Bugarski državljanin B.B. smrtno je stradao u nesreći na budvanskoj plaži Jaz.
Budvanska policija je uhapsila srpskog državljanina V.D. koji je osumnjičen da je skuterom sinoć oko 20 sati udario u pedalinu u akvatorijumu plaže Jaz.
Bugarski turista se nalazio na pedalini sa svojim prijateljima, a nakon udesa je pokazivao znake života.
Izdahnuo je na putu do kotorske Opšte bolnice.
Srpskom državljaninu je određeno zadržavanje do 72 sata po nalogu kotorskog osnovog tužioca.
/V.L./
Na vidiku je početak tješnje saradnje sa kotorskom opštinom na području Orjena na ovih dana veoma aktuelnom pitanju protivpožarne i ostale bezbijednosti. Na inicijativu Agencije za razvoj i zaštitu Orjena, iznešenoj na opštinskom koordinacionom tijelu, stupili smo u kontakt sa direktorom Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora, gospodinom Ratom Brajkovićem, u cilju sinhronizacije aktivnosti, poručili su iz ove ustanove.
Naime, glavna saobraćajna, ali ujedno i bezbjednosna komunikacija, put Vrbanj-Orjensko sedlo-Crkvice, još od avgusta 2013. je u potpunom prekidu, pa tako i za vatrogasna i vozila hitne pomoći, što stvara nepotrebnu, a potencijalno riskantnu sigurnosnu situaciju.
Predlog Direkciji temelji se na potrebi krčenja kotorskog dijela puta u neophodnoj širini za prolazak ovih vozila, kao i privremenom saniranju prekida komunikacije kod Orjenskog sedla. Sa naše strane, smo izveli neophodne korake na terenu, gdje je izašao sudski vještak građevinske struke, Tatjana Vuković, na još od 2014. godine oštećeni (takozvani) Donji most, na putu Vrbanj-Orjensko sedlo.
Ovo oštećenje je toliko suzilo širinu kolovoza, da predstavlja veliku prijetnju očuvanju komunikacije ka Sedlu, što bi, u kombinaciji sa već prekinutom trasom ka Crkvicama, moglo prouzročiti nesagledive posljedice u slučaju izbijanja kakve incidentne situacije u središn
joj zoni Orjena, koja bi se tako našla saobraćajno potpuno odsječena.
Napomenimo da se radi o austrougarskom makadamskom putu, građenom početkom 20-og vijeka u vojno-strategijske svrhe, žili-kucavici Orjena. Po sakupljenim informacijama, u momentu izrade put je imao državni značaj, a zatim, regionalni, budući da spaja dvije opštine, da bi se na kraju sveo na status nekategorisanog puta, bez opredijeljenih sredstava za redovno održavanje. Kad se sve to ima u vidu-još je i u dobrom stanju!
U narednom periodu, Agencija planira kandidovati ovaj memorijalni put za prekogranični projekat s ciljem razvoja održivih oblika turizma u Parku prirode „Orjen“.
U veličanstvenoj atmosferi omiškog Trga Sv. Mihovila, gdje na napučeni kameni trg nije više ni igla mogla stati, mnogobrojni posjetitelji uživali su u 51. završnici muških klapa Festivala dalmatinskih klapa Omiš 2017.
Upravo zbog velike potražnje za kartama, organizator je u suradnji s Turističkom zajednicom grada Omiša osigurao dodatno i prijenos na video zidu u neposrednoj blizini Trga, na lokaciji Park hrvatskih branitelja – Nasip Toreta, neposredno uz more, u sklopu novog Omiš Summer Treat Festivala. Svaka od deset klapa koje su izborile finale, redoslijedom: BOŠKET – Zagreb, PORAT – Lumbarda, KRUNIK – Kučine, FILIP DEVIĆ – Split, STINE – Zagreb, KORDA – Lumbarda, MUNITA – Zadar, PRASKA – Podstrana, BUNARI – Vodice i VINČACE – Novi Vinodolski otpjevala je po dvije pjesme, od kojih je zaista teško bilo izabrati najbolje, i reakcijom publike pokazale da u iskonsku klapsku pjesmu u modernim vremenima ima sve više zaljubljenika.
Stručno povjerenstvo u sastavu: Mirko Barišić, mo. Mojmir Čačija, Mićo Friganović, prof. Rajmir Kraljević, dr. Marko Rogošić, dr. Ivana Tomić Ferić i prof. Velebit Veršić, odlučilo je Zlatni Štit dodijeliti klapi Vinčaceiz Novog Vinodolskog, Srebrni štit pripao je klapi Bunari iz Vodica, dok je klapa Praska iz Podstrane zavrijedila brončani štit, te srebrni leut druga nagrada publike. Prvu nagradu publike i zlatni leut osvojila je klapa Stine iz Zagreba, dok je treća nagrada publike pripala klapi Korda iz Lumbarde.
Popularne City Games održane su sinoć na prepunim tribinama otvorenog bazena u Kotoru.
Ukupno je učestvovalo osam ekipa, od kojih je pet bilo iz Kotora, dvije iz Herceg Novog i jedna ekipa iz Trebinja. Posjetioci su uživali u napetim i zabavnim disciplinama poput vodene košarke, letećeg vaterpola i vesla,dok smijeha i adrenalina nije nedostajalo.
Evo i rezultata:
Jadranski Škver iz Herceg Novog ostvario je 58 bodova, ekipa Triatlon takođe iz Herceg Novog 53 boda. Nakon njih, sledećih pet pozicija zauzele su kotorske ekipe i to: Kotorska furija 53 boda, Vjetropion 39 bodova, Vikinzi 26 bodova, Fortunelice 22 boda i Leteći šugamani 8 bodova. Ekipa iz Trebinja osvojila je 2 boda.
U crnogosrko finale plasirala se ekipa iz Kotora, Kotorska furija, koje će se održati 27. jula u Herceg Novom gdje će se boriti, sa najboljima, za titulu nacionalnog prvaka a ujedno i predstavnika Crne Gore na međunarodnom polufinalu u Beogradu krajem augusta.
Treba svakako istaći kako upravo predstavnici Crne Gore već dvije godine drže titulu međunarodnih City Games prvaka, što je dodatni motiv svim ekipama da izbore svoj put do međunarodnog finala u Biogradu na Moru 2. septembra i ponovo obrane tu titulu.
Takmičenje u Kotoru, drugi po redu crnogorski City Games challenger, organizovali su Turistička organizacija opštine Kotor i Opština Kotor , u suradnji s agencijom Adria events.
Spektakularna izložba monumentalnih skulptura duž cijelog nautičkog naselja Porto Montenegro u Tivtu, otborena je minulog vikenda. Najveću art-postavku na otvorenom u Crnoj Gori priredila je svjetski priznata galerija Bel-Air Fine Art iz Švajcarske u saradnji sa podgoričkom galerijom Gayo i menadžmentom tivatskog nautičkog centra.
Širom Porto Montenegra postavljena je 21 monumentala skulptura međunarodno priznatih umjetnika kao što su Ričard Orlinski, Karol Fojerman i Hiro Ando. Nakon otvaranja svoje prve galerije u Ženevi 2004. godine, Bel-Air Fine Art izgradila je imidž i povjerenje umjetničke javnosti širom svijeta, sarađujući sa svjetski priznatim umjetnicima – te je realizovala umjetničke performanse u Parizu, Kanu, Veneciji, Abu Dabi-u, Dubaiju, Bejrutu i Majamiju. Ovog su ljeta prvi put u Crnoj Gori donijeli selekciju savremenih skulptura, acrnogorska javnost će imati priliku da uživa u njima tokom jula i avgusta mjeseca, rekao je Danilo Kalezić, PR i marketing menadžer Porto Montenegra.
Osnivač i vlasnik Bel-Air Fine Art Fransoa Šabanio kazao je da je odmah po dolasku Porto Montenegro “planula ljubav na prvi pogled”, na Vencijanskom bijenalu upoznao se i sa podgoričkim galeristom Gajom Vojvodićem “sa kojim smo shvatili da se može desiti nešto veliko kad je u pitanju saradnja jer smo zajednički dijelili veliku ljubav prema savremenoj umjetnosti.”
“Porto Montenegro kao prestižna nautička destinacija nam je od početka vrlo interesantan jer su naši klijenti mahom nautičari. Naše galerije su u San Tropeu, Kanu, Marbelji, u Švajcarskoj, ali zahvaljujući saradnji sa Gajom i dolasku ovdje ova marina me očarala.”- istakao je Šabanio, vlasnik mreže od 15 evropskih galerija okupljenih u brendu Bel-Air Fine Art. Otvaranju izložbe pored ostalih, prisustvovala je i gradonačelnica Tivta dr Snežana Matijević.
Kornate, današnji raj za nautičare, ljudi su nastanili prije više hiljada godina o čemu svjedoče arheološki lokaliteti. Sustavna istraživanja na Tarcu otkrivaju i nove spoznaje o hiljadugodišnjoj povijesti, a finansiraju ih Nacionalni park Kornati, Ministarstvo kulture i Hrvatska zaklada za znanost – u sklopu projekta AdriaS.
Ostaci ranokršćanskog zdanja, uz crkvicu Gospe od Tarca iz 14. stoljeća – i pripadajuće mu bizantske utvrde Turete na brdu – bili su putokaz u tisućljetnu prošlost kornatskoga života. A svaka nova istraživačka kampanja – pomicala je spoznaje stoljećima unatrag. “Radi se vjerojatno o rimskoj vili koja se u kasnoantičko doba nastavila razvijati i prerasla u nešto što bi mogao biti jedan mali samostan”, kaže voditeljica arheoloških istraživanja na otoku Kornatu Irena Radić Ross.
Oni koji su odabrali Tarac za svoje prebivalište, pomno su birali. Polje s lokvom vode, brdo za obranu od napadača – sve je tu na dohvat ruke. No nisu Rimljani prvi nastanili Kornate. Podno utvrde Turete tragovi su života još od prapovijesti. Živjeli su tu još u 1. tisućljeću prije Krista – Liburni! Počivališta kasnoantičkih stanovnika i nakon tisućljeća i pol otkrivaju njihov zanatski rukopis – za gradnju grobnica koristili su kamene ploče, oblikovali ih i lijepili žbukom koju su nanosili rukama.
Bogata kornatska povijesna baština i uređeni lokalitet javnosti će biti predstavljeni 2020. – na 40. godišnjicu osnivanja Nacionalnog parka. Do tad, na lokalitetu treba riješiti i temeljni njegov problem – a to je činjenica da se nalazi na posjedima u privatnom vlasništvu.
Ako ste mislili da povrće raste samo u zemlji, u zabludi ste. Ono raste i na dnu moru, jednostavno se kuva i puno je zdravih sastojaka! Upoznajmo moćne alge!
Iako se na zapadu morsko povrće spravlja tek posljednja dva do tri desetljeća, u azijskoj kuhinji ono je baza svakog obroka već stotinama godinama. More nam daje naš najizdašniji izvor dugolančanih omega-3 masnih kiselina pa ipak još uvijek rijetko jedemo alge, najčešće tek u obliku sushija, piše Zivim.hr
Zahvaljujući procesu fotosinteze, morsko povrće u sebi istodobno prikuplja i sunčevu energiju i brojne minerale iz mora. Tako je prepuno klorofila, a obiluje i natrijem, kalijem, kalcijem, fosforom, magnezijem, željezom i brojnim drugim mineralima u tragovima. Malo je poznato da su upravo morske alge najbogatiji izvor joda te time najpouzdaniji štit od radijacije i ostalih zagađivača iz neposredne okoline. U stanju su iz organizma očistiti čak i tragove teških metala.
Ne odbacujte ih tako brzo
Dodamo li da je ljudska plazma najsličnija morskoj vodi, bit će nam jasnije kako nam za zdravlje trebaju i nutrijenti iz morske vode, odnosno morsko povrće.
U ljetno vrijeme, kiosci su prepuni magazinima s čijih naslovnih stranica vrište nazivi novih, učinkovitih dijeta, obećavajući ovaj put konačnu pobjedu. Upravo hrana iz vode može nam itekako pomoći u topljenju masnih naslaga i djelotvornom odstranjivanju viška tekućine.
Kotor svakodnevno posjeti na hiljade turista, međutim, grad sve više postaje interesantan za strance koji počinju biznis, otvaraju suvenirnice, restorane, prodavnice…
Brojni novootvoreni lokali čiji su vlasnici Turci, Rusi, Talijani nude široku lepezu proizvoda i usluga, koji nisu karakteristični samo za Boku i Kotor.
Na ulazu od Gurdića, (južna gradska vrata) skoro je otvoren ugostiteljski lokal „Hoste“, vlasnika Talijan, Massimiliana Ranaura, koji za naš portal kaže:
„Porijeklom sam Talijan, malo mjesto blizu Torina, mada tamo nikada nisam živio. Inače, dolazim iz Malezije. Još 2011. sam čuo mnogo lijepog o Crnoj Gori, Kotoru, od mojih prijatelja i biznismena koji su ga posjetili. Osim o ljepotama, govorili su mi i o sigurnosti i bezbjednosti destinacije. Te godine sam posjetio Kotor, zapazio ovaj trg i lokal koji mi je bio veoma interesantan, ispod luka sa dvoje vrata, gdje je dosta prometno… Nakon nekoliko godina vratio sam se sa porodicom, ali ne kao turista. Otvorio sam mali restoran, sa raznim specijalitetima, tzv. tapas – skupno ime za različite vrste hladnih ili toplih predjela u španjolskoj kuhinji, koji se poslužuju s vinom“.
Inače, vlasnik Massimiliano je zaljubljenik u kuvanje, pa tako u svom restoranu za posjetioce, od ujutro do uveče, priprema sve ono što je na meniju.
Na naše pitanje kako to da nema u ponudi najpoznatije italijansko jelo pizzu, sa osmijehom kaže kako je želio ponuditi nešto drugačije, i da je za njega italijanska hrana favorit.
„Moja je ideja da razvijem posao. Ovog ljeta sam startovao u Kotoru, a na jesen u Tivtu imam namjeru otvoriti veći restoran. Jedan od problema sa kojim sam se susreo prilikom otvaranja je spora administracija…“
Na pitanje kako tumači činjenicu da sve više stranaca u Kotoru započinje biznis, Massimiliano kaže da ljudi sami donose odluke, probaju sreću. Osim poslovnog okruženja, za mene koji sam radio u Maleziji, Karibima, ovo je još jedna biznis lekcija.
„Hoste“ vas poziva da probate neke drugačije okuse…
Kad sam vidio da je gof udario na mamac, na udaljenosti od nekih 60 metara od kraja, sledio sam se.
Napravio je krater u moru 2 puta 3 metra. Ali morao sam ostati miran jer ga inače ne bih bio izvukao, kaže Cavtaćanin Ivica Klečak nakon ulova svog života.
Gof, ili kako se u nas reče orhan, težio je čak 16 kilograma i 200 grama i čini se da je najveći ikad ulovljen varalicom u Hrvatskoj.
Orhan je pametna riba, nije to luc koji je glupav. To je riba za koju većina tradicionalnih, domaćih ribara smatra da se ne može uloviti na bilo kakvu varalicu. Naša tradicija je uvijek bila pendula, sa živom ješkom, iglicom ili lignjom, a ja sam se odlučio, gledajući svjetski trend, pokušati ovako – kazuje Ivica.
– Tradicija je dobra i uvijek će postojati, a ovo je nešto novo. Ova se ribarska disciplina, to ribanje s obale, u biti zove shore game. Riba se sa štapom od 2,70 do 3 metra, a štapovi su različitih gramaža. Za ovakve ulove potrebne su veće gramaže i veće varalice. Oprema je sto posto sofisticirana jer inače se ne može dobiti ovakav rezultat, a najčešće je nabavljam iz Japana. Japanci su u tome najnapredniji. Izradi ribarskih štapova prilaze sa specifičnim, detaljnim i pažljivim pristupom, kao da se radi o samurajskom maču. Ribolov s kraja Japanci su doveli do savršenstva, a svaki taj detalj pomogao mi je da izvučem ovu ribu – uspoređuje Ivica, te dodaje kako gof može narasti i do 50 kilograma, čime daje naslutiti da s ovim gofom od 16 kila nije kraj njegovim rekordnim ulovima, iako je već sam po sebi nevjerojatan. Posebno stoga što su stijene na Prevlaci takve da se čovjek jako teško može njima kretati i ostati neozlijeđen. A Ivica je, kad je ulovio orhana, morao trčati lijevo i desno da mu se ne otkine s udice, kako mu se to već dva-tri puta dogodilo.
– Odmah je shvatio da je ulovljen pa je počeo bježati, najprije do 60 metara u dubinu, pa ispod stijena, mijenjao je smjerove lijevo-desno ne bi li presjekao varalicu. Bilo je borbe fantastične! Ne znaš koliko se dobro zakačio, moliš Boga da jest jer su mi dva-tri otpala dosad. Tu moraš biti čiste glave, nikakav krivi potez ne smiješ napraviti. Morao sam skakati po stijenama koje su na Prevlaci poput čavala i opasne za život – sjeća se 44-godišnji Ivica, koji u pripovijedanju ponovo proživljava dan ulova koji nikada neće zaboraviti.
Sve se odigralo 20. srpnja u ranu zoru, a s Ivicom je u ribolovu bio i njegov prijatelj Slovenac Roman Herman, koji je i autor fotografija. Roman mu je puno pomogao pri izvlačenju gofa iz mora, koje je trajalo 15-ak minuta. Borba je bila oštra i silovita, a završila je s velikih 1:0 za ribara.
Roman ga je čekao ispod mene s kukom, da ga nakači. Osjećao sam se kao neki lik iz knjige, kao da se to meni ne događa – kaže ovaj veliki zaljubljenik u ribanje, član ribarske družine “Ludo more”, koje ima i svoju web stranicu. U međuvremenu je postala jedna od najpopularnijih ribolovnih stranica jer njih jednostavno nosi strast, koja se osjeća i u svakoj rečenici našeg sugovornika. Ivica je, inače, voditelj upravljanja prihoda u “Hotelima Cavtat”, a već 17 godina pjeva i u klapi “Oštro”. Prije pet godina toliko se zaljubio u ribanje da ne propušta gotovo ni jednu zoru na moru.
– Ribam isključivo s kraja, nikada iz barke, samo sa stijena. Moje područje su Konavoske stijene, od Čilipa pa do Prevlake. I tog jutra digao sam se u dva i pol ujutro, skupio stvari, pošao na pumpu u Čilipe, uzeo kavu i kekse, došao na južnu stranu Prevlake u 3, skinuo majicu, namazao se cijeli autanom jer su komarci veliki ko kamenice, onda smo spustili opremu i oko 4 i 10 početi ribati. Kako dolazi jutro, treba mijenjati tehniku i varalice. Treba gledati more, vrijeme i svitanje. Sve ovisi o odabiru varalice. Orhan je strahovito pametna riba. Nije to luc koji će udariti da mu bacite cipelu. Orhan dobro odmjeri na što će skočiti. Znači da sam ga dobro prevario jer je to bio brutalan udarac koji se odigrao oko 6 ujutro na površinsku varalicu. To je nešto najljepše što može doživjeti čovjek koji riba s kraja – udarac ribe na mamac i krater dva puta tri metra koji se digne i onda počinje borba. Mora se poklopiti nekoliko stvari – najprije riba mora naići, a ribar mora znati kako voditi tu varalicu, kako njome raditi da bi iritirala gofa da je napadne – prepričava Ivica, koji je u ovom hobiju pet-šest godina i još uči. Prvi njegov ulovljeni gof bio je težak 4 kila, a čovjeku, kako kaže, “nikad nije dosta”, smije se.
– Uživam u tome i dajem cijelog sebe – kaže, a njegova supruga Matea, sin Matija i kći Anja ponose se svojim suprugom i ocem jer i sami obožavaju more. – Moj ulov je potvrda svima onima koji nisu vjerovali da se gof može uloviti s kraja i da je to suludo raditi. A zašto bi bilo kad može u Grčkoj, u Meksičkom zaljevu i Japanu, zašto ne bi moglo i u Konavlima? – pita se Ivica, koji je sačuvao rep svog (i hrvatskog) rekordnog ulova varalicom s obale. Ostatak ove kvalitetne, ako ne i najbolje ribe Jadrana završit će na pjatima njegove vesele ekipe koja ga je zbog ovog ulova prozvala “primarijusom”. Na svojoj Facebook stranici su mu, uz fotografije, napisali i prigodnu posvetu: “Barca ima Messija, Real Ronalda, a ‘Ludo More’ Primariusa!!!”
/Piše Dube Marjanović Ladašić/
© BokaNews, 2021
