Turistička organizacija Tivat u ponedjeljak 18.jula sa početkomu 21 sat, u hotelu “Pine” organizuje drugu po redu gastro-feštu iz ciklusa “Ljeto dobrog ukusa”.
Uz specijalitete mediteranske kuhinje po promotivnim cijenama, biće priređen bogat zabavni program u kojem će učestvovati muzički sastav “Poly & Lungomare”, klapa “Incanto” i KUD “Boka”.
Zvijezde završne večeri je bio bend Hurts koji je nastupio pred 27 hiljada ljudi na Jazu
Sea Dance festival je za tri dana posjetilo oko 80 hiljada posjetilaca, saopštili su organizatori.
Zvijezde završne večeri je bio bend Hurts koji je nastupio pred 27 hiljada ljudi na Jazu.
Festival je zatvorio legendarni DJ Džef Mils, nastupom na Dance Paradise bini. Prethodnih dana su nastupili i Skrillex, Stereo MCs, Sister Bliss…
Preko 20.000 turista iz 50 zemalja svijeta
“Više od 20.000 stranih turista iz preko 50 zemalja, uz čak 200 međunarodnih i regionalnih predstavnika medija boravili su u Crnoj Gori radi ovogodišnjeg, trećeg Sea Dance festivala koji se održao od 14. do 16. jula”, naveli su organizatori.
Najveći broj posjetilaca ove godine došlo je iz zemalja Zapadne Evrope i većini je ovo bio prvi put da posjete Crnu Goru. Pored gostiju iz Velike Britanije, Holandije i svih zemalja u okruženju, ove godine pojačano su došli gosti iz Grčke, Turske, Rusije, Poljske, Australije, Francuske i Španije, zaključuju organizatori.
„Evo stižu ribari!“- uz osmijeh se, spustivši dvogled kojim je do tada posmatrao horizont sjeverno od svog admiralskog broda – moderne oklopnjače „Re d`Italia“, svojim najbližim saradnicima obratio italijanski admiral, grof Karlo Pelion de Persano. U susret moćnoj floti pod Persanovom komandom koja je već više od 24 sata opsjedala ostrvo Vis, tog 20.jula 1866 godine rano ujutro, punom parom plovila je mnogo manja, slabije naoružana i tehnički inferiornija austro-ugarska ratna flota. U odbranu Visa koji samo što nije bio pao u ruke Italijana, stizala je gotovo kompletna austro-ugarska mornarica, predvodjena mladim i energičnim kontraadmiralom, grofom Vilhelmom fon Tegethofom, jednim od najvećih austro-ugarskih pomorskih heroja i taktičara. Na njegovom admiralskom brodu, oklopnjači „Erzherzog Ferdinand Max“, komandant je bio kapetan bojnog broda Maksimilijan Daublebski fon Šternek. Upravo je taj čovjek, nekoliko decenija kasnije, na obali Tivatskog zaliva u Krašićima, podigao crkvu koja je danas živo svjedočanstvo i poveznica ovog kraja sa najvećom pomorskim bojem na Jadranu – Viškom bitkom, čija se 150-ta godišnjica navršava u srijedu.
Ključni trenutak bitke desio se kada je Šternek u žaru borbe, oklopljeni pramac svog broda usmjerio na italijansku oklopnjaču i komandni brod “Re d Italia” i u maniru bitaka koje su vodili antički i srednjevjekovni pomorci, vozeći svom snagom, udario italijanski brod. Oštri podvodni dio pramca austrijske oklopnjače zario se u trup “Re d Italia” i napravio veliku rupu, pa je italijanski brod potonuo za samo par minuta uz velike ljudske žrtve. Ubrzo su Austrijanci potopili i italijansku oklopnjaču “Palestro”, pa su se Persanovi brodovi u neredu povukli sa bojišta, a Tegethof odnio pobjedu koja je uništila snove Italijana o zauzimanju istočne obale Jadrana. Zbog svojeg herojstva u bici kod Visa, Šternek biva odlikovan ordenom viteškog krsta Reda Marije Terezije, jednim od najvećih austrijskih priznanja.
U istoriji ratovanja na moru Viška bitka ostala je zabilježna kao prvi u svijetu direktan sukob tada novih, metalnih oklopljenih brodova, pogonjenih strojevima na paru. Prethodno su se ratovi na moru vodili drvenim jedrenjacima kojih je na austrougarskoj strani bilo dosta i 1866 kod Visa. Ta bitka, osim što je bila ogroman tehnološki korak napred u vođenju rata na moru, bila je od presudne važnosti za istoriju istočne obele Jadrana onakvu kakvu je poznajemo danas. Da je ishod ove bitke u kojoj su pobijedili Austrijanci bio drugačiji, cijeli Jadran bi postao „Italijanski zaliv“, a obala koju su naseljavali južnoslovenski narodi, postala bi dio Italije. Spomen na ovaj istorijski događaj od prije 150 godina, na obali u starom dijelu naselja Krašići kod Tivta, čuva mjesna crkva Bokeških mučenika.
Naime, njen ktitor je bio tadašnji admiral Maksimilijan Daublebski fon Šternek koji je 1883. preuzeo dužnost komandanta Carske i Kraljevske Ratne mornarice Austro.Ugarske, a 1889. je u Tivtu podigao novi pomorski Arsenal kao okosnicu buduće velike austro.ugarake ratne baze u zalivu Boke. Osim čisto vojnih objekata, admiral se brinuo se i za zdravlje duhovno i tjelesno, svojih podredjenih pa je tako pored ostaloga, Šternek bio i inicijator gradnje velikog Mornaričkog, danas Gradskog parka u Tivtu- jedne od najvećih i najbogatijih botaničkih bašti na Jadranu, a lično je finansirao gradnju nove crkve posvećene Bokeljskim mučenicima u Krašićima. Publicista i istraživač bokeljske prošlosti Vasko Kostić piše da su Krašići bili prvobitno planirana lokacija za izgradnju Arsenala, te je crkva Bokeljskih mučenika ovdje izgrađena kao izraz potrebe da taj brodograđevni kompleks ima svog patrona – odnosno sveca zaštitnika, a crkva se ujedno koristi za vjerske obrede radnika.
Nakon što je 1889. tadašnja Općina Tivat jednoglasno mornarici poklonila zemlju za izgradnju Arsenala u Tivtu izmedju rtova Seljanovo i Pakovo, odustalo se od izgradnje brodogradilišta u Krašićima, ali je tamo ostala nova crkva čija je izgradnja bila u već podmakloj fazi. Odlukom admirala Šterneka crkva je posvećena maloj braći-ranohrišćanskim bokeljskim mučenicima Petru, Andriji i Lovrijencu, a konačno je završenatek 1901. Karakteriše je vrlo lijep mermerni reljef iznad portala širine 140 i visine 85 centimetara sa predstavom iz pomorske bitke kod Visa- momentom potonuća oklopnjače “Re d Italia” nakon sudara sa Šternekovim brodom. Uz to, uklesan je i tekst na latinskom jeziku čiji prevod glasi: “Ovaj hram, posvećen svetim mučenicima Petru, Andriji i Lovru, brigom i nastojanjem preuzvišenog slobodnog barona Maksimilijana Daublebskog fon Šterneka, pobjednika nad komandnim brodom “Re d Italia”, vrhovnog zapovjednika preslavne austro-ugarske pomorske flote, godine Gospodnje 1897, nad temeljima je uzdignut”. Šternek neće doživjeti da vidi kraj izgradnje svog zavještanja u Krašićima jer je umro 5.decembra iste godine. Crkvu je završio njegov nasljednik na mjestu komandanta Ratne mornarice Austro-Ugarske, admiral Herman fon Spaun, i ona je posvećena 1901 godine.
Malo ljudi u Tivtu i Boki znaju za priču koja stoji iza male i skladne kamene crkve u Krašićima, a reljef i natpis na njenom pročelju podsjećaju na herojstvo učesnika Viške bitke 1866 – one “ribare” kako ih je prezrivo nazvao italijanski admiral Persano, aludirajući na činjenicu da su preko 80 posto posada austro-ugraksih brodova kod Visa prije 150 godina, činili pripadnici južnoslovenskih naroda – naši ljudi iz Istre, Like, Dalmacije i Boke Kotorske.
Među njima najviše se istakao Prčanjanin, kapetan fregate Marko Florio koji je komandovao drvenom parnom korvetom „Erzherzog Friedrich“. Korveta je u bici pretrpjela brojne pogotke italijanskih topova, a jedna teška granata je brod probila ispod vodene linije. Uprkos teškim oštećenjima i opasnom prodoru vode u brod, Florio je “Erzherzog Friedricha” zadržao u borbi, ne prestajući da iz svojih slabijih topova manjeg dometa, granatama zasipa neprijatelja. Zanimljivo je da je kao kormilar na Tegethofovom brodu pod zapovjedništvom Šterneka, tada službovao i Dobroćanin Đuro Dabinović, čiji je potomak Slavko Dabinović danas bibliotekar Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru.
Njima i brojnim drugim Bokeljima i ostalima sa istočne obale Jadrana, “ljudima od čelika na brodovima od drveta” što su se 20.jula 1866 borili pod Visom, u zavičaju jedini spomenik je reljef i posveta nad ulaznim vratima crkve Bokeških mučenika u Krašićima.
Iz Jedriličarskog kluba „Lahor“ pozivaju na 14. međunarodnu jedriličarsku regatu Fašinada Cup, za klase krstaš, hobbie cat, blu 26 i ojedrene barke, koja će bit održana 21. i 22. jula.
Preliminarne prijave za regatu primaju se on-line do 20. srpnja.
Registracija takmičara obavit će se 20. jula od 16 do 19 sati u PMYC (Dom Vojske) u Tivtu, kao i 21. jula od 9 do 11 sati na glavnom gradskom trgu u Perastu.
U sklopu Kotor Arta, danas počinje “Pjaca od filozofa” okruglim stolom “Od NSA do Sjeverne Koreje” u kinu “Boka” u 19 sati. Govoriće Maja Pelević, Angela Rihter, Andrej Nikolaidis, a moderator će biti Srećko Horvat.
Nakon vrlo uspješnog prošlogodišnjeg izdanja Pjace od filozofa posvećenog ljubavi, ove godine se KotorArt Pjaca od filozofa okreće promišljanju tehnologije i nadzora. U posljednjih nekoliko godina najveće tehnološke kompanije današnjice, od Googla do Appl-a, prije svega ulažu u razvoj vještačke inteligencije, virtuelne realnosti i besmrtnosti.
Savremeni život potpuno je nezamisliv bez mobilnih telefona, interneta i društvenih mreža – naši su neuroni neprestano i stalno konektovani. Uz penetraciju tehnologije u sve predjele naših života, istovremeno smo svjedoci ukidanja privatnosti i razvoja apsolutnog nadzora u odnosu na kog i Orvelova predviđanja zvuče kao bajke za djecu. Na međunarodnom filozofskom simpozijumu pod nazivom Budućnost je ovdje: tehnologija i nadzor učestvovaće neki od najzanimljivijih teoretičara, ali i praktičara tehnologije, sa ciljem zajedničkog propitivanja budućnosti u kojoj se već nalazimo.
Na hercegnovskoj rivijeri odmaraju 24 552 gosta ili 1,5 odsto više nego lani u isto vrijeme, saopštili su iz TO Herceg-Novi.
U domaćoj radinosti boravi 18.924, u hotelima i hostelima 5.285 .
Hoteli bilježe bolju popunjenost za 19 odsto čemu je doprinjelo i nedavno otvaranje hotela Park u Bijeloj.
Do prije dva dana lijepo vrijeme, ali i blagovremena promocija uticala je na bolju popunjenost u kampovima u kojima borave 343, uglavnom inostrana gosta. To je za 7,5 odsto više nego na današnji dan prošle godine.
Iako statistika kaže da je u na hecegnovskoj rivijeri više gostiju nego lani, izdavaoci privatnog smještaja su nezadovoljni posjetom, a trgovci i ugostitelji prometom.
Jadransko more zbog svojih brojnih prirodnih ljepota prava je ronilačka poslastica, ali pri tome nikako ne smijemo zanemariti činjenicu da privlačnosti jadranskog podmorja uvelike doprinose brojne olupine koje Jadran krije u svojim dubinama. Stoga smo vam pripremili popis hrvatskih “željeznih mamaca” za ronioce – piše www.scubalife.hr
• Baron Gautsch
Popis nismo slučajno započeli ovim wreckom kojeg zovu i “jadranski Titanic”. Olupina parobroda Baron Gautsch vjerojatno je najpoznatije jadransko odredište za wreck divere. Potonuće ovoga broda tragedija je koja je u vodeni grob odvukla stotine ljudi, ali unatoč toj morbidnosti, ne može se poreći ljepota ovoga ronilačkog odredišta smještenoga kraj obala Rovinja, točnije šest nautičkih milja jugozapadno od svjetionika Sv. Ivan na Pučini. Baron Gautsch nazvan je prema barunu Paulu Gautschu von Frankenthurnu koji je na kraju 19. stoljeća bio ministar obrazovanja, kasnije premijer i ministar unutarnjih poslova Austro-Ugarskog Carstva. Izgradilo ga je Gourlay Brothers & Co. Ltd. brodogradilište u Dundeeju u Škotskoj, a bio je opremljen s tri parna motora koja su pokretala njegove brončane propelere dosežući 4600 konjskih snaga. Imao je ukupnu duljinu od 84,5 metra i širinu od 12 metara, a prilikom izbijanja Prvog svjetskoga rata iznajmila ga je Austro-ugarska mornarica (17. jula 1914.) i iskoristila ga da preveze pojačanja do Kotora. Nakon što je prijevoz pojačanja završio, brod je vraćen Lloydu u Kotoru 11. avgusta 1914. Ali, prije nego je vraćen, brod je bio u Trstu gdje je brodski časnik prisustvovao sastanku u sjedištu pomorskog okruga tijekom kojeg je obaviješten da će, kao zaštita luci Pula, biti postavljena minska polja i dane su mu upute kako da ih zaobiđe. Pismeni dokazi o minskim poljima su bili zabranjeni od strane vojnih vlasti zbog tajnosti. Oko 11 sati 11. avgusta 1914. Baron Gautsch je otišao iz luke Veli Lošinj prema Puli. Od Lošinja do Pule brod je bio pod zapovjedništvom prvoga časnika Luppisa. No, on je napustio most bez kapetanova dopuštenja radi ručka s putnicima iz prvoga razreda te je predao drugom časniku Tenzeu zapovjedništvo. Njegov kurs je bio prema sjeveru, ali mnogo bliže obali nego su to naredile vojne vlasti. Sedam nautičkih milja od Brijunskih otoka u 14:50 parobrod je naišao punom brzinom na prijateljsko minsko polje koje su upravo položili minopolagači. Minopolagač Basilisk odaslao je signale upozorenja, no Barun Gautsch nije na njih reagirao. Preživjeli su bili svjedoci kaosa koji je izbio kad je brod primio prvi smrtonosni udarac. U brod je voda ulazila veoma brzo i nagnuo se na lijevu stranu tom brzinom da čamci za spašavanje na desnoj strani nisu mogli biti korišteni. Potonuo je za šest minuta. Najmanje 177 osoba, među kojima mnogo žena i djece, utopilo se ili ih je ubilo goruće teško ulje koje se razlilo iz spremnika, a 148 putnika i 31 član posade spasili su austro-ugarski razarači Csepel, Triglav i Balaton koji su požurili u pomoć iz Pule. Izvori govore da je posada pokušala spasiti samu sebe, ne brinući za žene i djecu među putnicima.
Što se tiče samoga urona, spuštajući se u dubine, prvo što ronioci opaze je gornja paluba na 28 metara, a brod leži uspravno na pjeskovitom dnu na dubini od 40 metara. Obilazak broda najbolje je započeti od krme preko gornje palube prema provi. Nakon vanjskoga obilaska broda, jako lijep osjećaj boravka u olupini dobije se ulaskom u gornju palubu gdje je ostao čelični kostur, zbog efekta ravnomjernog osvjetljenja sa svih strana. Taj prostor je prostran i nije posebno zahtjevan za naprednije ronioce. Trup je dobro očuvan, no na sredini lijeve strane broda može se zapaziti velika rupa koju je prouzročila eksplozija mine. S obzirom na vrlo dobru uščuvanost broda radi se o iznimno zanimljivom ronjenju. Vidljivost je promjenjiva kao i morske struje koje mogu biti i vrlo jake. Baron Gautsch sada je mjesto na kojemu su mnoge biljne i životinjske vrste našle svoj dom. Skupine gira, ugotica, modraka, crneja iznad broda, a na palubi škrpine, šarazi, strigljači, razni koralji, plaštenjaci i spužve čine ovaj brod ugodnim staništem mnogih podmorskih stanara. Brod je inače upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i dopušteno je roniti samo s autoriziranim ronilačkim centrom.
• Coriolanus
I dok je prvi brod s našega popisa potopljen na početku izbijanja Prvog svjetskog rata, drugi wreck na našem popisu svoj vodeni grob pronašao je krajem Drugog svjetskoga rata, a također se nalazi u istarskim vodama, ovaj put u novigradskom akvatoriju. Radi se o ratnom brodu Britanske kraljevske mornarice iz klase Shakespeare, odnosno minolovcu koji je bio težak 554 tone, dugačak 46 metara i širok 8,5 metara, dok je posada brojila 35 ljudi. Prema britanskim podacima Coriolanus je bio porinut 2. rujna 1940. godine, a potopljen je minom 5. svibnja 1945. godine. Po nekim informacijama HMS Coriolanus je bio i brod za obavještajne zadatke. U toj ulozi sudjelovao je u dvjema savezničkim pomorskim operacijama: u sjevernoj Africi 1942. godine i prilikom iskrcavanja na Siciliji 1943. godine. Navodno je i njegovo prisustvo u sjevernom Jadranu 1945. godine bilo sa zadatkom prisluškivanja radio-veza nove jugoslavenske vlasti. Poznato je da su Nijemci tijekom posljednje dvije ratne godine, kako bi spriječili nadiranje i prodor savezničkih ratnih snaga prema sjevernom Jadranu, položili nekoliko tisuća morskih mina na sva ključna strateška mjesta, ispred luka i kanala, ali i na otvorenom moru ispred istočne obale Istre. HMS Coriolanus je minolovkama, koje je teglio za sobom pomoću čeličnog užeta, radio na uspostavljanju neophodnog pomorskoga prometa sve do kobnoga dana 5. svibnja 1945. kada je šest nautičkih milja zapadno od Novigrada naišao na minu. Eksplozija koja je uslijedila napravila je veliko oštećenje na trupu i brod je vrlo brzo potonuo. Wreck Coriolanus leži uspravno na pješčanom dnu na dubini od 17 do 29 metara. U jednom je dijelu i duljine pedesetak metara, širine osam metara, a trup je čitav. Pramčani dio je dobro sačuvan i na njegovom “kaštelu” se vide sidrena vitla i lanci sidara koji su još uvijek na svojem mjestu. Oplata glavne palube između kaštela i zapovjedničkog mosta sva je rastrgana od eksplozije. Kroz nju se vidi i velika rupa u desnom boku na mjestu gdje je eksplodirala mina. Na palubi je i danas pričvršćen jedan rezervni plovak, dio uređaja za traženje mina. Na krajevima kaštela, skoro uz rub palube, nalaze se dva okrugla postolja s protuzračnim topovima Oerlikon od 22 milimetra. Gornja paluba je cijela i na njoj su ostaci zapovjedničkog mosta. Usprkos debelim naslagama mrtvih školjki, koje ponegdje sežu u visinu i do pola metra, moguće je proći bočnim prolazima s obje strane nadgrađa ispod gornje palube. Tu se vide razni ulazi u potpalublje, ali zbog zamućenosti i uskih prolaza ne savjetuje se ulazak u te prostorije. Imajući u vidu da prilikom ronjenja ronioci ispuštaju mjehuriće koji u dodiru s olupinom potpomažu stvaranje korozije, izbjegava se ulazak u olupinu. U prolazima se stalno zadržavaju jata riba, najčešće pišmolja, ali se mogu naći i velike tabinje, hlapovi, ugori, škarpine i velike ribe koji su česti stanovnici olupina. Dugo godina je najpoznatiji stanovnik Coriolanusa bio veliki ugor Igor, ljubimac svih ronilaca i glavna zvijezda raznih snimki s ove lokacije.
• Elhawi Star
Ova olupina novijeg je datuma, iz 1982. godine, ali zbog toga ne gubi na svojoj privlačnosti. Dapače, iako nema tako “moćne” priče kao neki drugi wreckovi s ovoga popisa, Elhawi Star vrlo je atraktivan ronilački wreck, a prizor 100 metara dugoga broda, a leži na boku, uistinu je impresivan. Ova olupina nalazi se nedaleko riječke luke, okićena davno izgubljenim mrežama i prekrivena naslagama školjki i morskoga raslinja, na dubini od oko 40 metara. Brod je izgrađen 1957. godine, a u svojoj povijesti promijenio je nekoliko vlasnika kao i imena. Možemo reći da je Elhawi Star potonuo isključivo zbog ljudske gluposti (doduše, i ratni wreckovi su simbol ljudskog ludilu, i slobodno možemo reći: pomanjkanja razuma) jer je uzrok stradanja bio neravnomjerno raspoređen teret. Ovaj motorni trgovački brod iz Saudijske Arabije potonuo je jednog mirnoga jesenskog dana, 12.10.1982. godine ispred luke Baroš. Naime, ubrzo po izlasku iz luke, poslije samo nekoliko stotina metara plovidbe, brod se počeo nekontrolirano naginjati na desnu stranu. Voda je ubrzo počela nadirati u tovarni prostor, a brod je, naočigled mještana i posade, nestao s površine za nešto malo manje od pola sata. Nije bilo stradalih, a članovi posade su se morali brzo evakuirati tako da nisu uspjeli ponijeti svoje osobne stvari. Danas, ova impresivna, 100 metara duga olupina leži desnim bokom na dnu. Poklopci tovarnoga dijela su davno nestali pa je teret, koji se sastoji od mnoštva paketa keramičkih pločica, izložen pogledima ronilaca. Zbog nestabilnoga tereta ne preporučuje se ronjenje kroz ovaj dio broda. Na pramcu se vidi veliko sidro, a na krmi ogromni četverokraki propeler. Olupina nije devastirana u cijelosti, a ulazak je moguć u komandni most gdje se ima rijetka prilika vidjeti skoro sve instrumente, ali i metalno kormilo. Nastanjuju je velika jata raznovrsnih riba, a slično kao i Coriolanus nekada, i Elhawi Star ima svoga domaćima u obliku ugora veličine preko dva metra. Maksimalna dubina je 42 metra pa je lokacija preporučljiva samo roniocima s višim certifikatima.
• Lina
Jedna od najposjećenijih jadranskih olupina wreck je talijanskog trgovačkoga broda Lina, koji je potopljen 1912. godine za vrijeme jake snježne oluje u blizini rta Pečenj na otoku Cresu. Lina je bila čelični parobrod izgrađen 1879. u britanskom Newcastle-u , a u to vrijeme parobrodi od čelične konstrukcije predstavljali su veliki napredak u pomorskom transportu u odnosu na jedrenjake. Glavna paluba je bila izgrađena od drveta, kao i palubni dio od pramca do krme, s komandnim mostom smještenim na sredinu palube. Ovaj brod nekada je plovio čitavim Mediteranom sve do sjeverne Europe pod imenom “Ville de Namour”, a poslije i “Nueva Estramadura”, prevozeći ulje, ugljen i vino, a 1901. prodan je Vicenzu Granati, talijanskom brodovlasniku. Na posljednje putovanje brod je krenuo iz Rijeke 14. siječnja 1914. godine natovaren sa 720 tona drveta, pod komandom kapetana Giuseppe Cicconardija. Napredovali su veoma sporo zbog loših vremenskih uvjeta, a kod prolaza Vela Vrata između Cresa i obale Istre magla je bila toliko gusta da je posada u potpunosti izgubila orijentaciju. Nevrijeme je Linu nanijelo na stjenovite obale što je bilo fatalno. Nakon toga je oko pola stoljeća ležala mirno na dnu, a 60-tih godina roniocima su je “otkrili” ribari kojima su se na toj lokaciji često kidale mreže. Olupina leži na pješčanom, ali vrlo strmom dnu tako da se vrh pramca nalazi na 20-ak, a kormilo na 55 metara dubine. Zbog toga, Lina je pomalo podvojena ličnost jer brojni ronioci, koji mogu doći do vrha olupine, čine je jednom od najposjećenijih olupina, a s druge strane, da bi se ispitala čitava, potrebno je imati napredne ronilačke certifikate i puno iskustva. U svakom slučaju, i da imate samo open water certifikat, Lina je impresivan prizor i na tih 20 metara, pogotovo odrađujete li zaron s obale. Tada imate pogled na pramac koji se pojavljuje pred vama.
Drvena paluba ovog 70-metarskoga broda i komandni most su uništeni, zato se jasno vidi unutrašnjost, teretni prostor koji je prekriven ribarskim mrežama, glavni kotao i parni uređaji. Na dimnjaku je još vidljivo slovo “G” koje predstavlja logo Adriatic kompanije i porodice Granato. Vidljivost na lokaciji je dobra, ali značajno varira jer se olupina nalazi u kanalu gdje su vremenske prilike sklone brzim promjenama. Na 30 metara dubine nailazi se na pramčani jarbol koji još uvijek stoji uspravno, dok su zapovjedni most i strojarnica na 40 metara dubine. Propeler se nalazi na 55 metara dubine i jasno je da do njega mogu samo oni s puno iskustva i primjerenom opremom. Kao i većina wreckova, i Lina je danas stanište biljaka i životinja.
• Peltastis (Grk)
Ovaj grčki teretni brod duljine 60 metara ima vrlo zanimljivu priču vezanu uz svoje potonuće. Peltastis, inače porinut 1952. godine, svoj morski grob našao je nadomak mjesto Šilo na Krku. U noći između 7. i 8. siječnja 1968. godine bilo je veliko nevrijeme, a ovaj teretnjak tada je ukrcavao drvo u luci Jurjevo kod Senja. Zbog najavljenog nevremena i bure, koja na tom području može dostići brzinu od preko 150 kilometara na sat, napustio je u popodnevnim satima 7. siječnja Jurjevo i krenuo prema Rijeci u potrazi za sigurnijim sidrištem. Već se počeo spuštati mrak i počela je padati susnježica kada se brod s dva sidra usidrio na sidrištu Pazduhovo, 200 do 300 metara ispred Dramlja. No, nakon što se vjetar pojačao ni sidra, niti puna snaga brodskih motora nisu se mogli suprotstaviti jakom vjetru i naletima valova. Peltastis je, odnesen morem, krmom udario u hridi otoka Krka te je prodor mora u utrobu broda bilo nemoguće zaustaviti. Od 12 članova posade spasila su se četvorica, a u idućih nekoliko dana pronađena su tijela sedmorice mornara. Posljednji član posade, kapetan Theodoros Belesis proglašen je nestalim. Ronioci, koji su u to vrijeme ronili na olupinu, tvrde da su vidjeli čovjeka kako je nagnut uz navigacijski stol u uspravnom položaju. Iako se u početku to činilo kao izmišljotina, podvodnim snimkom to je potvrdio austrijski turist Franz Mitznneg, a potvrđeno je da je taj čovjek kapetan Theodoros Belesis. Pretpostavlja se da je, ne želeći da napusti brod koji tone, naredio posadi da ga zaveže za komandni most. Brod je na dnu mora inače još uvijek u jednom komadu i leži na dnu u uspravnom položaju. Vrh jarbola se nalazi na samo šest metara ispod površine, a najveća dubina, na kojoj se nalazi dio broda, je 32 metra. Iskusniji ronioci mogu prolaziti kroz komandni most i teretni prostor. Gornja paluba se nalazi na dubini od 18 metara, a sama krma leži u pijesku na dubini od 32 metra. Pramčana sidra sasvim su blizu obale prema kojoj je okrenut pramac, a jedno od njih je izvađeno i nalazi se u samom Šilu. Olupina je inače izuzetno bogata florom i faunom. Poseban doživljaj je ronjenje noću kad se taj morski život može još bolje upoznati. Pod poklopcima skladišnih prostora, koji se nalaze dijelom na brodu, dijelom razbacani po dnu oko olupine, često se mogu susresti rakovi hlap ili veliki strigljač, a ovaj wreck dobro je stanište za crve perjaničare i razne spužve.
• Junkers Ju 87R-2 (Štuka)
Na ovom popisu wreck aviona “Štuka” uvjetno je rečeno “najnovija” olupina. Iako ima i wreckova koji su kasnije potonuli, “Štuka” je otkrivena tek preklani, što je ustvari pravo čudo s obzirom na to da se nalazi na dubini od 28 metara samo 60 metara od obala otoka Žirje. Službeni naziv ovoga modela aviona jest Ju 87R-2, a ovaj primjerak bio je dio Ratnog zrakoplovstva Italije kojega je topovskom paljbom oštetila protuzračna obrana Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. te se morao prisilno spustiti na površinu mora. Naime, stručna literatura navodi podatak o napadu tri talijanska zrakoplova tipa Ju 87R iz sastava 239. eskadrile 97. grupe obrušavajućih bombardera 12. travnja 1941. na brodove Druge torpedne divizije, odnosno hidroeskadrilu Jugoslavenske Kraljevske ratne mornarice, razmještenu u uvalama oko Jadrtovca u blizini Šibenika. Tom prigodom su dva Ju 87 pogođena – jedan od njih se srušio pri čemu su pilot i strijelac – radist poginuli, a drugi Ju 87 je, zbog zadobivenih oštećenja, bio prisiljen sletjeti na morsku površinu, da bi na dnu mora ostao sakriven sve do nedavno. Olupina ovoga jurišnog bombardera je u super stanju, što je prava rijetkost. Na avionu nedostaje samo prednji dio. Motor je otkinut tijekom slijetanja na morsku površinu, ali i on se nalazi u neposrednoj blizini aviona. Međutim, potpuno su sačuvana krila, trup, naoružanje, kokpit s instrumentima i sjedalima. Uz “Leteću tvrđavu” B-17 kod Visa, ovo je tek drugi zrakoplov u podmorju Republike Hrvatske koji je pronađen praktički čitav. Koliko je ovo vrijedan nalaz pokazuje činjenica da su od ukupno 5709 proizvedenih sačuvana tek dva zrakoplova ovoga tipa – u muzejskim postavima u Londonu i Chicagu. Stoga ne čudi da je ova olupina brzo postala velika atrakcija i mamac za ronioce.
Foto: Goran Butajla, Danijel Frka, Arhiva Hrvatskog Restauratorskog Zavoda
Stečajni upravnik Žarko Ostojić objavio je treći postupak za prodaju dijela imovine Jadranskog brodogradilišta Bijela koje je u stečaju od 30. juna prošle godine.
Javnim nadmetanjem, prikupljanjem pismenih ponuda zainteresovani će moći da kupe proizvodno tehnološki kompleks Brodogradilišta. Na podužem spisku javnog oglasa su 54 stavke sa cijenama koje mogu biti najniža ponuda zainteresovanih kupaca. Na prodaji su posebni djelovi poslovne zgrade u privredi, zgrade brodogradnje – restoran, energetski blok, čelični hangar transporta, centralno skladište, remontna hala, radnička hala, kovačnica, kompresorska stanica, brodoopremni pogon, staro skladište djelova, vozni park, oprema, mašine, alati, dizalice, mali dok…
Za proizvodno-tehnološku cjelinu može se isključivo dostaviti jedinstvena ponuda, dok se za dva poslovna prostora, portalne okretne dizalice, mali dok, dio mašina, alata, kancelarijski namještaj i restoransku opremu mogu dostavljati pojedinačne ponude po segmentima.
Predsjednik Sindikata Mladen Krivokapić pojašnjava da je riječ o prodaji svega što je ostalo u Brodogradilištu kako bi se namirila potraživanja radnika i drugih povjerilaca.
Procijenjena vrijednost imovine procentulano je umanjena u odnosu na prethodni oglas.
Ponude se mogu dostavljati najakasnije do 9. septembra 2016. do 10,30 sati. Javno otvaranje obaviće se istog dana u 11,30 sati u Privrednom sudu.
Stečajna uprava Brodogradilišta je početkom marta objavila drugi tender za prodaju dijela imovine preduzeća, po početnoj cijeni od oko 19,7 miliona eura. Prošlog mjeseca prodat je veliki dok Jadranskog brodogradilišta a kupac za 11 miliona eura je litvanska kompanija AB Vakaru Laivu Gamykla. Od uplaćenog novca radnicima su ipslaćene zaostale plate, zimnice i naknade za podstanarsko. Očekuju i da će uskoro dobiti i otpremnine, ali i da će u nekoliko narednih dana početi da pripremaju veliki dok za tegljenje.
-Litvanci prave plan rada, očekujemo da ćemo biti angažovani početkom sledećeg mjeseca- kazao je Krivokapić.
Kako je rekao, poslovi na doku potrajaće do maja naredne godine, a do tada će potpisivati jednomjesečne ugovore o radu sa stečajnom platom od 193 eura.
U sklopu obilježavanja Dana državnosti Crne Gore, u srijedu navečer su svečano ispred katedrale Svetog Tripuna u Kotoru otvoreni “Don Brankovi dani muzike”, muzički segment festivala KotorArt-a.
Koncertom nazvanim “Desetljeće” povodom obilježavanja desetogodišnjice smrti don Branka Sbutege, osnivača i prvog počasnog predsjednika festivala KotorArta, festivalski orkestar pod dirigentskom palicom maestra Miroslava Homena izveo je djela specijalno kompovana za ovu priliku.
Premijerno je prikazan film “Don Branko” u produkciji Radio televizije Crne Gore, prema scenariju njegovog brata Antuna Sbutege, koji potpisuje urednica kulturno – umjetničkog programa RTCG, Jovanka Kovačević Đuranović.
Petak će ostati dugo upamćen u meteorološkoj povijesti Dalmacije. Prolazak ciklone Una i pripadajućeg frontalnog sustava preko Jadrana dalje na jugoistok donio je neobično hladno vrijeme za ovaj dio godine. Prodor je izazvao atlantski poremećaj koji se zadnjih nekoliko dana postupno spuštao prema alpskom području, a tijekom petka stigao je i nad Jadran. Zbog razlike u tlaku zraka između “jadranske” ciklone i anticiklone na zapadu, nad nama se uspostavilo sjeverno visinsko strujanje koje je donijelo osjetno zahlađenje.
Sredina srpnja je sredina klimatološkog ljeta, a vremenski scenarij koji se zbio jučer nije posve uobičajen svjedoče, među ostalim, službeni podaci izmjereni na DHMZ postaji Split Marjan.
Sa srednjom dnevnom temperaturom zraka od 20,8°C, jučerašnji je dan bio drugi najhladniji 15. srpnja od početka kontinuiranih službenih meteoroloških mjerenja (od 1948. godine). Hladnije je bilo samo 2000. godine kada je na spomenuti datum srednja dnevna temperatura zraka iznosila 18,9°C. Prosječna dnevna temperatura zraka za 15. srpnja iznosi 26,5°C, što znači da je jučerašnje temperaturno odstupanje od normale bilo gotovo 6 stupnjeva. Još je zanimljivije prisjetite se istog datuma prošle godine, kada je srednja dnevna temperatura bila gotovo 10 Celzijevih stupnjeva viša nego jučer (30,7°C).
Spomenimo još da je jučer minimalna temperatura zraka u Splitu iznosila 15,4°C, a apsolutni minimum za srpanj u Splitu iznosi 13,0°C, što se dogodilo 9. srpnja 1979. godine.
Temperature u Dalmaciji
Iako je posvuda osjetno zahladilo tijekom petka, još je prijepodne na jugu Dalmaciji bilo vruće, pa je Dubrovnik (Gorica) jučer bio najtopliji u zemlji s najvišom dnevnom temperaturom zraka od 31,2°C. Čilipi su imali 29,6°C, Palagruža 29,3°C, Hvar 28,1°C itd. Drugdje su najviše dnevne temperature bile od 20 do 27°C.
Minimalne temperature zraka u Dalmaciji tijekom petka nisu se dogodile ujutro, već poslijepodne, za vrijeme prolaska fronte. Temperature su tada u Zagori padale i do svježih 12 stupnjeva, a uz obalu i na otocima bile su od 15 do 20°C.
Ovdje vrijedi istaknuti da je okolica Splita u srijedu poslijepodne mjerila do 36°C, a u istom terminu u petak temperature su bile 15 do 16°C, što znači da je unutar 48 sati temperatura zraka pala za 20 stupnjeva.
Najviše je zahladilo u najvišem gorju. Prema podacima mreže postaja Pljusak.com, na Velikoj Duvjakuši na Dinari minimalna temperatura zraka iznosila je 4,4°C, a na Svetom Juri na Biokovu samo desetinku stupnja viša. Na Promini je izmjereno 10°C, a na mosorskoj zvjezdarnici (700 mnv) 11 stupnjeva.
Oborine
Oborine u Dalmaciji tijekom petka nisu bile ravnomjerno raspoređene. Najviše ih je bilo u južnoj, zatim u sjevernoj, a u Zagori sjeverne Dalmacije su gotovo potpuno izostale. 25 litara oborine po kvadratnom metru palo je u Mokošici. Slijede Dubrovnik (Gorica) 22, Dubrovnik (Gruž) 21, Gruda / Konavle, Trsteno i Lovreć 16, Sveti Jure – Biokovo i Stari Grad / Hvar 15, Omiš 14, Komiža 13, Žrnovnica 12, Milna i Vid 10 itd.
Vjetar
Bura je danas najjače puhala podno Velebita, gdje su zabilježeni orkanski udari preko 140 km/h. U Dalmaciji je najjači udar zabilježen u Brelima i iznosio je 116 km/h. Slijede Stobreč 109 km/h, Šibenik 104 km/h, Makarska 100 km/h, Čilipi 94 km/h, Split Marjan 86 km/h, Resnik i Zadar 83 km/h itd.
© BokaNews, 2021
