Za međunarodnu brdsku auto-trku „Kotor-Trojica 2016″ do jutros su se prijavila 134 učesnika, od kojih 72 iz inostranstva.
Po riječima direktora Auto-moto sportskog kluba (AMSK) „Blažo Smiljanić”, koje je organizator trke, iz Hrvatske je stiglo 46 učesnika.
„To je najviše kada je riječ inostranim predstavnicima, a kada je riječ o crnogorskim, do 20 sati, kada zaključujemo prijavu, očekuje se da ih bude oko 65″, kazao je Bukilica.
Start prve trke na stazi Kotor – Trojica u nedjelju 29. maja je u 12 sati, nakon čijeg će završetka uslijediti i druga vožnja. Isto je i sa treninzima koji će biti održani sjutra.
Direktor kluba Tripo Bukilica kaže da je po broju takmičara riječ o najvećoj trci u istoriji Crne Gore.
PREKO 130 UČESNIKA TRKE KOTOR – TROJICA 2016
Staza Kotor-Trojica duga je 4.350 metara.
Trka se boduje za šampionat Centralno-evropske zone (CEZ), najstarije na svijetu, koja okuplja 14 država.
PREKO 130 UČESNIKA TRKE KOTOR – TROJICA 2016
“Nakon zatvaranja, 20-tak minuta prije početka treninga i trke, gledaoci se apsolutno ne smiju ni jednog trenutka naći na stazi. Vozila će se zbog brojnosti učesnika puštati na svakih pola minuta, a zbog dinamike staza će stalno biti zauzeta sa četiri do pet učesnika”, kazao je Bukilica.
U cilju bezbjednosti, oko staze su uređeni i vidikovci za pogledom na „M” krivinu.
„Napravili smo i oko 140 „nju džersija” (betosnkih odbojnika) da zaštitimo i pubiliku i vozače. Obezbijeđeno je prisustvo policije, vatrogasaca, hitne i šlep službe, redara i čistača. Oko trke će raditi 150 ljudi. Dijelićemo i uputstvo sa kartom o ponašanju na stazi”, kazao je Bukilica.
Trojica – Kotor foto Boka News
Povodom najave brdske trke „Kotor-Trojica 2016″ „INA CRNA GORA” će u petak, 27. maja na benzinskoj pumpi Tivat u terminu od 14.30 – 17.30 h, promovisati trkačke automobile INA ULTRA RACING TEAM-a i INA HISTORIC TEAM-a.
“Za sve kupce koji ostvare kupovinu preko 40 €, biće obezbijeđeni dodatni pokloni. Pridružite nam se, čekamo vas!”, poruka je iz kompanije INA-CRNA GORA.
Izložbe Muzeja Vojvodine iz Novog Sada pod nazivom „Ala smo se naodmarali” koja je sinoć otvorena u kotorskoj Galeriji solidarnosti izazvala je veliku pažnju posjetilaca.
Autorke Milkica Popović i Agneš Ozer na jedan originalan način predstavile su dokumentarnu postavku vezanu za period od početka razvoja vojvođanskog turizma od drugoj polovini 19.vijeka do osamdesetih godina 20.vijeka
„Od dragocjene pomoći bili su nam i privatni kolekcionari, veliki broj naših sugrađana koji su nesebično podjelili sa nama svoje uspomene. Radi se o izložbi čije je vizuelno rješenje dao mr. Darko Vuković, dok je tehničku realizaciju pružila ekipa našeg muzeja. Postavljena je tokom maja prošle godine u Novom Sadu i tom prilikom na naše veliko zadovoljstvo naišla na veliku pažnju i interesovanje javnosti. Nakon Novog Sada ona je počela da putuje kao i Vojvođani na svoje omiljene destinacije, pa su je tako već vidjeli u Puli, Rijeci, Pančevu – kazala je Direktorica muzeja Vojvodine istoričarka i muzejska savjetnica dr Agneš Ozer.
Istoričarka umjetnosti i muzejska savjetnica zaposlena u muzeju Vojvodine u Novom Sadu, Milkica Popović kazala je da je počastvovana što ima priliku da predstavi izložbu koja govori o običajima Vojvođana, koji su najčešće svoje slobodno vrijeme provodili pored rijeka, jezera i banja svog bližeg okruženja, a nešto kasnije odmarali bi na obali Jadranskog mora ili na planinama nekadašnje Jugoslavije.
Izložba „Ala smo se naodmarali”
Brojne posjetioce na početku večeri pozdravili su istoričarka umjetnosti Marija Mihaliček, ispred Galerije solidarnosti i direktor OJU„Muzeji” Kotor Andro Radulović.
Izložba „Ala smo se naodmarali”
U muzičkom dijelu nastupila je muška klapa Jadran iz Tivta.
Na prigodnoj svečanosti u u New Yorku, 30.maja predstavnik Luke Kotor AD, Ljubo Radović primiti će nagradu u ime kompanije koju dodjeljuje Business Initiative Directions za izuzetan kvalitet u poslovanju.
BID je internacionalna asocijacija koja se bavi praćenjem, unapredjenjem i evaluacijom kvaliteta poslovanja privrednih subjekata i pojedinaca.
Ove godine naša kompanija ima privilegiju da bude nagradjena u Platinum kategoriji, najvećem nivou odlikovanja privrednih subjekata za kvalitet. U velikoj konkurenciji, na svjetskom nivou, „Luka Kotor“ AD kao medjunarodno prepoznat brend svojim uslugama i profesionalnim poslovanjem, uspjela je da izbori potvrdu dobre prakse i kvaliteta, kaže se u saopštenju iz Luke Kotor.
Izgradnja modernog akva parka na brdu Spas iznad Budve privedena je kraju, a svečano otvaranjeakva biće organizovano 15. juna.
Akva park u Budvi spremno će dočekati ljetnju trusitčku sezonu, pišu Dnevne novine. Projekat koji je realizovala ruska kompanija “Aquaterra solutions”, završen je u predviđenom roku.
Shodno ugovoru koji su prije nešto više od godinu dana potpisali tadašnji predsjednik opštine Budva Lazar Rađenović i član upravnog odbora preduzeća “Aquaterra solution”, Sahret Hajdarpašić, na ime godišnjeg zakupa 42.000 kvadrata zemljišnog kompleksa na brdu Spas pomenuta kompanija će u narednih 30 godina Opštini plaćati 240.000 eura, s tim što će prve dvije rate biti umanjne za 50 odsto za period do završetka izgradnje Akva parka i dobijanja upotrebne dozvole.
Zaključivanjem ovih ugovora i izgradnjom Zabavnog Akva parka na brdu Spas, Opština Budva je prihodovala 2.000.000 eura, shodno Ugovoru o kupoprodaji opreme. Prva faza izgradnje realizovana je do ljeta 2015. godine, a druga faza koja je podrazumijevala montiranje koje je nedavno završeno.
Priča o Vodenom gradu, započela je 2006, kada je opština Budva kiparskoj kompaniji “Numerico Trade Limited” izdala zemljišni kompleks na 20 godina, a tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić postavio je i kamen temeljac.
Akva park
Međutim, posao je ubrzo propao, a opština na sebe preuzela kredit Kiprana od 1,6 miliona eura. Nakon toga opština je godišnje morala i da plaća po 300.000 eura za smeštaj opreme u barskom terminalu za “Vodeni grad”, koju su Kiprani davno kupili.
NEKI ljudi ne umiru – samo se presele u legendu. Drug Tito svakako spada u takve – već je prošlo 36 punih godina da nije među živima, a dosta je da ga spomenete i izazovete birtijsku svađu. Štoviše, prosječnog hrvatskog desničara možete, odjeveni u Titovu maršalsku uniformu, probuditi u pola noći, samo bi pao s kreveta te plačljivim glasom rekao: „Druže Tito, oprosti mi, uvijek sam bio za tebe!“
No, drug Tito je definitivno bio i vrhunski mangup – jer samo vrhunski mangupi mogu posložiti stvari tako da mažnjavaju lovu i kada više nisu među živima. A vjerovali ili ne – drug Tito nam mažnjava oko milijun kuna na godinu. Troši drug Tito više nego što je trošio ukinuti Ured živahnog bivšeg predsjednik Mesića (onaj kojega je Tito poslao preventivno u zatvor)!
Kako nam Tito mažnjava novce – pa preko Školskog broda Galeb. Broda koji lagano propada u riječkoj luci, uz svakodnevno trošenje novca poreznih obveznika.
Sudbina broda za prijevoz banana
Galeb i Tito su u nečemu slični – takvu biografiju jednog čovjeka i takav životni put jednog broda niti skupina holivudskih scenarista na drogama ne bi nikada uspjela smisliti. O Titu možete misliti što hoćete, no brodove treba poštivati, pa ćemo kratko iznijeti Galebov životni put, opširno prikazan na hrvatskoj Wikipediji.
Galeb je dužine 117 m, širine 15,13 m, deplasmana 5377 t i gaza 5,7 m, a u doba mladosti mogao je postići tada zavidnu brzinu od 17,6 čvorova (za one koji nisu s mora – čvor je milja na sat, mjera potječe od doba kada se iza jedrenjaka bacao konop s čvorovima za mjerenje brzine). Brod je naručila talijanska kompanija Regia Azienda Monopoli Banane (RAMB) iz Genove, koja se, kako i naziv kaže, bavila trgovinom južnim voćem. Gradnja je počela 1937. godine. Galeb je tada dobio ime RAMB III.
Kada je Italija najavila rat Velikoj Britaniji i Francuskoj, broda je angažiran u ratu. Brod se 30. lipnja 1941. godine po zadatku prijenosa mesa za talijansku vojsku nalazio u libijskoj luci Bengazi kada ga je u provu pogodilo torpedo iz britanske podmornice HMS Triumph. Kapetan Giuseppe Aneti rasporedio je teret tako da je brod mogao isploviti i to unazad, odnosno krmom naprijed jer je tako mogao ploviti. Budući Galeb je krmom plovio devetsto milja od Libije do Sicilije. Brod je iz Sicilije dovučen tegljačima u brodogradilište San Marco u Trstu.
Nakon kapitulacije Italije 1943. brod su, tada još uvijek na popravku, zauzeli Nijemci. Brod postaje minopolagač po imenu Kiebitz. Poslije preuređenja Kiebitz je mogao ukrcati 240 mina, postavljene su mu šine za izbacivanje mina i postavljeno dodatno protuavionsko naoružanje. Dana 5. studenog 1944. godine u riječkoj luci potopilo ga je savezničko ratno zrakoplovstvo. Godine 1947. otpočelo je vađenje Kiebitza koji se nalazio na dubini od 22 metra. Vađenje potonulog broda odradio je legendarni splitski Brodospas.
Brod je obnovljen, uređen i predan Jugoslavenskoj ratnoj mornarici kao školski brod „Galeb“.
Galeb kao svjetski putnik
Godina je 1953., počinje zatopljenje odnosa sa Zapadom – i planira se Titov posjet Londonu. Iz sigurnosnih razloga bira se morska ruta i za London se kreće Galebom. Da Sovjeti ne bi nešto pokušali, do Malte Galeb prate eskortni razarači Triglav i Biokovo te jedan patrolni brod, dok su od Malte do Londona pratnju preuzeli britanski razarači. U to doba Galeb je daleko od luksuznog broda – nema grijanje, a i Tito dobiva uvjetni „luksuz“ u obliku tri časničke kabine.
Brod se kasnije više puta preuređuje i postaje prava luksuzna jahta – naravno s simboličnim naoružanjem i formalnim statusom „školskog broda“. Tito je Galebom putovao 14 puta posjetivši 18 zemalja na tri kontinenta – Europi, Aziji i Africi, pristavši u 29 luka. Na ovim putovanjima Galeb je prošao 85.000 nautičkih milja, u trajanju od 478 dana. Obično je bio u pratnji razarača, a ponekad, kada se dulje putovalo i trgovačkih brodova za opskrbu.
Brod Galeb
Kraj puta
Početkom Domovinskog rata 1991. JRM povlačeći se iz Pule, usput krade i Galeba. Nekada slavni brod ostaje na vezu, praktično bez održavanja u Boki Kotorskoj. Tu ostaje do kraja 1990-ih, kada ga kupuje grčki brodovlasnik, koji ima namjeru napraviti luksuznu jahtu za bogatu klijentelu.
Galeb je odtegljen (nekada sjajni Fiatovi motori više nisu u funkciji) u Remontno brodogradilište Viktor Lenac na generalni remont. Plan propada. Niti grčki brodovlasnik ima novca, niti je Galeb toliko poznat u svjetskim okvirima kako bi se došlo do financiranja, a i godine stajanja na vezu su donijele svoje – u pitanju je već gomila starog željeza. Vide se samo tragovi nekadašnjeg luksuza – koji ionako nije luksuz po sadašnjim kriterijima, brod primjerice nema klimatizaciju. Cijena obnove bi bila ogromna. U svibnju 2009. Grad Rijeka postao je novi vlasnik broda Galeb.
Prošlo je od tada punih sedam godina. Galeb u međuvremenu i dalje propada – trošeći novce poreznih obveznika. Uredno. Na milijune kuna. Planovi koje je riječka SDP-ova vlast imala s brodom – izjalovili su se. No, naravno, SDP-ovci su dovoljno tvrdoglavi da pogrešku ne žele priznati.
Koliko to zadovoljstvo košta?
Index se Galebom bavio prije dvije godine, kada je iznos potrošen na brod, novinar Petar Vidov precizno izračunao: 7.033.142,02 kune. Gradski novac na “Galeb” Rijeka je počela trošiti 2008. godine kada je za pregled broda u suhom doku potrošeno 555.715,12 kuna. Naredne godine Rijeka je za kupnju “Galeba” te godišnji trošak zapovjedništva broda (da, Galeb ima i malu posadu!) potrošila 906.819,65 kuna.
U 2010. godini Grad Rijeka je na “Galeb” potrošio čak 2.044.505,76 kuna. Radi se o troškovima za radove dokovanja, čišćenje podvodnog dijela trupa broda, mjerenje debljine lima s uslugama stručnog nadzora, te na usluge mornara, pomorske agenture i špedicije, usluge zapovjedništva i godišnjeg operativnog veza. U 2011. godini troškovi su se nešto smanjili pa je na “Galeb” utrošeno 1.355.220,57 kuna. Ovo je uključivalo i izradu elaborata ekonomske opravdanosti davanja broda u koncesiju.
U 2012. godini Grad Rijeku je “Galeb” koštao 738.804,88 kuna. Novac je izdvojen za usluge zapovjedništva i agentura/špedicije, te mjesečnog troška veza u brodogradilištu. Sasvim iste usluge su u narednoj 2013. godini koštale 350 tisuća kuna više, odnosno 1.091.720,91 kuna. Opširnije.
Priča se nastavlja. U proračunu Grada Rijeke za 2016. godinu stoji:
T117624 MOTORNI BROD GALEB 805.000,00
Funk. klas: 0820 Službe kulture 805.000,00
Izvor: 42 PRIHODI OD SPOMENIČKE RENTE 805.000,00
U međuvremenu je Galeb postao i kulturno dobro pa je sada na stavci kulture – i Riječani uredno plaćaju „spomeničku rentu“ kako bi nekadašnja Titova jahta uredno propadala. Pokušaji da se Galeb „oživi“ koncesijom propali su – na natječaj se nitko nije javio. Brod je jednostavno u takvom stanju da više nikome nije zanimljiv.
Galeb nije usporediv s drugim povijesnim brodovima
Postoje povijesni brodovi za koje se države brinu, kao što je Nelsonov HMS Victory. Ovaj brod porinut pradavne 1765. godine i proslavljen pobjedom kod Trafalgara 1805. godine godišnje privuče 350.000 turista – i formalno je još uvijek u vojnom registru s aktivnim časnikom kao zapovjednikom. Slično imaju i Sjedinjene Države – njihov USS Constitution koji je prvi puta zaplovio 1797. godine ne samo da je formalno u aktivnoj službi, nego zna i zajedriti.
No, u pitanju su slavni jedrenjaci, slavnih bitaka, slavne prošlosti – ratni brodovi bogatih država koji predstavljaju njihovu pomorsku povijest, a i te države imaju milijune potrebne za njihovo održavanje. Za razliku od njih – Galeb je brod za prijevoz banana. Drug Tito je njime otišao na neka važna putovanja, omogućio nam zapadne bespovratne kredite, nešto preko Pokreta nesvrstanih sigurno učinio i za svjetski mir (ponajviše u dogovoru s Amerima koji su to uredno platili), ali taj brod osim u očima ponekog nostalgičara ili ostarjelog mornara koji je na njemu služio – nema ni čar ni turističku privlačnost. U pitanju je ruševina na vezu u Rijeci, ruševina koja nas je koštala brat-bratu 10 milijuna kuna i košta i dalje. I kojega riječka vlast uredno drži o trošku poreznih obveznika.
Kako vrijeme prolazi – sve je manja mogućnost da netko uloži teške milijune u Galeba, a sve veća da se po drugi puta nađe na dnu riječke luke, ovaj puta bez „pomoći“ savezničkih bombardera, samo pod utjecajem korozije i elektrolize koja neminovno uništava metalni brod na vezu.
U čije ime i za koga? Zašto se i radi čega i radi čije gluposti potrošilo desetak milijuna kuna? Za druga Tita? Pa rekli smo, skuplji Tito nego Mesić! Porezni obveznici ove zemlje rade da bi jedan stari brod za prijevoz banana propadao na gatu, uz milijunske troškove.
Galeb kao admiralski brod Vis
Postoje prijedlozi – sasvim smisleni. Dug i zanimljiv put Galeba treba okončati kako brod zaslužuje – kormilo, zvono (ako ga već netko nije maznuo) i par takvih uspomena spremiti u riječki Pomorski muzej, brodu koji to i bez Tita zaslužuje posvetiti jednu sobu – a Galeba prepustiti moru, kako je to prije neki dan napravljeno s nekadašnjim zapovjednim brodom JRM – Visom.
Brod se očisti od goriva i maziva te kontrolirano potopi, kako bi predstavljao atrakciju za ronioce. I ne samo ronioce – dobar dio dna Jadrana čini pijesak i mulj, područja ne previše bogata ribom, osim ponekog lista, raže i sličnih vrsta. Potopljeni brod postaje umjetna hrid – jako brzo se pojavi morska trava, pa onda i drugi sitni morski organizmi, pa pokoji špar koji sve to jede, a onda i veće grabljivice – ne prođe 5-6 godina da potopljeni brod ne postane živo stanište mnogobrojnih vrsta.
Pa evo, povodom jučerašnjeg dana, koji se slavio kao Dan mladosti, lažni Titov rođendan i slučajnošću pravi rođendan Tomislava Karamarka – razmišljanje o Galebu. Zar zaista mora trunuti o trošku poreznih obveznika, umjesto da postane nova „pošta“ (ribolovno stanište) za ribiče-rekreativce, i da se oko starog broda počne rađati novi život, u obliku tisuća srebrenih ribica i drugih morskih stvorenja? Je li Galeb tako nešto zaslužio, a novci neka se troše na neke pametnije stvari?
Paralelno s uredom u Splitu, Booking.com je otvorio i stalni ured u Dubrovniku. Osim što će pogodovati partnerima u Hrvatskoj, otvorenje stalnog ureda u Dubrovniku povoljno će uticati i na poslovanje u Crnoj Gori.
Broj smještajnih objekata u Crnoj Gori, zajedno s dubrovačkom regijom se popeo na gotovo 8500, što je dostatan pokazatelj da je otvorenje stalnog ureda u Dubrovniku bio nužan pothvat i da će na taj način Booking.com svojim trenutnim i budućim partnerima biti u mogućnosti dati još bolju i kvalitetniju podršku te pomoći korisnicima da pronađu smještaj koji odgovara upravo njima.
Booking.com, globalni lider u povezivanju putnika s najvećim izborom smještajnih objekata koji uključuju više od 30 različitih vrsta objekata na konferenciji za medije u utorak službeno je predstavio novootvorene stalne urede u Splitu i Dubrovniku.
Njihovo je otvorenje rezultat porasta broja partnera Booking.com-a u splitskoj i dubrovačkoj regiji koje uživaju status jednih od najatraktivnijih destinacija u Hrvatskoj, ali i Evropi. Ovom prilikom predstavljeni su i zanimljivi podaci koji potvrđuju da i ove godine najveći broj gostiju koji posjećuju Split i Dubrovnik dolazi iz Velike Britanije, a slijede ih gosti iz Australije, Francuske, Njemače, Italije, Španjolske i SAD-a. Kao glavne razloge posjećivanja tih dvaju gradova gosti ističu staru jezgru, bogatu povijest grada, hranu, plaže, razgledavanje i predivne pejzaže.
Globalni Booking.com BV osnovan je 1996., dio je jedne od najbrže rastućih kompanija za internetsko pružanje usluga smještaja The Priceline Group, a njihova internetska stranica dostupna je na 42 jezika te nudi više od 900 tisuća hotela i ostalih smještajnih objekata u više od 220 zemalja i teritorija diljem svijeta.
Booking.com ukupno zapošljava više od 11 hiljada djelatnika u gotovo 180 ureda diljem svijeta.
Prestižni multinacionalni brend „Regent Hotela & Resorts“ nastaviće saradnju sa novim vlasnikom marine i turističkog naselja Porto Montenegro u Tivtu, državnim investicionim fondom Dubaija Investment Corporation of Dubai (ICD), sa kojim će dalje razvijati prvi ovdašnji tzv. mix use hotel „Regent Porto Montenegro“.
Ovaj hotel ranga pet zvjezdica bivši vlasnici Porto Montenegra predvođeni kanadskim milijarderom Piterom Mankom, otvorili su u ljeto 2014. Mank i njegovi saradnici nedavno su ICD-u prodali kompletno vlasništvo nad Porto Montenegrom za zvanično neobjavljenu sumu, a koja se po špekulacijama kreće u iznosu od 200 do čak 800 miliona eura.
„Bio sam inspirisan vizijom Pitera Manka i njegovih partnera da naprave novi Monte Karlo u Crnoj Gori. Veoma se stoga radujemo nastavku naše saradnje sa ICD-om i njihovim stručnim timom u Porto Montenegru. ICD je najveći svjetski suvereni investicioni fond sa velikom ekspertizom i vizionarstvom u razvoju destinacija.“-saopštio je predsjednik korporacije „Regent Hotels & Resorts“ Stiven Pan.
U zvaničnom saopštenju koje je objavila ta korporacija sa sjedištem na Tajvanu, stoji da „novo vlasništvo ICD-a nad „Regent Porto Montenegrom“ označava početak uzbudljivog novog poglavlja za cijeli Porto Montenegro jer će ubrzati njegov ukupan razvoj i dodatno ga pozicionirati kao vodeću lukusznu jahting i turističku destinaciju“.
Regent Pool Club Residences
„Korporacija „Regent“ uvela je koncept mixuse hotela i rezidencija u Evropu i „Regent Porto Montenegro“ je bio prvi hotel koji je izgrađen i otvoren nakon završetka finansijske krize“.- istakao je prvi čovjek „Regenta“ Stiven Pan dodajući da je „njegov uspjeh doveo je do izgradje druge faze, odnosno objekta „Regent Pool Club Residences“ koji će biti otboren na ljeto 2017.“
Regent Pool Club Residences
Novi „hotel kondominijum“ objekat koji se intenzivno gradi, sastoji od 62 stana za prodaju na tržištu, a koji će funkcionisati u sklopu hotelskog pula „Regent Porto Montenegra“ a njihovi vlasnici imati pristup svim hotelskim sadržajima. Sam „Regent Pool Club Residences“ imaće tri velika bazena od kojih će najveći biti dug 38 metara, te veliku privatnu baštu u kojoj će funkcionisati i internacionalni restoran. Jednosobni, dvosobni i trosbni stanovi površine od 74 do 344 kvadrata u tom objektu, prodaju se po cijeni od 409 hiljada do čak 3,72 miliona eura.
New York Times je u svojoj rubrici o nekretninama u tekstu ,,House Hunting in … Montenegro’’ objavio poseban osvrt na crnogorsko tržište. U vodiču za kupce, u okviru članka sa prijedlogom za kupovinu luksuzne nekretnine u Boki, ovaj prestižni američki list na osnovu razgovora sa Ivanom Vukićević iz agencije Montenegro Prospects naglašava da je Vlada Crne Gore prošle godine donijela uredbu po kojoj se dozvola za boravak strancima izdaje već i na osnovu samog vlasništva nad nekretninom. Osim toga, donešena je odluka i da notarske službe vode proces kupoprodaje od ugovora do predaje dokumentacije za prenos vlasništva katastru, što kupcima crnogorskih nekretnina značajno olakšava posao.
”Nema ograničenja za strane kupce u Crnoj Gori, a to je čini veoma privlačnom” – objašnjava Vukićević.
New York Times svojim čitaocima posebno opisuje Perast, kao veoma privlačnu destinaciju. 350 godina stara kamena ljepotica iz tog bokeljskog mjesta takođe je dobila pozamašan prostor u tom prestižnom listu.
Ova bajkovita vila okružena je najvećim vrtovima u Perastu. Cvijeće iz njenih leja krasi Fašinadu – drevnu svetkovinu u kojoj Peraštani dovoze barkama kamenje i potapaju ga kod Gospe od Škrpjela.
Poboljšan ambijent nekretnine – Crna Gora
Cijena te luksuzne nekretnine je 2,5 miliona eura.
”Cijene nekretnina se nisu sasvim oporavile i vratile na nivo iz 2007. godine. Upravo su kuće u Boki dobar indikator fluktuacije: 2007/08 apartmana u kotorskom starom gradu prodavani su za 3000 eura po m2, ali poslije krize njihova je cijena pala na 1600-1800 eura po m2” – objasnila je za NYT Ivana Vukućević iz agencije Montenegro Prospects.
Luksuzno renoviran enterijer vile je, piše NYT, zadržao plemenitost prirodnih materijala – krase ga terakota i drvo; kamen je očuvan i na unutrašnjim zidovima, a krevet sa baldahinom i kameni detalji čak i u kupatilu samo pojačavaju utisak da ovaj ambijent pripada jednom davno prošlom vremenu, uz sve pogodnosti ovog današnjeg – bazen sa grijanjem, haj tek kuhinja i klimatizacija, kao i sav namještaj, kupac će dobiti u cijeni kuće.
Poboljšan ambijent nekretnine – Crna Gora
Cijene nekretnina su, objašnjava Vukićević, bazirane na pretpostavljenom prihodu koji se može zaraditi njenim izdavanjem, kvalitetu gradnje i lokaciji. Nekretnine na obali najčešće uspijevaju da zadrže svoju cijenu, a pretjerano izgrađena područja imaju najmanji prirast cijene.
”Posljednjih nekoliko godina vidjeli smo stabilan interes za nekretnine, bez naznaka i euforije balona, a stanovi i kuće kod kojih je cijena valjano procijenjena u odnosu na kvalitet prodavali su se dobro” – kaže Ivana Vukićević iz agencije Montenegro Prospects.
