U nedjelju promjenljivo oblačno i uglavnom suvo, tokom noći kiša, ponegdje pljuskovi i grmljavina. Vjetar povremeno umjeren do pojačan, od večenjih sati jak, južni i jugoistočni.
Jutarnja temperatura vazduha od 1 do 12, najviša dnevna od 10 do 19 stepeni.
Tokom noći između nedjelje i ponedjeljka i u ponedjeljak pretežno oblačno, mjestimično kiša, ponegdje i kratkotrajni pljuskovi i grmljavina.
U utorak ponegdje slaba kiša, u srijedu uglavnom suvo sa sunčanim periodima, a tokom četvrtka mjestimično kiša, ponegdje pljuskovi i grmljavina. Vjetar povremeno umjeren do pojačan, u nedjelju i ponedjeljak na udare i jak, južni i jugoistočni, u utorak krajem dana, tokom noći i u srijedu ujutru sjeverni i sjeveroistočni, naredna dva dana slab do umjeren, u srijedu promjenljiv, a u četvrtak uglavnom južnih smjerova.
Najviša dnevna temperatura vazduha u nedjelju u porastu, od ponedjeljka u blagom padu.
Probna proizvodnja u prvoj kompostani u Crnoj Gori – u Kavču kod Kotora, počela je ovih dana čime su četiri primorske opštine – Tivat, Kotor, Herceg Novi i Budva trajno riješili problem tretmana i prerade zelenog otpada. Saopšteno je to juče u Tivtu na završnoj konferenciji projekta nazvanog „Uspostavljanje kompostiranja i selektovanog odlaganja otpada u opštinama Kotor, Tivat, Budva i Herceg Novi“, a koji su ta četiri grada u saradnji sa Delegacijom EU u Crnoj Gori, NVO „Eko centar delfin“ iz Kotora i Vladom, sproveli u protekle skoro dvije godine.
Projekat vrijedan skoro 450 hiljada eura sa 71 odsto novca finasirala je Delegacija EU u Crnoj Gori, 18 Vlada Crne Gore, a ostatak komunalna preduzeća četiri primorska grada.
Prema riječima projekt-menadžerke Jelene Radunović, u Kavču je na imanju Komunalnog preduzeća Kotor izgrađena kompostana površine 600 kvadrata opremljena drobilicom i prevrtačem za zeleni otpad. Navaljena su i 24 velika kontejnera za zeleni otpad za sva četiri grada, 3 pres-kontejnera za Budvu i 150 klasičnih metalnih kontejnera za Tivat i Herceg Novi, kako bi se pokrenula akcija selektiranog odlaganja zelenog, odnosno primarne selekcije ostalog komunalnog otpada na tzv. mokru i suvu frakciju.
„Na početku projekta 2013, procjena je bila da se svakodnevno iz 4 grada izveze ukupno oko 40 kubika zelenog otpada, ali se ispostavlo da su te količine ipak znatno veće. Početkom rada kompostane i procesa 100 postotne prerade zelenog otpada, riješili smo prvi dio jedne velike slagalice koja se zove održivo upravljanje otpadom u našim gradovima.“- kazala je sekretarka za saobraćaj i komunalne djelatnosti Opštine Tivat Zorica Gverović, dodajući da će se kompost proizveden preradom zelenog otpada u Kavču, koristiti za prihranjivanje i održavanje javnih zelenih površina u Tivtu, Kotoru, Herceg Novom i Budvi, ali i za prodaju na tržištu.
Direktor Komunalnog preduzeća Kotor koje je bilo nosilac projekta, Zoran Mrdak, kazao je da odlično sarađuju sa kolegama iz sujedna tri grada i da će kroz narednu fazu širenja primarne selekcije otpada na mokri i suvi, biti znatno smanjeni operativni troškovi jer će na regionalnu sanitarnu deponiju smeća Možura, gdje se odlaganje tone smeća iz Boke plaća 35 eura, ići zanačajno manje količine otpada.
V.D. direktor Komunalnog preduzeća Tivat Tonko Lukšić naglasio je dapočetak rada kompostane znači veliku uštedu za to preduzeće koje je zeleni otpad do sada odlagalo na staru deponiju smeća Grabovac u Krtolima, radi njene sanacije. On je podvukao da Tivćani već imaju uspostavljeni dobar sistem sekundarne selekcije otpada pa JKP godišnje prikupi i na reciklažu pošalje i do 250 tona plastike, limenkim, kartona i papira.
„Sistem primarne selekcije ćemo unaprediti postavljanjem 35 lokacija sa po dva kontejnera u koji će se odvojeno odlagati tzv.mokri, odnosno suvi komunalni otpad.“- najavo je Lukšić, dok je predstavnica NVO „Eko centar Delfin“ iz Kotora Ljilja Radunović naglasila je da je Vlada pokazala interesovanje da ovakav projekat, po regionalnom principu, realizuje i u drugim djelovima Crne Gore.
Na uvjetnu kaznu zatvora zbog krivotvorenja službene isprave o uništenju osam jastoga od pola godine zatvora uz rok kušnje od 2 godine osuđeni su u petak na Županijskom sudu u Splitu bivši zapovjednik policijskog broda “Sveti Mihovil” M.S. te pomorski policajci I.S, Z.R, R. K. i I. K.
Istom odlukom M.S je oslobođen optužbe za makinacije s gorivom, a policajac R. K i član posade koćarice T. J, oslobođeni su optužbe za dogovor oko izlova ribe na nedozvoljenom području.
Sedmorica optuženih uhićeni su 2009. godine u sklopu USKOK-ove akcije “Kormilo” nakon koje su podignute dvije optužnice od koji se jedna odnosi na optuženog M. S i ostale.
Na teret se petorici stavljao slučaj osam zaplijenjenih jastoga u travnju 2009. godine kada su ribara uhvaćenog u krivolovu procesuirali, a jastoge pojeli.
Jedan od njih je sastavio neistiniti zapisnik o vraćanju jastoga u more, a ostali su ga ovjerili. USKOK ih je teretio za zloporabu položaja i ovlasti, ali ih je sudsko vijeće osudilo za krivotvorenje službene isprave.
– Razmišljali smo o tome da ih oslobodimo optužbe zbog beznačajnosti kaznenog djela, ali kako se radi o osobama koje trebaju provoditi zakon, odlučili smo se za osuđujuću presudu za blaže kazneno djelo od onog u optužnici. Nadalje, operativna akcija “Kormilo” se provodila u svezi potrošnje goriva te su o tome svjedočili koordinator akcije i stalni sudski vještak. Međutim, nije bilo dokaza da je Miroslav Slavić ishodio od prodavača na benzinskoj postaji neistinite račune o ulijevanju goriva te da su 30.000 kuna razlike podijelili. Što se tiče dijela optužbe koji se odnosi na Roberta Kotarca i Tonća Jusića, tu nije bilo kazenog djela zlouporabe položaja i ovlasti – pojasnio je predsjednik sudskog vijeća Slavko Lozina.
Osim uvjetne kazne zatvora, petorica osuđenih moraju platiti po 2000 kuna sudskog troška.
Đir kroz Boku - Radimir na brodu koji je promijenio Prvi svjetski rat
1 od 17
Đurko Radimir kao zapovjednik parobroda RADIUM 1922 god.
Bojni krstaš GOEBEN
Đurko Radmir sa medaljama iz Prvog svjetskog rata
Đurko Radimir SJEDI LIJEVO kao clan posade YAVUZA u Turskoj
GOEBEN - YAVUZ
Đurko Radimir u odori majora Bokeljske mornarice 1961.
Radmir kao oficir na trgovačkom parobrodu GERANIA 1912.
Đurko Radmir sa oficirima jednog parobroda na kojem je plovio
Hrišćanska misa za posadu YAVUZA
Đurko Radmir 1923 godine u odori Bokeljske mornarice
Đurkov brevet kapetana duge plovidbe
Turskonjemacka propagandna razglednica sa motivom YAVUZA
GOEBEN u punoj brzini
Đurkova diploma iz kotorske Nautike
GOEBEN
Parada posade YAVUZA u Konstantinopolju na kajzerov rodjendan
YAVUZ u Bosforu 1916.
Mladi rezervni podoficir Carske i Kraljevske Ratne mornarice Austro-Ugarske, Đurko Radimiriz Dobrote, sa zanimanjem je posmatrao najveću pomorsku bazu moćne imeprije – Pulu. Na sve strane dokle je pogled mogao obuhvatiti zaliv pred ovim istarskim gradom, vidjele su sive i crne siluete ratnih brodova. Među njima bila su i dva velika njemačka ratna broda – impozantni novi bojni krstaš „Goeben“ i nešto manja, ali takođe moderna krstaria „Breslau“.
Naređenje pretpostavljene komande na listu papira koji je nosio u ruci, Đurka je odvelo na palubu „Goebena“ gdje je kao austro-ugarski vojni obveznik, stupio u službu savezničke, Ratne mornarice Njemačke. Mladi Bokelj obukao je njemačku mornaričku uniformu i postao jedan od 1.143 člana posade jednog od najmoćnijih ratnih brodova na Mediteranu – „Goebena“. To je bio drugi u klasi najnovijih njemačkih bojnih krstaše tipa „Moltke“. Izgrađen je 1912 u brodogradlištu „Blohm&Voss” u Hamburgu. Brod dug 187, širok 30 i sa gazom od 9,2 metara imao je 25.400 tona punog deplasmana. Na njemu su primijenjena najmodernija konstrukciona riješenja u oklopnoj zaštiti pa je oklop „Goebena“ bio debeo i do 350 mm.Pogon sa parnim turbinama tipa „Parsons“ ukupne snage 85.700 konja, koje su pokretale četiri propelera, brodu je davao za to vrijeme izvanrednu brzinu od 28 čvorova. „Goeben“ je imao i moćno naoružanje od 10 topova kalibra 280 mm, 12 topova kalibra 150 mm i 12 topova kalibra 88 mm.
Na mostu bojnog krstaša, komandant njemačke Mittelmeer diviziona kontraadmiral Vilhelm Soušon, nervozno je pratio raport komandira stroja „Goebena“. Vijesti nisu bile ohrabrujuće – kvar na kotlovima koji su povremeno mučili ovaj još uvijek novi brod, nije još potpuno otklonjen i „Goeben“ će teško, u slučaju potrebe, moći da razvije punu brzinu koja je bila njegova najveća prednost nad eventualnim protivnikom.
Soušon je bio pred teškim izborom jer upravo tog, 28.jula 1914, Austro-Ugarska objavila rat Srbiji. Izbijanje sukoba izmedju njihovih saveznika – Njemačke za Austro-Ugare, odnosno Velike Britanije, Francuske i Rusije za Srbiju, bilo je u vazduhu. Njemački admiral nije smio dopustiti da njegovi brodovi ostanu u Puli i da ih mnogo brojniji britanski i francuski ratni brodovi „zatvore“ u Jadranu. Iako popravke kotlova još nisu bile gotove, Sušon je naredio hitno isplovljavanje, pa su se „Goeben“ i „Breslau“ uputili ka zapadnom Mediteranu. Zadatak njegovih brodova naime, bio je da u slučaju rata napadnu i unište transportne brodove koji su iz francuskih sjevernoafričkih kolonija, na evropsko vojište trebali prebaciti kolonijalne trupe.
GOEBEN – YAVUZ
U isto vrijeme, prvi lord britanskog Admiraliteta, ser Vinston Čerčil upozorio je komandanta britanske Sredozemne flote, admirala Arčibalda Majlna da mora zaštititi francuske brodove i ako je ikako moguće, uništiti „Goeben“ kojeg je Čerčil smatrao najvećom prijetnjom za interese Saveznika na Mediteranu. U grozničavoj atmosferi kada rat izmedju Berlina, Pariza i Londona još formalno nije objavljen, „Goeben“ i „Breslau“ stigli su 3.avgusta ispred alžirske obale, ističući ruske zastave da bi zavarali Francuze. Čim je objavljeno stupanje u rat Njemačke sa Francuskom, Soušonovi brodovi, podigli su njemačke barjake i granatirali alžirske luke Filipvil i Bone. Soušon je potom primio hitan radiogram od njemačkog ministra Mornarice, admirala Alfreda Tirpica, sa naredbom da se „Goeben“ i „Breslau“ odmah punom brzinom upute za Tursku sa kojom je u međuvremenu, njemačka Vlada postigla tajni sporazum o savezništvu.
Kad su „Goeben“ i „Breslau“ okrenuli prema sjeveroistoku, iza njih su se ukazale siluete britanskih bojnih krstaša „Indefatigable“ i „Indomitable“. Rat Londona i Berlina trebao je biti proglašen svakog trenutka i Britanci su se svim silama trudili da „ulove“ Njemce. Iako zbog kvarova na kotlovima „Goeben“ nije mogao ići brže od 24 čvora, njemački brodovi ipak su uspjeli izmaknuti Britancima. Nemilosrdna trka rezultirala je smrću dva ložača na „Goebenu“ koje je teško povrijedila vrela para iz jednog od rasprslih parovoda. Osoblje kotlarnice „Goebena“ je na temperaturi od preko 70 stepeni do maksimuma ugljem punilo ložišta, nerijetko doživljavajući toplotni udar, pa su uvedene smjene u trajanju od po 2 sata nakon kojih su se premoreni ložači oporavljali na otvorenoj palubi krstaša. Đurko Radimir i svi ostali članovi posade „Goebena“ sa zebnjom su preko krme gledali na silute dva britanska krstaša koji su ih progonili. Njihova nelagodnost je postepeno popuštala kako je rasla udaljenost izmedju „Goebena“ i britanskih brodova koji nisu mogli pratiti tempo kvarovima osakaćenog, ali ipak bržeg, njemačkog ratnog broda. Suluda trka Mediteranom prekinuta je pred noć 5.avgusta kada su „Goeben“ i „Breslau“ pobjegli Britancima, uplovili u italijansku luku Mesina gdje su na brzinu dopunili zalihe uglja i sutradan, kada je rat izmedju Njemačke i Britanije već i formalno počeo, krenuli do 1.000 milja udaljene Turske.
Čerčil je u Londonu bjesnio – mnogo brojnija britanska flota nije uspijevala pronaći dva njemačka broda i presresti ih. Iako u ovom odmjeravanju zaraćene strane nisu ispalile ni metak jedna na drugu pobijedili su Njemci kada su „Goeben“ i „Breslau“ 10.avgusta stigli pred ulaz u Dardanele i od Turaka dobili dozvolu da uđu u njihove teritorijalne vode i uplove u Konstantinopolj. Šest dana kasnije „Goeben“ i „Breslau“ su na ceremoniji u Konstantinopolju formalno predati Ratnoj mornarici Otomanske imperije koja im je dala nova imena – „Yavuz Sultan Selim“ i „Midili“. Njemačke posade ostale su na brodovima, dodavši turske fesove na svoje uniforme. Kontraadmiral Soušon postavljen je za komandanta RM Turske, a podoficir na „Goebenu“- sada „Yavuzu“, Đurko Radimir postao je vjerovatno jedini Bokelj koji je ikada služio u mornarici Otomanske imperije.
Đurko Radimir SJEDI LIJEVO kao clan posade YAVUZA u Turskoj
Na ovaj način Otomanska imperija praktično je uvedena u Prvi svjetski rat i to kao saveznik Njemačke i Austro-Ugarske. Za Rusiju vitalan prolaz od Crnog mora do Mediterana kroz Bosfor i Dardanale bio je definitivno zatvoren, a Britanci i Francuzi više tim putem nisu mogli doći do svog moćnog saveznika na sjeveru. „Goeben“ je postao ratni brod koji je bez ispaljenog metka, drastično promijenio geopolitičku sliku svijeta i sam tok Prvog svjetskog rata. I sam Čerčil bio je svjestan što znači dolazak dva moderna njemačka broda, formalno u turske ruke, u strateški važan Bosfor. „Oni su sa sobom donijeli više pokolja, više uništenja i više štete nego što je to ikada prije nosio bilo koji drugi brod.“- jetko je prokomentarisao Čerčil naslućujući što će se narednih godina dešavati na tom dijelu ratišta. Odobrovoljena ustupanjem dva moderna ratna broda, Otomanska imperija je već 30.oktobra 1914 objavila rat članicama Antante i prihvatila savezništvo sa Njemačkom i Austro-Ugarskom.
Đurko Radimir kao zapovjednik parobroda RADIUM 1922 god.
Đurko Vjekov Radimirkoji je avgusta 1914 formalno postao turski mornarički podoficir, rođen je 28. februara 1892. u Dobroti, u jednoj od najistaknutijih starih bokeljskih pomorskih i brodovlasničkih familija. Nautičku školu je završio 1910. u Kotoru, da bi u nakon dvije godine u Trstu položio i ispit za zvanje poručnika trgovačke mornarice. Đurko je do 1914. plovio, prvo kao kadet, a onda i oficir na parobrodima prvenstveno kompanije „Tripkovich“ iz Trsta, a pred izbijanje Prvog svjetskog rata je kao rezervni oficir, mobiliziran u Carsku i Kraljevsku mornaricu Austro-Ugarske i potom ukrcan na njemački bojni krstaš „Goeben“ u Puli. Mladi bokeljski pomorac na modernom njemačkom ratnom brodu u turskoj službi ostao je do aprila 1916 i sa brodom koji je promijenio ime u „Yavuz“, prošao mnoge bitke protiv Rusa na Crnom moru, odnosno Britanaca i Francuza u Dardanelima. O tome svjedoči Đurkov dnevnik koji je on na zvaničnom formularu za mornarički tzv. „Observationbuch“, vodio na „Yavuzu“. Taj dnevnik danas se, uz mnoge druge fotografije, dokumente i predmete iz života kapetana Đurka Radimira, čuva u porodici Đurkovog bratanića, Zorana Radimira u Kotoru.
Radmir kao oficir na trgovačkom parobrodu GERANIA 1912.
Zanimljivo je da je iako formalno brod države u kojoj je zvanična religija bio islam, na „Yavuzu“ čitavo vrijeme Prvog svjetskog rata obavljana isključivo hrišćanska – katolička i protestantska vjerska služba. Jedina promjena je bila što mise nisu održavane nedjeljom, već petkom kada muslimani inače, klanjaju svoju centralnu sedmičnu molitvu – džuma namaz. Brodom je i dalje sve do januara 1918, komandovao njegov „originalni“ njemački komandant, kapetan bojnog broda Rihard Akerman.
„Yavuz“ i krtsrica „Breslau“ koja je u RM Turske dobila novo ime „Midili“ bili su pravi „trn u oku“ Antanti jer su ti moderni i brzi ratni brodovi često napadali ruske luke Sevastopolj, Odesa, Novorosijsk i Batumi, kao i pomorski saobraćaj na Crnom moru. Pri tome je „Yavuz“ u nekoliko navrata pretrpio i značajna oštećenja u sukobima sa ruskim ratnim brodovima, obalnom artiljerijom ili zbog nailaska na podvodne mine. Zbog straha od superiornog „Yavuza“, Rusi su tokom cijelog Prvog svjetskog rata sve svoje bojne brodove Crnomorske flote stalno držali zajedno i tako ih slali u misije. Brojčana nadmoć je po njima, bila jedini način da se u eventualnom susretu sa „Yavuzom“ njihovi brodovi uspješno nose sa modernim i snažnim turskim bojnim krstašem.
Krajem aprila 1915. još od teških oštećenja od udara u dvije mine nepotpuno opravljeni najjači turski ratni brod, uključio se u odbranu Galipolja u Dardanelskom tjesnacu gdje su se prethodno iskrcale britanske, australijske i novozelandske trupe uz pomoć britanske i francuske flote. Namjera startega koji su osmislili Galipoljsku kampanju bila je da kombinovanim desantnim i operacijama flote, zauzmu turska obalna utvrdjenja koja su štitila prolaz kroz Dardanele, kako bi britanska flota mogla osvojiti Konstantinopolj i izbaciti Tursku iz rata.
Bojni krstaš GOEBEN
Prema Đurkovima sjećanjima, još od mina oštećeni “Yavuz” je, nagnut na stranu od prodora vode, tada danju izlazio u Bosfor i Dardanele gdje je u dva navrata bio pod vatrom britanskih bojnih brodova, kako bi pomogao braniteljima turske obale. Noću bi se krstaš vraćao na hitne popravke u brodogradilište.
Turci su u Galipoljskoj kampanji čiji je akter bio i Đurko Radimir na “Yavuzu”, odnijeli veliku pobjedu nad Britancima i njihovim saveznicima. To je bio i jedan od najtežih poraza Antante u Prvom svjetskom ratu, a pored ostaloga, rezultirao je i odlaskom Vinstona Čerčila sa pozicije prvog lorda britanskog Admiraliteta i najvećom mrljom u inače, impresivnoj karijeri tog čuvenog vojskovođe i državnika.
Đurko Radimir nastavio je nakon Galipolja, sa “Yavuzom” voditi bitke protiv Rusa na Crnom moru dda bi aprila 1916, bio prekomandovan nazad u Austro-Ugarsku. Za iskazanu hrabrost i požrtavovanje tokom službe u turskoj, njemačkoj i austro-ugarskoj Mornarici, Radimir je dobio više medalja i odlikovanja tih zemalja, a koja se danas takodje čuvaju kod njegovih potomaka u Kotoru. Sačuvan je i Đurkov fes sa mornaričkom vrpcom i oznakom bojnog krstaša „Yavuz Sultan Selim“.
Đurko Radmir sa medaljama iz Prvog svjetskog rata
Po povratku u Austro-Ugarsku, Đurko je kao kadet i zastavnik, nastavio služiti u austro-ugarskoj Mornarici u Puli gdje je i dočekao kraj rata 1918. Iste godine u Trstu je položio ispit kapetana duge plovidbe i vratio se plovidbi na trgovačkim parobrodima, kompanija “Tripkovich” iz Trsta, “Milošević” iz Dobrote i “Oceania” iz Sušaka gdje je bio i zapovjednik. Njegovo bogato ratno iskustvo iz Turske cijenili su i u Kraljevskoj mornarici Jugoslavije gdje je Đurko Radimir bio rezervni poručnik.
Pomorsku službu kapetan Đurko je napustio 1923. podržavajući poznati veliki, ali na kraju ipak bezuspješni štrajk jugoslovenskih pomoraca, organizovan te godine.
Već naredne godine u Splitu se zapošljava kao direktor putničke agencije “Transoceanik” i na tom mjestu ostaje do 1945. Nakon toga službuje u Upravi pomorstva FNRJ, Direkciji pomorske plovidbe i Direkciji luka srednjeg Jadrana u Splitu. Đurko je osim za pomorstvo i navigaciju, talenat imao i za niz drugih aktivnosti. Svestrano obrazovan, govorio je francuski, njemački, italijanski i engleski jezik i svirao je više instrumenata. Po povratku u Dobrotu nakon rata, prije nego što se ukrcao na trgovačke parobrode, u rodnom je mjestu vodio folklornu sekciju i bio član tamburačkog društva “Zora”. Kasnije u Splitu kada je prestao sa plovidbom, bio je istaknuti član uprave tamošnjeg Sportskog društva, odnosno veslačkog kluba “Gusar” koji je tridesetih godina prošlog vijeka, bio prvak Evrope i osvajač brojnih medalja na mnogim medjunarodnim takmičenjima. Đurko je u Splitu bio i jedan od najagilnijih u tamošnjem vrlo aktivnom i jakom Udruženju Bokelja, kao i u Bokeljskoj mornarici gdje je bio major. Kapetan Đurko Radimir bio je oženjen kontesom Ankom Visković, koja je sa bratom Josipom, bila posljednji izdanak te čuvene peraške pomorske familije. Na žalost, Đurko i Anka nisu imali djece.
Đurko Radimir u odori majora Bokeljske mornarice 1961.
Radimir je aktivno učestvovao u organizaciji hodočašća svojih zemljaka i drugih vjernika iz Splita na blagdane Blažene Ozane i Svetog Tripuna u Kotor. Za svestrano angažovanje i doprinos crkvenom životu Kotorske biskupije, papa Pavle VI odlikovao je kapetana Đurka Radimira 17.aprila 1969. ordenom Viteškog reda Svetog Grgura sa diplomom, što je najveće odlikovanje koje Rimokatolička crkva daje civilima.
Po povratku iz Splita u zavičaj 1952, kapetan Đurko se posvetio naučno-istraživačkom radu, pa u Istorijskom arhivu Kotora temeljno sređuje arhivsku gradju bivše Dobrotske opštine i objavljuje niz veoma značajnih članaka o pomorskoj proplosti Boke u Godišnjaku Pomorskog muzeja iz Kotora. Umro je 1977. i pokopan je na groblju kod crkve Svetog Mateja u Dobroti.
Mala fešta od naranče u organizaciji NVO „Ruke“ biće održana u Herceg-Novom u nedjelju 28. februara na terasi Gradske kafane od 10 do 13 sati.
Prvom realizovanom Malom feštom od naranče okupili smo veliki broj volontera i udruženja i na jedan dan oživjeli grad u duhu starih vremena kada je druženje na ulicama bilo svakodnevno. Iz te prve fešte proistekle su još dvije: Fešta na skalama – za kraj ljeta i Fešta jesenjih plodova u novembru sa svim karakterističnim lokalnim (Mediteranskim) vrstama voća. (Planiramo i četvrtu Stađunsku feštu “Primavera” za maj – ona će za temu imati samoniklo bilje ovog podneblja.), poručuju organizatori.
Mala fešta od naranče – H. Novi
Da se vratimo naranči – Cilj manifestacije je da promoviše ovu biljku koja krasi sve hercegnovske đardine, bašte i njene plodove omiljene u čitavom svijetu. Takođe, vidimo mogućnost da oživimo tradicionalne recepture, a obilje naranči korisno upotrebimo, zašto ne – i u turističkoj promociji grada.
Marmelada od naranči
Novo na ovogodišnjoj fešti je Orange international gdje će naši sugradjani koji potiču iz drugih zemalja (Mexico, Italija, Britanija, Rusija…) pokazati svoje kulinarske i druge kreacije s ukusom naranče. Animirali smo sugrađane koji pripadaju brojnim internacionalnim zajednicama i neke restorane da pomognu da se naranča, vrlo inspirativna, pojavi kao dio različitih nacionalnih kuhinja u sklopu manifestacije.
Obnova entuzijazma i duha zajedništva osnova su Male fešte.
Mala fešta od naranče – H. Novi 2015.
Hercegnovski srednjoškolci priređuju izložbu fotografija, naranča će biti opjevana u stilu klapa ali i kroz popularne melodije, naranče će plesati – mališani iz vrtića Igalo biće gosti fešte na terasi hercegnovske Gradske kafane kao i Mažoret klub Lily. Na fešti će učestvovati druželjubivi Novljani i Novljanke, gosti iz Risna, Morinja, Kotora i Dubrovnika. Ovu našu primorsku priču podržava Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore, brojni sponzori, izlagači koji će ponuditi u razgovoru ideje, znanje i iskustvo a na trpezi poznate ukusne ali i nezamislive interesantne delicije, kazali su iz udruženja Ruke.
Mala fešta od naranče – H. Novi
Praznik naranača
Svake godine, svake prve subote u februaru bude u Baošićima, na Hercegnovskoj rivijeri, centralna fešta Praznika mimoze.
Na kaskadama nekadašnjeg ribarskog mjesta rastu upravo šume Acacia dealbata-e, sa stotinama stabala.
Ako ko zaboravi da zatvori prozor duž Rivijere, kuća mu miriše – u januaru i februaru.
Ali nije o tome riječ, u trenutku kada webom kruže poslovične fotografije onih koji se već sunčaju na obali, a Lovćen pod snijegom imaju u pozadini.
Nego je o raskrsnici riječ, na kojoj se skrenulo u zimu 1967, u Norveškoj, kada se grupa novljanskih turističkih poslenika i beogradskih novinara zapitala kako da pak privuče naše ljude – zimi? Jedni su kazivali: Imamo na tone pomorandži, napravimo Praznik naranača, pa da guštamo – kad smo već s temperaturom u plusu, pod drvoredima divlje naranče duž Njegoševe ulice! Drugi su predlagali: Imamo more mimoza, pa nek iz njih izraste Praznik mimoze!
I svi misle: ideja o Prazniku da je nastala u Boki Kotorskoj, a nije, nego je tamo daleko, u Norveškoj, naša duša zavapila za našim jugom.
Nikola Malović
Kao i ovaj recept za narancine…
Narancini
Sastojci
500 g ocijeđene narančine kore
Za šećerni sirup:
250 ml vode
500 g šećera
Za posipanje:
šećer
Priprema
Koricu naranče izrežite na duguljaste štapiće.
Stavite ih u hladnu vodu da odstoje oko 2-3 dana. Vodu mijenjajte 2 puta dnevno.
Treći dan korice ocijedite, a zatim izvažite.
Ocijeđene korice stavite u vodu i kuvajte dok ne postanu polumekane.
U šerpu stavite šećer i vodu pa kad se napravi sirup dodajte kore od naranče.
Kuvajte povremeno miješajući dok tečnost ne ispari.
Korice izvadite i još vruće raširite po papiru za pečenje koji ste posuli kristalnim šećerom.
Korice dobro uvaljajte u kristalni šećer.
Narancine sušite složene jedan do drugoga na ravnoj površini 2-3 dana zavisno od vremena
Marmelada od naranči
Kažemo ovako:sve od naranče i sve od srca! Praznik naranačau organizaciji Udruženja RUKE imao je premijeru na prošlogodišnjoj Mimozi, divnu, sunčanu i preukusnu. Kakva je bila ta novska naranča? Malo pitoma, slatka i domaća, pomalo divlja i ljuta. Stotinu ruku – trista čuda od naranče – princeze primorske zime i zdravlja. Ništa manje ni ove godine – u nedelju, kad grad miruje, mirisaće sve na naranču i na feštu….
Nataša Aćimović ponovo je danas izabrana za predsjednicu Opštine Herceg Novi. Izbor predsjednice podržali su odbornici vladajuće koalicije, Demokratska partija socijalista i “Izbor“, opozicioni odbornici su napustili salu jer kako su kazali, nijesu željeli da učestvuju u novoj farsi vladajuće koalicije i nezakonitim odlukama.
Aćimović je u obraćanju odbornicima rekla da joj je velika čast što ih po drugi put može pozdraviti kao Predsjednica Opštine Herceg Novi.
“Našem gradu je potreban period smirenja i velikog rada. Pokazala sam da nudim dobru volju, toleranciju i strpljenje, kao i jasnu viziju puta ka ostvarivanju zacrtanih ciljeva. Ti ciljevi su ostvarivi isključivo kroz transparentno vođenje lokalne samouprave i jedinstvo svih nas oko pitanja od značaja za grad i građane. Herceg Novom su potrebni brži razvoj, vesela mladost i zadovoljna starost. Zamislite kojom brzinom bi se naš grad razvijao kada bi svako od nas maksimum svog znanja, emocije i energije uložio u njegov napredak. Krajnje je vrijeme da se okrenemo dužnostima zbog kojih smo ovdje, stoga predlažem da se nakon završetka ove sjednice okrenemo radu, jer smo svi mi domaćini našeg grada” – poručila je ona.
Prestižna međunarodna regata „Terra da Mare“, koja je proteklih deset godina bila jedna od posebnosti Herceg Novog, i ove godine će biti održana na ruti Bari – Herceg Novi.
Prema odluci predstavnika Jedriličarskog kluba „Jugole Grakalić“, Jahting kluba „Porto Montenegro“ i menadžmenta kompanije „Adriatic Marinas“, pored glavne regate, biće organizovana i manja pod nazivom „Prvi Kup Boke Kotorske“.
Kako je saopštio organizator, JK „Jugole Grakalić“, zbog atraktivnosti rute, izazova da se prejedri Jadran, ljepote Bokokotorskog zaliva i dobre organizacije u Crnoj Gori, poraslo je interesovanje za učešće u ovoj manifestaciji, naročito sa italijanske strane. To je iziskivalo uključivanje i drugih subjekata u cijeli projekat, što je dovelo do partnerske saradnje sa Jahting klubom „Porto Montenegro“.
Start regate „Est 105“ je 28. aprila u Bariju, a cilj 29. aprila Herceg Novi. Prvi „Kup Boke Kotorske“ kreće 30. aprila u Herceg Novom, a cilj je u „Porto Montenegru“, gdje će uveče biti organizovan zabavni program i dodjela nagrada.
Boka Kotorska
Opština Herceg Novi izražava zadovoljstvo očekivanom odlukom da ciljna destinacija tradicionalne regate „EST 105“, koja svake godine krajem aprila kreće iz Barija, i dalje bude Herceg Novi.
Time je i zvanično potvrđen stav rukovodstva Opštine Herceg Novi, koji je proteklih sedmica javno više puta istican, da regata „Terra da Mare“ ostaje u Herceg Novom i da nema govora o njenom izmještanju.
Protokol o razumijevanju, međusobnim namjerama i obavezama, na osnovu kojeg ćemo, u skladu sa svojim mogućnostima, podržati događaj. Njime je definisano da Luka Herceg Noviza učesnike regate na raspolaganje stavi vezove, kao i da se uključe i drugi raspoloživi infrastrukturni, komunalni i turistički kapaciteti, kao bi za sve posjetioce imali kvalitetne prateće aktivnosti, kaže se u saopštenju iz opštine Herceg-Novi.
Katarska kompanija Qatari Diar odustaje od gradnje višemilionskog projekta na Plavim horizontima, između ostalog, jer ne želi da plaća razliku cijena građanima čije je zemljište eksproprisano za tu namjenu, piše Dan.
Prema odluci kotorskog Osnovnog suda, građanima koji imaju zemljište obuhvaćeno projektom na Plavim horizontima za kvadrat zelenih površina Vlada će plaćati 77 eura, Qatari Diarobavezan je da im plati još 23 eura po kvadratu, dok za površine mješovite namjene, umjesto utvrđenih 100 eura, treba platiti 157 eura po kvadratu.
Razliku treba da plati katarska kompanija, a kako tvrde vlasnici zemljišta, Katarci nijesu planirali tolike izdatke i već pet godina čekaju da počne gradnja turističkog kompleksa.
Kompanija Qatari Diar kupila je od Hotelsko-turističkog preduzeća (HTP) Primorje za oko 25 miliona eura i okolno zemljište, za koje je investitoru saopšteno da pripada Opštini Tivat, nakon čega su se javili vlasnici sa kojima država nije prethodno riješila imovinsko-pravne odnose.
Plavi Horizonti
Prema riječima vlasnika zemljišta, još se vode brojni sporovi pred crnogorskim sudovima oko eksproprijacije zemljišta na Plavim horizontimajer oni ne žele da pristanu na utvrđene cijene, imajući u vidu da su prije 2010. godine parcele na toj lokaciji prodavali od 200 do 400 eura.
„Katarci su vidjeli da nećemo tako lako dati djedovinu, već da ćemo pred domaćim sudovima uraditi sve što možemo, kako bismo zaštitili svoju imovinu, a naravno, krajnja opcija je Međunarodni sud u Strazburu”, saopštili su vlasnici zemljišta.
Iz Ministarstva turizma i održivog razvoja su, međutim, kazali da kompanija Qatari Diar nije odustala od projekta na Plavim horizontima.
„Na osnovu informacija kojima Ministarstvo raspolaže, radi se o usporavanju dinamike realizacije projekta u cilju njegovog prestrukturiranja, nikako zaustavljanju, sa akcentom na izgradnji visokokvalitetnog hotelskog rizorta kategorije pet zvjezdica”, saopštili su iz Ministarstva.
Kompanija „Adriatic Marina – Porto Montenegro“ i ove godine nastavlja da podržava Jedriličarski klub „Delfin“ iz Tivta, kroz godišnje sponzorstvo u vrijednosti od 3.000 eura. Taj novac će biti usmjeren na kupovinu jedara za juniorsku kategoriju u koju su ušli takmičari „Delfina“ Ilija Marković, klasa Laser 4.7 i Irina Kusovac, klasa Laser Radial.
„Njima ćemo u ovoj godini posvetiti posebnu pažnju, s obzirom na to da ih očekuju domaća takmičenja i važne međunarodne regate u Hrvatskoj, kao i Balkansko prvenstvo u Grčkoj. Sva ova takmičenja jedri i Igor Les, nosilac seniorskog dijela, a takmičiće se i na Svjetskom prvenstvu u Meksiku i na Svjetskom kupu u Kini. Nadamo se učešću Irine i Igora na Mediteranskim igrama u Barseloni sledeće godine u junu, u olimpijskim klasama Laser Radial i Standard. Slijede nam ozbiljne pripreme u ovoj godini i moramo sakupiti bodove za učešće.“- ističe trener JK “Delfin” Ilko Klakor.
„Kompanija „Adriatic Marinas“je višegodišnji prijatelj i sponzorski partner Jedriličarkom klubu „Delfin“ – jedrenje je tradicionalan sport u Boki Kotorskoj, i kroz ovu, i ostale donacije, želimo da što više podržimo mlade talente u lokalnoj zajednici. Bilo da jednog dana oni postanu vrsni jedriličari i olimpijci u ovom sportu, ili se vremenom fokusiraju na jahting industriju i uslugu, marina za superjahte i luksuzno nautičko naselje Porto Montenegro uvjek će biti njihovo dobro poslovno okruženje.“- istakao je PR menadžer Porto Montenegra Danilo Kalezić.
TO Kotor predstavlja svoju turističku ponudu na najvećem i najvažnijem skandinavskom turističkom sajmu „Ferie for Alle 2016“ u Herningu, u Danskoj.
Nastupamo unutar standa NTO Crne Gore pored TO Kotor, na sajmu učestvuju i predstavnici turističke organizacije Bar i turističke privrede, Montenegro stars Hotel Group, The Queen of Montenegro, Hotel Avala Resort & Villas, Hotel Bianca Resort & SPA, Hunguest Hotel Sun Resort, turisticke agencije Adria DMC i Meridian DMC.
Obzirom da je karakteristika Skandinavskog tržišta putovanja tokom cijele godine, cilj je privući što veći broj turista u predsezoni i postsezoni, a tome ce svakako doprinijeti bolja avio dostupnost koju je najavio nas nacionalni avio prevoznik.
Montenegro Airlines u saradnji sa turoperatorima sa ovog tržišta, u periodu od maja do oktobra planira realizaciju čarter linije iz Kopenhagena za Podgoricu tri puta sedmično.
Na sajmu se predstavilo više od hiljadu izlagača iz 113 zemalja svijeta, a tokom sajma planirani su sastanci sa predstavnicima turoperatora, marketinških agencija i medija, u cilju daljeg unapređenja promocije Crne Gore na ovom trzistu.
