Predsjednik opštine Kotor dr Aleksandar Stjepčević na poziv gradonačelnika Dubrovnika Andra Vlahušića boravi danas na svečanosti povodom početka obilježavanja Dana Grada Dubrovnika i Fešte svetog Vlaha, kaže se u saopštenju iz kabineta predsjednika.
Ove godine po 1042. put Dubrovnikprekrasnom tradicionalnom svečanošću proslavlja dan svog zaštitnika Sv. Vlaha, čija je Festa 2009. uvrštena u registar nematerijalne baštine UNESCO-a. Tradicionalno slavlje započinje danas na Gospu Kandeloru, puštanjem bijelih golubica, simbola slobode i mira, ispred svečeve crkve i uzdizanjem Vlahovoga barjaka na Orlandov stup.
Uz crkvene svečanosti u Dubrovnikuje organizovan i niz kulturnih manifestacija, namijenjenih predstavnicima prijateljskih gradova, stanovništvu i turistima.
Opština Tivat objavila je juče „Plan pošumljavanja za period 2016-2018 godina“, a koji potpisuje opštinska savjetnica za poljoprivredu Radmila Kilibarda. Navedeno je da će se ove godine u periodu januar-mart vršiti pošumljavanje u reonu Peana na potezu Struge, dok će u periodu oktobar-decembar biti vršeno pošumljavanje u reonu Popove glave. Na tim lokacijama pošumljavanje će se obaviti sa novim primjercima crnog bora, graba, hrasta lužnjaka, pitomog i divljeg kestena, ali nije naveden tačan broj sadnica koje će se zasaditi.
Pored Opštine, Komunalnog preduzeća, Uprave za šume i učenika-članova ekoloških sekcija tivatskih škola, lokalna uprava očekuje da se u ove akcije pošumljavanja po volonterskom principu, uključe i građani.
Za narednu godinu planirano je pošumljavanje u požaru stradalih predjela u Mrčevcu gdje će se, u dva navrata, posaditi ukupno 2.400 sadnica crnog ili primorskog bora, hrasta lužnjaka i cera.
Tokom 2018. u dva navrata će se obaviti pošumljavanje parcela u opštinskom vlasništvu, u reonu Gornje Lastve, gdje će se saditi nespecifikovan broj sadnica hrasta lužnjaka i pitomog kestena.
Miroslavu Ciganoviću iz Bara, pripalo je prvo mjesto u nagradnoj igri „Ulov godine 2015“ koju za sportske ribolovce na Crnogorskom primorju priređuje kompanija za prouzvodnju i promet ribomaterijala i opreme za more „Una“ iz Tivta.
„Ulov godine“ po ocjeni „Uninog“ žirija je tuna od 105 kilograma koju je Ciganović ulovio na živi mamac, štapom iz čamca, metodom trolling. Borba sa ribom dužine skoro 2 metra, potrajala 2 sata a za to vrijeme, tuna je Mirov čamac odvukla na 5 milja daleko od obale. Ciganoviću je uz titulu „Ulov godine 2015“, pripao i nagradni vaučer u vrijednosti od 150 eura za kupovinu opreme u „Uninim“ prodavnicama.
DECEMBAR – 1. mjesto – Zoran Radović – tuna 95.5kg nasllovna
Drugo mjesto i vaučer od 100 eura osvojio je Ulcinjanin Adnan Sejdić koji je sa obale na Velikoj plaži, lani štapom ulovio tunu težine 86,5 kg. Treće mjesto i vaučer od 50 eura, pripalo je Tivćaninu Mišu Klepu za ulovljenu sabljarku težine 50 kilograma.
DRUGO MJESTO 2015 – Adnan Sejdić – tuna 86kg
Osim dodjele godišnjih nagrada za 2015., „Una“ je juče proglasila i najbolje u nagradnoj igri „Ulov mjeseca“ za decembar prošle godine.
Treće mjesto 2015 – Mišo Klep sabljarka
Prvo mjesto pripalo je Zoranu Radoviću iz Bara koji je ulovio tunu težine 95,5 kilograma, drugoplasirani je njegov sugrađanin Mladen Radulović koji je uhvato tunu od 65 kilograma, a sa ulovljenim prmjerkom iste ribe težine 60 kilograma, treće mjestto u decembarskom kolu nagradne igre pripalo je Tivćaninu Davoru Lakićeviću.
Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja (MPRR) nema problem sa mnom i ostalim novinarima koji pišu o toj počasti, već sa štetočinom palmin surlaš koja prijeti da do te mjere uništi palme, da se to negativno odrazi na ambijentalni izgled primorskih gradova. Uz to, MPRR ima problem i sa istinom, ali to i nije novost kada je resor što ga vodi g. Petar Ivanović u pitanju, još tamo od ministrovih čuvenih hanoverskih dostignuća…
MPRR tako tvrdi da nije tačna moja teza da su „ostavili na cjedilu lokalne uprave“ da se same izbore sa problemom palminog surlaša. Neko je u tom resoru očito disleksičan kada takvo što može reći, u regovanju na tekst koji se temelji na zvaničnom dokumentu jedne od tih lokalnih uprava, a u pitanju je Izvještaj o stanju životne stedine sa Izvještajem o radu Zelenog tima Opštine Tivat, usvojen na sjednici SO Tivat krajem decembra prošle godine.
„Obzirom da je istekao Akcioni plan eradikacije i spriječavanja širenja crvenog palminog surlaša, koji je donijelo Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja za period od novembra 2012.godine do novembra 2015.godine, a da novi Plan nije donešen, opštine će mjere sprovoditi zavisno od mogućnosti i namjere da spašavaju palme…“- stoji pored ostaloga u tom dokumentu. Ovo valjda svakom ko zna čitati, osim ljudi iz PR službe MPRR, znači da resor ministra Ivanovića nije odradio svoj dio posla – donošenje novog Plana za sistematski pokušaj spriječavanja širenja štetočinskog insekta. To što Opštine rade i mimo nepostojanja tog Plana pokazuje njihovu odgovornost prema sopstvenoj životnoj sredini, a što očito ne iskazuje MPRR koje se poziva na zakonske obaveze „držalaca bilja“.
Što se teze MPRR da su tivatske palme surlašem zaražene na način da je on „doletio“ iz Ulcinja i Budve, moram reći da sam više sklon da vjerujem prvo sopstvenim očima, a potom i „neimenovanim lokalnim stručnjacima“ koje MPRR u svom regovanju nipodaštava. Naime, svojim očima sam gledao primjerke palmi uveženih za potrebe Porto Montenegra kako mjesecima i godinama propadaju i suše se dok još nisu bile posađene u marini, već su u velikim posudama sa zemljom bile privremeno uskladištene na prostoru gdje se danas gradi objekat „Regent Pool Residences“. Isto tako, svojim sam očima vidio da su u Tivtu prvo štetočine identifikovane na uveženim palmama u Porto Montenegru, a tek onda su se proširile na domicilne, što vjekovima rastu na okolnom prostoru. Čudno zar ne, tim prije što su domicilne palme na prostoru južno od Porto Montenegra, bile mnogo bliže surlašima što su, po MPRR, u Tivat doletjeli iz Ulcinja i Budve ? Zanimljivo je da je to u decembru 2014 vidjela i Fitosanitarna uprava MPRR koja je tada održala sastanak sa nadležnima u Opštini Tivat i Porto Montenegru i saopštila da „postoji sumnja na prisustvo crvenog palminog surlaša u opštini Tivat-Porto Montenegro” da bi šest mjeseci kasnije i zvanično proglasila “zaraženo područje koje obuhvata sam Porto Montenegro i njegovu najbližu okolinu u krugu poluprečnika 1 kilometar.” Biće da su domicilni ulcinjsko-budvanski surlaši pohitali da budu fancy, pa su napali prvo “luksuzne palme” u elitnom nautičkom centru, prije nego što su sletjeli i počeli se hraniti, fizički im bližim, domaćim palmama ? Ili su ipak možda, stigli iz inostranstva sa loše pregledanim uvoznim palmama što sada krase obalu Porto Montenegra i tu i tamo, bivaju posječene jer su im krošnje gnijezda surlaša ? Interesantno MPRR sada u reagovanju tvrdi da je “uvoz palmi za potrebe Porto Montenegra počeo2008”, a u prijašnjim odgovorima za koje kažu da ih ja ignorišem naveli su sledeće:
“Registrovani uvoznici, a ne „Adriatic Marinas Porto Montenegro“, uvezli su za potrebe ove kompanije 118 palmi Phoenix Canariensis iz sledećih zemalja: Urugvaj, Španija, SAD i Italija. Navedeni broj palmi uvežen je u periodu 2009-2015 godina.“
Dakle, postavlja se pitanje da li MPRR ne govori istinu kada daje odgovore ili kada reaguje na novinske tekstove koji ih pogađaju. Znajući kredibilitet ljudi koji vode to ministarstvo još od njihovih hanoverskih vremena kada je i počeo uvoz palmi za Porto Montenegro, inkliniram zaključku da uvijek samo prosipaju perje.
Đenovići - Dan sjećanja na pobunjene mornare u Boki 1918.- foto Boka News
1 od 30
Dan sjećanja na pobunjene mornare u Boki 1918.
Dan sjećanja na pobunjene mornare u Boki 1918.
Okićen Kotor 2018. foto Boka News
Nalaganje badnjaka 2020.
Dan sjećanja na pobunjene mornare u Boki 1918.
Dan sjećanja na pobunjene mornare u Boki 1918.
Turistički cvijet 2019.
Okićen Kotor 2018. foto Boka News
Polaganjem vijenaca u more i na spomen pločama u Đenovićima, u organizaciji Bokeljske mornarice,podružnica Herceg – Novi, danas je tradicionalno obilježen Dana sjećanja na poginule u “Pobuni mornara u Boki 1918.“
Vijenac u more položila je ambasadorica Poljske u Crnoj Gori Irena Tatarzyńska, vijenac na spomen ploči predsjednica opštine Herceg-Novi, Nataša Aćimović, te ispred hercegnovske podružnice Bokeljske mornarice, na kuću Vrankovića, Dejan Verigo.
Pozdravljajući okupljene građane i zvanice ambasadorka Tatarzyńskaiskazala je zahvalnost na pozivu u obilježavanju Dana sjećanja na žrtve 1.februara 1918. godine. Ona je podsjetila da su u snagama Austro-Ugarske među brojnim nacijama u pobuni mornara učestvovali i Poljaci.
„Današnja svečanost je Dan sjećanja na žrtve pobune 7000 mornara na brodovima, predstavnika mnogih zarobljenih naroda u Boki Kotorskoj. Danas su ti narodi povratili svoju nezavisnost i oblikuju svoju budućnost svojom voljom. Ne zaboravljamo žrtve i odajemo počast svima onima koji su izgubili život tokom tih dešavanja“ – kazala je Tatarzyńska.
U obilježavanju pobune mornara, učestvovali su odred Bokeljske mornarice podružnica Herceg-Novi, Tivat i Kotor i Mjesna muzika Đenovići.
U ime organizatora prisutne je pozdravio predsjednik Bokeljske mornarice,podružnica Herceg – Novi,dr Miroslav Marić a u ime domaćina predsjednik MZ „Đenovići“ Mirko Mustur.
Dan sjećanja na pobunjene mornare u Boki 1918.
Pobuna mornara 1918.
Ohrabreni Velikom oktobarskom revolucijom, ustajući protiv osvajačkog rata koji vode Nemačka i Austrija protiv Slovena, buneći se protiv nepodnošljivih uslova života na ratnim brodovima i surove discipline, tačno u podne 1. februara 1918. godine dizanjem crvene zastave na krstašu “Sankt Georg” započela je Pobuna mornara u Boki Kotorskoj.
Pobunom je ukupno bilo obuhvaćeno oko 6.000. ljudi. Po dolasku ratnih brodova, razarača i torpiljarki iz luke Pula, pobuna je poslije tri dana ugušena.
Ukupno 250 mornara upućeno je na redovni sudski postupak, a 43 na prijeki sud. U zatvoru je umrlo deset mornara. U toku pobune poginulo ih je dvoje.
Četvorica mornara osuđena su na smrt strijeljanjem: Franc Raš, mornarički vodnik iz Češke, Anton Grabar, mornar iz Poreča u Istri, Jerko Šižgoric, artiljerac iz Žirja kod Šibenika, i Mate Brničević, artiljerac iz Jasenice u Poljicama kraj Splita.
Strijeljani su u Škaljarima, Kotor, 11. februara 1918. godine
Prema Programu podsticajnih mjera u poljoprivredi, Opština Tivat će ove godine iz budžeta izdvojiti ukupno 20 hiljada eura za podršku lokalnim poljoprivrednim proizvođačima.
Najviše novca, 6.300 eura, namijenjeno je podršci podizanju novih i revitalizaciji starih zasada maslina, dok je 5.500 eura opredijeljeno za unapređenje pčelarstva. Po 2.500 eura namijenjeno je za podršku stočarstvu, odnosno za finansiranje projekata “uređenja terena, bašti, livada ili vidikovaca u sklopu domaćinstva, a u funkciji pružanja turističkih i/ili ugostiteljskih usluga u ruralnom području opštine”.
Za promociju poljoprivrede i proizvodnje ovdašnjeg agrara, namijenjeno je 1.500 eura, za podršku izgradnji staklenika i plastenika za povrtarsku i cvejćarsku proizvodnju 1.000 eura, dok je nešto preko 600 eura izdvojeno za pomoć korisnicima staračkih naknada.
Zanimljivo je da iako se na području Tivta nalaze neke od najvećih plantaža za uzgoj školjkiu Crnoj Gori kao i jedno od većih ribogojilišta u državi, Opština za ovu godinu nije predvidjela ni euro za eventualnu podršku proizvodnje hrane u oblasti marikulture.
Predstavnici Turističke organizacije opštine Budva uspješno su predstavili ponudu budvanske rivijere na sajmovima turizma u Bratislavi “ITF Slovakia tour” i Istanbulu „EMITT 2016“, koji su se održali od 28. do 31. januara.
Na sajmu turizma u Bratislavi, najznačajnijim sajmom turizma u Slovačkoj, i jednom od najznačajnijih sajmova turizma u centralnoj Evropi, TO Budva predstavila je svoju ponudu zajedno sa Nacionalnom turističkom organizacijom i lokalnim turističkim organizacijama Bara, Tivta i Kotora i predstavnicima turističke privrede Crne Gore. Na sajmu „ITF Slovakia tour“ učestvovalo je 345 izlagača iz 21 zemlje svijeta.
Na sajmu turizma u Istanbulu na štandu Nacionalne turističke organizacije Crne Gore, pored TO Budve, svoju ponudu predstavile su i lokalne turističke organizacije Cetinja, Ulcinja, Kotora, Podgorice, zatim predstavnici turističke privrede Crne Gore: HG „Budvanska rivijera“, „Beppler & Jacobson“ i turistička agencija Grand. Na sajmu je učestvovalo je 4.500 kompanija.
Interesovanje za turističku ponudu Crne Gore na oba sajma bilo je veliko, kako od strane agenata tako i od strane individualnih posjetilaca. Najčešća pitanja odnosila su se na avionski prevoz prema Crnoj Gori, izlete, kao i na cijene u privatnom i hotelskom smještaju.
Hercegnovski zimski salon, koji se ove godine održava 49. put, pod nazivom „Očuditi / začuditi“, biće otvoren u četvrtak, 4. februara, u galeriji „Josip Bepo Benković“, u 19 sati.
Na salonu, osim crnogorskih umjetnika, učestvuju i stvaraoci iz Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a selektorka je istoričarka umjetnosti, Ljiljana Karadžić. Selektorka je željela da, kroz jedan od mogućih presjeka, prikaže aktuelna i vitalna kretanja na pluralističkoj regionalnoj sceni bez trendovskih geopolitičkih kontekstualizacija, često podrazumijevajućih, a samim tim i limitirajućih u čitanju i interpretaciji savremene umjetnosti na ovim prostorima. Ukrštanjem etabliranih, provjerenih i potvrđenih umjetničkih praksi sa svježim idejama mladih umjetnika sklonih otklonu od tradicije i istraživačkom izletu u neotkriveno i nepoznato kreirana je fuzija subjektivnih perspektiva autora i apostrofirana suštinska uloga imaginarnog.
Svi odabrani umjetnici su osim u lokalnim sredinama, učestvovali na važnim selektiranim internacionalnim izložbama, a čak troje izlagača je predstavljalo svoje države na Venecijanskom bijenalu.
U uvodnom tekstu u katalogu Ljiljana Karadžić je, između ostalog, zapisala: „Koristeći različite modele izražavanja, umjetnici se, neopterećeni puritanizmom konvencija, rizomatično „gibaju“ između onoga što podrazumijevamo pod „originalnim stvaralaštvom“ i aproprijacijskih modela, između visoke umjetnosti i produkata masovne kulture, istorije umjetnosti i prirode po principima palimpsesta. Kako se u većini odabranih djela može uočiti koncept paradoksalnog kretanja koje se probija naprijed u budućnost, klizeći natrag u prošlost, stiče se utisak da je umjetnost uvijek interpretacija umjetnosti, pa samim tim i proces koji nikad nije doveden do kraja, već se neprestano obnavlja, kruži, pretače i transformiše. Poetikom oneobičavanja, umjetnici čine da dobro poznate stvari, uskladištene u naš stvarni ili ekranski svijet, budu isprovocirane i iznova otkrivene.”
Ove godine su regionalnim umjetnicima pridruženi i ruski umjetnici koji na poziv Dukley European Art Community rezidencijalno borave i stvaraju u Crnoj Gori, i koji svježim i inovativnim pristupom klasičnim disciplinama i temama daju salonu egzotičan karakter.
49 Zimski Salon
Tokom trajanja salona biće organizovana javna stručna vođenja kroz izložbu.
Na slonu izlažu Igor Bošnjak, Nebojša Bumba, Lidija Delić, Gorančo Gjorgjievski, Radovan Grujić, Katja Florenskaja, Jelena Iličković, Nina Ivanović, Filip Janković, Ivan Jovanović, Dragan Karadžić, Andrej Ljubljinskij, Saša Makarska, Damir Muratov, Nemanja Nikolić, Ana Opalić, Siniša Radulović, Marija Šević, Jelena Tomašević, Jovana Vujanović, Vlatka Vujošević i Tijana Vujović.
Žiri koji će odlučivati o nagradama čine Mirjana Dabović Pejović, istoričarka umjetnosti, Marat Geljman, galerista i art menadžer, i Vojislav Vojo Kilibarda, umjetnik.
Početak 1918., Boka Kotorska se nalazi u austrijskom dijelu Austro-Ugarske. Bila je izuzetno važna pomorska baza zbog svog strateškog položaja i utočišta kojeg je pružala austro- ugarskim brodovima.
O događaju koji se zbio pisala je i pričala Evropa.
Pobuna mornara počela je 1.februara 1918. god., tačno u podne, na brodovima „Sankt Georg” i „Gea”, kada je oko 6000 mornara austrougarske ratne flote pobunom preuzelo zapovjedništvo u svoje ruke i istaklo crvene zastave na oko 40 brodova u zalivu Boke Kotorske, upravo ispred Đenovića, gdje je bio stacioniran najveći broj brodova. Pobunjeni mornari ustali su protiv osvajačkog rata, koji su vodile Njemačka i Austro-Ugarska protiv Slavena, buneći se protiv uslova života na ratnim brodovima, ohrabreni velikom Oktobarskom revolucijom.
Posadu su činili pomorci različitih nacionalnosti. Ubrzo su u Boku upućeni bojni brodovi, razarači i torpiljarke kako bi spriječili pobunu, pa je pobunjenim mornarima postavljen ultimatum o predaji 3.februara. Istog dana uhapšeno je 500 pobunjenih mornara. U zatvoru je umrlo 10-ak mornara, tokom pobune poginulo ih je dvoje, a ostali su osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne.
Četvorica mornara i to troje Hrvata – Mate Brničević iz Krila Jesenica kod Omiša, Antun Grabar iz Poreča, Jerko Šišgorić iz Žirja kod Šibenika i Čeh František Raš, koji su vodili pobunu osuđeni su na smrtnu kaznu i strijeljani su 11.februara u Škaljarima, Kotor.
Prije nego što su odvedeni na strijeljanje u kotorskom zatvoru ispovjedio ih je don Niko Luković. Na fasadi zatvora se nalazi spomen-ploča postavljena u znak sjećanja na vođe ustanka mornara u Boki 1918. godine.
Pobuna mornara 1918
Kako je došlo do pobune
Jedan od učesnika pobune Božo Šaban iz Omiša, drug i prijatelj jednog od vođa pobune Mate Brničevića pričao je….
„Ja i pokojni Mate Brničević služili smo 4 godine zajedno na ratnom brodu „Gea“. U Đenoviću bila je krčma, gdje smo mi mornari često zalazili, osobito od nedjelje kada bi dobili dopust. Tu smo imali par tamburica, od svakoga broda, a bilo je većih i manjih 22. Tu bi se pilo, pjevalo i tamburalo.
Dojadilo nam ratovanje i austrijsko robovanje. Svi smo željeli kući. Došlo je i do naših ušiju, odkad je Amerika ušla u rat da Austriji i Njemačkoj nema spasa iz ovoga rata, a da našem narodu osviću bolji dani. Između pouzdanih prijatelja Hrvata, Slovenaca, Srba i Čeha vodili su se potajni dogovori što se ima učiniti.
Odredili smo. Prvi će znak dati brod „St. Georg“, na kojemu vođa ustanka Josip Sesan, u službi kao kadet a u civilu pomorski kapetan, Dubrovčanin, mlad čovjek od 25 godina. Mi smo za sve to znali, pa smo na dogovoru u krčmi odabrali po 2 čovjeka pouzdana od svakoga broda, da obznani družinu kada nastupi taj čas. Na našem brodu „Gea“ bio je imenovan odbor od 3 lica, koji je imao točno izvršiti naredbu, netom pukne top sa broda „St. Georg“.
Kako dogovoreno, tako izvršeno. Tačno u podne čuo se je top. Znak ustanka. Mi trojica od odbora naoružani puškam i pištoljima pristupismo komandantu broda — bio je Anton Časa iz Lošinja — i po nalogu našeg vrhovnog zapovjednika Sesana izjavismo mu, da je prestala njegova vlast, da se on i oficiri moraju predati novoj vlasti.
Svi brodovi u Boki Kotorskoj digli su crvene i bijele zastave u znak da je nastupila nova vlast.
Iz Crne Gore, Krivošija, Albanije – došlo je kroz to na desetak hiljada vojske u Boku da uguši ustanak. Vojska se skupila povrh Đenovića od Bijele do Baošića, sve glava do glave. Mi smo mogli s brodova sve srušiti topovima, ali nijesmo htjeli da ginu naša braća bez ikakove njihove krivice.
Đenovići spomen obilježje
One iste noći od 3. na 4. februara došla su iz Pule tri broda (»Friedrich«, »Max« i »Erzherzog Karl«) da uguše ustanak. Kroz ovo vrijeme mi smo vodili dogovore, kako ćemo svi izaći s brodovima iz Boke i zakloniti se u koju luku bližnje Italije. Naši su vojnici bili odlučni, ali nisu oni njemačke i mađarske narodnosti, a to su bili većinom mašinisti. Nisu htjeli za to ni čuti.
Dana 4. februara u 8 sati jutrom primili smo naredbu (»Befehl«) da pustimo zatvorene oficire na slobodu, a da nas neće zato kazniti. Prisiljeni odmah smo to učinili. Kroz to podmornice, koje su stajale blizu nas, otišle su pod Tivat. Mi na brodu »Gea« i »St. Georg« držali smo još naše zastave, ali kada smo vidili da su drugi spustili, morali smo i mi, predali smo se.
Odmah mi svezaše ruke i postaviše u čamac, te nas povedu do tvrđave »Španjol«, pa onda na otok Mamula. Dočekala nas tamo četa pod puškom sa nataknutim bodežem. Na »Mamuli« smo stali 3 dana. Ležali smo na mokroj slami. Tu smo doznali da se je pojavilo vanka francusko brodovlje. Zakasnilo je tri dana, jadi naši, promišljali smo u sebi.
Nakon tri dana odvezli su nas u Tivat, gdje smo ostali dva dana, a odatle u Kotor, naime u barake u Škaljarima pokraj Kotora. Bilo nas je u tim barakama 350. Ljuta zima, trpjeli smo strašan led. Daske rastavljene, ležali smo na golom kamenu bez pokrivača.
Prijeki je sud kroz 48 sati neprestano ispitivao. Iz sve naše skupine prozvano je 42 mornara, sa svakog broda po 1-2. Vojni prijeki sud, kako smo doznali, htio je smaknuti svih 42, ali se je našao dobar čovjek, dr. Mitrović iz Knina, koji se je od svoje dobre volje prijavio kao branitelj i rekao, da se ljudi ne mogu smaknuti bez izjašnjavanja i obrane.
Iza ovog ispitivanja u Kotoru ratna je komanda u Herceg- Novom od 42 okrivljenika osudila četri na smrt“- pričao je jedan od učesnika Božo Šaban iz Omiša.
Pobuna mornara – Đenovići
Poznati cetinjski književnik i povjesničar Niko Simov Martinović zapisao je izjavu don Nika Lukovića koji je ispovjedio i pripremio mornare osuđene na smrt.
„Od uznemirenosti nijesam spavao. Tačno u 5 sati ujutro bio sam u koridoru zatvora na prvom katu sa članovima prijekog vojnog suda. Doveli su četiri osuđena mornara kojima je predsjednik suda, koliko se sjećam potpukovnik auditor (vojni sudac) Milota, pročitao presudu. Na to je František Raš doviknuo: ‘Ta presuda je pucanje na pravdu!’ Zatim su trojica mornara odvedeni u jednu zatvorsku ćeliju, a Mate Brničević u samicu. Predsjednik suda mi se obratio: ‘A sada, velečasni gospodine, vaša je dužnost osuđene pripraviti na smrt i olakšati im zadnje sate života’. Najprije su me odveli u ćeliju gdje su bili Raš, Šižgorić i Grabar. Šižgorić je od ljutine razderao bluzu i jedno dugme sa njegove bluze doletjelo mi je na oko i razbilo mi staklo na cvikeru. Raš je bio pribran. On mi je rekao: ‘Ja neću ništa tajno ispovijedati. Moja ispovijest neka bude javna. Kao socijalist borio sam se za slobodu, za prava radnika, za bolje društveno uređenje. A u vojsci, vidjevši ovaj nepravedni osvajački rat, koji vode Njemačka i Austrija protiv Slavena, radio sam u pokretu mornara da se sruši Austrija i da joj se odmah nametne mir. Povod za to dali su mi naši časnici koji su nas zlostavljali i raskalašeno živjeli, dok smo mi gladovali, a ohrabrilo nas je na pobunu ono što se dogodilo u Rusiji. Tamo je granulo novo sunce koje će obasjati ne samo Slavene već sve narode svijeta i donijeti im mir i pravdu’. Prisutni su prihvatili izjavu Raša i povikali: ‘Tako je!’ Počeo sam tješiti osuđene mornare priznajući da oni idu na drugi svijet nevini, kao žrtve pale za jednu pravednu stvar. Na to mi je Šižgorić odgovorio: ‘Uzalud nam vi govorite o drugom svijetu, kada mi mladi hoćemo živjeti na ovom svijetu i raditi za narod’. Antun Grabar je bio uznemiren. Žalio je napustiti drugove s kojima se borio. Žao mu je bilo žene i dvoje male djece koji su na njega mislili. On je od njih trebao napraviti nove ljude, borce za novo društvo, a nije uspio ni vidjeti ih.
Mate Brničević je bio miran. On je bio iskusniji revolucionar i pobuna na brodu Gea, kojom je on rukovodio, najbolje je bila organizirana. ‘Ja ne žalim’, rekao je Mate, ‘što sam sudjelovao u pobuni. Ja ne žalim što sam osuđen na smrt, jer smatram da će naša smrt donijeti bolji život našem narodu’. U sedam sati mornari su već bili izvedeni na stratište na livadi ispod gradskog groblja u Škaljarima. Raš nije dozvolio da mu vežu oči. Strijeljanja su izvršila osam vojnika Mađara, pod zapovjedništvom jednog kapetana, također Mađara. Šižgorić je gledao osam strijelaca i rekao im: “Zar vi, vojnici, za čiji smo se bolji život borili, hoćete da nas strijeljate?”. Na to je jedan od vojnika, koji su trebali pucati, pao u nesvijest. Prva naredba nije izvršena dok se onesvješteni nije zamijenio drugim. Zapovjednik je dao znak sabljom za pucanje, ali vojnici nisu htjeli pucati. Zapovjednik je dao treći put znak za paljbu. Neposredno prije paljbe Raš je uzviknuo: ‘Vi pucate u pravdu. Živjela sloboda!’ Trojica mornara su pala mrtva poslije prvog plotuna, a Grabar je bio ranjen. Na to su, po naredbi, pripucala dva vojnika i dotukla ga”.
Suđenje mornarima
U znak sjećanja na stradale mornare u pobuni u Boki 1918. u Đenovićima tradicionalno svake godine 1.februara obilježeva se taj značajan istorijski događaj polaganjem vijenca u more i na spomen ploči.
Udruženje boraca NOR-a i antifašista 1941-1945. Kotora, zajedno s izaslanstvom Bokeljske mornarice svake godine 11. februara na Dan strijeljanja vođama pobunjenih mornara odaju počast i polažu cvijeće na spomenik u Škaljarima-Kotor, mjestu na kojem su strijeljani.
Sa svečanosti
