Tradicionalno takmičenje Pendula kup u Dobroj Vodi, koju organizuje klub “Lampuga” sa Velikog Pijeska ove godine okupilo je 22 takmičara, podijeljena u 11 posada koje su činili ribolovci iz Crne Gore i Srbije.
Nakon četvorosatne pendule, u subotu je prevagu odnijelo bolje snalaženje na plavom polju i više upecanih luceva. Najviše uspjeha je imala posada iz Podgorice, koju su činili Mirko Ćetković i njegov kolega Igor Perić, članovi “Lampuge”. Oni su u lovu vještačkim mamcima, voblerima i silikonskim varalicama uspjeli da ostvare 9,58 kilograma ribe i prvi put u drugoj tradiciji takmičenja uzmu primat u odnosu na neku od posada sa Velikog Pijeska. Na njihovoj strani je bila i činjenica što su imali iskusnog barkariola Adema Perazića, koji je na pravi način pratio razbijena jata ribe koju su tog jutra pored takmičara jurili i delfini u zalivu od ponte Oćasa do ponte Volujice.
Drugo mjesto pripalo je postavi koja je važila za jednog od favorita takmičenje – Slavku Petroviću i PekuBudimiću. Oni su sa 7,64 kilograma ulova bili bolji od trećeplasiranih BrankaJevremovića i BorisaGlišića iz Srbije. Njihov skor je na kraju iznosio 4,90 kilograma. Više se očekivalo od još nekih postava na takmičenju, ali je njihov izbor da se fokusiraju na potragu za lampugama, značio gubitak ritma i praćenja jata lokardi, trupčeva i luceva koji su značili prednost u “jupolkama”.
Pendula kup 2016
Nakon završenog takmičenja, ulovljena riba je pripremljena u restoranu “XXL” na Velikom pijesku, u kuhinji Slavka Petrovića, a takmičari su uz ribu i vino analizirali ribolovni dan. Zanimljivo da je i ove godine izostao ozbiljniji ulov lampuga, koje se na potezu od Velikog pijeska do Kruča love dobro u ovo doba godine. Finese je značio i pravi izbor varalica. Trebalo je loviti malim varalicama, a to je značilo da laganijom opremom imate više šansi da ribe ostane na udici, ali se duže zamara. Iako primjerci nijesu bili veći od kilograma, trupci i lucevi su poznati kao jako borbene ribe, pa je lov primjerenom opremom na pendulanju i veliki gušt za ribolovca.
Centar za zaštitu i proučavanje ptica, Ekološko društvo Boke Kotorske i Opština Tivat, u saradnji sa partnerskim organizacijama Opštinom Baška voda, Hrvatskim institutom za održivi razvoj i udruženjem BIOM organizuju trodnevni trening „Uvod u branje samoniklog jestivog bilja-integracija samoniklog jestivog bilja u turističku kulinarsku ponudu južnog Jadrana“ koji će biti održan na Orjenu u periodu od 7. od 9. oktobra 2016. godine.
Događaj se organizuje u okviru IPA prekograničnog projekta “Posmatranje ptica i ekoturizam na južnom Jadranu (BETSA)” finansiranog od strane Evropske unije u okviru Prekograničnog programa Hrvatska-Crna Gora koji ima za cilj unaprijeđenje turističke ponude regiona Boke Kotorske i Dubrovačko-neretvanske županije zasnovane na posmatranju ptica.
Trening ima za cilj upoznavanje sa samoniklim biljem prisutnim na području Orjena, načinima njegovog sakupljanja i upotrebe u kulinarstvu u cilju unaprijeđenja turističke kulinarske ponude područja Boke Kotorske. Stoga, Centar za zaštitu i proučavanje ptica poziva zainteresovane turističke ponuđače, kao i ljubitelje prirode da učestvuju na treningu.
Prevoz, hrana i smještaj su obezbjeđeni.
S obzirom da je broj mjesta za učešće ograničen, molimo zainteresovane da se prijave putem e-mail-a ketiv6@gmail.com ili telefona 067/201 625
Venecija je grad od samo 55.000 stanovnika u koji se svakodnevno slijeva oko 70.000 turista, među kojima više od polovice čine jednodnevni posjetioci.
‘U bilo koje doba nakon devet ujutro većina ljudi koje se može vidjeti u gradu su turisti. Sve je prilagođeno njima, a lokalne ljude to počinje iritirati’, kazala je stanovnica Venecije Michela Scibilia za The Telegraph.
Ova iziritiranost je ovih dana najvidljivija u protestu protiv velikih kruzera i masovnog turizma.
U 2015. godini u ‘Duždov grad’ je pristao 521 kruzer. Desetak ovakvih plovećih čudovišta tjedno poremećuje osjetljivi ekosustav venecijanske lagune, a kao problem se može uzeti i brojka od 1,8 milijuna posjetitelja s kruzera koji godišnje obiđu grad, premda oni čine samo manji dio ukupne brojke od 25 milijuna turista godišnje.
Venecija ima ogromnih problema s neadekvatnom infrastrukturom za toliki broj turista. Naime, u centru grada ima samo osam javnih zahoda, a gotovo svi se zatvaraju u 19 sati. U lokalnim novinama često se može vidjeti aktualne fotografije na kojima turisti mokre u kante za otpad. U gradu se često može vidjeti turiste koji uživaju u ‘pikniku’ na venecijanskim mostovima ili trgovima, premda su za takav prekršaj protiv javnog reda propisane kazne od 50 eura. Klupa na kojima se turisti mogu odmoriti od jurnjave po gradu je premalo.
U Veneciji se za noćenje nudi oko 30.000 kreveta, a cijene lete u nebo pod utjecajem stranih kupaca nekretnina koji nastoje zaraditi maksimalno koliko mogu na iznajmljivanju soba u ovom popularnom talijanskom gradu.
Slabije plaćeni radnici su zbog visokih cijena najma prisiljeni iseliti na kopno i svakodnevno putuju vlakom do Venecije. ‘Moj stanodavac je odličan, ali nemam iluzija da će mi produljiti ugovor o najmu stana jer može puno više zaraditi iznajmljujući turistima’, kaže Luisella Romeo koja radi kao turistički vodič.
‘Danas nije neuobičajeno da otkrijete da ste jedina osoba koja živi u kvartu, a u svim ostalim stanovima su turisti koji su tu samo kratkotrajno’, kaže Romeo.
Stoga velik broj Venecijanaca koji unatoč svemu ostaje živjeti u gradu postaje sve više neprijateljski raspoložen prema turističkoj industriji koja pokreće ekonomiju njihova grada.
U gradu cvjetaju mali lanci sendvič-barova i kafića s ‘brzom hranom’ koje turisti jako vole, ali koji nemaju ništa s venecijanskom tradicijom, a domaćim ljudima ne donose nikakvu korist. Čak i domaće ‘fešte’ poput Povijesne regate brodova koja se održava u rujnu, a koja je nekad privlačila primarno domaće stanovnike, sada postaju samo turistička atrakcija.
Uprkos netrpeljivosti koju pokatkad domaći ljudi pokazuju prema turistima, sami posjetitelji Venecije uglavnom nisu krivci za probleme lokalnog stanovništva. Više se radi o kombinaciji neadekvatnih zakona i prikrivenih interesa. Primjerice, ne postoji ograničenje broja ljudi u turističkim grupama, pa su turistički vodiči prisiljeni voditi velike grupe koje broje više od 50 ljudi. Nedostatak kvalitetnih propisa pogoduje interesima određenih skupina koje na tome profitiraju.
Osim toga veliki brodovi koji pristaju u centru grada i zagađuju okoliš generiraju prihode od oko 220 milijuna eura godišnje, a zapošljavaju oko 4.000 ljudi koji rade na terminalima, pa su i lokalne i državne vlasti nesklone da brodove udalje iz Venecije.
Studija iz 1988. godine je predvidjela strategiju turističkog razvoja grada i postavila maksimum broja turista koji dnevno mogu ući u grad na 20.750, a to je manje od trećine broja sadašnjih posjetitelja.
‘Grad se nalazi na rubu kolapsa’, kaže Scibilia. ‘Potrebne su drastične mjere da bi se nešto promijenilo. Čak i turistima Venecija nema smisla bez njezinih stanovnika. Potrebne su mjere koje bi pomirile turistički razvoj sa stanovnicima grada’, kazala je za The Telegraph.
Promocija knjige poezije “U sjenci života”, autorke Milene KraljevićKramberger, biće održana u Galeriji solidarnosti, palata Pima u Kotoru, u četvrtak, 6.oktobra 2016. u 20 sati.
O knjizi će govoriti prof.dr Draško Došljak, prof. književnosti Maja Grgurović i autorka.
Veče će zvucima gitare, obojiti Nađa Janković, učenica Srednje Muzičke škole “Vida Matjan ” iz Kotora.
Izdavač knjige je Kulturni centar “Nikola Đurković”- Kotor, Gradska biblioteka, Organizator promocije OJU “Muzeji”- Kotor , Galerija solidarnosti.
Milena Kraljević Kramberger , rođena je u Herceg Novom, gdje je završila školovanje. Živi i radi u Kotoru.Dobitnica je nagrade, Udruženja književnika „Branko Miljković” iz Niša, Poveljom „Brankovo pismo“ i statuom „Čegar“.
Nakon zbirke pjesama “Sačuvaj sjećanja” koja je izašla 2011.godine ovoje je njena druga knjiga.
Ultramaratonac Vladimir Kot pretrčao je stazu dugu 31 kilometar od Kotora do Njegoševog mauzoleja – Jezerskog vrha i nazad za tri sata i 36 minuta i time osvojio prvo mjesto Osmog pješačkog dana Kotor–Lovćen–Kotor u kategoriji trkački maraton koja je uvedena ove godine. Ovaj ruski sportista, koji pet godina živi u Baru i toliko učestvuje u ovoj manifestaciji sa visokim plasmanom, uspio je da prestigne mladog takmičara Miloša Komnenića, člana Triatlon kluba Kotor, koji je par kilometara prije cilja pao od umora. Ovaj maturant-brodomašinac Srednje pomorske škole u Kotoru objasnio nam je da je dobio upalu mišića, te je na serpentinama pao usled neizdrživih grčeva u nogama. Komnenić je uspio nakon uspona na 1.649 m.n.v. na vrh Lovćena, na cilj „Crnogorski pazar” (sjeverna gradska vrata), na pjenu od mora stigne drugi, sedam minuta poslije Kota. Trećeplasirani sa vremenom od tri sata i 59 minuta bio je Dragan Jovanović, prekaljeni triatlonac iz Kotora.
“Uživao sam u ovoj turi. Trčao sam iza Miloša kada je on iznenada na dva kilometra prije cilja pao. Pomogao sam mu da ustane i stigao prvi. U dobroj sam kondiciji, s obzirom da sam prije dvije sedmice u Italiji na velikom Tour Gigante u regiji Aosta, završio ultramaraton na 339 kilometara. Trčao sam neprekidno 104 sata i od 800 učesnika zauzeo 30. mjesto” – ispričao je Vladimir Kot za „Dan”.
Član TK Sparta Dijana Stanišić iz Podgorice, prva je žena koja je pretrčala 31 kilometar i sa vremenom tri sata i jedan minut osvojila prvo mjesto (peta u ukupnom plasmanu), dok je 21 minut kasnije za njom na cilj stigla i drugoplasirana Miluša Bošković, iskusna maratonka iz Kotora. Treća je Mirela Zambata, član TK Kotor, sa vremenom od četiri sata i 41 minut.
“Prvi put učestvujem ovdje i oduševljena sam. Organizacija i markacija staze bile su odlične. Najteži mi je bio uspon do mauzoleja, a spust je bio mnogo lakši. Dopada mi se originalni pristup Planinarskog kluba Vjeverica, posebno medalje od jasena, zaslužuju sve pohvale” – kaže Dijana Stanišić koja je prošle godine na Lovćenskom maratonu osvojila prvo mjesto, a drugo prije mjesec dana u Prijepolju na Jadovniku (22km).
Osmi pješački dan Kotor–Lovćen–Kotor 2016.
U disciplini pješački maraton prvo mjesto sa vremenom od pet sati i 29 minuta zauzeo je Vule Ćirović, 55-godišnji ljubitelj planinarenja iz Herceg Novog. Par minuta iza njega bio je Filip Popović iz Kotora, a treći je bio Uroš Arambašić iz Tivta. Njegov sugrađanin Petar Željak, koji je imao bolje vrijeme, diskvalifikovan je zbog presijecanja staze prečicama.
Među ženama u pješačkom maratonu najbolje su Jelena Radičević iz Podgorice (šest sati i dva minuta), te Nina Jevtović iz Kotora i Marija Bošnjak iz Herceg Novog.
Najstariji učesnik maratona je 67-godišnji Milutin Janjević iz Beograda, a najmlađi Krsto Lalić iz Morinja. U takmičarskom dijelu bilo je 129 učesnika, dok su još 60 rekreativca pješačila u polumaratonskoj turi Kotor–prevoj Krstac (937 m.n.v. – 13.5 km) i Kotor–zaravan Praćište (620 m.n.v. – 10 km). Trkač Saša Kulinović, predsjednik AK Niskogorci iz Herceg Novog, koji je bio peti u trci, najavio je drugi Orjenski đir, koji će se održati u subotu, 8. oktobra.
Osmi pješački dan Kotor–Lovćen–Kotor 2016.
Sa „Vjevericom” do osmijeha
Najvažnije je da su se svi zdravo vratili i da su uživali u ovome što smo radili, da su ljudi prepoznali ovo što smo radili godinama. Bilo je dosta učesnika Rusa, cijela grupa Mađara, nekoliko Engleza, pješaka iz Srbije, Koreje, a mjerilo našeg uspjeha su njihova zadovoljna lica ozarena osmijesima, što nema cijenu. Preko mjesec dana smo uređivali i obilježavali stazu do Lovćena, oko 30 volontera učestvovalo je na kontrolnim tačkama. Maraton je finansiran iz sredstava PK Vjeverica, uz finansijsku podršku Ordinacije Beldent dr Radmile Stipanić iz Tivta (člana kluba), agencije Meridijan Kotor, autoškole Delfin, dok su KC „Nikola Đurković” i restoran Fortuna obezbijedili vaučere za hranu, a benzinska pumpa Risan donirala vodu za piće. Medalje su donirali Meštar i Furešta (Marko Ševaljević i Andrea Drobnjaković) – kazao je u ime organizatora Dragan Jovanović.
Predsjednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović i glavni izvršni direktor italiijanske energetske kompanije “Terna” Mateo Del Fante, simboličnim presjecanjem vrpce, obilježili su danas na rtu Ponta mu blizini plaže Jaz u Donjem Grblju, početak polaganja prve crnogorske sekcije elektroenergetskog podmorskog kabla koji Crnu Goru spaja sa Italijom.
Projekat postavljanja kabla koji je namijenjen prebacivanju jeftine električne energije iz Crne Gore i zemalja Zapadnog Kalkana u Italiju, vrijedan je skoro milijardu eura, a obavlja se u saradnji “Terne “ i Crnogorskog elektroprenosnog sistema CGES.
Kabl maksimalnog kapaciteta 1.000 megavata istorosmjerne struje, postavlja se na dnu Jadrana na potezu između Peskare u Italiji i Lastve grbaljske u Crnoj Gori gdje će uskoro nići i mamutsko transformatorsko postrojenje koje naizmjeničnu struju iz crnogorskih i elektrana Balkana, treba da pretvori u istormjernu prije njenog slanja kablom za Italiju.
Polaganje elektroenergetskog podmorskog kabla
“Ovaj markantni energetski most je ubjedljiva ilustracija efektivne politike proširenja EU na Zapadni Balkan, i istovremeno potvrda riješenosti zemalja regiona da budući razvoj zasnivaju na poštovanju najviših evropskih standarda. Njime Crna Gora i suštinski postaje energetska spona Zapadnog Balkana sa EU.”- kazao je prmeijer Đukanović, naglašavajući da je od italiajnske obale prema Crnoj Gori već postavljeno 136 od ukupno 455 kilometara dužine kabla. Dodao je da CGES gradi 400 kV dalekovod Lastva-Čevo-Pljevlja te tafostanicu “Lastva”, i polaže 6 kilometara kabla ukupavajući ga u tlo od Lastve do rta Ponta gdje kabl ulazi u more, kao i podmorski dio do izlaska kabla iz crnogorskih teritorijalnih voda. Ostatak posla obavljaju Italijani kojima će u eskploataciji buduće energetske konekcije što treba da bude završena do kraja 2018, pripasti 80 odsto prihoda koje ona ostvari.
“Za samo nekoliko godina ovaj projekat je od početne ideje, preko ratifikovanog međunarodnog sporazuma između Crne Gore i Italije prihvaćen kao strateški interes ne samo naše dvije države, već i Zapadnog Balkana i EU. Dodatan značaj obezbjeđuje mu uloga generatora ubrzanog energetskog razvoja regiona, koji trasira novi energetski put – Transbalkanski koridor. U njemu se prepliću interesi energetske zajednice, kao i zemalja Zapadnog Balkana. To potvrđuje i činjenica da je EU kroz Zapadno-Balkanski investicioni okvir podržala ovaj projekat sa 25 miliona eura granta, namijenjenih za izgradnju 400-kilovoltne interkonekcije Pljevlja – Bajina Bašta.”- kazao je premijer Đukanović koga su brojne zvanice iz sfere politike, dilomatije i biznisa, okupljene na ceremoniji, čekale više od sat vremena. Svečanosti su pored ostalih, prisustvovali i ambasador Italije u Crnoj Gori Vićenco del Monako, potpredsjednik Vlade Vujica Lazović, ministar ekonomije Vladimir Kavarić, direkror CGES-a Dragan Laketić i nekoliko gradonačelnika sa primorja.
Polaganje elektroenergetskog podmorskog kabla
Đukanović je naglasio da će kabl rezultirati brojnim benefitima za Crnu Goru – od upošljavanja preko 30 kompanija i 500 radnika koji već sada rade na gradilištu u Donjem Grblju, preko više desetina radnika i inženjera koji će sistem sa crnogorske strane održavati i njime upravljati kada bude završen.
“Nakon puštanja u pogon kabla’, biće obezbijeđeni i značajni prihodi za Crnu Goru po osnovu udjela CGES u ukupnom kapacitetu kabla – 20% od instalisanih 1.000 megavata. Prihodi od prenosa električne energije iz regiona preko ove interkonekcije direktna su dobit. Nije manje značajno za elektroenergetski sistem Crne Gore ni to što će biti uvezan u regionalno i evropsko tržište. Stvaranjem integrisanog tržišta za električnu energiju, i povećanjem konkurencije, industriji i građanima će biti omogućeno snabdijevanje, na osnovu nižih veleprodajnih cijena energije.”- istakao je Đukanović dodajući da je kabl značajan i za intenziviranje investicija u energetskom sektoru u Crnoj Gori gdje je potpisan ugovor za gradnju drugog bloka TE “Pljevlja”, završava se vjetroelektrana na Krnovu “a interesovanje za hidropotencijale Morače i Komarnice sve je intenzivnije”.
Polaganje elektroenergetskog podmorskog kabla
“Poznavaoci prilika u ovom sektoru cijene da je ‘podmorski kabal’ predstavljao i pozitivan impuls nedavno završenim velikim energetskim objektima u Bosni i Hercegovini (TE Stanari) i Albaniji (HE Banja). Završetkom ovih radova Crna Gora će ojačati i modernizovati svoje prenosne mreže u primorskoj oblasti, kao i u sjeverozapadnom dijelu zemlje. Prvi rezultati u tome su već vidljivi. To će omogućiti daleko veći nivo sigurnosti i pouzdanosti napajanja korisnika, što je i jedna od ključnih pretpostavki sadašnjih i budućih velikih investicija u turizmu.”- istakao je Đukanović.
DEL FANTEČ KABL JE VEĆ DIO INFRASTRUKTURE OD INTERESA ZA EU
Naglašavajući da je kabl za elektro-konekciju do Crne Gore “inovativna struktura značajna za održivost životne sredine, veoma važna za Italiju i krucijalno bitna za integraciju regije Balkana u Evropu”, glavni izvršni direktor “Terne” Mateo del Fante je kazao da “Italija i “Terna” ispunjavaju svoja obećanja i danas smo došli u situaciju da položimo i sekciju kabla na crnogorskoj obali”.
“Ova infrastruktura je strateški važna za Crnu Goru, Italiju, ali i za Evropu što dokazuju i brojni dokumenti koje je u međuvremenu verifikovala i EU. Ovaj projekat podržala je i EBRD, a na evropskom nivou kabel Italija-Crna Gora je i zvanično proglašen projektom od zajedničkog interesa za članice EU i stoga već je fomalno postao dio evropskih instrastrukturnih sistema. To je i konkretan dokaz da EU ide napred i da Crna Gora kao kontakt tačka na balkanskoj strani, će u ovom projekltu imati veoma važnu ulogu”- kazao je Del Fante. Istakao je da je da radovi napreduju planiranom dinamikom i da se od ukupne dužine kabla, čak 433 kilometra polažu pod morem, a maksimalna dubina na koju se kabl spušta u Južnom Jadranu je čak 1.200 metara.
Opština Tivat od danas zvanično je otpočela primjenu Sistema 48, koji je razvila u saradnji sa firmom Digital Solution Montenegro.
U pitanju je informacioni sistem uz pomoću kojeg građani na jednostavan način mogu prijaviti komunalni problem i tako ostvariti komunikaciju sa službom nadležnom za njegovo rješavanje. Broj 48 u nazivu sistema predstavlja broj sati, odnosno vremenski rok u okviru kojeg se prijavljeni problem rješava ili se makar dobija povratna informacija o statusu rješavanja istog. Rok od 48 sati teče radnim danima od trenutka validacije prijave od strane administratora sistema.
“Prednosti ovog Sistema, pored jednostavnog prijavljivanja komunalnih problema, suvišestruke”, ističe rukovodilac Službe za informacione sisteme I zajedničke poslove, Goran Božović:
“Na ovaj način opština Tivat podstiče efikasniji, odgovorniji i tranparentniji rad nadležnih službi. Iz ovoga proističe racionalniji utrošakresursa, lakša kontrola rada nadležnih službi i bolja koordinacija rada Opštine sa nadležnim službama. Kroz primjenu Sistema 48 stvorićemo vrijednu informacionu bazu podatka na osnovu koje sa lakoćom možemo usavršavati poslovanje, planirati sredstva i izrađivati programe rada. Naš glavni cilj, u konačnom, jeste zadovoljan građanin.“
Problem se može prijaviti u samo par koraka na web adresi tivat@sistem48.me. Potrebno je odabrati dugme Nova prijava, zatim izabrati kategoriju komunalnog problem i precizno ga opisati. Neophodno je unijeti tačnu adresu na kojoj je problem uočen, dok su opciona polja koja mogu i ne moraju biti popunjena, polja u koja se može dodati fotografija problema, i unijeti kontakt podaci i željeni način obavještavanja o samom problemu.Pritiskom na dugme Pošalj iproblem će biti prijavljen. Aplikacija je u potpunosti prilagođena radu na mobilnim uređajima (pametni telefon, tablet, i sl.).
Komunalni problem može se prijaviti i na email adresu tivat@sistem48.me odnosno putem telefonskih brojeva+382 (0)32 661 361 i +382 (0)69 382 000. Prijavu problema je moguće obaviti i pomoću SMS poruke, odnosno putem Viber-a, na prethodno navedenom broju.
Sistem je dostupan 24 časa dnevno, svih 365 dana u godini.
‘Sve je bilo super dok nisam došao na nekih pet sati jedrenja do Krfa, kad sam spazio da mi jedno kormilo čudno visi na krmi. Od silne snage glisiranja tijekom protekle noći vijci koji drže nosač kormila odšarafili su se i ono je ispalo iz krme. Na kopnu je to šala, na otvorenom moru se to ne može popraviti. A tu su i dvije rupe u krmi što su ih otvorili ti nesretni vijci i sad mi more ulazi u trup. U njemu je već barem 50 litara. Kroz glavu mi prođe – i ovog puta ništa od Grčke, osim ako oni delfini što su me neku noć pratili na otvorenom moru nisu znak da mi netko pomaže tamo gore. Možda ipak stignem u Grčku?’
Tako u ozračju svog ljubljanskog doma pripovijeda Igor Stropnik, nautičar kojeg je, radi lakšeg objašnjenja, ipak uputnije nazvati ‘alpinistom na valovima’. Ono što alpinisti rade penjući se bez boca s kisikom na najveće planine, to Igor radi s jedrima. Taj tridesetogodišnji profesor kineziologije, Ljubljančanin s polovicom obiteljskog stabla iz Zagreba, svakog ljeta, još otkad je s prvim laserom odlazio pod Velebit pa jedrio od Novog Vinodolskog do Zadra, daruje si jedrenje za pamćenje. Kao profesionalni član posade jedrio je od Palme de Mallorce do Malte. Kasnije je na ruti od Paname do Tahitija prešao Pacifik, a za zabavu je ‘skiperirao’ po Jadranu, Bahamima… Godine 2012, s malim 3,9-metarskim katamaranom na napuhavanje zaplovio je od samog Nordkappa na jug do Narvika, zatim preko jezera Tornetrask i rijeke Torne do Baltičkog mora, a potom i do Stockholma, prešavši u 45 dana više od 2500 kilometara. U julu 2015. odabrao je ‘sigurniji’ brod, ali ruta je bila još više pomaknuta prema Sjeveru. Smještena je na područja oko Sjevernog pola, a Igorova plovidba je trajala 15 dana tijekom kojih je prešao 1.100 milja. Usput je i katamaranom odjedrio do Dubrovnika i nazad, druge godine se laserom spustio do Albanije… Ali s Grčkom nije imao sreće.
Grčka kao neosvojiva utvrda, no…
Slovenac
‘Već sam tri puta probao jedriti sam u Grčku – bez uspjeha. Jednom je bilo premalo vjetra, drugi put me uhvatilo kišovito ljeto, treći put sam imao prespor brod. Ovoga ljeta odlučio sam da idem, pa kud puklo, i to sam samo u jednom smjeru jer teško se vratiti iz Grčke zbog sjeverozapadnog vjetra. I tako sam za stotinjak eura kupio 30 godina star katamaran, kopija Darta 18 (5,5 metara). Bio je u lošem stanju, ali sam ga nekako skrpao. I otisnuo sam se…’ priča dok na karti na brzinu pokazuje rutu s početkom u slovenskom Ankaranu. Još brže nabraja opremu pospremljenu u vodootporne vreće vezene uz trampoline. Karte i GPS bili su u mobitelu, sigurnosni kajak na napuhivanje na mreži. Carini se nije imalo bog zna što prijaviti.
‘Od Slovenije do Mljeta imao sam dosta slab vjetar, osim par puta jake bure, ali je katamaran strašno brz. Do Mljeta mi je trebalo 12 dana. Spavao sam u uvalama, na brodu. Jednom na sidru, drugi put uz neki mali mol. Preko dana sam što više jedrio jer to mi je najljepše. Navečer bih na sidru pojeo špagete s tunom i kečapom. Preko dana sam grickao kekse, jeo sardele u konzervi i hvatao vjetar. Na Mljetu sam pogledao prognozu, za sljedeća četiri dana najavljivali su jaki sjeverozapadnjak. Iskoristio sam ga i s dvaput skraćenim glavnim jedrom za 15 sati stigao u Otrantska vrata. Vjetra je bilo preko 20 čvorova i prosječna brzina preko noći bila je preko 12 čvorova. Na otvorenom se od tolikog vjetra napravi dosta velik val po kojem ludo surfaš. Srećom, bio je pun mjesec pa sam dosta dobro vidio pred sobom, jer na katamaranu ako nisi koncentriran, brzo napraviš salto preko pramca. Oko mene nitko: par teretnih brodova i jedna jedrilica koja je išla u Italiju. Navigacija mi je bila k’o u starih Grka! Touch screen ne radi kad je sve mokro, na kompas nisam mogao gledati jer je bio premali i predaleko montiran. Tako sam preko dana jedrio po oblacima, a preko noći sam uspio pratiti zvijezde. Kad se pojavila Sjevernjača, sve je bilo lakše, držeći kut prema njoj ujutro sam bio u Otrantu, 15 nautičkih milja od Albanije’, kaže ostavljajući me da čekam klimaks Odiseje pred Krfom. (Usput i Odisej je prema nekim tumačenjima zapravo zalutao u Jadranu, i kad se već skoro vratio doma, baš ga je kod Krfa Posejdon vratio na Mljet – Kirki u naručje). Samo što otac svih moreplovaca tada nije imao ono što se stručno kaže ‘underwater epoxy’ plastelin.
U srijedu, 5. oktobra u galeriji “Marko K. Gregović” u Spomen domu “Crvena komuna” u Petrovcu u 19 sati biće otvorena retrospektivna izložba povodom 20 godina međunarodne slikarske kolonije “Buljarica art”.
“Buljarica art” prva je i najstarija likovna kolonija u Crnoj Gori koja je tokom godina okupljala brojne umjetnike iz regiona i svijeta. Tokom 20 godina preko 200 umjetnika među kojima su imena značajnih akademika i uticajnih likovnih stvaralaca boravili su u koloniji u Buljarici, koju je osnovao i danas je vodi akademski vajar Dragan Mijač Brile.
U Spomen domu „Crvena komuna“ biće izloženo preko 120 slika i skulptura koju će posjetioci imati prilike da vide do novembra mjeseca.
Izložbu će otvoriti predsjednik Opštine Budva, dr Srđa Popović.
NVO Djeca Tivta – Dječji savez i kompanija „Adriatic Marinas – Porto Montenegro” obilježiće zajedno, petu godinu za redom, nedjelju posvećenu djeci pod motom “Osmjeh – najveća radost” od 3. oktobra do 7. oktobra, čitavim nizom obrazovno-zabavnih aktivnosti u saradnji sa tivatskim obrazovnim ustanovama.
Predstavnici Dječjeg Saveza i Porto Montenegra, tako su juče obišli đake prvake tivatskih osnovnih škola i područnih jedinica, i uručili im odjeljenske pakete edukativnog i kreativnog materijala, koji će koristiti u prvom polugođu, kao i CD sa pjesmama ovogodišnjeg festivala “Naša radost”. Svoju kreativnost đaci tivatskih osnovnih škola ispoljili su juče i kroz likovnu radionicu u Zbirci pomorskog nasljeđa Porto Montenegra.
Dječija nedjelja
Za učenike viših razreda, tokom cijele Dječje nedjelje do 7.oktobra, biće organizovana besplatna posjeta Zbirci pomorskog nasljeđa u Porto Montenegru i podmornici P- 821 “Heroj”, kako bi upoznali lokalnu istoriju pomorstva i podmorničarstva, kroz direktan iskustveni doživljaj i van učionice – saopšteno je juče iz Porto Montenegra.
