,,Alo đe si, šta radiš? Ajde dođi na Škver da vidiš kakvog sam tipa našao na navoz’’, bile su riječi kojima je Antonije Toni Pušić, alijas Rambo Amadeus, pozvao Herceg Novi Cool da upozna čovjeka koji je do sada proveo više od 400 dana u svom kajaku veslajući iz Češke ka cilju – da u kajaku obiđe Evropu.

,,Ovo mi je palo na pamet prije desetak godina, u to doba sam dosta planinario i, uopšte, bavio se sportovima u prirodi. Bio sam u Francuskoj sa svojim prijateljem i upoznali smo neke super ljude koji su vozili kajak po Mediteranu. Moj prijatelj i ja pomislili smo – da li bismo mi mogli uraditi nešto slično ali po čitavoj Evropi? I to nam se činilo kao sjajna ideja’’- objašnjava Jiri Oliva, pomenuti Rambov tip, odakle je potekla ideja da se sam u šestometarskom kajaku uputi u avanturu nazvanu ,,Kayak around Europe’’ ili 20 000 kilometara za 1000 dana.  Jiri Oliva kaže da, koliko god im je u prvom momentu to izgledalo kao super ideja, isto toliko je bilo jasno da je riječ o prilično velikom poduhvatu koji se mora dobro pripremiti i za čiju realizaciju se mora poklopiti mnogo stvari.

,,Dugo smo se razmišljali šta i kako i uvijek smo pronalazili neki izgovor – porodica, posao i slično, zašto je nemoguće realizovati projekat. Onda sam prije neke tri godine imao saobraćajnu nesreću koja me osvjestila da je život kratak za odlaganje onoga čto si nakanio da uradiš. I u tom trenutku sam pomislio – zašto bih ovo odlagao? Ako nešto želiš, ne odlaži, već uradi čim prije! Tako da sam tada donio odluku – ili ću da uradim ovo ili ću da potpuno odustanem. Pripremio sam se i krenuo na ovu avanturu’’- priča Oliva.
Pripreme, fizičke i logističke,  trajale  su skoro godinu i po se godinu, a onda se odlučio da je vrijeme da krene.

,,Počeo sam u Pragu. Inače sam živjeo tada u Švajcarskoj, koja, kao što znamo, nema more. Nema ga ni Češka, ali nisam želio ni da se odvezem negdje kolima do mora i tako počnem. Tada mi je palo na pamet da počnem iz mjesta gdje bih mogao da počnem i – završim. Plan je dakle bio – iz Praga idem rijekom južno do Crnog Mora, oko čitave Evrope i onda nazad do Praga sa sjevera. Startovao sam 4. aprila 2015. godine iz Praga’’, objašnjava nam Jiri, večerajući za stolom sa Rambom i njegovim prijateljima u porodičnoj kući Pušića u Herceg Novom.

,,Bio sam danas na jedriličarskom navozu sa prijateljima, gdje radimo na ovoj mojoj školi jedrenja i u jednom trenutku na mjestu gdje se izvlače brodovi iz mora ugledam čovjeka sa kajakom kako se nasukava. Prilazimo svi da mu pomognemo da izađe i da vidimo o čemu se radi, kad čovjek u dahu ispriča – da je više od 400 dana na putu u svom kajaku i da upravo stiže iz Ulcinja i Budve. Ja sam stao, ne vjerujem šta čujem. Čovjek je idol! On dokazuje da je u životu sve moguće ostvariti. Zamislite tu odvažnost! Stoga sam ga morao dovesti kući i ukazati mu čast, ugostiti ga pokazati mu da se divim njegovom potezu i na taj način mu dati našu podršku i zahvaliti mu se što pokazuje svijetu kako treba živjeti – to je njegova odluka koja njega čini sretnim i koliko god izgledala drugima nemoguća, nenormalna, neostvariva, on je krenuo u njenu realizaciju’’- objašnjava Rambo kako je počelo jedno novo prijateljstvo, dok na svom Facebook profilu poziva sve svoje poznanike u Hrvatskoj da učine isto kada Jiri Oliva bude došao u njihove gradove.

,,Kada sam došao u Herceg Novi bio sam spreman da odmah krenem dalje, da uzmem taksi ili feribot ili nešto i da idem, ali onda sam upoznao neke super ljude ovdje i oni su mi pomogli sa smještajem i svim, i odlučio sam da ostanem ovdje još dva dana. Stvarno sam srećan što se to desilo, jer da sam otišao iz Crne Gore osjećao bih se ljuto zbog onoga što se desilo u Ulcinju i bilo bi mi krivo’’- priča nam dalje Oliva. Njegovi prvi susreti sa našom zemljom, naime,  nisu bili baš tako lijepi kao ovi koje je doživio u Herceg Novom.

,,Kada sam došao u Crnu Goru, išao sam direktno u Ulcinj, na Veliku plažu. Bio sam tamo dva dana, popravio sam svoj kajak jer je bilo nekih oštećenja kada sam sa tim završio, išao sam malo u centar Ulcinja, plan je bio da odvojim jedan dan za razgledanje grada. Onda  mi je policija objasnila da nisam registrovan, nisam platio boravišnu taksu jer me ljudi u kampu gdje sam boravio nisu prijavili. Tako sam prekršio crnogorski zakon, iako nenamjerno. Rekli su mi da moraju da mi uzmu pasoš i da moram da ostanem tu dva dana. Platio sam 40 eura da dobijem pasoš nazad. Tako da, moram reći da moj prvi utisak o Crnoj Gori nije bio baš najbolji, ali posle toga se popravio. Zatim sam prešao 50 km do Budve, tamo vidio grad, a onda sljedećeg dana pošao ka Herceg Novom’’, kaže Oliva objašnjavajući da nije cijeli put preplovio u kajaku, jer koliko god to želio ipak je morao dio puta da prelazi ponekad noseći, nekada vukući, a vrlo rijetko transportujući kajak nekim drugim prevoznim sredstvom.

,,Ako je ikako moguće, pokušavam da se samo krećem vodom, u kajaku. Naravno, nekad je nemoguće, i u par navrata sam morao da se transportujem na drugi način – pogotovo kad prelazim granice. Ali takođe, pješačenje je veoma teško sa kajakom, jer je izuzetno težak, oko 100kg, a ja sam sam, tako da nije baš idealno rješenje’’- kaže Oliva i dodaje da je i na samom startu svojeg putovanja prošle godine krenuo – pješke.

,,Jedan dio sam prešao pješke, nekih stotinjak kilometara do Dunava gdje nije bilo vodene veze, tako da sam dopješačio do rijeke i nastavio kajakom. Do Dunava sam došao u Austriji, u Lincu. Zatim sam kajakom išao do Slovačke, Mađarske, Srbije, Rumunije. Tamo sam morao da pređem 50 kilometara kopnom, jer ti kanali od Dunava do mora nisu predviđeni za kajake već samo za brodove. Zatim sam uz morsku obalu nastavio do Istanbula. U Turskoj je bilo problema jer kada se ulazi u Tursku preko vode, moraš da budeš čekiran u lukama, a prva luka je bila 150km od granice, a ne možeš da se zaustavljaš prije toga. U suštini situacija je bila – morao sam da dođem do Istanbula, ali nisam smio da idem do Istanbula morem. Dvije nedjelje sam proveo tamo, u policijskoj stanici praktično. Bilo je čudno i smiješno. Ja sam tamo bio 15 dana ilegalno, a oni su mi rekli  – šta ima veze, ima 20 miliona ljudi u gradu, nikog nije briga za tebe’’, priča tridesetogodišnjak iz Češke uz objašnjenje da mu na putu nije najveći problem veslanje, već prelaženja granica.

,,Prelaženje granica kajakom je… komplikovano. Nema baš presedana za prelazak granica na ovaj način, tako da je sve to bilo malo čudno. Iz Turske u Grčku sam prešao feribotom, sa posljednjeg turskog do prvog ostrva u grčkom teritorijalnom moru. Da bih izbjegao nove probleme, isto sam uradio na prelasku iz Grčke u Albaniju, a iz Albanije u Crnu Goru sam ušao taksijem’’- objašnjava Oliva dodajući da nikad ne ide daleko od svog kajaka.

,,Ostavim ga na plaži, i obezbjedim, ali nikad ne mogu da odem baš daleko i na dugo vremena. Teško je naći pravo mjesto, plažu gdje mogu da ostavim kajak ili smještaj koji je dovoljno blizu da mogu da prenesem kajak. Tako da, jeste nekada izazov jer uglavnom gledam da spavam na plaži, ako je moguće. Kada to nije slučaj, onda nađem prenoćište. U Crnoj Gori sam uglavnom tražio smještaj, jer mi je policija rekla da ne smijem da spavam na plažama. Malo mi je sve komplikovano ovdje jer svaki put moram da nađem mjesto gdje se turisti registruju i tako gubim vrijeme, prvo na traženje smještaja pa na to, mislim da je malo suvišno. Nije baš idealno za putovanje’’, ukazuje nam na neke administrativne manjkavosti u našoj zemlji. Nije mu, objašnjava, problem da plati boravišnu taksu i sve što treba, ali da bi to uradio mora da da adresu osobe ili hotel gdje je odsjeo, što je nemoguće kada spava u svom šatoru pored kajaka na plaži. Uz te probleme susretao se sa i još većim – zimom i lošim morem koje ga je zateklo u Grčkoj.

,,Zimi je, naravno, bilo teže, nekada jednostavno moram da odustanem i čekam. Ove zime sam bio zaglavljen na grčkim ostrvima jer nije bilo moguće da se transportujem od ostrva do ostrva kajakom, tako da sam nekoliko mjeseci ostao u Grčkoj. Ja sam inače instruktor ronjenja, tako da sam odlučio da to vrijeme dok sam u Grčkoj posvetim obnavljanju gradiva, da tako kažem’’- priča dalje Jiri i dodaje da njegov šestometarski kajak ima prilično mjesta da se u njega spakuje sva oprema koja mu je potrebna, ali i da je tokom puta naučio da ipak mnogo toga bez čega mislimo d ane možemo na kraju ipak se ispostavi kao suvišno.

,,Moj kajak je prilično velik, tako da mogu sve što mi treba da stavim u njega. Ipak, ovo mi je prvi put da idem na ovako dugačak put, i nisam mogao da znam unaprijed šta mi sve tačno treba. Prvog dana kad sam krenuo kajak je bio prepun i trebalo mi je par sati da sve popakujem. Poslije mjesec dana odlučio sam da ne mogu tako da nastavim, jer treba puno vremena da svako jutro to popakujem. Tako da sam odlučio da se oslobodim nekih stvari koje ne koristim’’- kaže Jiri objašnjavajući da mu ni ti zimski dani nisu bili loši, niti da su mu boravci u policiji u Turskoj i iskustva sa našim zakonima nešto zbog čega bi rekao da su mu ti dana putovanja bili loši. Isto tako kaže da ne može ni da odluči koji su mu dani tokom putovanja bili najbolji.

,,Svih 400 i nešto dana su mi najbolji. Pokušavam da svaki dan uživam koliko mogu, čak i kada nešto nije u redu. Da mi se nije desilo ono u Ulcinju ko zna da li bih se zaustavio u Herceg Novom i upoznao ove divne ljude. Jako sam srećan što sam ovo uradio. Toliko sam novih iskustava pokupio, upoznao toliko novih mjesta i divnih ljudi. Nisam ovo počeo da bih ušao u neku knjigu rekorda ili šta god, već zbog samog putovanja. I ne bih mogao da budem srećniji zbog toga što sam se odlučio na ovu avanturu’’- kaže Jiri čije putovanje možete pratiti i na nejgovoj web stranici www.kayakaroundeurope.com .