Veliki broj građana svih generacija okupio se danas na četiri lokacije i uspješno realizovao akciju “Očistimo Herceg Novi za jedan dan” . Oko 500 građana sakupilo je skoro tonu otpada čisteći Blatnu plažu u Igalu, Bijelu, Baošiće i pješačku stazu na Kamenom.
U Igalu je sakupljeno 360 kilograma otpada, a brojni dobrovoljci imali su i pomoć mehanizacije firme “Krušo”.
Na Kamenom je prikupljeno 380 kilograma čvrstog i zelenog otpada. Radnici Komunalno-stambenog preduzeća pokosili su putni pojas i postavili novu bankinu na stari most, a članovi planinarskog kluba Subra su ofarbali rampe.
U Bijeloj je čišćena okolina Osnovne škole “Orjenski bataljon” i plaža ispod škole, dio oko bazena i Bjelska vala. U Baošićima su volonteri čistili okolinu Norveškog naselja. Na ovim lokacija prikupljeno je preko 200 kilograma otpada.
Kese se napunjene uglavnom sa plastičnom ambalažom, limenkama, kesama i drugim sitnim otpadom, a na Kamenom su uklonjene i automobilske gume i veće količine šuta.
Učestvovali su đaci osnovnih škola “Milan Vuković” i “Dašo Pavičić”, učenici Srednje mješovite škole “ Ivan Goran Kovačić” , članovi Odreda izviđača Orjen, djeca i zaposleni iz Dnevnog centra, nevladine organizacije “Ruke” i “Koraci”, planinarski klub Subra, radnici preduzeća Čistoća i Komunalno-stambeno, zaposleni u lokalnoj upravi i Turističkoj organizaciji, Agenciji za izgradnju i razvoj grada, Agenciji za razvoj i očuvanje Orjena, kao i mjesne zajednice Kameno, Bijela i Baošići. Uključilo se i preduzeće “Blu lajn” koje je obezbijedilo prevoz za dio učesnika, kao i firma “Krušo”.
Nevladina organizacija “Ruke” u Igalu je organizovala edukativno predavanje za djecu i pravljenje skulpture od sakupljenog otpada. Kroz zanimljivu priču i primjere, djeci su objasnili važnost reciklaže, kako otpad utiče na živi svijet mora i kopna i koliko je za prirodu bitan doprinos svakog pojedinca.
Potom su zajedno napravili skulpturu koja prikazuje planetu Zemlju i nosi poruku – djelujmo zajedno da očuvamo svoje mjesto za život. Nju su djeca poklonila Reciklažnom centru u Meljinama.
„Očistimo Herceg Novi za jedan dan“ je dio velike zajedničke akcije „Očistimo Crnu Goru za jedan dan“ i međunarodne akcije „Let’s do World“. Nosilac „Let’s do it“pokreta i inicijative u Crnoj Gori je Asocijacija za demokratski prosperitet – Zid iz Podgorice, uz podršku Ministarstva održivog razvoja i turizma.
Matijevićka poziva na saradnju Opstine i preduzetnika
Priliku da „u lice“ kažu čelnicima lokalne uprave sve što ih muči i predlože načine kako poboljšati ambijent u gradu za svoje poslovanje, danas su imali predstavici tivatske privrede. Administracija novoimenovane gradonačelnice dr Snežane Matijević (DPS) „okrenula je list“ u odnosu na njene prethodnike koji su sličan tretman pružali samo „velikim strateškim investitorima“, pa su vlasnici i čelnici brojnih tivatskih mikro, mali i srednjih preduzeća danas skoro tri sata novom rukovodstvu Opštine, iznosili svoje probleme i viđenja kako da se unapredi biznis ambijent u gradu.
„Transparentnost i javnost u radu lokalne uprave, naša otvorenost za primjedbe, sugestije i predloge svih zainteresovanih strana i odgovornost lokalne uprave da stvori bolje uslove za život u našoj zajednici, čine da na ovom poslu svi budemo partneri. Uz međusobno poštovanje, uvažavanje interesa i potreba, možemo stvoriti ambijent u kome će i brojne male kompanije i preduzetnici našeg grada biti zadovoljniji i uspješniji.“- kazala je gradonačelnica Matijević što su okupljeni pozdravili, posebno Matijevićkinu iskazanu namjeru da se ubuduće redovno periodično na isti način sastaje sa akterima privrednog života Tivta.
Menadžer Opštine Tivat Zoran Petranović kazao je da je ta opština najsupješnija u Crnoj Gori, prvenstveno zahvaljujući ulaganjima najznačajnijih stranih investitora koji posluju u našoj zemlji, a čiji su projekti poput Porto Montenegra, „potpuno transformisali Tivat u proteklih 10 godina“.
„Do sada je u Tivat uloženo oko 600 miliona eura, a u narednih 10 godina biće investirano još između 1,5 i 2 milijarde eura. Trudili smo se da napravimo efikasnu lokalnu upravu i stvorimo planske i infrastrukturne pretpostavke za dalji privredni razvoj grada, i osmislimo set mjera za unapređenje biznis ambijenta, pogotovo za mala i srednja preduzeća.“- kazao je Petranović dodajući da se mora tako raditi jer Tivat sa 13 odsto, i dalje ima najveću stopu nezaposlenosti u Boki Kotorskoj zato što još nisu supstituisane hiljade radnih mjesta koje su izgubljene u brojnim ovdašnjim velikim privrednim kolektivima, ugašenim i propalim u 25 godina tranzicije. On je predstavio set postojećih i novih mjera lokalne uprave usmjerenih na stimulisanje privrednog razvja i lokalne preduzetnike pozvao da učestvuju kao poslovni parneri Opštine u nekim projektima poput organizovanja dočeka Nove godine ili izgradnje lokalne infrastrukture u koju će lokalna uprava ove godine investirati skoro 10 miliona eura.
Ponudu Investiciono-razvojnog fonda za kreditnu podršku malom i srednjem biznisu u Tivtu predstavio je Đuro Kažić iz IRF, dok je Zvezdana Oluić iz Udruženja poslodavaca Crne Gore govorila o prevazilaženju biznis barijera na nacionalnom i lokalnom nivou.
Sa sastanka sa privrednicima
Brojni učesnici okruglog stola iznijeli su niz problema i teškoća sa kojima se suočavaju u svakodnevnom poslovanju, preporučivši lokalnoj upravi čitav set mjera koje bi privrednicima olakšale njihov položaj i rad.
„Prvi put nas ovako pozivate na sastanak i to je ogroman pomak na bolje u odnosu na prethodni period.“- pohvalila je opštinare predsjednica Udruženja preduzetnika Tivta Biljana Matijević istakavši da su takse kojima su opterećeni tivatski privredici među najvećim u Crnoj Gori, ali da je i pored toga, stepen njihove naplate najmanje 95 odsto.
U Budvi je danas na više lokacija sprovedena akcija „Očistimo Budvu za jedan dan“ u saradnji ovog NVO-a i Opštine Budva – Sekretarijata za gradsku infrastrukturu i ambijent, u okviru projekta „Očistimo Crnu Goru za sedam dana“ čiji je nosilac realizacije NVO „ADP-Zid“ a partner Ministarstvo održivog razvoja i turizma.
Kroz ovu ekološku akciju pristupilo se čišćenju dijela korita rijeke Grđevice i njenog neposrednog okruženja, plaže u Bečićima ispred hotela „Splendid“ i gradske marine. Ovu inicijativu podržao je veliki broj učesnika: djeca iz budvanskih vrtića, osnovnih i srednje škole, zaposleni u Opštini Budva i opštinskim javnim preduzećima, zaposleni u hotelskim grupama „Budvanska rivijera“ i „Montenegro stars“, Dukley Marina Budva, NVO „Centar za ekologiju, planinarstvo i turizam“, Biciklistički klub Budva i građanstvo, a materijalno je podržana i od strane hotelskih grupa „Budvanska rivijera“ i „Montenegro stars“, i od „Mesopromet“-a (Bijelo Polje).
Akciju uklanjanja otpada iz korita rijeke Grđevice i njenog okruženja posjetili su predsjednik Opštine Budva, doc. dr Srđa Popović, potpredsjednica Suzana Pribilović i sekretar Sekretarijata za gradsku infrastrukturu i ambijent, Nikola Divanović, sa saradnicima.
Cilj ovog projekta bio je podizanje nivoa svijesti o važnosti očuvanja i zaštite životne sredine, kroz direktno uključivanje i saradnju djece i odraslih na uređenju svoga grada. Na ovaj način doprinijelo se kako poljepšanju i uklanjanju otpada sa nekoliko lokacija, tako i afirmaciji ekoloških vrijednosti i razvoju pozitivnog odnosa prema gradu i prirodi – kaže se u saopštenju Službe za odnose s javnošću predsjednika Opštine Budva.
Za međunarodnu brdsku auto-trku „Kotor-Trojica 2016″ do jutros su se prijavila 134 učesnika, od kojih 72 iz inostranstva.
Po riječima direktora Auto-moto sportskog kluba (AMSK) „Blažo Smiljanić”, koje je organizator trke, iz Hrvatske je stiglo 46 učesnika.
„To je najviše kada je riječ inostranim predstavnicima, a kada je riječ o crnogorskim, do 20 sati, kada zaključujemo prijavu, očekuje se da ih bude oko 65″, kazao je Bukilica.
Start prve trke na stazi Kotor – Trojica u nedjelju 29. maja je u 12 sati, nakon čijeg će završetka uslijediti i druga vožnja. Isto je i sa treninzima koji će biti održani sjutra.
Direktor kluba Tripo Bukilica kaže da je po broju takmičara riječ o najvećoj trci u istoriji Crne Gore.
PREKO 130 UČESNIKA TRKE KOTOR – TROJICA 2016
Staza Kotor-Trojica duga je 4.350 metara.
Trka se boduje za šampionat Centralno-evropske zone (CEZ), najstarije na svijetu, koja okuplja 14 država.
PREKO 130 UČESNIKA TRKE KOTOR – TROJICA 2016
“Nakon zatvaranja, 20-tak minuta prije početka treninga i trke, gledaoci se apsolutno ne smiju ni jednog trenutka naći na stazi. Vozila će se zbog brojnosti učesnika puštati na svakih pola minuta, a zbog dinamike staza će stalno biti zauzeta sa četiri do pet učesnika”, kazao je Bukilica.
U cilju bezbjednosti, oko staze su uređeni i vidikovci za pogledom na „M” krivinu.
„Napravili smo i oko 140 „nju džersija” (betosnkih odbojnika) da zaštitimo i pubiliku i vozače. Obezbijeđeno je prisustvo policije, vatrogasaca, hitne i šlep službe, redara i čistača. Oko trke će raditi 150 ljudi. Dijelićemo i uputstvo sa kartom o ponašanju na stazi”, kazao je Bukilica.
Trojica – Kotor foto Boka News
Povodom najave brdske trke „Kotor-Trojica 2016″ „INA CRNA GORA” će u petak, 27. maja na benzinskoj pumpi Tivat u terminu od 14.30 – 17.30 h, promovisati trkačke automobile INA ULTRA RACING TEAM-a i INA HISTORIC TEAM-a.
“Za sve kupce koji ostvare kupovinu preko 40 €, biće obezbijeđeni dodatni pokloni. Pridružite nam se, čekamo vas!”, poruka je iz kompanije INA-CRNA GORA.
Izložbe Muzeja Vojvodine iz Novog Sada pod nazivom „Ala smo se naodmarali” koja je sinoć otvorena u kotorskoj Galeriji solidarnosti izazvala je veliku pažnju posjetilaca.
Autorke Milkica Popović i Agneš Ozer na jedan originalan način predstavile su dokumentarnu postavku vezanu za period od početka razvoja vojvođanskog turizma od drugoj polovini 19.vijeka do osamdesetih godina 20.vijeka
„Od dragocjene pomoći bili su nam i privatni kolekcionari, veliki broj naših sugrađana koji su nesebično podjelili sa nama svoje uspomene. Radi se o izložbi čije je vizuelno rješenje dao mr. Darko Vuković, dok je tehničku realizaciju pružila ekipa našeg muzeja. Postavljena je tokom maja prošle godine u Novom Sadu i tom prilikom na naše veliko zadovoljstvo naišla na veliku pažnju i interesovanje javnosti. Nakon Novog Sada ona je počela da putuje kao i Vojvođani na svoje omiljene destinacije, pa su je tako već vidjeli u Puli, Rijeci, Pančevu – kazala je Direktorica muzeja Vojvodine istoričarka i muzejska savjetnica dr Agneš Ozer.
Istoričarka umjetnosti i muzejska savjetnica zaposlena u muzeju Vojvodine u Novom Sadu, Milkica Popović kazala je da je počastvovana što ima priliku da predstavi izložbu koja govori o običajima Vojvođana, koji su najčešće svoje slobodno vrijeme provodili pored rijeka, jezera i banja svog bližeg okruženja, a nešto kasnije odmarali bi na obali Jadranskog mora ili na planinama nekadašnje Jugoslavije.
Izložba „Ala smo se naodmarali”
Brojne posjetioce na početku večeri pozdravili su istoričarka umjetnosti Marija Mihaliček, ispred Galerije solidarnosti i direktor OJU„Muzeji” Kotor Andro Radulović.
Izložba „Ala smo se naodmarali”
U muzičkom dijelu nastupila je muška klapa Jadran iz Tivta.
Na prigodnoj svečanosti u u New Yorku, 30.maja predstavnik Luke Kotor AD, Ljubo Radović primiti će nagradu u ime kompanije koju dodjeljuje Business Initiative Directions za izuzetan kvalitet u poslovanju.
BID je internacionalna asocijacija koja se bavi praćenjem, unapredjenjem i evaluacijom kvaliteta poslovanja privrednih subjekata i pojedinaca.
Ove godine naša kompanija ima privilegiju da bude nagradjena u Platinum kategoriji, najvećem nivou odlikovanja privrednih subjekata za kvalitet. U velikoj konkurenciji, na svjetskom nivou, „Luka Kotor“ AD kao medjunarodno prepoznat brend svojim uslugama i profesionalnim poslovanjem, uspjela je da izbori potvrdu dobre prakse i kvaliteta, kaže se u saopštenju iz Luke Kotor.
Izgradnja modernog akva parka na brdu Spas iznad Budve privedena je kraju, a svečano otvaranjeakva biće organizovano 15. juna.
Akva park u Budvi spremno će dočekati ljetnju trusitčku sezonu, pišu Dnevne novine. Projekat koji je realizovala ruska kompanija “Aquaterra solutions”, završen je u predviđenom roku.
Shodno ugovoru koji su prije nešto više od godinu dana potpisali tadašnji predsjednik opštine Budva Lazar Rađenović i član upravnog odbora preduzeća “Aquaterra solution”, Sahret Hajdarpašić, na ime godišnjeg zakupa 42.000 kvadrata zemljišnog kompleksa na brdu Spas pomenuta kompanija će u narednih 30 godina Opštini plaćati 240.000 eura, s tim što će prve dvije rate biti umanjne za 50 odsto za period do završetka izgradnje Akva parka i dobijanja upotrebne dozvole.
Zaključivanjem ovih ugovora i izgradnjom Zabavnog Akva parka na brdu Spas, Opština Budva je prihodovala 2.000.000 eura, shodno Ugovoru o kupoprodaji opreme. Prva faza izgradnje realizovana je do ljeta 2015. godine, a druga faza koja je podrazumijevala montiranje koje je nedavno završeno.
Priča o Vodenom gradu, započela je 2006, kada je opština Budva kiparskoj kompaniji “Numerico Trade Limited” izdala zemljišni kompleks na 20 godina, a tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić postavio je i kamen temeljac.
Akva park
Međutim, posao je ubrzo propao, a opština na sebe preuzela kredit Kiprana od 1,6 miliona eura. Nakon toga opština je godišnje morala i da plaća po 300.000 eura za smeštaj opreme u barskom terminalu za “Vodeni grad”, koju su Kiprani davno kupili.
NEKI ljudi ne umiru – samo se presele u legendu. Drug Tito svakako spada u takve – već je prošlo 36 punih godina da nije među živima, a dosta je da ga spomenete i izazovete birtijsku svađu. Štoviše, prosječnog hrvatskog desničara možete, odjeveni u Titovu maršalsku uniformu, probuditi u pola noći, samo bi pao s kreveta te plačljivim glasom rekao: „Druže Tito, oprosti mi, uvijek sam bio za tebe!“
No, drug Tito je definitivno bio i vrhunski mangup – jer samo vrhunski mangupi mogu posložiti stvari tako da mažnjavaju lovu i kada više nisu među živima. A vjerovali ili ne – drug Tito nam mažnjava oko milijun kuna na godinu. Troši drug Tito više nego što je trošio ukinuti Ured živahnog bivšeg predsjednik Mesića (onaj kojega je Tito poslao preventivno u zatvor)!
Kako nam Tito mažnjava novce – pa preko Školskog broda Galeb. Broda koji lagano propada u riječkoj luci, uz svakodnevno trošenje novca poreznih obveznika.
Sudbina broda za prijevoz banana
Galeb i Tito su u nečemu slični – takvu biografiju jednog čovjeka i takav životni put jednog broda niti skupina holivudskih scenarista na drogama ne bi nikada uspjela smisliti. O Titu možete misliti što hoćete, no brodove treba poštivati, pa ćemo kratko iznijeti Galebov životni put, opširno prikazan na hrvatskoj Wikipediji.
Galeb je dužine 117 m, širine 15,13 m, deplasmana 5377 t i gaza 5,7 m, a u doba mladosti mogao je postići tada zavidnu brzinu od 17,6 čvorova (za one koji nisu s mora – čvor je milja na sat, mjera potječe od doba kada se iza jedrenjaka bacao konop s čvorovima za mjerenje brzine). Brod je naručila talijanska kompanija Regia Azienda Monopoli Banane (RAMB) iz Genove, koja se, kako i naziv kaže, bavila trgovinom južnim voćem. Gradnja je počela 1937. godine. Galeb je tada dobio ime RAMB III.
Kada je Italija najavila rat Velikoj Britaniji i Francuskoj, broda je angažiran u ratu. Brod se 30. lipnja 1941. godine po zadatku prijenosa mesa za talijansku vojsku nalazio u libijskoj luci Bengazi kada ga je u provu pogodilo torpedo iz britanske podmornice HMS Triumph. Kapetan Giuseppe Aneti rasporedio je teret tako da je brod mogao isploviti i to unazad, odnosno krmom naprijed jer je tako mogao ploviti. Budući Galeb je krmom plovio devetsto milja od Libije do Sicilije. Brod je iz Sicilije dovučen tegljačima u brodogradilište San Marco u Trstu.
Nakon kapitulacije Italije 1943. brod su, tada još uvijek na popravku, zauzeli Nijemci. Brod postaje minopolagač po imenu Kiebitz. Poslije preuređenja Kiebitz je mogao ukrcati 240 mina, postavljene su mu šine za izbacivanje mina i postavljeno dodatno protuavionsko naoružanje. Dana 5. studenog 1944. godine u riječkoj luci potopilo ga je savezničko ratno zrakoplovstvo. Godine 1947. otpočelo je vađenje Kiebitza koji se nalazio na dubini od 22 metra. Vađenje potonulog broda odradio je legendarni splitski Brodospas.
Brod je obnovljen, uređen i predan Jugoslavenskoj ratnoj mornarici kao školski brod „Galeb“.
Galeb kao svjetski putnik
Godina je 1953., počinje zatopljenje odnosa sa Zapadom – i planira se Titov posjet Londonu. Iz sigurnosnih razloga bira se morska ruta i za London se kreće Galebom. Da Sovjeti ne bi nešto pokušali, do Malte Galeb prate eskortni razarači Triglav i Biokovo te jedan patrolni brod, dok su od Malte do Londona pratnju preuzeli britanski razarači. U to doba Galeb je daleko od luksuznog broda – nema grijanje, a i Tito dobiva uvjetni „luksuz“ u obliku tri časničke kabine.
Brod se kasnije više puta preuređuje i postaje prava luksuzna jahta – naravno s simboličnim naoružanjem i formalnim statusom „školskog broda“. Tito je Galebom putovao 14 puta posjetivši 18 zemalja na tri kontinenta – Europi, Aziji i Africi, pristavši u 29 luka. Na ovim putovanjima Galeb je prošao 85.000 nautičkih milja, u trajanju od 478 dana. Obično je bio u pratnji razarača, a ponekad, kada se dulje putovalo i trgovačkih brodova za opskrbu.
Brod Galeb
Kraj puta
Početkom Domovinskog rata 1991. JRM povlačeći se iz Pule, usput krade i Galeba. Nekada slavni brod ostaje na vezu, praktično bez održavanja u Boki Kotorskoj. Tu ostaje do kraja 1990-ih, kada ga kupuje grčki brodovlasnik, koji ima namjeru napraviti luksuznu jahtu za bogatu klijentelu.
Galeb je odtegljen (nekada sjajni Fiatovi motori više nisu u funkciji) u Remontno brodogradilište Viktor Lenac na generalni remont. Plan propada. Niti grčki brodovlasnik ima novca, niti je Galeb toliko poznat u svjetskim okvirima kako bi se došlo do financiranja, a i godine stajanja na vezu su donijele svoje – u pitanju je već gomila starog željeza. Vide se samo tragovi nekadašnjeg luksuza – koji ionako nije luksuz po sadašnjim kriterijima, brod primjerice nema klimatizaciju. Cijena obnove bi bila ogromna. U svibnju 2009. Grad Rijeka postao je novi vlasnik broda Galeb.
Prošlo je od tada punih sedam godina. Galeb u međuvremenu i dalje propada – trošeći novce poreznih obveznika. Uredno. Na milijune kuna. Planovi koje je riječka SDP-ova vlast imala s brodom – izjalovili su se. No, naravno, SDP-ovci su dovoljno tvrdoglavi da pogrešku ne žele priznati.
Koliko to zadovoljstvo košta?
Index se Galebom bavio prije dvije godine, kada je iznos potrošen na brod, novinar Petar Vidov precizno izračunao: 7.033.142,02 kune. Gradski novac na “Galeb” Rijeka je počela trošiti 2008. godine kada je za pregled broda u suhom doku potrošeno 555.715,12 kuna. Naredne godine Rijeka je za kupnju “Galeba” te godišnji trošak zapovjedništva broda (da, Galeb ima i malu posadu!) potrošila 906.819,65 kuna.
U 2010. godini Grad Rijeka je na “Galeb” potrošio čak 2.044.505,76 kuna. Radi se o troškovima za radove dokovanja, čišćenje podvodnog dijela trupa broda, mjerenje debljine lima s uslugama stručnog nadzora, te na usluge mornara, pomorske agenture i špedicije, usluge zapovjedništva i godišnjeg operativnog veza. U 2011. godini troškovi su se nešto smanjili pa je na “Galeb” utrošeno 1.355.220,57 kuna. Ovo je uključivalo i izradu elaborata ekonomske opravdanosti davanja broda u koncesiju.
U 2012. godini Grad Rijeku je “Galeb” koštao 738.804,88 kuna. Novac je izdvojen za usluge zapovjedništva i agentura/špedicije, te mjesečnog troška veza u brodogradilištu. Sasvim iste usluge su u narednoj 2013. godini koštale 350 tisuća kuna više, odnosno 1.091.720,91 kuna. Opširnije.
Priča se nastavlja. U proračunu Grada Rijeke za 2016. godinu stoji:
T117624 MOTORNI BROD GALEB 805.000,00
Funk. klas: 0820 Službe kulture 805.000,00
Izvor: 42 PRIHODI OD SPOMENIČKE RENTE 805.000,00
U međuvremenu je Galeb postao i kulturno dobro pa je sada na stavci kulture – i Riječani uredno plaćaju „spomeničku rentu“ kako bi nekadašnja Titova jahta uredno propadala. Pokušaji da se Galeb „oživi“ koncesijom propali su – na natječaj se nitko nije javio. Brod je jednostavno u takvom stanju da više nikome nije zanimljiv.
Galeb nije usporediv s drugim povijesnim brodovima
Postoje povijesni brodovi za koje se države brinu, kao što je Nelsonov HMS Victory. Ovaj brod porinut pradavne 1765. godine i proslavljen pobjedom kod Trafalgara 1805. godine godišnje privuče 350.000 turista – i formalno je još uvijek u vojnom registru s aktivnim časnikom kao zapovjednikom. Slično imaju i Sjedinjene Države – njihov USS Constitution koji je prvi puta zaplovio 1797. godine ne samo da je formalno u aktivnoj službi, nego zna i zajedriti.
No, u pitanju su slavni jedrenjaci, slavnih bitaka, slavne prošlosti – ratni brodovi bogatih država koji predstavljaju njihovu pomorsku povijest, a i te države imaju milijune potrebne za njihovo održavanje. Za razliku od njih – Galeb je brod za prijevoz banana. Drug Tito je njime otišao na neka važna putovanja, omogućio nam zapadne bespovratne kredite, nešto preko Pokreta nesvrstanih sigurno učinio i za svjetski mir (ponajviše u dogovoru s Amerima koji su to uredno platili), ali taj brod osim u očima ponekog nostalgičara ili ostarjelog mornara koji je na njemu služio – nema ni čar ni turističku privlačnost. U pitanju je ruševina na vezu u Rijeci, ruševina koja nas je koštala brat-bratu 10 milijuna kuna i košta i dalje. I kojega riječka vlast uredno drži o trošku poreznih obveznika.
Kako vrijeme prolazi – sve je manja mogućnost da netko uloži teške milijune u Galeba, a sve veća da se po drugi puta nađe na dnu riječke luke, ovaj puta bez „pomoći“ savezničkih bombardera, samo pod utjecajem korozije i elektrolize koja neminovno uništava metalni brod na vezu.
U čije ime i za koga? Zašto se i radi čega i radi čije gluposti potrošilo desetak milijuna kuna? Za druga Tita? Pa rekli smo, skuplji Tito nego Mesić! Porezni obveznici ove zemlje rade da bi jedan stari brod za prijevoz banana propadao na gatu, uz milijunske troškove.
Galeb kao admiralski brod Vis
Postoje prijedlozi – sasvim smisleni. Dug i zanimljiv put Galeba treba okončati kako brod zaslužuje – kormilo, zvono (ako ga već netko nije maznuo) i par takvih uspomena spremiti u riječki Pomorski muzej, brodu koji to i bez Tita zaslužuje posvetiti jednu sobu – a Galeba prepustiti moru, kako je to prije neki dan napravljeno s nekadašnjim zapovjednim brodom JRM – Visom.
Brod se očisti od goriva i maziva te kontrolirano potopi, kako bi predstavljao atrakciju za ronioce. I ne samo ronioce – dobar dio dna Jadrana čini pijesak i mulj, područja ne previše bogata ribom, osim ponekog lista, raže i sličnih vrsta. Potopljeni brod postaje umjetna hrid – jako brzo se pojavi morska trava, pa onda i drugi sitni morski organizmi, pa pokoji špar koji sve to jede, a onda i veće grabljivice – ne prođe 5-6 godina da potopljeni brod ne postane živo stanište mnogobrojnih vrsta.
Pa evo, povodom jučerašnjeg dana, koji se slavio kao Dan mladosti, lažni Titov rođendan i slučajnošću pravi rođendan Tomislava Karamarka – razmišljanje o Galebu. Zar zaista mora trunuti o trošku poreznih obveznika, umjesto da postane nova „pošta“ (ribolovno stanište) za ribiče-rekreativce, i da se oko starog broda počne rađati novi život, u obliku tisuća srebrenih ribica i drugih morskih stvorenja? Je li Galeb tako nešto zaslužio, a novci neka se troše na neke pametnije stvari?
