Jedriličar JK Delfin iz Tivta, Ilija Marković (14) pobjednik je regate „Sveti Nikola“ u klasi laser 4.7. koja je održana ovog vikenda u Puli.
Mladi i talentovani Marković, osim zlata iz Pule nedavno je donio bronzu sa Otvorenog prvenstva Hrvatske u Splitu.
Ilija Marković
Na regati Sv. Nikola srebro je pripalo Mađaru Almaši Zomboru, dok je bronza ostala u Hrvatskoj, zahvaljujući Roku Copiću jedriličaru domećeg JK Val iz Pule.
U klasi Laser 4.7 takmičili su se i Delfinovi jedriličari Irina Kusovac (16) i Igor Nikolić(14). Perspektivna Irina zauzela je 14. poziciju u generalnom poretku, ali je u konkurenciji djevojaka bila 4. Nikolić je 63. U klasi Optimist Nikola Golubović (12) zauzeo je 155. mjesto u konkurenciji 331 jedriličara.
Pula – regata Sveti Nikola
Regata Sv Nikola, koju tradicionalno organizuje JK Val iz Pule, 25 je po redu.
Više od 500 jedriličara iz Hrvatske, Francuske, Njemačke, Austrije, Švajcarske, Holandije, Italije, Mađarske, Poljske, Češke, Slovenije, Crne Gore učetvovali je na ovoj regati.
Niskih šesnaest stepeni mora nije spriječilo šesnaestoricu hrabrih kupača da u prijepodnevnim satima, tradicionalno prvu subotu u mjesecu decembru, uđu i zaplivaju na Čakljama kod Podgore (Hrvatska). Iako se većina naših kupača bez problema kupa skoro pa tokom cijele godine, ovaj put zaplivali su zbog plemenitog cilja.
Naime, riječ je o sedmom humanitarnom kupanju koju organiziraju udruga K(r)asni kupači, koja je i pokrenula ovu manifestaciju, i Udruga osoba s invaliditetom Sunce.
Svake godine novac se prikuplja za drugu svrhu, a Robertino Glavičić, predsjednik Udruge Sunce nam je kazao kako će ovog puta svi prihodi biti donirani mladom Marinu Letici, osobi s teškoćama u razvoju, koji je u teškoj financijskoj situaciji. Novcem će se Marinu opremiti soba i kupiti terapijska oprema.
Uz organizatore veliko srce pokazali su i članovi Moto kluba Sv. Jure koji su osim poklonjene donacije u iznosu od 3000 kuna bili zaduženi i za pripremu fažola s kobasicama, od čije su se prodaje također prikupljalo za Marina.
Brojni posjetitelji okupili su se kako bi podržali kupače kojih je bilo iz raznih krajeva Hrvatske, a koje povezuje strast prema moru.
Sudionika je bilo od Istre do Neretve, a najstariji kupač bio je 75-godišnji Pločanin Ratko Vujović, profesor fizike i matematike, koji je u more ušao u društvu supruge Mirjane, inače doktorice po struci koja kupanje na niskim temperaturama smatra iznimno zdravim.
– Svake godine sudjelujem u ovome i dolazit ću i dalje. Plivam svaki dan i u Pločama je malo hladnije more nego tu kod vas. Teže mi je bilo izaći iz mora, nego ući, govori Ratko Vujović.
Događaj je bio popraćen s nekoliko glazbenih nastupa, a program je upotpunila i prodajna izložba božićnih ukrasa i kolača koje su pripremili djeca i roditelji Udruge Sunce, a koje je prodavala simpatična Ružica Čaljkušić, volonterka i članica Udruge.
Okupljeni su i ove godine pokazali da imaju sluha za ovakve događaje, a organizatori se nadaju kako će se prikupiti dovoljno da Marinu Letici ovo bude najsretniji Božić u životu.
Kako kažu, Dender i Moškov nije se trebalo dugo čekati, uređena država kao što je bila Serenissima, poslala nam je odgovor na naše pismo poslato 1. decembra 2016. godine:
Poštovana grupo građana od dva čovjeka,
Neprijatno smo iznenađeni vašim pismom od 1. decembra 2016. godine u vezi kontrafora koji je pao a stoji i koji treba da postane nova turistička atrakcija Kotora.
Želimo odmah da vam stavimo do znanja da smo vam, nakon što smo sagradili bedeme i zbog njih došli na loš glas u Mlecima gdje se za nešto skupo govorilo da ih košta kao kotorski bedemi, ostavili iste u dobrom stanju, cijele, uređene i održavane. Ostavili smo vam i uputstvo za upotrebu i održavanje koje niste poštovali, a čija je suština da se bedemi moraju stalno održavati i da se u bedeme mora stalno ulagati pogotovo ako ubirate solde od njih.Ne možete kriviti nas za neodržavanje bedema nego sami sebe i ako kažete da je kontrafor pao a stoji, onda stoji zbog nas, a pada zbog vas.
U potpunosti odbijamo vaše zahtjeve u vezi odštete i garantnog roka jer je naša garancija istekla prije ravno 98 godina, 1. decembra 1918. godine.Osim toga, ne možemo vam priznati ni osiguranje, kotorski bedemi su bili osigurani isključivo protiv stranih osvajača, nikako protiv domaćih.
Iz vašeg pisma nikako nam nije jasno kako ste uspjeli da ono što smo mi, zajedno sa Austrijancima, 500 godina gradili, dograđivali, uređivali i održavali, mi 380, a Austrijanci 120 godina, uništite za nepunih 100 godina. Jedno vam svakako moramo priznati, koliko smo mi znali dobro da gradimo, toliko vi znate dobro da rušite.
Takođe, nije nam jasno kakva ste vi to grupa građana od dva čovjeka? Izgleda da niste u stanju da okupite ni stotinu građana grada Kotora. Gdje su nestali ? A u naše doba bilo vas je više od 3.000, pa, iako ste priznavali našu vlast bili ste građani ponosni na svoj grad i ljubomorno ste čuvali svoje privilegije i automomiju koju ste sticali stoljećima. Bili ste administrativni, politički i kulturni centar Boke Kotorske, a danas? Negdje usput ste izgubili svoj narod, izgubili ste svoj jezik i običaje, grad vam polako postaje umorni oriđinal koji služi samo da se na njemu brzo zaradi i da ga fotografišu dokoni turisti. Bez građana i građanske svijesti koji su uvjek bili najjača brana svim pokušajima uništenja identiteta grada, ne predviđamo vam lijepu budućnost. Vjerujte nam na riječ i mi u Veneciji imamo slično iskustvo.
Na kraju, nadamo se da nam nećete ispostavljati račune i za ostali dio grada koji smo zajedno sa vama podigli iz pepela nakon zemljotresa 1667. godine.Umjesto toga izaberite takvu vlast koja će znati da cijeni i da brani ogromnu kulturnu materijalnu i nematerijalnu baštinu koju ima Kotor i koja će se boriti za to da se Kotoru vrati značaj koji je imao kroz stoljeća. U tom slučaju, bedemi sigurno neće više padati.
Ukoliko niste zadovoljni našim odgovorom, možete da se obratite sudu u Strazburu, samo, to vam ne bi savjetovali kako vam ne bi poslali UNESCO. A onda, zna se. VANKA!
JP „Morsko dobro“ stavilo je na javnu raspravu koja će trajati do 17.decembra, nacrt „Koncesionog akta za dodjelu koncesije luke od lokalnog značaja „Luka Tivat-Kalimanj“. Tivatska gradska marina koju su samodoprinosom poslije zemljotresa 1979., podigli sami Tivćani, daje se u zakup koncesionaru koji za nju podudi najviše, a shodno odluci Vlade Crne Gore.
Tivatska javnost i sama Opština do sada su se žestoko protivili mogućnosti da Tivćani ostaju bez gradske marine namijenjene prvenstveno lokalnim ribarima i vlasnicima malih plovila za sport i rekreaciju. Kalimanjem je proteklih godina gazdovalo Komunalno preduzeće Tivat a cijene vezova u marini bile su prihvatljive za standard većine građana. Čelnici Opštine Tivat inače, javno se hvale „odličnom saradnjom“ sa Vladom, koja im je na „slučaju Kalimanj“, već treći put u posljednjih mjesec dana pokazala da se ništa ne pitaju sa sopstvenim gradom. Naime, Vlada je nedavno dobijela Strategiju razvoja sporta u Crnoj Gori kojom je definisano da će se nacionalno Olimpijsko selo sa čitavim nizom modernih sportskih sadržaja, umjesto u Lepetanima kod Tivta kako je godinama obećavano tivatskoj javnosti, graditi u Baru. Drugi udarac od Vlade stigao je kada je Ministarstvo zdravlja odbilo da napušteni ovbjekat dispanzera kod Gradakog parka u Tivtu ustupi lokalnoj upravi koja je tu željela da gradi Dnevni centar za djecu sa posebnim potrebama. Nakon što je za tu lokaciju, umjesto tivatskoj djeci i građanima, dala prednost stranom investitoru namjernom da gradi novu privatnu zdravstvenu ustanovu, Vlada je Tivćanima praktično oduzela i njihovu gradsku marinu za koju će uskoro tražiti investotora – zakupca.
U nacrtu koncesionog akta za Kalimnaj stoji da su viljevi dodjele koncesije „ostvarivanje javnog interesa u smislu obezbijeđenja kvalitetnog funkcionisanja luke sa dovoljnim brojem opremljenih komunalnih vezova za plovila lokalnog stanovništva, osiguranje redovnog održavanja luke, unapređenje korišćenja i pružanja lučkih usluga prema propisanim standardima i povećanjebezbijednosti korišćenja luke i održavanje dubine lučkog akvatorijuma.” Cilj je i “izbor koncesionara koji posjeduje relevantno iskustvo na poslovima predmeta koncesije, organizacija administracije i upravljanje sa lukom saglasno pozitivnim propisima i standardima, te obezbjeđenje preduslova da se spriječe ili otklone posledice akcidenata na području koncesije koji mogu dovesti do zagađenja životne sredine i ugroziti bezbijednost i sigurnost plovila u luci a na osnovu primjene zakona i standarda zaštite.”
Tivat
Iako su tivatski opštinari tražili da se Kalimanj ne daje na konceisju, ili da se, ako se to već učini, lokalnoj upravi i Komunalnom preduzeću ozbezdijedi prioritet, Vlada i “Morsko dobro” u nacrtu koncesionog aktra navode da im je cilj “ravnopravnost svih zainteresovanih subjekata-ponuđača i izbor najpovoljnijeg”. Predmet koncesije na 10 plus 5 godina, je akvatorijum gradske lučice ukupne površine 19.443 kvadrata i njeni gatovi i operativna obala ukupne površine 2.526 kvadrata. Na njima ima ukupno 367 vezova za mala plovila dužine do 10 metara, te još 10 vezova za veće jahte. Obaveza koncesionara je da “prioritetno obezbijedi vezove za plovila dosadašnjih korisnika a koja su registrovana u Crnoj Gori, ispostava Lučke kapetanije Tivat i čiji vlasnici imaju prebivalište u opštini Tivat -komunalni vezovi”. Daje se i mogućnost gradnje dodatne operativne obale na istočnom dijelu ulaska u marinu, na rtu Belani gdje bi se gradili komerciujalni vezovi “kojih ne moće biti više od 10 odsto od ukupnog broja vezova u luci”.
Vlada i “Morsko dobro” traže koncesionara koji će uložiti najmanje 200 hiljada eura u unapređenje uslova za prihvaz plovila u Kalimanju na postojećim vezovim, odnosno da po mogućnosti, investirati još 130.000 do 200.000 eura u gradnju novih komercijalnih vezova. Piše i da se očekuje da budući zakupa Kalimanja od izdavanja vezova godišnje ostvari prihod ”od ne manje od 60.000 eura” i da će koncesionar biti dužan da “u mjeri mogućeg, poštuje važeće i ranije sklopljene ugovore o korišćenju vezova u luci Kalimanj”. Budući zakupac je “Morskom dobru” plaćati fiksnu koncesionu naknadu od najmanje 12 hiljada eura godišnje, plus varijabilu od najmanje 2 odsto od ostvarenog ukupnog prometa.
Trofejni stari „junkers Ju-52“ sa desetak putnika za Beograd, uz gromoglasnu buku svoja tri motora, ubrzavao je tog vrućeg popodneva niz travnatu pistu u Mrčevcu kod Tivta. Vremešna letjelica, nekadašnji njemački vojni transporni avion iz Drugog svjetskog rata koji je sada letio kao putnički avion „Jugoslovenskog aerotransporta“, odlijepio se od zemlje i tromo krenuo da se podiže u nebo iznad Boke.
Tog 18.septembra 1956., vremešna „Tetka Julka“ kako su ovom modelu „Junkersa“ tepali piloti, vođena sigurnom rukom JAT-ovog kapetana Uglješe Karanovića, polako je nakupivši visinu, zakretala sjeverno, ka crnogorskim planinama, uzimajući kurs prema Beogradu…. U tom momentu u kokpit gdje su se nalazili pilot Karanović, navigator-telegrafista Stanko Đurkan i avio-mehaničar Terzić, upao je jedan od putnika – namršteni visoki mlađi čovjek duže kose. Upravo je započela prva ikada zabilježena otmica jednog putničkog vazduhoplova u Crnoj Gori.
„Mlađi dugajlija je, iskrivljenih usta, prijetio pištoljem, čudno govoreći, kao da se rugao. Spreman je bio da mi napakosti ukoliko ne skrenem avion, da ih ga odvezao za Italiju. Odmah je izvadio pištolj i zamumlao nešto nerazumno. Prinio mi je cijev uz glavu i zapjenušao kao padavičar. Nastavio je dernjavu i pominjao je Italiju.“- opisao je kasnije te trenutke u svojoj letačkoj knjižici kapetan Uglješa Karanović. Nemajući nikakvu mogućnost da se odbrani, posada JAT-ovog „junkersa“, morala je da posluša kidnapera, U blagom zaokretu, nos aviona presmjeren je jugozapadno, prema italijanskoj obali…
„Poslije nekoliko minuta letjanja, pokušao sam da sa otmnčarem vodim mirniji razgovor, ali me je on prekinuo i drugom rukom, zarinuo mi nož ispod lijevog pazuha. Srećom sam imao kožnu jaknu, inače bih iskrvavio. Shvatio sam da sa njim nema šale. Bio sam prinuđen da ispunjavam njegove zapovjesti“- zapisao je kapetan Karanović. Njegov telegrafista Đurkan pozvao je aerodrom u italijanskom gradu Ankona.
Zgrada Aerodroma Tivat
„Na sreću su se odazvali i ja sam italijanskoj kontroli leta na aerodromu, na engleskom jeziku saopštio za slučaj i tražio da nam omoguće slijetanje. Odmah nakon slijetanja u Ankoni, dugajlija je potrčao preko putnika i sapleo se na samom izlazu iz aviona. Pomislio je da je neko pokušao da ga zadrži, počeo je izbezumljeno da viče i maše rukama, zaboravljajući da mu je sječivo i dalje u ruci. Tada je povrijedio jednog putnika kome je nanio duboku brazgotinu. Kada je otmičar napustio avion, već je bio u rukama italijanskih karabinjera.“- zapisao je epilog prve otmice aviona u Crnoj Gori pilot Karanović, koji je, nakon kraćeg zadržavanja u Ankoni gdje je povrijeđenom putniku pruženja ljekarska pomoć, svoj avion i ostale putnike vratio u Beograd. Otmičar, sitni kriminalac, lopov i nasilnik iz okoline Nikšića koji je već ranije imao dosije u jugoslovenskoj miliciji, ostao je u italijanskom zatvoru.
Prva otmica aviona u Crnoj Gori detaljno je opisana i u upravo objavljenoj knizi „Bokeljski piloti“, autora doktora vazduhoplovne krinimalistike u penziji, Vukosava Balevića iz Tivta. Zanimljivo je da je to bio prvi, od čak tri slučaja kidnapovanja aviona, posade i putnika, koji su se na tivatskom aerodromu desili za samo tri godine – 1956-1959.
„Tada na našim aerodromima nisu postojale gotovo nikakve kontradiverzione mjere i kontrole bez kakvih se danas ne može zamisliti moderan aviosaobraćaj. U avion se tada ulazilo sa kupljenom kartom kao u autobus, a priučeni milicajci nisu znali da upotrebe ni ono malo dostupne opreme, pa su putnici u avion mogli unijeti svašta – od sjekira i noževa, do vatrenog oružja, sa njime nakon toga zaprijetiti posadi, i oteti avion.“- objašnjava Balević istići da su otmičari tada najčešće bili ljudi razočarani ekonomskim životom u SFRJ, i željni da se dočepaju inostranstva i tamo zatraže politički azil.
Imajući u vidu da je tivatski aerodroma tada bio tek nešto malo više od obične ravne livade pogodne da se na nju spuste i sa nje polete mali klipni avioni koji su Tivat tri puta nedjeljno povezivali sa Beogradom, ne čudi lakoća kojom su se mogli izvesti ovakvi kriminalni akti. Pista je bila utabana travnata površina, dugačka 1.200 metara, stajanka za avione i ukrcaj i iskrcaj putnika 150 metara široka zaravan nasuta krupnim pijesjkom preko kojeg je stavljen tanki sloj asfalta, a „pristanišnu zgradu“ činio je prizemni objekat od 160 kvadrata sa par prostorija – biljetarnicom, kafanom i čekaonicom sa terasom. Pored „pristanišne zgrade“ sa južne strane podignuta je posebna prostorija sa kontrolnim tornjem visine samo 5 metara, namijenjena kontroli letjenja, dok je sa druge strane bila i zasebna manja zgrada namijenjena carinskoj službi za pregled prtljaga stranih putnika.
„Na tivatskom letilištu nije bilo nikakve ograde. Po slijetanju, avion bi se zaustavio na mjestu gdje je stajao dežurni službenik i jedna osoba bi mahala rukom da se avion zaustavi. Jedni su izlazili iz aviona, a drugi bi se pripremali da se ukrcaju. Putnici su direktno sa svojim ručnim portljagom ulazili u avion. O kontroli putnika i prtljaga se nije ni pomišljalo jer jer je mali avion nalik na autobus, statusno odgovarao javnom prevoznom sredstvu. Sve je teklo po uobičajenom redu – ukrcavanje putnika, polijetanje, drmusanje i ljuljanje do slijetanja aviona na betonsku pistu tadašnjeg beogradskog aerpdroma pod Bežanijskom kosom.“ – opisao je Balević u svojoj knizi prilike na tadašnjem tivatskom aerodromu. Za današnje ultrastroge standarde sigurnosti i bezbjednosti civilnog vazduhoplovstva prosto nezamisliva situacija iz tog vremena „romantičarske avijacije“, bila je prava pozivnica svakom malo snalažljivijem kriminalcu da bez veće muke, otme čitav jedan avion i usmjeri ga tamo gdje je on naumio.
Naredna, druga po redu otmica aviona sa aerodoma Tivat desila se 12.oktobra 1957. JAT-ov „douglas DC-3“ sa 13 putnika poletio je iz Tivta ka Zagrebu, da bi nakon 20-tak minuta, kada je avion nadlijetao radio-far Gacko u BiH, dvojica putnika- krupnih brkajlija, upala u pilotsku kabinu. Aviomehaničar Tujkovski nije uspio da ih zaustavi, pa su kidnaperi prislonili cijev pištolja na glavu pilota, iskusnog kapetana Kamšeka. Zaprijetili su mu da će ga ubiti ako ih ne posluša, a drugi otmičar je iz nogavice svojih pantalona izvukao skrivenu kratku sjekiru i mašući njome, priprijetio da će polupati sve instrumenet u kokpitu, ukoliko posada odmah ne skrene avion i usmjeri ga ka Italiji. Pilot je morao da ih posluša, okrenuo je DC-3 ka jugozapadu i kontaktirao italijansku kontrolu leta u Barleti koja mu je prvo naložila da kruži iznad Jadrana u blizini tog grada, a potom mu i odobrila slijetanje na aerodrom u Bariju. Tamo su otmičari napustilio avion, a italijanske vlasti su ih sprovele u logor za političke azilante.
Treća otmnica aviona sa aerodroma Tivat zbila se 28.juna 1958. JAT-ovim „iljušinom Il-14P“ za lijim je komandama bio iskusni kapetan Milorad Tošić, iz Tivta je za Beograd krenulo 15 putnika, među kojima i petoro djece. Neposredno nakon što je avion i iz faze penjanja prešao u horizontalni let, u kokpit je ušao visoki, koščati mladič duže kose sa radničkim kačketom na glavi. Neznanac je u potiljak pilota upro otvor hladne metalne cijevi i grubim glasom, prijeteći mu smrću, naredio Tošiću da avion okrene ka Italiji. Napetost je trajala sve dok italijanska kontrola leta jugoslovenskom „iljušinu“ nije dala odobrenje za slijetanje u Bari. Otmičar se tada malo opustio i kapetanu Tošiću ispričao da mu je namjera da otputuje u daleku zemlju zapadne Evrope gdje je imao rođaka. Inače, bio je radnik tivatskog Arsenala i prethodno se sa dvojicom drugova iz Kotora i Risna, takođe nezadovoljnih teškim poslijeratnim životom u Jugoslaviji, dogovorio da otmu avion iz Tivta i tako prebjegnu u Italiju. Drugovi mu se nisu pojavili na aerodromu u zakazano vrijeme, ali on nije odustao od nauma i sam je oteo JAT-ov avion. U tome mu je pomoglo prethodno iskustvo sa služenja vojnog roka gdje je bio „plavac“ – pripadnik Ratnog vazduhoplovstva. Po slijetanju u Bari, otmičar je izašao iz aviona i mirno se predao italijanskoj polciciji. Dok su ga odvodili, prišao je lijevoj strani kokpita JAT-ovog aviona i uljudno zamolio kapetana Tošića da otvori bočni prozor. Kada je ovaj to učinio, kidnaper mu je prijateljski pružio ruku i pokazao da je u njoj držao samo metalnu cijev – muštiklu stare izrezbarene lule svog djeda, a ne pištolj…
ĆUTALO SE O OTMICAMA
U bivšoj Jugoslaviji se u periodu od 1949. do 1981. desilo ukupno 10 otmica putničkih aviona. Zbog političko- bezbjedonosnih razloga, gotovo sve one u tim su vremenima ostale nepoznanica za širu javnost bivše države. Jedini izuzetak bila je posljednja, deseta po redu otmica kada su kidnaperi 25.septembra 1981. oteli JAT-ov „boeing B-727“ na liniji Titograd- Dubrovnik-Beograd, pokušavajući da se domognu Južnoafričke Republike. Otmica koja je propala zahvaljujući snalažljivosti i dobroj reakciji dijela putnika koji su inscenirali pravu malu diverziju , kada je „boing“ nakon višečasovne drame, kasnije sletio u Larnaku na Kipru. Policija uhapsila je četvoricu otmiučara, a informacija da je otet veliki putnički avion sa 108 ljudi, među kojima je bio i kompletan fudbalski tim titogradske „Budućnosti“, poznati glumc Mihailo Miša Janketić i narodni heroj, general Milan Šijan, nije se ioak mogla sakriti od jugoslovenske javnosti.
Hrvatsko građansko društvo Crne Gore (HGDCG) prigodnom svečanošću proslavilo je petnaestu obljetnicu postojanja i rada u subotu u Kotoru.
Na svečanosti u velikoj sali Kulturnog centra “Nikola Đurković” održano je muzičko veče na kome su nastupili klape Bisernice Boke i Incanto, sastavi Poly & Lungomare, Tri kvarta i klapa Poklisari iz Dubrovnika i mandolinski sastav HGD-a “Tripo Tomas”.
Brojne goste i zvanice pozdravio je predsjednik Društva Marijo Brguljan, koji je podsjetio na ratana vremena 1991.godine, težak položaj Hrvata u Crnoj Gori, iseljavanje, ali i javljanje ideje da se formira društvo koje bi imalo polivalentnu zadaću u djelovanju u domenu društvenih djelatnosti i kulture. Tako je 23. juna 2001 . godine formirano HGD CG sa ciljem očuvanja duhovne i kulturne baštine Hrvata u Crnoj Gori, kao i promovisanju, unapređivanju i izgradnji pluranih vrijednosti društva kojem hrvtska nacionalna manjina pripada.
„Društvo je za svojih petanest goduna imalo preko 1300 aktivnosti, relizovalo preko 600 projekata. Neki projekti zavrjeđuju pažnju. Formirali smo časopis „Hrvatski galsnik“ i do danas izdali 140 brojeva, izdali preko 18 knjiga i monografija, utemeljili hrvatsku nastavu u Crnoj Gori, realizirali projekat „Bokeljska priča“ koji je ispričana u Zagrebu, Dubrovniku, Rijeci, Omišu, Podgorici. Obnovili pučku svečanost „Tripundanska veče“ osnovali Mandolinski orkestar „Tripo Tomas“, tradicionalno organiziramo Božićne koncerate u gradovima Crne Gore gdje žive Hrvati…“ – kazao je između ostalog Marijo Brguljan predsjednik HGD CG.
On je podsjetio na brojna priznanja i nagrade koje su dobili članovi Društva, kao i na neophodnost riješavanja dugogodišnjeg problema, uslova za rad – prostora.
Proslava 15.godina HGD
Kotorski biskup mons. Ilija Janjić ovom prigodom uručio je medalju povodom 850 godina posvećenja katedrale Svetog Tripuna, koju je primila urednica „Hrvatskog glasnika“ Tijana Petrović, za informisanje javnosti o proslavi jubileja i svih svetkovina.
Proslava 15.godina HGD
Na svečanosti su dodjeljene zahvalnice pojedincima koji su doprinjeli razvoju HGD.
Branko Lukovac prvi ambasador Crne Gore u Hrvatskoj u svom obraćanju prisjetio se uspostavljanja prvih diplomatskih veza i doprinosu HGD-a na stvarnju kulturnog mosta između dviju država. U ime počasnih članova društva iz Dubrovnika prigodan poklon uručio je bivši dožupan Dubrovačko-neretvanske županije Miše Galjuf.
Hrvatsko građansko društvo Crne Gore osnovano je 2001. godine i nevladina je i neprofitabilna udruga koja okuplja Hrvate, sa svrhom očuvanja i promoviranja kulturne baštine Hrvata u Crnoj Gori kao autohtonog naroda.
Društvo ima svoje podružnice u Kotoru, Tivtu, Podgorici, Baru i Herceg Novom.
Bez obzira što je nerodna godina za maslinu, dvodnevna XV Maslinijada danas je u Starom Baru otvorena u tradicionalnom vedrom duhu i uz veliki broj posjetilaca sa svih strana Crne Gore.
Goste su na otvaranju pozdravili Danijela Stolica iz Ministarstva poljoprivrede i gradonačelnik Bara dr Zoran Srzentić koji je otvarajući Maslinijadu istakao da je ovo „značajna svetkovina cijele regije koja nas okuplja oko svetog drveta masline“.
„Tu su kolege maslinari iz Albanije i Hrvatske, stigli su nam autobusi i sa Cetinja, iz Nikšića, prvi put i iz Plava… Cijela Crna Gora je danas u Starom Baru. Gosti imaju šta da vide, na 55 štandova izlažu maslinari, na 40 štandova su drugi tradicionalni proizvodi i specijaliteti barskog kraja“, rekao je Suljo Mustafić, predsjednik NVO Maslinijada, jedan od osnivača ove fešte.
Prilazi Starom Baru bili su blokirani automobilima još od devet sati, iako je fešta zvanično otvorena u 11 sati. Posjetioce su koštanji, mandarine, limuni, pomorandže… sačekivali na improvizovanim uličnim štandovima još prije Museuma i pjace, odakle su počinjali „zvanični“ štandovi sa maslinama.
Maslinovo ulje je prodavano od pet eura za pola litra, do deset eura za 0,75 litara i 12 eura za litar, pa i više. Soljene masline su išle od četiri do pet eura. Za najljepši štand prvu nagradu je dobila Ekonomsko-ugostiteljska škola, drugu i treću Aco Markolović i Sadija Dapčević. Ćazim Alković, predsjednik Društva maslinara Bara koje je sa NVO Maslinijada i Opštinom Bar organizovalo feštu, uručio je specijalnu nagradu poznatom barskom privredniku Ljubu Kočoviću za doprinos razvoju maslinarstva.
Za svoje maslinjake i zasade u različitim kategorijama nagrađeni su Nermin Kalamperović, Bećir Arabelović, Emin Useinović i Redžep Kolar, a nagrade su dali i Fondacije „Miodrag Mili Martinović“ i „Vlado i Seka Božović“.
Izložba „Narednik Oliv Kelso King: Australijanka u srpskoj vojsci” u organizaciji Pomorskog muzeja Crne Gore i ambasade Australije biće otvorena u ponedjeljak 5. decembra u palati Grgurina u Kotoru.
Izložbu će u 19 sati otvoriti Julija Fini, ambasadorka Australije. Na izložbi će govoriti Radojka Abramović, muzejska savjetnica.
U muzičkom dijelu programa nastupiće flautistkinja, prof. Angela Mijušković.
U sklopu Trećeg Dubrovačkog zimskog festivala sinoć su ispred crkve Svetog Vlaha nastupili Tomislav Bralić i klapa Intrade, miljenici dubrovačke publike koja je s njima otpjevala cijeli repertoar.
Klapska pjesma Intradi još jednom je osvojila prepuni Stradun.
Nastup Intradi tek je uvod u seriju blagdanskih koncerata petkom na kojima će sudjelovati Prljavo kazalište, Jinx, Neno Belan i Fiumensi i Natali Dizdar.
