Pozorišna predstava “Tre sorelle” biće izvedena u nedjelju 28. avgusta na sceni Atrijuma ljetnjikovca Buća u 21 sat, u okviru 11. Festivala mediteranskog teatra “Purgatorije”.
Po tekstu Stevana Koprivice, a u režiji Zorana Rakočevića, ovu predstavu u produkciji Centra za kulturu Tivat i Fakulteta dramskih umjetnosti Cetinje, izvodiće studenti treće godine studijskog programa gluma u okviru ispita iz istoimenog predmeta, i to: Marija Đurić, Jelena Đukić, Marija Labudović, Omar Bajramspahić, Vule Marković, i Pavle Popović. Takođe, ovom predstavom studentkinja treće godine produkcije Jelena Odalović, polagaće ispit iz istoimenog predmeta. Šef klase je red.prof. Branislav Mićunović u saradnji sa profesorom doc.mr Brankom Ilićem.
Koncert klape “Contra” iz Splita biće održan biće održan večeras na trgu Svetog Nikole u Perastu, sa početkom u 21 sat – ulaz besplatan.
“Poklon gradu” je završni koncert kojim se Festival klapa Perast želi zahvaliti ljubiteljima klapske muzike nakon niza koncerata koji su pratili jubilej – 15 petnaest godina od osnivanja.
Contra iz Splita formirana prije 18 mjeseci “rasprodana je” širom regiona pa su iz Festivala ovaj termin rezervisali još u martu mjesecu. Obično klapi treba duže vrijeme za afirmaciju ali to se ne odnosi na Contru: na najprestižnijem, 50. Festivalu klapa u Omišu, prije mjesec dana su osvojili Srebrni štit ( 2.mjesto ocjenama stručnog žirija) i Brončani leut (3.mjesto glasovima publike).Tajna uspjeha i popularnosti je u sastavu: Edi Šegota je bio dugogodišnji vodeći tenor klape KAMBI, dok su ostali članovi probrani, po kvalitetu i iskustvu, iz najboljih klapa splitskog regiona.
Kao gost nastupiti će ženska klapa “Maris” iz Kotora.
Iz Festivala klapa Perast ne kriju zadovoljstvo što će bokeljskoj publici pokloniti ovaj koncert kao krunu ovogodišnjih klapskih programa.
Počelo je 8-martovskim koncertima u čast Jakše Fiamenga u Kotoru i Tivtu, a onda su, povodom 15.jubileja uslijedili klapski koncerti širom Boke, u Herceg Novom, 1.7. za ženske klape, u Tivtu 2.7. za muške , u Kotoru 16.7. izvanredan koncert crnogorskih klapa a finale najboljih u kategorijama Nova klapska pjesma, ženske, mješovite i muške klape je bilo u Perastu, 29.i 30.jula. Slijedeći njegovanje kulturne baštine, kao vrijednu odliku Festivala, promovisana je Lirica br.4. sa Uspomenama iz Perasta Dionizija de Sarna San Đorđa (1896.) a kruna 15.godišnjeg rada je izdanje dvostrukog CD-a sa 36 festivalskih izvedbi koje uključuju bokeljske pjesme, klapske obrade crnogorskih pjesama, izbor novih klapskih pjesama i savremene klapske obrade Kubinih zapisa iz Boke ( 1907.g.) o kojima je 2015. izdata i vanredna naučna knjiga.
NVO „35mm“ iz Podgorice, u saradnji sa partnerskim organizacijama iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Estonije, Grčke, Italije i Rumunije, u nedjelju sa početkom u 21 sat, u kinu „Boka“ u Kotoru, prikazuje film „SIGEMBR“. Film se bavi pitanjem ksenofobije (mržnje prema različitostima i drugima) koji su napravili omladinski radnici i lideri tokom treninga u Prčanju između 19. i 30. avgusta.
Projekcija filma „SIGEMBR“ je završnica treninga na kome je učestvovalo 30 predstavnika iz sedam različitih zemalja u okviru projekta „Balkan bez mržnje“, koji se realizuje u okviru Programa Erasmus +.
Mladi iz sedam zemalja Evrope, koji dolaze iz različitih nacionalnih grupa su zajedničkim snagama uradili dokumentarac, koji će kasnije biti prikazan u zemljama iz kojih dolaze, kako bi pokazali da mladi imaju rješenje, ali i ideju za „Balkan bez mržnje“.
Ovim projektom želi se: podići znanje mladih o istoriji Balkana i Evrope; podstaći razumijevanje mladih o multikulturalnim pojmovima; doprinijeti boljem razumijevanju mladih o potrebama drugih nacionalnosti u njihovim zemljama; poboljšati vještine mladih ljudi u nenasilnoj komunikaciji, kritičkom razmišljanju, foto i video produkciji, itd.
Bura početkom sedmice prilično je ohladila more koje se njenim smirivanjem ovih dana počelo vraćati u temperaturnu normalu – prosječna temperatura oko 22 stepena. Petak je bio prvi dan u sedmici u kojemu je potpuno izostala bura.
Zbog prestanaka bure noćno ohlađivanje tla bilo je nešto izraženije nego prethodnih dana, kada su noći bile tople.
U dane vikenda na vrijeme će dominantno uticati polje visokog pritiska vazduha sa središtem iznad istočno Evrope. Zbog nje, stabilno ljetno vrijeme pratit će nas do kraja avgusta ali i u prvoj sedmici septembra.
U subotu i nedjelju na cijelom će Jadranu prevladavati vedro. U noćnim i jutarnjim satima na moru je ponegdje moguća sumaglica. Noću tiho ili slab burin, danju će puhati većinom slab maestral. Minimalne jutarnje temperature vazduha do 18°C, Najviše dnevne temperature većinom od 28 do 34°C.
Sunčano i vruće bit će na Jadranu i u posljednja tri dana avgusta, odnosno prva tri dana sledeće sedmice
Detaljniju vremensku prognozu za početka septembra čitajte u ponedjeljak na našem portalu.
Turistička organizacija (TO) Budve naplatila je više od 1,82 miliona eura boravišne takse, zaključno sa 21. avgustom.
S obzirom na to da je lani naplaćeno oko 1,37 miliona eura, da se zaključiti da je ovogodišnja sezona bolja od prošlogodišnje – rekordne.
Boravišna taksa skuplja je 20 odsto nego lani, ali je naplaćeno znatno više imajući u vidu i tu činjenicu.
Od ukupnog iznosa, gotovo polovina je naplaćena od izdavaoca privatnog smještaja, odnosno 841.017 eura.
Budva
Prema podacima TO, uvećan je i broj rgistrovanih gostiju – na 11 punktova od Buljarice do Jaza prijavljeno je ukupno 136.718 ljudi. U taj broj se ne ubraja nemali broj gostiju koji odmaraju u hotelima.
Iz TO su saopštili da očekuju da će se odlična popunjenost svih vidova smještaja nastaviti i u postsezoni. Za kraj ovogodišnje glavne ljetnj sezone, tradiocionalno organizuju veliku feštu od ribe i vina – Petrovčka noć, koja će se održati u subotu.
Radovanu Radu Ogurliću košarkaškom pedagogu i sportskoj legendi Herceg Novog i prijatelju generacija novske mladeži, jednom od pionira tog sporta u Crnoj Gori, sinoć je na Karači, u prisustvu velikog broja Novljana otkrivena spomen ploča.
Spomen obilježje, sa loptom koja se okreće, i na kojem piše: „Cijeli sam život posvetio hercegnovskoj košarci“ djelo je vajara Nikole Nikše Kosića, a postavili su ga Opština Herceg Novi i nekadašnji igrači ponikli u košarkaškoj školi Rada Ogurlića.
Rade je osnivač košarkaškog kluba “Primorje” i jedan je od najvažnijih i najzaslužnijih za uspješne karijere: Zorana Štulje Vasiljevića, Slobodana Tune Subotića, Dragiše Ćoma Perovića, Marinka Kovačevića, Milana Rode Subotića, Mike Milića Mnogi, koji su se ostvarili kao vrsni sportisti svoje prve korake načinili, su kod Rada, na Karači.
“Rade Ogurlić je autentična i neponovljiva ličnost koja je vjerovala u plemenitu misiju sporta u mladost koja će unaprijediti Herceg Novi, u ljepotu igre i nadigravanja. Bio je veliki majstor sa trenerske klupe, neko ko zna šta je sportska motivacija, neko ko je potpuno shvatao društvenu ulogu sporta u generacijskim odrastanjima, čovjek ideje i čovjek misija. Zbog toga Opština Herceg Novi postavlja ovo obilježje, sjećajući se svoga sugrađanina, vjerujući da će Karača biti što je bila u Radovo vrijeme – mjesto dobrih sportista i dobrih ljudi”, kazao je sekretar za društvene djelatnosti i sport Opštine Herceg Novi Vladimir Dželetović.
Riječ o Radu kazali su i bivši košarkaši koje je trenirao – Slobodan Lutka Perišić, Dragan Vasiljević, Dragan Krivokapić, Slobodan Popović i Slobodan Subotić, svi zahvalni i ponosni što su ga znali i što ga grad nije zaboravio.
Spomen ploca
Profesionalni košarkaški trener Slobodan Subotić, kojeg je Rade uveo u svijet košarke i „dao mu kruh u ruke“, rekao je da je realizacije ove ideje „nešto najbolje što se moglo napraviti“.
Košarkaški klub Promorje pod vođstvom Rada Ogurlića šest puta osvajao juniorska prvenstva Crne Gore, a učestvovao je i na državnom prvenstvu Jugoslavije u Zagrebu i Splitu. Utakmice su igrali i u Kupu Jugoslavije sa Kvarnerom iz Rijeke, sa Crvenom zvezdom, Cibonom i drugim vodećim klubovima nekadašnje Jugoslavije .
Njegova taktika – ruska taktika, kako je govorio, značila je igru punom snagom u odbrani, u napadu, pod košem, i isto to u životu. Najzaslužniji je i za izgradnju košarkaškog terena na Karači. Ogurlić je dobitnik zlatne medalje Košarkaškog saveza Jugoslavije, i Košarkaškog saveza Crne Gore, Opština Herceg Novi, opredjelila nagradu za životno djelo.
Prije ceremonije otkrivanja spomen ploče, prikazan je film “Rade” Branke Knežević.
Četvrta po redu velika međunarodna regata „Tisuću otoka“ (Thousand Islands Race), koju organizuju Jahting klub Porto Montenegro (PMYC) JK SCOR Rijeka i Udruženje VAL iz Rijeke, biće održana od 15. do 25. septembra, u klasi ORC i MOCRA- saopšteno je danas iz Porto Montenegra.
„Ove godine PMYC nudi posebnu nagradu za najbolje rangiranu jedrilicu na prvoj etapi regate, kojoj je matični vez u Crnoj Gori. Nagrada je besplatan vez u marini Porto Montenegro od septembra 2016. do septembra 2017. godine, koji uključuje i članstvo u Porto Montenegro Jaht klubu. Uz to, Jahting klub Porto Montenegro sponzorisaće učešće i dva lokalna jedriličarska tima, odnosno dvije jedrilice, na ovoj regati.“- kazala je PR koordinatorka Porto Montenegra Kristina Škanata.
Na manje od mjesec dana od početka ove jedinstvene jedriličarske trke, dolazak je potvrdilo preko 20 skipera sa jedrilicama iz Velike Britanije, Austrije, Njemačke, Litvanije, Čilea, Italije, Švajcarske, Češče, Slovačke, čime se još jednom potvrđuje međunarodni imidž ove regate.
Regata „Tisuću otoka“ održava se u nepromijenjenom formatu, odnosno jedri se u dvije etape. Prva startuje u Rijeci 18. septembra – flota krstaša prolazi više od 1.000 jadranskih ostrva, pri čemu jedrilice prolaze pored osrtva Unije, Susak, Premudu, Dugi otok, Kornat, Vis, Lastovo i Svetog Andriju, kako bi došle do cilja, u Tivat. Uzduž rute od 277 nautičkih milja, flotu čekaju tehnički izazovi navigacije između ostrva i kanala hrvatske obale i zaliva Boke Kotorske, ali isto tako i nagrada iznenađujućom ljepotom ovog fjorda.
Regata tisuću otoka
Nakon dodjele nagrada za prvu etapu u Porto Montenegru 21. septembra, flota startuje u obratnom smjeru prema Rijeci na istom kursu. U akvatorijumu Bokokotorskog zaliva, 21. septembra održaće se i regata pod nazivom „Hiljadu ostrva +2“, u organizaciji Jahting kluba Porto Montenegro, kada će jedriličari iz Tivta imati priliku da jedre sa učesnicima međunarodne jadranske regate, oko dva bokeška ostrva.
„Izbor kursa u ovom navigacijskom takmičenju je izazov i tajna pobjede – umijeće je odabrati jedriti uz obalu ili na otvorenom moru, procijeniti gdje su najpovoljniji vjetrovi i struje i otkriti odlučujujuće faktore da na cilj stignu prije ostalih – to ne mora biti najkraći kurs dužinom, samo treba biti najbrži. Regata „Tisuću otoka“ ostrva jedri se na jednom od najboljih kurseva koje priroda može pružiti. Takmičenje zahtijeva česte izmjene u kombinaciji jedara u danonoćnoj navigaciji i vjerujemo da je upravo to odlika off shore jedrenja.“ -istakao je predsjednik organizacijskog odbora regate, Neven Baran.
“Poznato je da se u istoriji u određenim narodima, u određenim trenucima, rode određeni ljudi kroz koje se artikuliše jedan narod. Kao što postoji grčko čudo, postoji i crnogorsko čudo – jedno herojsko vrijeme grčko u Homeru i u tragičarima, a crnogorsko u Njegošu, našlo je svoj reprezent. To je onaj trenutak kad jezik prelazi u poslovicu.”- kazao je sinoć na promociji svog najnovijeg romana “Drugog sunca luče” u Tivtu, poznati hercegnovski književnik i publicista Miraš Martinović.
Njegovo najnovije ostvarenje posvećeno je Petru II Petroviću Njegošu i predstavlja svojevrsnu imaginarnu biografiju poznatog vladara i pjesnika, a što je nastalo kao plod dugogodišnjeg Martinovićevog minucioznog istraživanja svih aspekata Njegoševog života i rada.
Govoreći o pjesničkom djelu Petra II Petrovića i njegovom značaju za ukupnu kulturu i identitet Crne Gore, Martinović je kazao da je “Njegoš taj koji bere te zrele plodove.”
“Za sve koji su umrli imaš osjećaj da je umro. Za Njegoša imamo osjećaj da nije umro, da vječno živi. Godinama sam ga proučavao i vidio sam da je stalno živio na jednoj ganičnoj liniji, na liniji između sna i stvarnosti. Samo na toj graničnoj crti mogu se primiti istine, a to ne može svako. Istine primaju samo kodirani ljudi. Njegoš je bio takav. Ja sam Njegoša tražio gdje se malo tražio, na toj graničnoj crti. Zato ova knjiga ima ima više slojeva.”- istakao je hercegnovski pisac koji se nedavno za čitav svoj književni opus, okitio regionalnom književnom nagradom “Teuta”.
Naglašavajuči da su vladiku “vazda pratile sijenke drugog svijeta”, novinar, pjesnik i publicista Dragan Popadić kazao je da je Martinović u svom romanu poseban akcenat stavio na deset posljednjih dana Njegoševog života na Cetinju.
“Kad je on sa dušom zborio, sa dušom koja se vinula u nebeske prostore. U beskrajni okean vozdušni – kada duša hita svome Tvorcu. Iz carstva gnjilosti u carstvo svjetlosti. Dal’ živi misao kad odemo podzemnom rijekom sa čijih obala se niko vratio nije? Truli li sjećanje ili traje nakon tijela? Ta su pitanja mučila vladiku. Ta pitanja muče sve nas. Ali, nema odgovora. Ždralovi se vraćaju, ali sa onih obala niko se nije vratio da nam kaže.”- kazao je Popadić dodajuči da je “teško pratiti pjesnikova snoviđenja, ali je Miraš nekako u tome uspio”.
“Veliki pjesnik je otišao, ali i ostao sa nama. Sve nas na njega sjeća. Posebno njegova i naša planina. Tajanstvena i čudna, oko koje vazda kruže neke više sile. Planina naših duša. Ostao je vladika da nas čuva. Da briži. Da nas posavjetuje. Ako ga znamo prepoznati. Miraš ga je prepoznao!”- zaključio je Popadić.
Pojam za uništenje prirode i prostora na Crnogorskom primorju već dugo je, nažalost, Budva – „pojeden“ prostor koji su odnijela mnogobrojna ružna višespratna čudovišta od betona podignuta u slavu apartmanizacije i prodaje stambenih i poslovnih prostora, infrastrukturni kolaps i turistička ponuda tipa „pivo i ćevapi“, već su dobili i svoj zaštićeni trade mark – „budvanizacija“. Njegovi idejni tvorci i vlasnici autorskih prava na isti, svakako su Sveto od Spuža Marović, Brano Magla Gvozdenović, Predrag Parenje Labudova Sekulić i ini koji su proteklih godina „drmali“ Budvom i disciplinom zvanom uneređenje prostora u Crnoj Gori sa Vladinog nivoa.
Dio još slobodnih autora te koncepcije, u nešto modifikovanom obliku, istu je počeo primjenjivati i na najvredniji komad prostora u Crnoj Gori – Boku Kotorsku. Akcenat je na „nevalorizovanim“ njenim djelovima na Luštici, Mamuli, obali Tivatskog i Novskog zaliva, ali u posljednje vrijeme na vrh liste tih „nevalorizovanih potencijala“ dolaze i neki lokaliteti iz Kotorskog zaliva – područja koje je zvanično, UNESCO svjetska prirodna i kulturna baština. „Prestonica“ te baštine u Crnoj Gori, grad Kotor više, nažalost, nije ni blijeda sjenka sebe samog čak ni iz 1979. godine kada ga je teško oštetila prirodna stihija katastrofalnog zemljotresa. Ne, današnji Kotor žrtva je mnogo pogubnije stihije, nemilosrdne uništavajuće pojave koja se zove „kotorizacija“. Nota bene, ne „kotoranizacija“ budući da bi takav izraz implicirao da su njegovi protagonisti Kotorani, što ovdje nije slučaj, već „kotorizacija“ jer istu, u ime navodne dobrobiti Kotora, sprovode osobe kojoj je netačna legenda o nastanku imena grada (kod tora /za ovce/ = Kotora), mentalitetski, iskustveno i zavičajno bliža od vjekovne patine pločnika trgova grada sa milenijumskim trajanjem.
Zaboravimo dakle, na tren, potpuno ekonomsko uništenje ove opštine u vremenu vladavine DPS – 24 izgubljena broda „Jugooceanije“, zatvorenu „Bokeljku“, „Rivijeru“, „Jadran“, „Exportbilje“, uništene „Autoboku“, „Autoremont“, HTP „Fjord“, zavod „Vrmac“, oteti „Jugopetrol“. Ne pomenimo da je grad u kome je 70 odsto crnogorske spomeničke i kulturne baštine ostao bez svog Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, samostalnog Istorijskog arhiva, da se sa ovdašnjim Pomorskim muzejem više pita poznata pomorska sredina Podgorica, nego kontinentalni grad Kotor. Pređimo na momenat, preko primjera uništenja ZAŠTIĆENOG i PREPOZNATLJIVOG kulturnog pejsaža Boke poput gradnje betonskog mastodonta u obliku pentagona na obroncima Vrmca iznad Peluzice, horor-naselja sa vilama u Kostanjici koje je zauvijek uništilo jedan od najprepoznatljivijih bokeljskih motiva – pogled na ostrvo Gospe od Škrpjela iz Perasta i sličnih poduhvata iznad Risna, Orahovca, Dobrote, Mula, Prčanja i Stoliva. Prećutimo na tren, da je jedan od prepoznatljivih kotorskih lokaliteta sa zaštićenim stablima hrasta – dobrotski kamp, nestao pod halapljivošću biznismena koji tu grade neukusno stambeno-turističko naselje prepotentnog naziva „Dobrota Pallazzi“ i najavljuju dalju devastaciju mora i obale sipanjem hiljada kubika pijeska radi pravljenja vještačke plaže na mjestu gdje su zaštićene vjekovne ribarske poste. Izbjegnimo malicioznost pominjanja tužne sudbine glavnog gradskog bastiona za odbranu – drevne Citadele koja je danas mjesto gdje nastupaju kič i šund „zvijezde“ lokalne turbo-folk muzičke scene i oskudno odjevene dame igraju uz šipke, zaboravimo na to kako gradski oci zbog „narušavanja izgleda kontakt zone Starog grada“, godinama neće da postave dvije najobičnije pješačke pasarele preko ceste na gradskoj rivi, ali im zato tu istu kontakt zonu ne unižava Čepurci-like kompleks nečega što danas nosi i ruga se sa ponosnim imenom nekadašnje otmene gradske kafane „Dojmi“.
Kotor
Sve nabrojano samo su produkti „kotorizacije“, ali nisu njena suština. Srž te pojave, tako specifične za ambijent koji bezuspješno pretenduje da zadrži makar djelić svojih nekadašnjih urbanih i kulturoloških epiteta, upravo je izigravanje tih istih napora šačice preostalih pravih Kotorana, pod krinkom da se tobože, pokušava raditi upravo ta zaštita. Protagonisti „kotorizacije“ su nesposobna i anemična lokalna vlast koja decenijama u mislima gradi žičare, liftove i zaobilaznice, a nije u stanju da spriječi raspadanje i otimanje sopstvenog grada od Podgorici bliskih tajkuna i biznismena te lokalni pseudo-kulturološki pul, tačnije medijski bič za neistomišljenike, oličen u privatnom radiju na gradskom koritu, njegovom direktoru, vlasniku i apologeti nepromijenjene vlasti iz vremena juriša na Dubrovnik i danas u vrijeme „izgradnje mostova“ sa tim istim Dubrovnikom, te nizu sitnijih potrčka – šarafa u mehanizmu koji poput kancera, izjeda Kotor. Samo iz takve paštroć-kužine, gdje je glavni kuvar đirašol iz Bjelopavlića koji Kotor poznaje taman koliko ja poznajem Ulan-Bator, može proisteći aktuelan kulturološki i javni imidž grada koji se „ponosi“ npr. poetesom mantenjutom čiji je opus svojevrsni pseudobokeški miks Marine Tucaković i Vjekoslave Huljić, gdje se velikim književnikom predstavlja dodavač knjiga iz Gradske biblioteke sa viškom ambicija i gdje igrač folklora rukovodi Kulturnim centrom i kao svoje veliko dostignuće slavi iz godine u godinu sve lošija i sve slabije posjećena izdanja pučke fešte zvane Bokeška noć. Možda je opravdanje što istu, već godinama vode kadrovi sa đirašolovog radija na kome on poslije pravi ode „vještom mladom direktoru Kulturnog centra i njegovoj sposobnoj ekipi“ koja je uzgred budi rečeno, iako je organizator, osvojila prvu nagradu od 1.500 eura za maskiranu barku u ovogodišnjoj „Bokeškoj noći“. U normalnoj zemlji u najmanju ruku neukusan konflikt interesa, u ambijentu „kotorizacije“ sasvim normalna i dapače, poželjna pojava. Fundać ostaje fundać sve dok ga neko ne ispere!
