Crna Gora ulazi u novu fazu promišljenja i djelovanja kada je u pitanju zaštita životne sredine i politika komnunalnog razvoja. Ovo je pionirski korak u misji koju će nadam se, slijediti i drugi gradovi u Crnoj Gori – kazala je državna sekretarka za zaštitu životne sredine u Ministarstvu održivog razvoja i turizma Daliborka Pejović, optvarajući danas u Kavču kod Kotora, prvo postrojenje za preradu zelenog otpada u Crnoj Gori.
Kompostana površine 600 kvadrata sa svom neophodnom opremom i mašinama, izgrađena je na imanju komunalnog preduzeća Kotor, a u njoj će se u kompost (prirodni biološki materijal za prihranjivanje zemljišta) prerađivati sav zeleni otpad prikupljen u tri bokeljske opštine i u Budvi. Rezultat je to projekta nazvanog „Uspostavljanje kompostiranja i selektovanog odlaganja otpada u opštinama Kotor, Tivat, Budva i Herceg Novi“, a koji su ta četiri grada u saradnji sa Delegacijom EU u Crnoj Gori, NVO „Eko centar delfin“ iz Kotora i Vladom, sproveli u protekle skoro dvije godine.
Projekat vrijedan skoro 450 hiljada eura sa 71 odsto novca finansirala je Delegacija EU u Crnoj Gori, 18 Vlada Crne Gore, a ostatak komunalna preduzeća četiri primorska grada.
Svečanosti otvaranja prve kompostane u Crnoj Gori pored predstavnika Vlade, prisustvovali su i gradonačenici Kotora dr Aleksandar Stjepčćević i Tivta Ivan Novosel, rukovodioci komunačlnih preduzeća četori grada i predstavnici NVO sektora. Njima je demonstriran i rad mašina u kompostane – drobilice za zeleni otpad i kompostera-prevrtača. Istakvši da je zadovoljstvo „što sada otvaramo konkretne projekte, a manje pričamo o akcionim planovima i strategijama“, Daliborka Pejović je naglasila značaj ćinjenice da se početkom rada postrijenja u Kavču, prvi put u Crnoj Gori ne dijelu njene teritorije 100 odsto reciklira jedna vrsta otpada – zeleni otpad, što je i značajno za početak realizaije naših obaveza u Poglavlju 27 – Ekologija, u predpristupnim pregovorima sa EU. Ona je podvukla da IPA fondovi predstavljaju veliki resur i za riješavanje sličnih problema sa otpadom i ekologijom u drugim krajevima Crne Gore, pohvalivši saradnju lokalnih uprava i komunalnih prerdfuzeća četiri primorska grada sa NVO sektorom i evropskim institucijama koje su najvećim dijelom finansirale projekat riješevanja problema zelenog otpada u Tivtu, Kotoru, Budvi i Herceg Novom.
Zoran Mrdak, direktor Komunalnog preduzeća Kotor koje je bilo nosilac projekta, naglasio je da će prve količine komposta iz Kavča biti spremne već u maju kada će sa njima početi prihranjivanje javnih zelenih površina u četiri grada. Naglasio je da su u sklopu projekta, pored izgradnje i opremanja kompostane u Kavču, nabavljena su i 24 velika kontejnera za zeleni otpad za sva četiri grada, 3 pres-kontejnera za Budvu i 150 klasičnih metalnih kontejnera za Tivat i Herceg Novi, kako bi se pokrenula akcija selektiranog odlaganja zelenog i dijela komunalnog otpada. Obavljena je i obimna edukatoivno-informativna kampanja u javnosti.
„Ovo je veoma bitan projekat jer smno mojačali naše kapacitete i prvi putr stvorili održivi sistem upravljanja jednom vrstom otpada. Zeleni otpad se više neće bacati na deponije ili spaljivati u našim dvorištima, već će se sav ovdje prepađivati u korisnu materiju – kompost.“- naglasio je Mrdak.
Gradonačelnik Kotora Aleksandar Stjepčević istakao je da će radom kompostene, biti smiženi i troškovi održavanja javnih zelenih površina u četiri grada.
Vrijeme danas, promjenljivo oblačno sa sunčanim intervalima, u popodnevnim satima ponegdje, a tokom noći mjestimčno kiša. Vjetar povremeno umjeren do pojačan, južnih smjerova. Najviša dnevna temperatura vazduha od 5 do 16 stepeni.
Period ponedjeljak-petak:
Danas i utorak promjenljivo oblačno, mjestimično sa kišom, uglavnom, u ponedjeljak veče i utorak prijepodne, i to češće u južnim i centralnim predjelima.
Narednih dana pretežno sunčano ili malo do umjereno oblačno. Vjetar južnih smjerova, povremeno umjeren do pojačan, naročito u sjevernim predjelima i na primorju.
Inženjeri iz danske kompanije “Hesa Light”, koji su proteklih dana boravili u Herceg-Novom predložiće rješenja za osvjetljenje Starog grada i posebni tvrđava Kanli kula i Forte mare. Posjeta je realizovana u okviru projekta postavljanja led rasvjete kažu nadležni u Komunalno – stambenom preduzeću.
„Sa stručnjacima iz Danske obišli smo sve lokacije koje su nam interesantne, a to su Sat kula, Kanli kula i Forte mare kao i istočne i zapadne zidine Starog grada i trg Belavista. Na ovim lokacijama je predviđeno fasadno i dekorativno osvjetljenje“– kazao je direktor Komunalnog stambenog preduzeća Branko Božović.
On podsjeća da je do sada ugrađeno preko 3.300 led svjetiljki, a projekat bi trebalo da okončaju do kraja maja. Stare zamjenjene ali kvalitetne svjetiljke postaviće na seoskom području.
Turistička organizacija opštine Budva uspješno je predstavila turističku ponudu budvanske rivijere u periodu od 23. do 26. marta kada se u Moskvi održavao Međunarodni turistički sajam “MITT 2016”.
I ove godine, Crna Gora ostala je jedna od omiljenih destinacija za turiste iz Rusije, pa su i očekivanja da će broj turista iz ove zemlje biti u porastu.
Ovo potvrđuju podaci da će Montenegro Airlines obavljati tokom ljetnje sezone (jun – septembar) saobracaj na relaciji Tivat-Moskva-Tivat tri puta dnevno, a na relaciji Tivat-Sankt Peterburg-Tivat četiri puta nedjeljno.
Za predstojeću ljetnju sezonu iz Rusije prema Crnoj Gori ugovoreno je oko 80 rotacija nedeljno. U pitanju su redovne linije i čarter letovi ruskih avio kompanija (Aeroflot, Siberia AIR, Globus AIR, Nord Star, Rossiya AIR, Ural AIR, Yamal AIR, Red Wings, Azur Air, Metro Jet, UT Air, Royal Flight AIR).
Na ovogodišnjem sajmu turizma u Moskvi Crnoj Gori je dodijeljena prestižna nagrada -pobjednik je u kategoriji “Destinacija sa najboljim plažama”.
U 2015. godini u Budvi su najbrojniji bili, kao što je to bio slučaj i u predhodnim godinama, turisti iz Rusije, čiji je broj dolazaka iznosio 192.246, a ostvarili su 1.546.867 noćenja.
Sajam turizma u Moskvi, 23. put za redom, okupio je oko 1.800 izlagača iz 192 destinacija svijeta. Sajam je privukao preko 30.000 posjetilaca, od čega 76% turističkih agenata iz čitave Rusije i država sa prostora bivšeg Sovjetskog saveza.
Na štandu Nacionalne turističke organizacije Crne Gore, pored Turističke organizacije opštine Budva, svoju ponudu predstavile su turističke organizacije Bara, Herceg Novog, Tivta, Ulcinja i Kotora, zatim turoperator „R-Tours“, HG„Montenegro Stars“, „Queen of Montenegro“, HG„Budvanska Rivijera“, kao i kompanije „Montenegro Airlines“, „Beppler i Jacobson Ltd.“, „HIT Montenegro– Hotel Maestral“, Dukley Gardens, turistička agencija Explorer .
Don Pavao Medač – crkva Svetog Eustahija zbirka dobrotske čipke foto M.Marušić
Riznica čipke nalazi se i danas u crkvi Svetog Eustahija koji je nezaobilazni centar iz kojega je krenula informacija o postojanju naročite umjetnine koja dobija znanstveno ime Dobrotska čipka. Još davne 1910. godine iz nje se nose najljepši primjerci na izložbu u Beč i tamo se prepoznaju kao drugačiji od ostale čipke. Svijet joj je tada odao priznanje ljepote i vrijednosti, a tom prilikom je nagrađena cacara – jedinstvena kapa koju su nosile udovice iz XV vijeka, najstarije djelo dobrotske čipke, koja je u to vrijeme u naučnim krugovima ocijenjena najvećim priznanjem kao čist rad visoke čipkarske izrade baroknog stila.
„Nije riječ o predmetu koji je nekada bio, već o kulturnoj baštini, nečemu što živi, što je postojalo i dalje postoji i ima što ima šansu da opstane. Nužno bi bilo osnovati Radionicu dobrotske čipke da bi se njena izrada i dalje učila, radila i obrađivala. Ona je toliko interesantna da može biti iskoristiva ne samo u turističke svrhe. Vjerujem da će se netko naći od nevladinih udruga koje bi se time mogle baviti i, u tom smislu, im želimo biti na raspolaganju i pomoći“, kazao je don Pavao Medač, svećenik crkve Svetog Eustahija u Dobroti.
Uvijek je bilo ljudi koji su isticali vrijednost i značaj ove vrste nematerijalne kulture i smatrali da tu čipku treba sačuvati za buduće naraštaje. Međutim, nikada za nju nije bilo vremena nikada za nju nije bilo ni dovoljno novca, da bi se konzervirala i sačuvala kako bi na taj način opstala, kaže naš sagovornik.
Primjerci Dobrotske čipke foto M.Marušić
Danas se samo povremeno sjetitimo Dobrotske čipke, tim fenomenom niko se ne bavi?
Prvo riječ je o izuzetno mukotrpnom radu. Ženi, koja je radila svoju maramu na lanenom platnu, prije 300 godina, bilo je potrebno tri godine za izradu, u posebnim uvjetima. Mogla je raditi samo po danu, zbog svjetla, a ne pored štelike ili uljarice, ni kada je previše vlažno, ni previše sušno. To je vrlo spor rad i opravdano je postaviti pitanje ko će to danas raditi. Ove pojedinosti govori o vrijednosti samoga rada.
Država je prepoznala Dobrotsku čipku i zaštitila je kao nematerijalnu kulturnu baštinu (2013.god.), ali to je tek početak. Mislili smo kako je to jedno dobro i značajno postignuće i sada ćemo uživati u tom imenovanju. Svjesni da je na takav način tek prepoznato čime se treba baviti, mi smo kao vjerska ustanova otvorili vrata. Imamo svoj interes koji je opravdan sa vjerske i teološke strane – kaže don Pavao Medač.
Princ Čarls i vojvotkinja Kamila pokazali veliko interesovanje za Dobrotsku čipku
Riznica Dobrotske čipke, crkva Svetog Eustahija, centar gdje se čuva najveći broj primjeraka različitih po namjeni i po izradi, posjeduje oko 130 umjetnina. Kroz stoljeća u kojima je nastajala, mijenjali su se uzorci, prema stilovima koji su tada bili u modi. Danas u Boki Kotorskoj možemo naći Dobrotsku čipku, koja se čuva kao izložbeni eksponati, u crkvi Svetog Nikole u Persatu, u katedrali Svetog Tripuna, Pomorskom muzeju i po privatnim zbirkama.
Svakako najveći doprinos očuvanju ove zbirke dao je dugogodišnji župnik crkve Svetog Eustahija, pokojni don Gracija Ivanović rođeni Dobroćanin, kao i prof. Marijana Gušić koja je obradila 58 primjeraka, pa se dugo mislilo da ih ima toliko u zbirci. Već tada se znalo da postoji znatno više od toga broja. Iz ove riznice, na izložbu Zagovori Svetom Tripunu u Zagrebu (2009. god) povodom 1200 godina dolaska moći Svetog Tripuna u Kotor, bilo je izloženo 48 primjeraka.
Sveti Eustahije foto M. Marušić
„Dobrotska čipka je specifična. U Veneciji se radi drugačija čipka, na Pagu također, Hvarska je na primjer od agave. Sve su drugačije. Dobrotska čipka se radi jednom iglom i jednim koncem na lanenom platnu, čupajući potku (tkaninu), a u usnovi radeći uzorak koji čipkarica ima u svojoj glavi. Za znanstvenu obradu potrebna je šira akcija. Moramo znati da proglašenje za nematerijalnu kulturnu baštinu jedne zemlje, obavezuje vlasnika da je sačuva za buduće naraštaje“ – kaže don Pavao.
Dobrotska čipka se trenutno čuva u metalnim ladicama, ali je potreban i stručni i tehnički način čuvanja. Mora se konzervirati, sačuvati od daljeg raspadanja, trebaju se stvoriti uvjeti bez vlage, odgovarajuća temperatura, svjetlo, takođe, izložiti je i pokazati svijetu …
Don Pavao otvara ladice koje kriju vjekove, objašnjava usljed čega je došlo do promjene boje na pojedinim uzorcima. Priča kako je dovodio stručnjake koji su mu kazali i pokazali kako se čipka radi i konstatuje da takve čipke nema nigdje u svijetu. Nastaje unazad 500 godina i radi se ovdje u Dobroti. Ona je sigurno potaknuta renesansnim pokretom izrade čipke.
Kada govorimo o tekstilnom predmetu, čipki, koja je nastala prije 500 godina i sačuvana je, kada je gledamo i dodirujemo, u nama se bude emocije i poštovanje. Iz svega toga se mora roditi obaveza da je sačuvamo za narednih 500 godina. Mi danas u ovoj zbirci nemamo nijednog komada mlađeg od 100 godina.
Cacara – kapa čipka
Naša obaveza je restaurirati i obnoviti one primjerke koji su propali, kao što je ženska kapa „cacara“. Danas su sačuvane samo tri, u Pomorskom muzeju, privatnoj zbirci obitelji Radimir i ova koja je oštećena, u crkvi Svetog Eustahija. Zamislite, samo tri komada koja nemate nigdje u svijetu.
Sveti Eustahije Dobrota
Možete li nam objasniti vjersko-telošku poveznicu sa Dobrotskom čipkom?
Vjera obavezuje da mi to čuvamo, a zašto? Evo objašnjenja.
Žena koja je radila čipku, a bila stanovnica Dobrote, uglavnom je bila žena nekog pomorca. Bio on vlasnik, kapetan ili mornar na brodu koji je otišao od kuće i vratiće se za tri, a možda i za šest godina. Dok njega čeka, ona radi čipku. Uglavnom su se radili ručnici i marame. Čipkom se ukrašavao ručnik koji će mu pokloniti kada dođe. Znači ručnik je bio namijenjen muškarcu.
Maramu, žena radi za sebe. Marama i ručnik se čuvaju za njihove posljednje dane u životu. Kada on umre, tim ručnikom će se ukrasti korpus na raspelu koje se nosi na početku pogrebne povorke. Nakon pokopa, ručnik se sa raspelom vraća u crkvu i poklanja crkvi. Ista je stvar i sa maramom. Njome će se pokriti lice kada krene povorka. Kasnije će se njome pokriti korpus koji se vraća u crkvu. Onda će se spojiti tri četri ili pet komada marama od lanenog platna sa tim istim uzorcima ili sličnim, te se povezati u jednu cjelinu u oltarnik.
Zašto je važno da se od marama rade oltarnici i ručnici koji su bili samo za litugrijsku upotrebu? Dakle, svećenik u obredu pere ruke i ručnikom ih briše. Zašto je ovo važno? Kada je Isus uskrsnuo, u grobu gdje je bilo njegovo tijelo, nađeni su povoji u kojima je bilo zamotano i ubrusi kojima je bila pokrivena njegova glava. Uredno su bili složeni tamo gdje su bili njegova glava i tijelo. Oni su jedini svjedoci Isusovog uskrsnuća. Isus je uskrsnuo, a ti povoji su to „vidjeli“. Svećenik danas kada slavi Svetu Misu tijelo Isusovo spušta na oltar na koji je stavljena bijela lanena tkanina koja podsjeća na te povoje koji su u grobnici nađeni. Oni su tada bili svjedoci Isusovog uskrsnuća, a ovi današnji oltarnici od Dobrotske čipke su svjedoci vjere u uskrsnuće Kristovo i nade u naše uskrsnuće. I to je razlog zbog čega je za crkvu ova čipka vrlo važna, to je ustvari poveznica – objašnjava don Pavao Medač.
Svaka grupa, kao i pojedinci koji dođu posjetiti crkvu Svetog Eustahija u Dobroti mogu vidjeti ovu originalnu i vrijednu zbirku. Preseljenjem biblioteke u Stari grad, stvoriti će se prostorni uslovi za izlaganje ove zbirke u neobičnoj i originalnoj riznici.
Dobrotska čipka foto M.Marusic
Danas, svakako, najveći doprinos bio bi poticati interes među mladima, učiti ih izradi čipke, osmisliti radionicu. Na kraju, od nje bi se moglo živjeti, zarađivati. Jedna od rijetkih čuvarica te bokeljske tradicije, je Dobroćanka, profesorica u penziji Nadežda Nada Radović, vezilja dobrotske čipke koja je spremna učiti mlađe kako se to radi.
Otvarajući izložbu čipke, „Nitima kroz vrijeme” krajem 2013. godine u Kotoru, turizmolog prof. dr Milenko Pasinović, jedan od najzaslužnijih što je dobrotska čipka proglašena nematerijalnom kulturnom baštinom, kazao je:
„Ova čipka nije dobila ime samo zato što je prihvaćena od žena Dobrote, već zato što su je one obogatile idejama, vještinama, tehnikom izrade, načinom apikacije. Prenijeta je u Dobrotu u vrijeme renesanse i usavršavana tokom baroka… Taj proizvod je nastao kao simbol čekanja i vjernosti svojim supruzima ili zaručnicima i u tome je jedna simbolika ove čipke. Simbolika ove čipke je i u njenom trajanju – pet vjekova tradicije utkano je u nju“.
Proglašenje Dobrotske čipke nematerijalnom kulturnom baštinom (2013.god) shvatilo se kao rezultat, kraj, a u stvari je trebao biti početak.
„Mi bismo konzervirali Boku, sebe mumificirali, stavili u vitrine i rekli evo to je bila Boka, to su bili Bokelji. Može li uopšte biti govora o nematerijalnoj kulturi ako ona nije živa, ako je ne stvaramo. Mislimo da je kraj ako stavimo Dobrotsku čipku u vitrine, prodajemo ulaznice i živimo od gledanja. Ne, to bi trebao biti početak…. U konačnici, cijela naša zajednica u Boki stalno govori o prošlosti, o prošlim vremenima. Nema nematerijalne kulturne baštine bez nas, treba se njome baviti i valorizirati je u budućnosti…“ – zaključio je don Pavao Medač.
Princ Čarls i vojvotkinja Kamila pokazali veliko interesovanje za Dobrotsku čipku
Čarls i Kamila se interesuju za Dobrotsku čipku – foto Boka News
Njihova kraljevska visočanstva, princ Čarls i vojvotkinja Kamila, prilikom posjete Crnoj Gori bili su gosti na Festivalu kulturnog nasljeđa u Narodnom muzeju, Vladin Dom na Cetinju.
Prinčevski par se na Festivalu upoznao sa šesnaest proizvođača iz svih dijelova Crne Gore, koji su predstavili nacionalne proizvode i tom prilikom pokazali su izuzetno interesovanje za Dobrotsku čipku koju je predstavila vezilja Mila Moškov iz Dobrote.
Miro Marušić
* Tekst je dio projekta „Četiri hrvatske priče iz Boke Kotorske“ koji je proveden uz finansijsku potporu Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske
Dragi svitu i draga naša vlasti, pišen van s jadranskoga škoja, nije ni važno kojega, jel to Zverinac, Šolta, Lastovo, Vrgada, Zlarin, Šipan, Susak ili malešni Maun, koji se, zamislite, spominje u darovnici kralja Petra Krešimira IV. iz 1069. di se prvi put govori ono ‘mare nostrum Dalmaticum’, šta se posli devedesetih prominilo u ‘croaticum’, jer ko je to vidija da je jedna Dalmacija, a pogotovo niki otok, može bit kolijevka hrvatske državnosti.
Ali pustimo sad to, nije važno, isto ka ča vama nije važno s kojega škoja ja pišen, jer su van svi isti, za sve ovo na jugu jemate istu rič: kad dolazite na godišnji, dovoljno je reć ‘idem na more’ ili ‘bili smo na moru’. I tako je sve to ista stvar, komad stine, mrvu zemlje, borovina i bokun rive, sve utočano u more.
No, i krasne ribe, krasni momci, krasne cure i neke babe u crnome i dedeki. I magarci i peseki. To je isto ka kad bi mi dolazili k vama i govorili ‘idemo na grunt’, e pa sad nema veze koji ni di je, glavno da se ne razumimo.
Ali pustimo sad i to, nije važno, jer kako ja niman nikakvoga drugoga posla, misli mi odlutaju pa vako pridikan bez veze i po ure mi triba da dojden na ono bitno. Zbog čega pišen ovo pismo. E, di smo došli? Kako smo došli?
Niko ne zna. Samo se zna da kad su Grci na Vis i Hvar došli četiristo godin prije Krista, zatekli su tamo Ilire, a pradidi naši Iliri tamo su zatekli neke druge, a po svemu ima bit da su naši otoci naseljeni skoro četiri ijade godin prije nove ere, ako ne računamo prajude.
Zašto ovo govorin? Zato šta nan priti, po prvi put u istoriji, da nas nestane skroz naskroz. Kako to, a u raju živimo, jemamo našu državu, jemamo EU fondove, sve jemamo, kažete nan kad dođete liti. Tako lipo, odgovorit ću van, ča je na većini otoka prosječna dob priko pedeset godin, a svaki drugi od nas stariji je od 65 godin! Tek svaki sedmi je mlaji od dvadeset godin i to samo na nekin ‘jačin škojima’.
Od 1880. do 1990. broj bodula je pa za 30 posto, a do danas za skoro još toliko i tako nas je na 48 naseljenih škoji nabroj 132.443 po popisu iz 2011. i sigurno je još dobar broj od odonda partija, a plač diteta na škoju ritko se čuje.
Foto Duje Klarić/eph
Pa ča nan fali, zašto nestajemo? Lakše je nabrojit ča jemamo: nešto vinograda i maslinika koje još nije izila borovina, imamo apartmana, punih misec i po dan liti, lipe crikve i arkitekturu, prazne skule, mule i rive i iscrpljenoga mora koliko oćeš.
Dikoja butiga s trideset posto skupjin cijenama nego na kopnu, restorane koji rade samo u sezoni i nisu za naš žep, koji kafić tamo di takaje trajekt. Sunca. Vonja. Doseljenih divljih prasac da bi lovci jemali u ča pucat. Teško mi se sitit još čega. An bravo, jemamo i groblja. Pa koja grobja… Lipa, stara, š njima se najviše ponosimo prid fureštima. A napučena, nima mista više u njima po zlato da oćeš platit.
Reć ćete vi: jemate i trajekte, bila flota vozi tamo di niko pematan ne bi. Istina, nećemo se lagat. Svaka čast. A kako smo stari kuridu jušto po našemu guštu. U vrj glave deset milja na uru. Tako da kad krenemo iz Splita na Lastovo, sve lipo moremo razgledat, u sedan uri vrimena sve ti je na lagano. Jemamo jedan ujutro do grada i š njin se popodne vratiš doma, ča ti više triba. Ol je za nas više ić u tejatar oli u činematograf? Na izložbe i koncerte?
Eno Hvarani jemadu najstariji komunalni tejatar u Evropi, pa in zjapi prazan, priko deset godin ga obnavjadu. Nikako pinezi da dojdu. I ča bi nama tribale recimo teretane i sportske dvorane? Ol nan nije dosta žgobavanja po poju i vrtlu, ča bi mi tili? Ili domovi kulture?
Biži, triba jih sve užgat, i tako bi se tamo samo sastajali penšjunati i grintali po cile večeri. Čekadu nas grobja, tamo smo lipo svi na vrime uredili apartmane za vičnost.
Dica zovu i smiju se
Ne triba nan ni voda, ol nimamo gustirne i pijemo najzdraviju kišnicu. Ne triba nan ni kanalizacija, bome opremili smo se supermodernin crnin jaman, pa ako dikoja poteče i ulije se u more i po vrtlu, ol će bit šćete, sve je to eko. Evo, jopet san se pogubija. Počeli smo s trajektima, a završili na gnjoju.
Mladi su naš problem, ne bi ih vrag dovabija natrag. Zovemo ih: dojite, povedite prijateje da nan zima nije ovako pusta, pa će se potrošit u restoran, u butigu, profitirat će trafika, bit će drago i popu, sam je ka ćuk, jema ovde još pametnoga svita, učinite izlet, da samo ne ločete kafe i pušite po gradskin kafićima.
Ne bi jih parangalon doveja vanka lita. Da jin je skup trajekt, da in prijateji padnu u nesvist kad vididu da je auton do Šolte ili Brača 260 kuna za zimski privoz, a litnji 320 kuna. Zimi je do Staroga Grada 510 kuna poć i vratit se, liti 640 kuna, viška zimska je 620 kuna, a litnja 740 kuna, i sve tako redon do Lastova di je zimska karta 884 kune, a litnja 1060 kuna! Samo za auto, bez karte za čejad! Jo, da znate ča nan govoridu:
– Skužajte, ali nismo popizdili. Jel vi razumite koliko je to rezervari goriva za tih tridesetak, neka je i pedeset kilometri? Pa mi se moremo pokrcat u tonobile, ić u najboji restoran uz more, platit benzine dvajst kuna, najist se i nalokat, pa ić doma kad oćemo – samo ča bi vaš trajekt platili za doć u tu pustoš.
Jesu li ti vaši u vlasti ikad čuli da evropske zemje ča jemadu škoje da bi privukli svit na škoje daju vikend karte skoro pa mukte. Samo da su trajekti puni, da građani idu vižitavat škoje. A naši trajekti vozidu dva auta i nikoga nije briga, rađe partidu prazni nego da Splićanima, Imoćanima, Sinjanima, Dubrovčanima, Zadranima i Šibenčanima otvore put na otoke. Viruj mi, stari, 95 posto svita dalmatinskih gradova nikad nije bilo na škojima koji su in prid noson. Boje da i vi priko zime dojdete u grad a ne se tamo smrzavate – očitaju nan bukvicu dica kad ih zovemo na škoje. Pa nazovedu opet za pet minuti:
– Zaboravili smo van reć: možedu li van trajekti još sporije vozit?! Deset milja! Šesnajst kilometri na uru! Pa brže su vozili parobrodi prin sto godin, da ne spominjemo one stare vapore prije šezdeset godin ča su išli 15 milja na uru. Rimac je potira auto 360 kilometri na baterije, a oni puzidu na onolike motore! Ne možeš jude od srama zvat.
A sve je skuplje za trideset posto nego na kopnu. Znate li da pedeset posto evropskih škoji nima PDV-a? A šta ako ti uteče trajekt, a zadnji je u pet popodne? Neću ni spominjat da oni jutarnji gre u pet i po ujutro, kad pošteni svit spava. A di ćemo kad se smrkne, mogli bi se horori snimat po malin mistima. Ma bižite i vi i škoji, jedva smo se spasili ča smo utekli – završavaju oni ovu pištulu i podjebu za kraj:
– Pozdravite nan Hrvatske šume. I ne zaboravite platit ono njijovo ‘gospodarenje šuman’…
Znamo mi ča ovo zadnje znači – škoji su prikriveni borovinon, izija je bor svaki vinograd i maslinik, prikrija svaku pristavu i gomilu. Izgubiš li se, gotov si, neće te Stipe Božić nać. Ako plane požar, goridu loze, masline, ovce, kuće, judi. Sve ča je blizu borovine, a ona je došla blizu svega. U ona davna apostolske vrimena, kad je bija koji šolad više, obašli smo Francusku, Austriju, Češku, Njemačku, Italiju…
Šta će mo s rezolucijon?
Sve okopano, svaki metar pod nasadima, a šume ka apoteka, svako cablo na svoje misto, pari da svako jema svoje ime i bezime, uredno čisto… To se zove gospodarit državon i šumama.
Naši škoji prikriveni su beskorisnon džunglon, toga vraga ne možeš naložit, ne koristi ti ka daska, greda, ćuća ono malo zemje koje su naši didi oteli kamenu, da mi je znat ko je prvoga posadija…
A onda, u pravu su dica, ali ča smo mi za to krivi? Ja znan da bi se puno njih vratilo kad bi se samo jedna plaćica mogla zaradit, da je koji pogonić, fabričica, pa par ijad kun plus poljoprivreda i ribanje, manji porez, bome moglo bi se…
Ovako, sve nas je manje, političari dolazidu samo liti izist, popit, okupat se i obećat koju sanjariju. Davno smo pristali virovat u to. An, bravo, uzbalija san se, a najvažnije nisan nota: eno je Evropska unija, Bog jon da zdravje, donila Rezoluciju o škojima.
Ervaska, ča jema najviše škoji na Mediteranu, odma iza Grčke, doznala je za ti dokument sa kašnjenjen od misec i po dana. Ka da su u Brisel poslali jedan naš trajekt, oni od deset milja, po papire. I vidi, pripoznali su oni gori sve ča nama doli triba. Pametan svit, velike riči, velika rišenja. Postavili su nan dijanjožu boje nego ča bi dotur Luiđi. Potrudili se dat i rišenja. I sad san ja tija pitat vas, a zato van ovo i pišen – ča ćete vi napravit po tome pitanju? An?
P.S. Evo mi žena govori: ‘Ludonjo, krepat ćeš prin nego ti oni odgovoridu, a ako ča i napišedu, lagat će. Ajde donesi dvi bije za špaker i ostavi se ćorava posla…’ Pustite vi nju, malo je nagla.
U noći sa subote na nedjelju prešli smo na takozvano ljetno računanje vremena. Kazaljke sata u dva sata pomjerili smo na tri, što znači jedan sat sna manje za one koji trebaju ujutro ustati. S obzirom na to da je riječ o nedjelji, koja se ove godine poklapa i s blagdanom Uskrsa, za veliku većinu to znači da će spavati dok se ne probude sami od sebe, s tom razlikom da će im se nakon buđenja činiti kako su se kasnije probudili.
U praksi to znači da već ovu nedjelju popodne očekujemo standardne godišnje komentare “kako se dan produžio” jer će, zbog pomicanja sata prema naprijed, u sedam sati popodne još itekako biti dan. Usporedno s time, zbog položaja sunca i dolaska ljeta dan je svakim danom duži, što će svoj vrhunac dosegnuti na prvi dan ljeta kojeg bilježimo kao najdulji dan u godini.
Ljetno računanje vremena uvelo se zbog manje potrošnje ugljena
Ljetno računanje vremena opravdava se uštedom energije, no sve relevantnije studije posljednjih godina pokazuju kako je riječ o najobičnijoj neutemeljenoj gluposti, običnom reliktu iz prošlih vremena, nekoj vrsti tradicije koja se uporno ne propituje, a koju iz nekog razloga (pozivajući se na uštedu energije) iz godine u godinu njeguje velika većina zapadnog svijeta.
Naravno, kao i većina običaja koji su se održali iako nemaju pravu svrhu u modernom svijetu, “pomicanje sata” imalo je nekakvu svrhu kad je uvedeno, barem za onog tko ga je uveo. Naime, ljetno pomicanje sata prvi su implementirali Nijemci u Prvom svjetskom ratu i to kako bi uštedjeli ugljen koji im je bio prijeko potreban za ratovanje. Nijemci su izračunali da će ukoliko produže danje svjetlo za jedan sat uštedjeti na potrošnji energije uvečer, posebice na umjetnoj rasvjeti. To je automatski značilo i povećanje potrošnje ujutro, ali Nijemci su izračunali da im se isplati jer je veća ušteda navečer nego potrošnja ujutro.
Praktične Nijemce pratili su i ostali, ljetno računanje vremena proširilo se cijelim svijetom i zadržalo se, evo, već preko stotinu godina iako je odavno postalo potpuno besmisleno.
Dakle, iako su Nijemci (a onda i ostali) imali korist od pomicanja sata, to je bilo prije više od stotinu godina. Svijet se od tada u potpunosti promijenio, ali ljetno računanje vremena je preživjelo do današnjih dana i to bez ikakvog shvatljivog razloga.
sat
Ljetno vrijeme NE štedi energiju, dapače
Naime, brojne novije studije pokazuju da ljetno računanje vremena, usprkos uvriježenom argumentu, ne štedi energiju, barem ne u nekoj značajnoj mjeri. Primjerice, neka istraživanja pokazuju da se tijekom ožujka i travnja u SAD-u potroši jedan posto manje električne energije, ali brojna druga istraživanja to smatraju optimističnom brojkom i tvrde da pomicanje sata nema apsolutno nikakvog utjecaja na manju potrošnju energije.
Štoviše, kako tvrdi portal Tech Insider, ponegdje se može doći do zaključka kako pomicanje sata utječe na veću potrošnju energije. U američkoj Indiani, primjerice, ljetno vrijeme je uvedeno tek 2006. godine (do tada je samo dio te države koristio ljetno računanje vremena). Statistike su odmah pokazale da ljudi troše manje energije na rasvjetu, ali to su poništili ljudi koji su trošili više energije na klima uređaje tijekom ranih noćnih sati (primjerice, u šest sati popodne sunce sija kao da je pet sati popodne, a u ljetnim mjesecima to znači i visoke temperature što neizbježno vodi do veće upotrebe klima uređaja).
Utječe na veću potrošnju nafte
Ljetno računanje vremena, poznato je to industriji nafte još od tridesetih godina 20. stoljeća, utječe i na veću potrošnju goriva. Naime, duži dan povećava aktivnosti ljudi, a tu često automobili igraju bitnu ulogu. To je posebno problematično posljednjih godina kad se sve više naglaska stavlja na manju potrošnju goriva kako bi se smanjio negativan utjecaj istog na okoliš.
Ljetno vrijeme negativno utječe i na avio industriju jer zbog loše usklađenosti s brojnim zemljama koje ne koriste ljetno računanje vremena troškovi aviokompanija rastu za značajne iznose.
Ljetno računanje vremena nekima donosi i korist
Duži dan potiče potrošnju, a od toga neki imaju i koristi. Ljudi ostaju duže vani, a to znači i veću potrošnju novca u shoppingu i raznim aktivnostima koje se plaćaju, poput, primjerice, igranja golfa. Primjera radi, kako tvrdi Michael Downing, autor knjige “Spring forward: The Annual Madness of Daylight Saving Time”, američki je Kongres 1986. godine uveo jedan dodatni mjesec ljetnog računanja vremena (sa šest na sedam mjeseci, a tako je ostalo i do sada). Samo taj dodatni mjesec za golf industriju značio je dodatnih 200 milijuna dolara jer su ljudi dobili sat više danjeg svjetla u popodnevnim satima kad ne rade.
Duži dan znači i više vremena za druženje na otvorenom, a u tome milijunsku korist imaju proizvođači mesa za roštilj. Veliki dobitnik spomenutog dodatnog mjeseca je i industrija slatkiša. Naime, nakon što je američki Kongres ljetno vrijeme produžio do početka jedanaestog mjeseca, to je značilo i duže dječje šetnje za vrijeme Noći vještica, a time i veću potrošnju slatkiša.
Nema dokaza da duži dan smanjuje broj nesreća
Jedan od uvriježenih argumenata je i to da prelazak na ljetno računanje vremena smanjuje broj prometnih nesreća. No ni to, baš kao ni priča o štednji energije, nema uporište u argumentima. Dok neke studije tvrde da to nema apsolutno nikakvog utjecaja na broj prometnih nesreća, neke pokazuju 0,7% manje nesreća sa smrtnim ishodom. No, taj postotak je toliko malen i u okviru statističke greške da se nikakvi zaključci na temelju njega ne mogu donositi.
Pine – sat
Pomicanje sata ne čini nas zdravijima
Jedan od argumenata koji se koristi za pravdanje ljetnog vremena je da nas duži dan čini zdravijima. Istina je da zbog micanja sata noć pada kasnije što ostavlja više prostora za fizičke aktivnosti na otvorenom, ali postoji jako puno dokaza da pomicanje sata utječe katastrofalno na psihu i zdravlje.
Pomicanje sata, naime, remeti biološki ritam. Studije pokazuju da u vrijeme kad u proljeće pomičemo sat statistike bilježe veći broj samoubojstava kao i veći broj srčanih udara.
Ljetno računanje vremena koriste “samo” SAD i Zapadna Europa
Ljetno računanje vremena koriste SAD i većina europskih država. Zanimljivo, u ponekim državama koje se sastoje od više saveznih država neke zemlje koriste, a neke ne koriste ljetno računanje vremena.
Tako, primjerice, većina američke savezne države Arizone ne koristi ovaj princip, iako su ga nekada koristili. Velik broj zemalja, poput Rusije ili Kine, nekada su koristile ljetnu vremensku shemu, ali su od nje odustale. Većina afričkih država nikada nije ni koristila ljetno računanje vremena. Prikaz zemalja u svijetu koje se koriste ili ne koriste ljetnim računanjem vremena može se vidjeti na sljedećoj karti s tim da plava boja označava zemlje koje koriste ljetno računanje vremena, narančasta predstavlja zemlje koje su nekad koristile, ali sad više ne, dok crvena predstavlja države koje nikada nisu koristile ljetno računanje vremena.
Slijetanjem prvog aviona britanske niskobudžetne kompanije „Easy Jet“ kojom će ona otvoriti liniju Mačester-Tivat, u nedjelju ujutro zvanično započinje ljetnja turistička sezona na tivatskom aerodromu. „Easy Jet“ će iz Mančestera za Tivat letjeti dva puta nedjeljno, sve do 16.oktobra, a iz njenog menadžmenta su saopštili da će u tom intervalu prevesti oko 19 hiljada putnika. Od 16.juna „Easy Jet“ će početi i saobraćaj i na liniji London-Tivat na kojoj se do sredine oktobra predviša promet od ukupno oko 15 hiljada putnika.
Inače, u poslovodstvu preduzeća „Aerodromi Crne Gore“ (ACG) očekuju da će aerodrom Tivat ove godine zabilježiti promet od najmanje 912.000 putnika, što je oko 2 odsto više nego lani.
Prošle je godine tivatska vazdušna luka imala promet od 895.006 putnika, tako da bi, ukoliko se ostvare procjene menadžmenta ACG, aerodrom Tivat ove godine i sa tako skromnim povećanjem prometa, mogao postaviti novi godišnji rekord i prevazići do sada najbolji svoj rezultat iz 2014. a koja je okončana sa transferisanih ukupno 910.533 putnika.
Inače, lani su na pistu pored Tivatskog zaliva sletjela ukupno 5.433 aviona što je 3 odsto više nego 2014, a Crna Gora je preko aerodroma Tivat bila povezana sa 40 evropskih destinacija.
„Na osnovu najava prevoznika i turoperatora, očekujemo da do kraja 2016. promet na aerodromu Tivat bude oko 912 hiljada putnika. Imamo najave brojnih kompanija da su zainteresovane da tokom predstojeće ljetnje sezone saobraćaju ka Crnoj Gori. Iz svih 30 kompanija iz 17 država koje su letjele ka Tivtu prošle sezone, nam je potvrdjeno da će to činiti i 2016-te godine.“- kazala je portparolka ACG Milica Babić.
Od 20.aprila redovnu sedmičlnu liniju na relaciji Tel Aviv – Tivat uvešće i izraelska aviokompanija „IsAir Airlines“, a o uspostavljanju saobraćaja sa Tivtom tokom ljetnjih mjeseci, pregovara se sa još nekoliko novih stranih kompanija poput francuskog „XL Airwaysa“ i ruskih „Azur Aira“ i „Metrojeta“.
Očekuje se da će ovog ljeta u špicu sezone, broj dnevnih rotacija na aerodromu Tivat biti značajno preko 40 u najopterećenijim danima u sedmici kakav je po pravilu, subota. Iz ACG nisu komentarisali može li se rad aerodroma Tivat već ovog ljeta produžiti na period poslije zalaska sunca, korišćenjenjem novih metoda tzv. PBN instrumentalne navigacije i vođenja aviona noću i u uslovima smanjenje vidljivosti, istakavši da je to pitanje za Kontrolu letjenja Srbije i Crne Gore SMATSA. Inače, Agencija za civilno vazduhoplovstvo Crne Gore krajem prošle godine uspješno je u praksi testirala vođenje aviona do aerodroma Tivat konceptom navigacije PBN, konstatujući da je signal novog satelitskog sistema Egnos u Crnoj Gori,a koji značajno povećava preciznost postojeći satelitskih sistema za globalno pozicioniranje, dovoljno dobar da se PBN konceptom, navodi aviosaobraćaj i na našim aerodromima.
Kotor će, zahvaljujući takmičenju Ocean Lava Montenegro, koje će ovog ljeta biti održano u tom gradu, biti upisan i na listu gradova u kojima se održava triatlon.
Ocean Lava Montenegro trka predviđa 1,9 kilometara plivanja, 90 km vožnje bicikla i trčanje stazom dužine 20 km.
Takmičari će plivati u Bokokotorskom zalivu, u blizini starog grada.
Juče je na YouTube servisu postavljena kraća verzija promo spota za Ocean Lava Montenegro, koji se održava 3. jula.
Foto Ocean Lava Montenegro
Glavni junak spota, koji je sniman tokom vikenda, triatlonac Andrej Vištica iz Hrvatske, objavio je i blog post sa snimanja i u njemu opisao oduševljenje prizorima koje je vidio i koji čekaju učesnike takmičenja.
“Bicikl se vozi Jadranskom magistralom. Staza je ravna ili blago talasasta, a priroda predivna. Vozi se kroz UNESCO zaštićeno područje, s jedne strane je more iz kojeg se uzdižu strme planine. Trče se 2 kruga od starog grada kroz Dobrotu. Cijela staza je uz more, te je potpuno ravna, a prolazi pored mnogih kulturnih spomenika. Dio njih potiče još iz Rimskog i Ilirskog perioda…”, navodi Vištica, koji je prvi put u Boki.
Foto Ocean Lava Montenegro
Prijave za Ocean Lava Montenegro takmičenje je u toku, putem zvanične stranice.
HTP „Primorje“ iz Tivta očekuje vrlo uspješnu glavnu ljetnju turističku sezonu koju će ta firma dočekati sa dva svoja potpuno rekonstruisana i obnovljena hotela – „Palma“ u Tivtu i „Palmon Bay“ u Igalu. Oba hotela već su u najvećoj mjeri raporodata za naredno ljeto i to prvenstveno na zapadnoevropskom tržištu – Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Francuskoj, uz tradicionalno tržište Rusije i novo tržište Izraela – čulo se danas na konferenciji za novinare menaždmenta „Primorja“ u Tivtu.
„Očekujemo da sve radove na rekonstrukciji hotela „Palma“ koji će biti podignut na nivo 4 zvjezdice, završimo do sredine maja, a hotel će prve goste primiti 20.maja. Nakon rekonstrukcije vrijedne preko 2 miliona eura, hotel će imati 116 soba sa 270 kreveta, konferencijsku salu, mini spa-centar i teretanu, a u njemu će raditi 100 zaposlenih, 40-tak više nego do sada.“- kazao je predsjednik uprave „Primorja“ Božidar Draganić dodajući da će nakon toga, standardna soba u „Palmi“ koštati 105 eura dnevno.
Kompjuterska animacija spa centra u hotelu Palma
On i savjetnik u upravi „Primorja“ Denis Mandić kazali su da očekuju i odgovor od Opštine Tivat na predlog da „Primorje“ o svom trošku rekonstruiše parking prostor u blizini „Palme“ i ovdje postavi montažnu parking garažu od koje bi jedan nivo ostao za potrebe hotela, a drugi bi Opština dobila kao javni parking.
Na bloku „E“ hotela „Palmon Bay“ u Igalu gradi se 40 novih apartmana koji će takođe biti završeni sredinom maja, nakon čega će taj objekat kategorije 4 zvjezdice, raspolagati sa preko 400 kreveta.
D.Mandić i B.Draganić – press
„U Igalu radimo i na uređenju obale i plaže ispred hotela. Gradi se novi grijani otvoreni bazen sa morskom vodom dimenzija 25×12 metara, manja konoba i moderan plažni klub, a ukupno ulaganje uključujući i gradnju novih apartmana je preko 1,5 miliona eura.“- istakao je Draganić.
On je kazao da će popularno kupalište „Plavi horizont“ u uvali Pržna i ove godine raditi pod upravom „Primorja“ sa nepromijenjenom cjenovnom politikom u odnosu na lani, ali donekle unapređenom ponudom. Što se hotela „Planinka“ na Žabljaku tiče, „Primorje“ je u pregovorima sa nadležnim državnim organima.
Hotel Palma finalni izgled
„Poslali smo im jedan predlog aneksa ugovora o kupovini i ulaganju u taj hotel, i očekujemo njihov odgovor. Tim aranžanom bi jasno precizirali obaveze obje strane, ne samo kada je rekonstrukcija hotela u pitanju, već i izgradnja skijaških staza na Žabljaku.“- objasnio je Draganić dodajući da će se 2017. više raditi na valorizaciji prostora nekadašnjeg hotela „Tivat“ gdje „Primorje“ osim zgrade hotela ima i oko 9 hiljada kvadrata zemljišta.
D.Mandić i B.Draganić – press
„Plan je da se tak kompleks privrede namjeni u skladu sa DUP-om Seljanovo koji pretpostavlja izgradnju modernog siti-kvarta sa hotelskim sadržajim, stambenim dijelom i komercijalnim sadržajima.“- kazao je Draganić dodajući da po informacijama „Primorja“ koje je lokalni partner katarskom investicionom fondu Qatari Diar kome je prodalo kompleks Plavi horizont u Krtlima i imovinu u Bonićima kod Tivta, Katarci nemaju namjeru da odustanu od svojih projekata na te dvije lokacije.
