Izložba slika pod nazivom „Limb“, akademskog slikara Slobodana Lončarevića, postavljena je u izložbenom prostoru Upravne zgrade Porto Montenegra u Tivtu.
Okupljene pod literarnom i simboličkom odrednicom limba, autorove slike i grafike otvaraju mistične predjele gdje se mašta i fantazija reflektuju u virtuelnim predjelima koji se nalaze i simbolici predvorja raja i pakla – Lončarević kao autodidakta kroz kreativan čin projektovao je unutrašnje impulse u komplekse sfere vizuelnih senzacija nadrealizma.
„Lončarević stvara fantazijske strukture zavodljive ikonografije i fantastične naracije koje posmatrača obuzimaju i prenose u neke druge sfere, sa dominantnim oker-olavim paletama boja. Njegovi nazivi slika su tajanstveni, baš kao i njegova djela – on pravi uspješan kontrapunkt lirskog i suptilnog. Apstrahovani i asocijativni elementi ispunjavaju zidne površine, dok figuralne predstave egzistiraju u ambijentima koje oživljavaju renesansne arhitektonske konstrukcije, De Kirikova metaforička atmosfera i nizozemski figuralni ekspresionizam. Povezivanjem realnog i imaginarnog, vizuelnog i fantastičnog, pomjeranjem planova i superponiranjem raznorodnih figuralnih elemenata, realizovane su kompozicijske cjeline nafrealne konotacije.“- istakla je istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković.
Izlođba slika Slobodana Lončareviča u Tivtu biće postavljena do 15. decembra. Upravna zgrada kompanije Adriatic Marinas prepoznata je kao mjesto izlaganja lokalnih i regionalnih autora, čije se izložbe smjenjuju svakog mjeseca tokom čitave godine. Do sada je u ovom prostoru izlagalo više od 30 autora.
Izvršni odbor Turističke organizacije Tivat na današnjoj sjednici za novu direktoricu jednoglasno je izabrao Gabrijelu Glavočić.
Iz TO su saopštili da je sastanku prisustvovala i predsjednica opštine Snežana Matijević, te da je nova direktorica TOT je izabrana na četiri godine. Iz TO je saopšteno da su se na javni oglas javila dva kandidata.
Nova direktorica Gabrijela Glavočić je diplomirani pomorski inžinjera i magistrant na Ekonomskom fakultetu u Podgorici za menadžment biznisa. Posljednjih nekoliko godina radila je kao supervisor lidershift of FOH receptionist, komercijalista i personal assistant of MNE Yacht agency.
Izvršni odbor TO Tivat je usvojio i zahtjev za sponzorstvo Udruženja preduzetnika Tivta u iznosu od 2.000 eura za nastup tivatskog pjevača Edija Medoševića koji će po planu ugostitelja nastupiti 27. decembra na gradskoj rivi Pine
Zaključak IO je da će TO Tivat za Doček Nove godine osim 38.000 eura koji su već predviđeni Planom i programom za 2016.godinu odobriti i sredstva za koncert Medoševića.
Na inicijativu Patricie Pobrić iz NVO „Naše Akcija“ i Zarije Pavićević sakupljena je humanitarna pomoć za građane sjevera Crne Gore koji su pogođeni poplavama.
“Akcija se organizuje u partnerstvu sa nasim prijateljima sa sjevera iz Centra za humanitarni rad “Hajrat” sa kojima imamo odličnu saradnju i koji ce nam pomoci da donacije stignu direktno do onih kojima je potrebna a ne preko posrednika.
Kamion sa humanitarnom pomoći krenuo je iz Kotor gdje je neumorna ekipa punila kamion sa hranom i odjećom. Sledeća stanica Podgorica i dalje popunjavanje kamiona.
Sinoć je kamion je krenuo na put ka sjeveru” – kazala je za naš portal Paticija Pobrić.
Ovom prilikom se još jednom zahvaljujemo organizacijama iz Kotora:
Folklorni ansambl „Nikola Đurković“, Triatlon klub Kotor, Crveni Krst Kotor, Planinarski klub Vjeverice.
Iz Podgorice zahvalnost ide:
Nastavnom osoblju OŠ „Božidar Vuković Podgoričanin“, NVO „Naša Akcija“, Poletarcima Odreda izviđača „Njegoš“ uključenima u projekat „Scouts Go Green“.
Posebna zahvalnost pojedincima Gorani Mišković, Jasni Bozovic Rajevic i Zariji Pavićeviću.
Izvršna direktorica kompanije “Mimoza Group” iz Tivta Anastazija Lašmanova kazala je da su saradnici te kompanije u nedjelju u parku bivšeg hotela “Mimoza” u centru Tivta “posjekli isključivo suva o bolesna stabla”.
Zbog nenajavljene i zvanično neodoborene sječe dijela stabala u parku bivšeg hotela kojeg je nedavno “Mimoza Gropu” kupila i srušila jer želi da na mjestu stare “Mimoze” podigne novi luksuzni kondo-hotel, sa ogorčenjem su reagovali građani, a Komunalna inspekcija Opštine Tivat zaustavila je sječu i o svemu obavijestila državnu Ekološku inspekciju.
Danas u parku Mimoze
U sječi je stradalo više stabala pitospora, primorksog hrasta, lovora, glicinije i drugog nižeg rastinja, dok je intervencija inspekcije spriječila šege da pređu na jedno ogromno stablo primorskog bora koje su radnici, lako je kazao načelnik Službe za inspekcijske poslove Opštine Tivat Jovica Stojković, takođe imali namjeru da posijeku.
Mimozin park prije sječe
“Naši saradnici posjekli su isključivo suva i bolesna stabla koja su se nalazila u okolini nekadašnjeg hotela “Mimoza”, dok smo se obavezali da ćemo na istoj parceli posaditi više stabala nego što ih je do sad bilo, kada novi hotel bude završen. Cijelo zelenilo oko hotela hortikulturalno će u potpunosti odgovarati estetici Tivta, kao mediteranskog grada zdravog i zelenog bilja, odnosno zelenila koje u potpunosti odgovara glavnom tivatskom šetalištu, odnosno građanima i gostima našeg grada.”- kazalanam je izvršna direktorica kompanije “Mimoza Group”, Anastasija Lašmanova. Reagujući na tekst “Bez dozvole sjekli stabla u Mimozinom parku u Tivtu”, Lašmanova je istakla da je “sanitarna sječa obuhvatila uklanjanje devastiranih sadnica stabala.”
Hotel Mimoza pogled iz vazduha – arhivska fotografija
“Naime, zbog dugogodisnje nebrige i neodržavanja ove zelene površine, došlo je do stihijskog prerastanja biljaka u jednu zaraslu i nesređenu zelenu masu. Posječena stabla su imala deformisana, iskrivljena debla koja su se nadvijala iznad pješačke staze i predstavljala opasnost za ljude, posebno u vrijeme loših vremenskih prilika. Kapitalna stabla pinjola, eukaliptusa i primorskog bora su sačuvana i oni predstavljaju repere buduće zelene površine na kojoj će biti zasadjene najreprezentativnije sadnice odraslih mediteranskih stabala i drugog zelenila.”- kazala je Lašmanova dodajući da kompanija čija je ona direktorica, očekuje “podršku lokalne zajednice i građana Tivta u realizaciji ove velike investicije tj. hotela sa pet zvjezdica koja će otvoriti više od 100 novih radnih mjesta.
Danas u parku Mimoze
“Ova investicija će stari hotel od 2 zvjedice, zamijeniti novim, modernijim hotelom rađenim po najvišim arhitektonskim standardima, koji će u potpunosti odgovarati novom imidžu grada Tivta.”- zakjučila je Lašmanova.
Na oglas za prodaju oko dvije hiljade tona soli, koji je bio otvoren do 10. novembra, nije bilo zainteresovanih ponuđača, izjavio je stečajni upravnik najstarijeg ulcinjskog preduzeća Ognjen Jovović.
On je rekao da je na oglasu ponuđena prodaja slanih kristala po cijeni od 31,2 eura po toni, bez poreza na dodatu vrijednost.
Ova so je, inače, na zalihama Solane još iz 2013. godine, kada je obavljena posljednja berba.
Deset godina imao je Svetko Mihić kada ga je djed Paško u Salima prvi put počeo podučavati o gradnji brodova. Od tada do danas Svetkov život su brodovi. Brodove u čijoj je izgradnji sudjelovao u dvadeset godina rada u brodogradilištu u Piranu ne može ni nabrojati, ali zato se sjeća svakog od dvadeset brodova koje je u životu napravio sam.
Svetko Mihić vjerojatno je najstariji kalafat u zadarskom kraju.
– I najstariji i najmlađi, dodaje on, jer smatra da ljudi kalafatske struke u našoj županiji više i nema.
Djed Paško je iz Sali na četiri godine išao na izučavanje zanata u Betinu na otoku Murteru. Tamo je od starog kalafata, “bačvara” Marka, učio o gradnji drvenih brodova, sve pod jednim uvjetom. Morao se tamo i oženiti, i to ne za bilo koga.
Vratio se sa zanatom i – ženom
– Oženio je kalafatovu kći. I s njom se, mojom nanom, i tetom koja se u Betini rodila, nakon četiri godine vratio u Sali, priča Svetko.
Tamo je proveo život gradeći brodove, a o brodogradnji podučavao sina Šimu, Svetkovog oca. Svetko je odrastao u obitelji s osmero braće i sestara.
– Brodove volim najviše. I sad kad malo radim moram ih svaki dan ići vidjeti, barem ove tu na Branimiru, kaže Svetko koji sa suprugom Jelkom živi na kantunu kuće s pogledom na zadarsku marinu. Sjede u primaćoj sobi i gledaju kroz prozor, ali brodovi koji su tamo na vezu nisu oni koji njega zanimaju.
– Drvo je drvo i to su pravi brodovi. Sad je došla plastika i nitko više ne kupuje drvene brodove. A velika je razlika. Vidite kako drveni brod stoji u moru, on je stabilan i manje mu smetaju valovi i vjetar, plastika nije takva…, ocjenjuje Svetko.
Svetkov je otac iz Sali na poziv otišao u brodogradilište u Piran. Od tamo je i Svetku došao poziv još tamo sredinom pedesetih godina. Godinu poslije, nakon vjenčanja u Salima, s njim je otišla i Jelka, a u deželi su proveli dvadeset godina. Imaju dvije kćeri, Majdu i Nelu.
– Nije mi se baš sviđalo u Sloveniji, drugi je to jezik i narod, ali moralo se raditi.
Obitelj se u Sali vratila 1976. godine. Svetko je zbog problema sa srcem otišao u invalidsku mirovinu, a stambeno pitanje su riješili uz, kako kažu, puno sreće. S jednom su Istrijankom, koja je dotad živjela u Zadru, zamijenili stan koji su oni posjedovali u Sloveniji. Ljubav za brodovima nije prestala, dapače, još je više ojačala povratkom u Zadar, a koliki je njen intenzitet najbolje govori zgoda koju je prepričala Jelka.
– Išli smo u Rovinj s udrugom umirovljenika, šetali smo gradom, kad odjednom – nema Svetka. Tražili smo ga i tražili, od njega i traga. Pojavio se nakon par sati i kad smo ga pitali gdje je bio, rekao je da je išao vidjeti brodove.
Hrastova rebra
Svetkovi brodovi su u Crnoj Gori, Šibeniku, Trogiru, Privlaci, Umagu, Novigradu istarskom… Jedan je i u Zadru, na Punti Bajlo, Svetkov brod kojeg je poklonio unuku Rinaldu. Ljeti je u Salima, zimi u Zadru.
– Nekad nisi mogao svakog naučiti graditi brod, to znači da će ti uzeti kruh sa stola, kaže ovaj 85-godišnji Saljanin s duhom mladića. Ipak, kad bi jedna osoba u njegovom životu to htjela, ne bi se mislio ni sekunde. Unuk Rinaldo je na studiju u Zagrebu.
– E da se hoće on toga uhvatiti, već bi bili u portu i pravili brod, kaže Svetko ozarena lica.
Za veći brod trebalo mu je oko tri mjeseca posla, a za manji, od tri do pet metara, mjesec do mjesec i pol dana.
– Brodovi su različiti kao i ljudi na cesti. Kad bih nekom čovjeku prodavao brod, rekao bih mu – evo, ovo ti je brod, samo ča ne progovori. Svaki dan mu moraš reći ‘dobro jutro’, priča Svetko.
On se godinama bavi i maketarstvom, a u posljednje vrijeme, kako nema narudžbi za nove drvene, bavi se uglavnom popravcima postojećih drvenih brodova.
Iako kaže kako za bodule i dalje vrijedi ona – ako nemaš brod, nemaš ništa, napominje kako od njega nikad nije bilo velikog ribara. Tu i tamo bi s obitelji išao do Kornata ili do Murtera na izlete, u masline ili u posjet rodbini, ali na ribe slabo.
– Nisam imao vremena, morao sam raditi, kaže Svetko. Svog najdražeg broda, devetometrenjaka koji je završio u Šibeniku, i danas se često sjeti.
– Kada ti jedan takav brod ostane u sjećanju, ne možeš ga više zaboraviti. Sanjam ponekad i u snu mi dođe na pamet da sam u tom brodu, kaže Svetko i skuplja prste u velike šake koje su tijekom godina mnoga stabla hrasta pripitomile u rebra, a smreke u oplate brodova.
Centar za održivi prostorni razvoj “Expeditio” iz Kotora će u četvrtak 17. novembra na završnoj konferenciji međunarodnog projekta “Artizen” predstaviti svoje aktivnosti i rad na predstavi “KoTo(R) o Kotoru” u pariskom Panteonu, jednom od centara neoklasicizma, javlja Radio Kotor.
Parižani, diplomatski kor i, kao poseban gost, princ Nikola Petrović biće u prilici da čuju izlaganje predstavnice NVO “Expeditio” Tatjane Rajić i vide panoe koji svjedoče o građanskoj pozorišnoj inicijativi iz Kotora.
Projekat “Artizen” je finansiran iz programa “Kreativna Evropa”, a pored kotorske organizacije učesnici su “Dedal” iz Francuske, “Alt art” iz Rumunije, “Prostorož” iz Slovenije i “Idensitat” iz Španije.
“Artizen je skraćenica nastala od riječi umjetnost i građanin ili građanka, a projekat odgovara na pitanje kako kroz umjetničke i kreativne aktivnosti uključiti građane u aktivnije bavljenje gradovima. U tom kontekstu je Expeditio prije više od godinu dana započeo rad na predstavi KoTo® o Kotoru koju smo izveli četiri puta u Kotoru i jednom u Podgorici. Prezentaciju predstave i procesnog rada na njoj imali smo i prije par mjeseci u Pekingu” – rekla je Radio Kotoru Tatjana Rajić iz kotorskog Centra za održivi prostorni razvoj “Expeditio”.
Kako je kazala, predstava “KoTo® o Kotoru” finansirana je iz sredstava opredijeljenih projektima “Artizen” i “Act for city”.
Bivši britanski policajac Ben Huper planira da uđe u istoriju tako što će preplivati Atlantski okean u punoj dužini od Afrike do Južne Amerike, a na svoj put je, poslje tri godine priprema, krenuo u nedjelju.
Ovaj 38-godišnjak otisnuo se sinoć sa plaže u Dakaru na put od 1.635 nautičkih milja, odnosno nešto više od 3.000 kilometara, od Senegala do Brazila.
“Ovo je posvećeno mojoj ćerci. Dugo sam se spremao”, rekao je Huper, koji je flašu za vodu napunio pijeskom koji želi da sačuva za svoju osmogodišnjakinju.
Hupera će pratiti dva čamca i posada od oko 10 ljudi. On planira da postane prva osoba koja će preplivati okean između dva kontinenta. Prema njegovom planu, sljedeći put će na kopno stati u martu iduće godine.
Huper je kazao da se spremao tri godine i da je pažljivo sakupljao posadu za glavni čamac, na kome će jesti i spavati dok ne bude plivao. On planira da u vodi provede oko osam sati dnevno, bez obzira što je njegova ruta puna ajkula i meduza. On je kazao da je prije oko tri i po godine patio od depresije, ali da je odlučio da promijeni život zbog svoje ćerke.
“Niko nikada nije preplivao okean. Više ljudi je hodalo mjesecom nego što je pokušalo ovo, tako da je mislim da je ovo sada moj poziv. Ako mogu da inspirišem sebe i druge ljude i sakupim novac za dobrotvorne svrhe – zašto da ne?”, rekao je Huper.
Posadu čini i ljekarsko osoblje. Ona je zadužena i da prati kilometražu. Huper je rekao da će u slučaju da mu struje pomognu da dođe do Brazila, plivati uz obalu dok ne dostigne punu kilometražu. Njega čekaju brojni izazovi, kao što su morska fauna, dehidracija, vrijeme i drugo, ali je Huper rekao da ga najviše plaši da iznevjeri svoj tim i svoju ćerku.
Tokom plivanja će slušati muziku pomoću specijalnih slušalica, a na spisku izvođača će biti razne “juro treš” pjesme, Eminem i drugi. On će imati i posebnu opremu koja će mu pomoći da se kamufilira od ajkula, a imaće i opremu za praćenje da bi navijači na internetu mogli da prate njegovo skoro petomjesečno putovanje. “Vidimo se u Brazilu”, bilo je posljednje što je Huper rekao prije nego što otplivao u sumrak.
„Od Boke do Afrike“ nayiiv je izložbe umjetničkih i putopisnih fotografija, autora Darka Vrcana, fotografa i avanturiste iz Tivta, a koja će biti otvorena u galeriji ljetnjikovca Buća-Luković u Tivtu u utorak 15.novebra u 20 sati.
Od svoje sedamnaeste godine Vrcan putuje po svijetu i bavi se fotografijom.
Izložbu njegovih fotografija „Od Boke do Afrike“ čine tri segmenta, od kojih je prvi posvećen Boki, drugi je vezan za živopisni afrički pejzaž, dok treći segment crno-bijelih fotografija predstavlja surovi život djece. Postavku karakteriše kontrast prelijepih pejzaža i teškog života djece u Africi.
Izložbu forografija Darka Vrcana otvoriće seretarka Sekrerijata za kulturu i društvene djelatnosti Opštine Tivat, Dubravka Nikčević.
Veslači Srednje pomorske škole Kotor osvojili srebro u Portorožu
Veslači JU Srednja pomorska škola Kotor osvojili su drugo mjesto na 18. Međunarodnoj veslačkoj regati u Portorožu, Slovenija.
Ovo je 35. regata na kojoj su učestvovali učenici JU Srednja pomorska škola Kotor. Oni su do sada osvojili su 14 zlatnih, 12 srebrnih i 8 bronzanih medalja.
Na Međunarodnoj veslačkoj regati u Portorožu, Slovenija, pored ekipe veslača Srednje pomorske škole takmičilo se još dvanaest ekipa. Sve ekipe su bile vrlo uvježbane i nije bilo lako doći do finala.
Portorož – veslači
Sastav veslačke ekipe činili su učenici: Petar Bujenović (kormilar), Marko Kovačević (kapiten), veslači: Ivan Dragutinović, Mihailo Kovačević, Ivan Latković, Ivan Lakićević, Janko Radović, Aleksa Igić, Balša Ćipranić, Nikola Čavor, Nikola Nikčević, Dušan Dimitrovski, Đorđe Barać i Andrija Milinović.
Veslače su pratili i pripremili profesori Milan Franović, Darko Botica i Mario Crvelin.
