agencije u DOO, kao i aktivnosti na različitim zajedničkim projektima, među kojima se ističe Adrenalinski park, okosnica buduće ponude Vrbanja.
Turistička organizacija opštine Tivat uzela je učešće na 7. Međunarodnom sajmu turizma u Skoplju “Skopje Travel Market 2017” koji je proteklog vikenda održan u glavnom gradu Makedonije.
Zajedno sa lokalnim turističkim organizacijama Podgorice, Cetinja, Bara i Ulcinja, TO Tivat je predstavila svoju ponudu za predstojeću ljetnju turističku sezonu.
TOT
“Tokom dva dana trajanja sajma u Skoplju pokazano je veliko interesovanje za Crnu Goru kao turističku destinaciju. Brojnim posjetiocima podijeljen je raznovrstan propagandni materijal, sa akcentom na ponudi smještaja u gradu u vidu Kataloga hotelskog i privatnog smještaja, kao i cjenovne ponude u hotelskom smještaju za period pred i postsezone”- saopštila je TO Tivat uz napomenu da su, prema statističkim podacima, turisti iz Makedonije prošle godine u Tivtu ostvarili 996 dolazaka i 12.261 noćenje.
Tokom trajanja sajma štand TO Tivta u Skoplju posjetila je delegacija Ambasade Crne Gore u Makedoniji predvođena ambasadorom Predragom Mitrovićem, kao i Boris Popivoda, predsjednik Zajednice Crnogoraca u Makedoniji.
Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore donijela je nedavno rješenje kojim je utvrdila da je “Ribarenje kalimerama” nematerjalno kulturno dobro od lokalnog značaja”, saznaje Portal Ul-info.
Navodi se i da objekti kalimere reprezentuju jedinstveno i autentično kulturno nasljeđe, tradicionalni život, privređivanje i zanat, a ribarenje njima tradicionalnu vještinu i umijeće njihove izrade i korišćenja.
Ističe se i da su jedinstvena i autentična atrakcija i znamenitost Ulcinja.
“Ribarenje kalimerama’ i same kalimere su znakovi u prostoru Ulcinja i element kulturnog identiteta grada i zajednica koje u njemu žive”, dodaje se u rješenju.
Izložba “Ljudi od željeza na brodovima od drva”, autora Borisa Čarga i Ljubomira Radića, posvećena čuvenoj Viškoj bitki iz jula 1866. godine, otvorena je 7.aprila u Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru.
Izložbu je otvorio mr Veselko Grubišić, ambasador Republike Hrvatske u Crnoj Gori, koji je istakao da je izložba “Ljudi od željeza na brodovima od drva” još jedan uspješni projekt međunarodne saradnje Hrvatske i Crne Gore, koji svjedoči o povjesnom, kulturnom, duhovnom jedinstvu, bogatstvu dalmatinskog prostora i njegovog značaju u povjesti civilizacije.
Jedan od najvećih skandinavskih turoperatora TUI Nordic je ove godine u svoju ponudu uvrstio posebne aranžmane za Crnu Goru i u periodu od sredine maja do oktobra, u saradnji sa partnerima iz naše zemlje, direktnim čarter letovima dovodiće turiste iz Švedske, Norveške, Danske i Finske, kazala je direktorica Nacionalne turističke organizacije Crne Gore Željka Radak-Kukavičić.
Ona je Pobjedi kazala da sa skandinavskog tržišta vlada veliko interesovanje za naše aranžmane.
Sudeći po razgovorima koje su imali sa predstavnicima turoperatora i turističkih agencija tokom sajamskih nastupa, Radak Kukavičić ističe da po interesovanju turista “sa optimizmom dočekujemo ljetnju turističku sezonu”.
Ona ističe da će se letovi TUI Nordica za Crnu Goru obavljati jednom sedmično iz Stockholma, Osla, Kopenhagena, Helsinkija, a prema trenutnom stanju bukinga više od 40 odsto aranžmana TUI Nordica za Crnu Goru za ovu godinu je već prodato.
“Za dobru povezanost tokom sezone sa skandinavskim zemljama svakako imaju uticaj i letovi niskobužetskih aviokompanija Rajaner i Norvegian, dok nacionalna aviokompanija Montenegro Airlines, pored redovne linije ka Kopenhagenu, prvi put od ove godine najavljuje čarter letove za Helsinki u periodu od maja do oktobra”, rekla je ona.
Prema podacima MedCruise asocijacije koja okuplja preko 100 luka za kruzere u Evropi, Africi i Aziji na obalama Mediterana, Crnog mora i evropskog dijela Atlantika, luka Kotor lani je imala promet od preko pola miliona putnika i zabilježen dolazak skoro 500 kruzera, po čemu je Kotor među najprometnijim destinacijama za putničke brodove na kružnim turističkim putovanjima u regionu Mediterana.
Kotor je lani po podacima iz nedavno prezentiranog zvaničnog statistiičog godišnjaka MedCruisea za 2016., lani imao ukupan promet od 536.444 putnika, što je čak 21,4 posto više nego 2015. U luku podno zidina Starog grada pristalo je ukupno 487 kruzera što je 18,9 odsto više nego godinu ranije. Po broju uplovljavanja kruzera, Kotor se lani “probio” na listu od 10 najprometnijih luka MedCruise asocijacije, dok je po broju putnika kotorska luka 16-ta na toj listi. Zanimljivo je da je Kotor postao i luka u kojem putnici iz Crne Gore i zemalja regiona sve češće započinju ili završavaju svoja krtarenja na putničkim brodovima koji plove Medireranom. Tako su se lani ovdje na kruzere ukrcala 663 putnika, a 749 njih je u Kotoru završilo svoje putovanje brodom. Kotor je inače, u protekle četiri godine zabilježio ukupan rast broja dolazaka kruzera od frapantnih 42 odsto što se posebno naglašava u statistikama MedCruisea.
Inače sve luke –članice MedCruisea tokom prošle godine imale su ukupna promet od 27,4 miliona putnika, kao i 13.476 uplovljavanja brodova. Broj putnika na kružnim brodskim putovanjima u Mediteranu u posljednjih 5 godina porastao je za 2,4 odsto. MedCruise pored samih luka okuplja i 34 velike turističke agencije, pomorske agencije i ostalih sa kruzing industrijom povezanih privrednih aktivnosti. Procjenate asocijacije je da je lani samo Evropa od kruzing industrije zaradila 16,9 milijardi eura.
Photo: Boka News
“Podaci iz prošle godine pokazuju veoma pozitivna kretanja u više djelova Mediterana, ali i susjednih mora. Mi naporno radimo da članicama MedCruise-a olakšamo da na pravi način izađu u susret povećanoj tražnji na tržištu. Bez obzira na to što kruzing kompanije sve više značaja pridaju i nekim drugim regijama u svijetu- na primjer Aziji, Mediteran i mora susjedna Mediteranu su region koji i dalje karakteriše povećan interes putnika. Izazov pred mediteranskim lukama i destinacijama, ali i svi ostalim subjektima uključenim u ovaj posao je da obezbjede prave uslove koji će ovaj porast tražnje pretvoriti u održiv razvoj i istovremeno omogućiti dalji napredak aktivnosti kruzing industrije.”- saopštio je predsjednik Med Cruisea Kristijan Pavić.
On je ukazao na trend smanjenja broja dolazaka brodova u luke članice “MedCruisea” ali ne i srazmjernog opadanja broja putnika, jer se brodarske kompanije zbog bolje ekonomske isplativosti, opredjeljuju da grade sve veće i veće kruzere. Tako je lani nastavljen trend koji se bilježi već drugu goddnu za redom, da je prosječan broj putnika po jednom brodu koji uplovljava u luke “MedCruise” asocijacije veći od 2.000. Poređenja radi, 2000.godine, taj je prosjek iznosi 848 putnika po brodu, da bi već 2003. prvi put bila probijena magična cifra od 1.000 putnika po brodu.
Boka Kotorska -foto Stevan Kordić
Inače, kruzing industrija u svijetu, uprkos ratovima, bezbjedonosnim i ekonomskim krizama, već godinama bilježi stabilan ikontinuiran rast što je čini jednom od najvitalnijih grana globalne ekonomnije. Lani je čak 22,9 miliona ljudi u svijetu otišlo na turističko krstarenje, što je 3,1 odsto više nego 2015. Ove brojke još su impresivnije kada se ima na umu podatak da je 2000.godine na krstarenja u svijetu išlo manje od trećine ukupnog broja ljudi koji to čine sada, odnosno da je prošlogodišnji ukupan promet svjetske kruzing-industrije bio skoro duplo veći nego prije samo deset godina, jer je 2006. na brodove otišlo 12 miliona putnika.
Luka Kotor – foto Boka News
Širom svijeta lani je radilo ukupno 315 kruzera, a ove godine će prema najavama brodograditelja, na svjetska mora izaći najveći broj novosagrađenih kruzera u posjednjih 10 godina. Spektar novih brodova koji varijaru u veličini i kapacitetu od samo 300, pa do mamutskih 4.500 putnika po brodu, još je jedan dokaz vitalnosti i potencijala kruzing indstrije za koju se ove godine očekuje da će imati preko 25 miliona putnika.
“Ljudi od željeza na brodovima od drva” naziv je izložbe koja je otvorena u petak u Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru. Prije 151 godine odigrala se Viška bitka bitka koja je odlučila sudbinu istočne obale Jadrana. Među glavnim akterima bio je i jedan Bokelj, Marko Eugen Florio, o kome donosimo priču iz pera Siniše Lukovića koja je objavljena u knjizi Pomorska lica Boke Kotorske.
„Evo stižu ribari!“- uz osmijeh se, spustivši dvogled kojim je do tada posmatrao horizont sjeverno od svog admiralskog broda- moderne oklopnjače „Re d`Italia“, svojim najbližim saradnicima obratio italijanski admiral, grof Karlo Pelion de Persano (1806-1883). U susret moćnoj floti pod Persanovom komandom koja je već više od 24 sata opsjedala ostrvo Vis, tog 20.jula 1866 godine rano ujutro, punom parom plovila je mnogo manja, slabije naoružana i tehnički inferiornija austro-ugarska ratna flota. U odbranu Visa koji samo što nije bio pao u ruke Italijana, stizala je gotovo kompletna austro-ugarska mornarica, predvodjena mladim i energičnim kontraadmiralom, grofom Vilhelmom fon Tegethofom (1827-1871), jednim od najvećih austro-ugarskih pomorskih heroja i taktičara.
Savršeno postrojeni u formaciji tzv. trostrukog klina, bočno u odnosu na iznenadjene ali brojčano i tehnički mnogo nadmoćnije Italijane, jurišali su austro-ugarski ratni brodovi na kojima su preko 80 odsto posada činili pripadnici južnoslovenskih naroda – naši ljudi iz Istre, Like, Dalmacije i Boke Kotorske. Medju njima je, u sastavu druge divizije koju su činili slabiji, neoklopljeni drveni ratni brodovi, bila i parna korveta „Erzherzog Friedrich“, pod komandom izuzetno sposobnog mladog bokeljskog pomorskog oficira, kapetana fregate Marka Eugena Florioa.
Kontraadmiral Marko Eugen Florio
Već prekaljen nakon godina službe u austrijskoj Ratnoj mornarici, Florio je znao da im predstoji izuzetno težak, gotovo nemoguć zadatak – da sa manjim brojem slabije naoružanih i tehnički inferiornijih plovila, poraze modernu i mnogo jaču italijansku flotu čiji je osnovni zadatak bio da zauzme prvo Vis, a onda i Lastovo, Cres i još neke manja ostrva i na taj način obezbjedi Italiji trajnu dominaciju nad Jadranom. U toku je bio austrijsko-pruski rat u kome je Italija ratovala kao saveznica Prusa protiv Austro-Ugarske, želeći da iskoristi priliku i trajno zaposjedne obale Jadrana, tog kako su ga i decenijama kasnije nazivali rimski političari, „italijanskog zaliva“. Pala je odluka da flota pod komandoma dmirala Persana, prvo napadne i osvoji Vis, ostrvo koje je i sam Persano zbog njegovog strateški važnog položaja nazivao „Gibraltarom Jadrana“. Jedina prepreka ostvarenju italijanskih planova, bila je mala ratna mornarica Austro-Ugarske, saastavljena većinom od naših ljudi – primoraca sa obale današnjeg hrvatskog Jadrana i Boke Kotorske.
Jedan od istaknutih njenih oficira bio je i Bokelj Marko Eugen Florio, rodjen 1827 na Prčanju u ovdašnjoj poznatoj porodici pomoraca i trgovaca. Povevši se primjerom svojih susjeda i rodjaka – Prčanjana koji su u prvoj polovini 19.vijeka služili u austrijskoj Ratnoj mornarici, poput kapetana Antona Gjurovića, kapetana Filipa Paline, Antuna Florioa, Andrije Škaljarina, Eduarda Verone i vojnog hirurga dr Frana Petkića – i Marko Florio je stupio u vojnu službu gdje je brzo napredovao. Kao zapovjednik jednog od austrijskih ratnih brodova, ovaj Prčanjanin se borio 1864 u bici kod Helgolanda na Sjevernom moru. Ta bitka u kojoj je austrijska eskadra pod komandom tada još komodora Vilhelma Tegethofa, kao saveznik Prusije u prusko-danskom ratu, savladala eskadru ratnih brodova Danske, značajna je u svjetskoj pomorskoj istoriji kao posljednji sukob drvenih ratnih brodova. Dvije godine kasnije, Marko Florio je u činu kapetana fregate, komandovao jednim drvenim brodom – parnom korvetom “Erzherzog Friedrich” u bici kod Visa, prvom sukobu flota oklopljenih brodova u svjetskoj povijesti ratovanja na moru. “Erzherzog Friedrich” bio je trojarbolni jedrenjak sa parnim strojem i pogonom na propeler, a izgradjen je 1857 godine. Brod je bio dug 67,8 , širok 12, a gaz mu je iznosio 5 metara. “Erzherzog Friedrich” imao je 1.724 tone deplasmana, postizao je maksimalnu brzinu od 11 čvorova, a bio je naoružan sa 17 topova 30-funtaša, dva 8-funtaša i jednim topom od 4 funte. U vrijeme bitke pod Visom, iako star samo 9 godina, ovaj ratni brod uveliko je bio prevazidjen i zastario, jer se tehnologija ratne brodogradnje tada izuzetno brzo razvijala, a vladavinu morima preuzimali su metalnim pločama oklopljeni brodovi sa parnim strojem kao primarnim pogonom i modernijim topovima montiranim u oklopljenim barbetama ili palubnim topovskim kulama. U odnosu na supermodernu oklopnjaču “Affondatore”– sa topovima u palubnim kulama, a koja je upravo sišla sa navoza brodogradilišta u Velikoj Britaniji i bila je najjači brod u Persanovoj floti pod Visom, “Erzherzog Friedrich” i većina ostalih austro-ugarskih brodova bili su pravi muzejski eksponati, bez većih izgleda na uspjeh u predstojećoj pomorskoj bici.
Naime, gotovo kompletna italijanska mornarica, osim tri manja broda, isplovila je 16.jula 1866 godine iz Ankone u osvajanje Visa koji je medjutim, zbog Persanove kolebljivosti i neodlučnosti, napadnut tek 18.jula. Impozantnu flotu pod njegovom komandom činilo je 12 modernih oklopnjača, 11 većih i 16 manjih drvenih ratnih brodova na kojima je bilo ukupno 641 top raznih kalibara i 10.866 ukrcanih mornara, podoficira i oficira. Vis je branio znatno oslabljen garnizon od 1.833 vojnika ukopana u hiljadama metara rovova, koji su završavali tvrđavama s ukupno 88 topova, te zasebne 4 baterije – “Wellington” i “Bentainks” sa lijeve i desne strane grada Visa, “Magnaremi” kod Komiže, te “Nadpostranje” kod uvale Rukavac. Velika prednost obrane ostrva bila je i geografija Visa, odnosno velika nadmorska visina, te veoma dobra komunikacijska –telegrafska infrastruktura. Tvrđave, osmatračnice i topovi smješteni su bili i na velikoj, topovima sa italijanskih brodova nedostižnoj nadmorskoj visini – do 585 metara na brdu Hum. Vis je podmorskom telegrafskom linijom bio spojen sa Hvarom i Splitom i upravo je na taj način komanda austro-ugarske Ratne mornarice obaviještena o napadu na ostrvo, nakon što 3 italijanska ratna broda koje je Persano poslao da presjeku kabel u blizini Hvara, to nisu na vrijeme učinila.
Italijani, rasporedjeni u tri grupe pod komandom Perasana, odnosno admirala Djovanija Vake i Djovanija Batiste Albinija, napali su Vis ujutro 18.juna i žestoko ga bombardovali sve do noći narednog dana. Većina topova koji su branili glavnu višku luku do tada je učutkanja pod granatama Italijana koji su rano ujutro 20.juna počeli i sa pripremama za iskrcavanje u medjuvremenu transportnim brodovima pristiglih oko 2,2 hiljade svojih vojnika na ostrvo. Sve je medjutim prekinula pojava, patrolnog broda “Esploratore” koji se užurbano vraćao iz izvidjanja sjeverno od Visa, a na njegovim jarbolima signalnim zastavama bio je izvješen signal “Sumnjivi brodovi približavaju se sa sjevero-zapada”. U odbranu Visa stizala je austro-ugarska flota od 27 brodova sa ukupno 532 topa i 7.870 članova posade koje je Persano odmah podcjenjivački I arogantno nazvao ribarima.
Iako je i njegov dotadašnji admiralski brod „Re d`Italia“ – 94-metarska oklopnjača od 4.393 tone – bio dovoljno jak i impresivan, admiral Persano se pred sam sukob sa nadolazećom austro-ugarskom flotom prekrcao na mnogo moderniji i sigurniji „Affondatore“. Tu promjenu komandnog broda medjutim, nisu primijetili mnogi drugi italijanski brodovi što je kasnije dovelo do velike zabune u njihovim redovima i nepoštovanja naredjenja koje je Persano signalizirao sa „Affondatorea“. Ploveći ususret neprijatelju, zbog zabune u komandovanju, talijanska eskadra se razdvaja na tri dijela.
Izložba – Ljudi od željeza na brodovima od drva
Austrijanci predvodjeni komandnim brodom admirala Tegethofa, oklopnjačom „Eryerzog Ferdinand Max“, ploveći u formaciji trostrukog klina, napali su iznenadjene i dezorganizovane Italijane. Oko 10.45 sati Tegethof je bukvalno prepolovio talijansku formaciju na dva dijela, nakon čega izuzetno spretno i promišljeno, svojim desnim krilom radi nagli lijevi zaokret i napada sam centar neprijatelja. Tek u tom trenutku, kada su italijanski brodovi bili u dometu starijih austrijskih topova, Tegethof naredjuje svim svojim brodovima da otvore paljbu. Na taj način austrijski admiral je bukvalno poništio prednost protivnika koji je raspolagao sa dalekometnim topovima, a u opštem metežu, austrijski brodovi su bezobzirnim i hrabrim jurišanjem ravno na neprijatelja i medjusobnim duelima sa italijanskim brodovima, prosto razbili neprijatelja. Eskadron od šest drvenih austrijskih brodova predvodjen linijskim brodom “Kaiser” iz drugog klina u kome je bio i Marko Eugen Florio na “Erzherzog Friedrichu”, otvara snažnu vatru na pozadinu italijanske flote, a nakon toga okreće prema sjeveru i prestrojava se u brazdu koja odsjeca dio italijanske flote pod vodjstvom Albinija. Tako drugi austrijski klin pod komandom komodora Antona fon Peca, uspijeva dio italijanske flote odvući na sjever, ostavivši u sredini Tegethofu da sa sedam oklopnjača krene na Persanovih četiri.
Iako su bile suočene sa linijom modernih italijanskih oklopnjača i pod jakom neprijateljskom vatrom, šest austro-ugarskih drvenih fregata i korveta junački se držalo i borilo. Fregata “Novara” primila je čak 47 direktnih pogodaka od kojih je jedan na mjestu ubio i komadanta broda, kapetana bojnog broda Erika Klinta, “Schwarzenberg” je ostao bez pogona, dok je Floriov “Erzherzog Friedrich” probijen ispod vodene linije direktnim pogotkom teške italijanske granate. Uprkos teškim oštećenjima i opasnom prodoru vode u brod, Florio je svoju korvetu zadržao u borbi, ne prestajući da iz svojih slabijih topova manjeg dometa, grantama zasipa neprijatelja.
Posljednji put u istoriji ratovanja na moru, kod Visa je primijenjena antička taktika udara protivničkog plovila ojačanim i posebno oklopljenim, oštrim podvodnim dijelom pramca vlastitog broda. Vješto manevrišući, Tegethofov komandni brod “Erzherzog Ferdinand Max” punom brzinom se zaletio na italijansku oklopnjaču “Re d’Italia” koju je medjutim samo “očešao”. Italijanskom brodu u sudaru je ipak stradalo kormilo, pa mu se u pomoć uputila oklopnjača “Palestro”. U dimu od baruta od koga se gotovo ništa nije vidjelo, “Erzherzog Ferdinand Max” sa udaljenosti od nekih 50 metara, udara u “Palestro” blizu krme, a od siline sudara italijanska zastava sa krmenog koplja “Palestra” pala je na austrijski brod. Na povik admirala Tegethofa “Ko će mi donijeti trofej”, priskočio je hrvatski podoficir sa Hvara Nikola Karković koji je pod kišom metaka sa italijanskog broda, uzeo zastavu i osvojio prvi trofej viške bitke.
Slika VISKA BITKA Aleksandera Kirhera
Oklopnjača “Re d’Italija” zbog pretrpljenih velikih oštećenja prestaje sa svim ratnim aktivnostima, što Tegethof iskorištava i u 11.30 sati, maksimalnom brzinom od 11,5 čvorova, usmjerava “Erzherzog Ferdinand Maxa” u lijevi bok italijanskog broda, obložen dvanaest centimetara debelim željeznim pločama. Oklopljeni pramac “Erzherzoga Ferdinand Maxa” probija trup “Re d’Italia” gotovo 2 metra, a od siline udarca italijanski brod se naginje na desno. Vožnjom krmom, Tegethof uspijeva odvojiti svoj brod od smrtno ranjenog “Re d’Italia” koji je u samrtnom ropcu ispalio još jedan topovski plotun i potonuo za samo 2,5 minuta, povukavši sa sobom na dno Jadrana 381 čovjeka. Medju njima bio je i komadant broda, kapetan bojnog broda Emilio Faa di Bruno koji je do kraja ostao vjeran mornaričkoj časti i kredu koji nalaže da kapetan umire sa svojim brodom – dok je “Re d’Italia” tonuo pod njegovim nogama, di Bruno je na komandnom mostu sebi iz pištolja pucao u sljepoočnicu.
Svi naredni pokušaji admirala Persana da reorganizuje i pregrupiše svoju flotu bili su bezuspješni jer je uzalud je slao signale sa “Affondatorea”.
“Slijedite neprijatelja, slobodni manevar, slobodna plovidba”, “Slijedite komandni brod u liniji”, “Brodovi koji se ne bore neka izađu iz formacije”- samo su neke njegove naredbe, na koje niti jedan italijanski kapetan nije obraćao pažnju. Svi su zapanjeno gledali admiralski stijeg na “Re d´Italia” kako tone u dubine.
Italijani su u narednih par sati bitke koliko-toliko pokušali da odgovore napadima pri čemu su teško oštetili austrijski linijski brod “Kaiser” i oklopnjaču “Don Juan d’Austria”, ali ih nisu potopili. Oko 13 sati flote su bile razdvojene 4 do 5 nautičkih milja i samo povremeno su izmjenjivale vatru, a zadnja granata u viškoj bici ispaljena je u 14 časova. Austrijski su se brodovi grupisali na sjeveru viške luke, ploveći u tri linije, a Italijani zapadno od njih u dvije linije. Izmedju sukobljenih flota pojavila se italijanska oklopnjača “Palestro” koju je razdirao jak požar koji je izbio nakon sudara sa “Erzherzog Ferdinand Maxom” i pogodaka brojnih austrijskih granata. Jedva se uspijevajući približiti pod zaštitu svoje glavnine, “Palestro” je pokušavao da savlada požar ali je u 14.32 sati vatra zahvatila i njegova skladišta municije, pa je italijanski brod nestao sa površine mora u ogromnoj detonaciji i oblaku dima. Od 250 članova njegove posade, katastrofu je preživjelo samo 23.
Scena iz Viške bitke
Oko 16 sati talijanska eskadra okreće prema Biševu i prolazi pokraj mjesta potonuća “Re d’Italia” gdje spašava preživjelih 159 mornara i 9 oficira. Još uvijek brojno superiornija, ali demoralisana, sa malo granata i uglja za svoje parne mašine, u predvečerje je italijanska flota napustila viške vode i povukla se prema Ankoni. Tegethof sa svojom sporijom i zastarjelom flotom ne nastavlja progoniti Italijane već trijumfalno, uz topovske salve, zvonjavu crkvenih zvona i oduševljenje hiljada žitelja ostrva, uplovljava u višku luku Svetog Jurja. Zavjesa na najveću dotadašnju pomorsku bitku na Jadranu, koja je odlučujuće djelovala na istorijska keretanja na istočnoj jadranskoj obali u narednih vijek ipo, se spustila -Austrijanci su slavili, a Italijani brojili svoje mrtve i ranjene. Pobjeda austro-ugarske flote bila je neporna – Tegethof nije izgubio niti jedan svoj brod, a uništio je dvije italijanske moderne oklopnjače i odbranio Vis. Austrijanci su imali svega 56 mrtvih i 138 ranjenih, dok je stradalo 612 italijanskih mornara, podoficira i oficira, 38 ih je ranjeno, a 19 zarobljeno. Radosna vijest o pobjedi austrijske flote brzo se pročula pa gotovo da i nije bilo mjesta ili grada širom Istre, Dalmacije i Boke gdje pobjeda nije proslavljena.
Zanimljivo je da je supermoderni “Affondatore”, vjeruje se zbog oštećenja koje mu je zadala austrijska mornarica kod Visa, potonuo nepun mjesec dana kasnije u Ankoni. Stari austrijski linijski brod “Kaiser”, za kojega je da djelimično ublaži sramni poraz, Persano tvrdio da je potopljen kod viške luke, otegljen je u Trst, i na njemu je 22. jula priredjena velika svečanost u čast pobjede. Na taj način Tegethof je efektno demantovao Persanovu tvrdnju, ugostivši na svečanom nabanketu na teško oštećenom, ali još plovno sposobnom “Kaiseru”, sve svoje oficire iz Viške bitke. Interesantno je da mu je bečka Vlada to zamjerila tvrdeći da u državnom budžetu nisu predvidjeni troškovi za bankete te vrste, na što je Tegethof hladnokrvo odgovorio da mu te troškove odbiju od njegove plate, pa su bečki birokrati na kraju ipak platili za pobjedničku feštu u Trstu.
Inače, dan nakon bitke Tegethof je unapredjen u čin viceadmirala, odlikovan Srednjim krstom reda Marije Terezije, a u njegovu slavu 1877 godine podignut je u Puli veliki spomenik. U sredini na kapitelu nalazio se bronzani Tegethofov kip, a okruživali su ga Mars (bog rata), Neptun (bog mora), Glorija (boginja slave) i Fama (boginja noći). Na postolju je bilo nekoliko ploča s posvetama:
“Viceadmiralu Wilhelmu Tegetthoffu, car Franjo Josip I, 1877 , hrabrom borcu kod Helgolanda, slavno pobijedio kod Visa i stekao vječnu slavu za sebe i za austrijsku flotu”.
Nakon što su ga Italijani uklonili 1920 godine kada su zauzeli Pulu, spoemnik je završio u Gracu gdje se i danas nalazi na Tegethofom trgu, iznad grobnice slavnog admirala.
Izložba – Ljudi od željeza na brodovima od drva
Medju slavodobitnicima Viške bitke bio je i naš Marko Eugen Florio koji je za svoje junačko držanje i pokazanu agresivnost prema neprijatelju, odlikovan vojničkim Ordenom Leopoldova reda za hrabrost. Florio je nastavio uspješnu dugogodišnju službu u Ratnoj mornarici Austro-Ugarske u kojoj je krajem 19.vijeka penzionisan u činu kontraadmirala. Svoje posljednje godine života do smrti 1906 godine, kontraadmiral Florio proveo je u rodnom Prčanju. U palati Florio koja je pripadala njegovoj porodici, godinama su čuvani i njegovi lični predmeti i uspomene iz Viške bitke – oficirski pojas koji je nosio na dan bitke, revolver, slika broda kojim je zapovijedao “Erzherzog Friedricha” i slike ostalih ratnih brodova koji su učestvovali u bici. U prčanjskoj župnoj crkvi Rodjenja Blažene Djevice Marije čuva se srebrna posuda koju je admiralu Floriou svojevremeno poklonio britanski pomorski oficir Beri, a koji ju je prethodno dobio od proslavljenog engleskog pjesnika lorda Bajrona.
VIŠKI LAV
U spomen na mornare poginule u bici, na groblju Prirovo u Visu nadvojvoda Franc Ferdinand svečano je 1906 godine otkrio spomenik – pobjedničkog lava sa sarkofagom. Kako je Italijanima Vis ostao trn u oku, nakon okupacije ostrva 1918 godine, prva mjera italijanskih vlasti bila je da zaplijene kamenog lava. Taj su monument demontirali odnijeli 1919. u svoju ratnu luku Livorno. Od 1921 viški kameni lav podignut u slavu Tegethofa, Florioa i ostalih pobjednika nad Italijanima 1866 godine, nalazi se u dvorištu italijanske Pomorske akademije u Livornu, a na njega je dodana vrpca sa natpisom «Italia vincentrice/Novembre 1918» («Italija pobjednica/Novembra 1918. Na viškom groblju Prirovao 1998 ipak je postavljen novi spomenik koji je u slavu pravih pobjednika iz 1866, izradio austrijski akademski kipar Gerhard Laber.
I u Boki Kotorskoj postoji jedan monument herojima Viške bitke – veoma lijep mermerni reljef iznad portala crkve Bokeljskih mučenika u Krtolima kod Tivta. Ktitor izgradnje te crkve dovršene 1897 godine bio je admiral Maksimilijan Daublebski fon Šternek, osnivač tivatskog pomorskog Arsenala. Šternek je 1866 godine pod Visom, bio komadant Tegethofovog admiralskog broda, oklopnjače “Erzherzog Ferdinand Max”. Mermerni reljef iznad portala crkve širine 140 i visine 85 centimetara sadrži predstavu iz te bitke. Uz to, uklesan je i tekst na latinskom jeziku čiji prevod glasi: “Ovaj hram, posvećen svetim mučenicima Petru, Andriji i Lovru, brigom i nastojanjem preuzvišenog slobodnog barona Maksimilijana Daublebskog fon Šterneka, pobjednika nad komandnim brodom “Re d Italija”, vrhovnog zapovjednika preslavne austro-ugarske pomorske flote, godine Gospodnje 1897, nad temeljima je uzdignut”.
ZLATO
Na potonuloj italijanskoj oklopnjači “Re d´Italia” bio je ukrcan sef sa zlatom i novcem koji su trebalo Italijanima za uspostavu vlasti na Visu nakon predpostavljenog zauzimanja otoka. Blagajna je nestala u dubinama zajedno sa brodom koji je bilo teško pronaći jer sasvim tačna pozicija brodoloma nije bila poznata, a dubine oko Visa prelaze 100 metara. Prije nekoliko godina, olupinu “Re d´Italia” otkrila je mješovita hrvatsko-francuska ekipa sa istraživačkog broda “Janus”, a mini podmornicom “Super Achille” je zaronjeno do ostataka broda koji su snimljeni. Sa “Re d´Italia” je podignuto postolje kompasa i jedan ovalni porcelanski tanjir. Na snimcima koje je napravila ta ekspedicija vidljivi su pramac broda, ali i proboj oplate, kao i loše generalno stanje olupine. Svi jarboli su popadali, a željezne ploče kojima su oklopljeni bokovi broda su se urušile kad je drvena oplata istrulila. Sef medjutim, nije lociran. Pretpostavlja se da je vrijednost zlata sa “Re d´Italia” danas oko 10 miliona eura, ali bi cijena njegovog vadjenja višestruko premašila taj iznos, pa ga se ne isplati spašavati. Ovaj čuveni brod je sada zaštićeni spomenik kulture.
Na finalu takmičenja „Crna Gora u ritmu Evrope“, zakazanom za subotu 29. april, djeca Tivta predstaviće se na samom kraju, pod rednim brojem 19. Rezultat je to izvlačenja na svečanom koktelu koji je u četvrtak, 6. aprila, upriličen u Podgorici.
Koktelu su prisustvovali predstavnici 21 crnogorske opštine, članovi diplomatskog kora, predstavnici Nacionalne turističke organizacije i Radio-televizije Crne Gore.
Prisutnima su se ispred organizatora obratili direktor manifestacije David Makević i izvršni direktor „Ritma Evrope“ Igor Karadarević, ali i predstavnik glavnog grada Podgorice Boris Mugoša, kao domaćin finala manifestacije.
Tivat će na ovoj, istovremeno i dječjoj i diplomatskoj manifestaciji predstavljati 11 djevojčica, 2 solistkinje Dora Štampić i Rezeda Valejeva, uz pratnju devetočlane plesne grupe. Izvodiće kompoziciju na portugalskom jeziku.
Djeca Kotor
Finale „Crna Gora u ritmu Evrope“ održaće se u kompleksu Verde u Podgorici 29. aprila sa početkom u 17sati, a Radio-televizija Crne Gore uživo će prenosti cjelokupni događaj. Publika i stručni žiri glasaće za najbolje.
