Doktorandu geohemije iz Šangaja, s East China Normal Universityja, Xiaogangu Chenu, dolazak na šestomjesečnu praksu i istraživanja u morsku stanicu Martinska, u Šibeniku, Instituta “Ruđer Bošković” prvi je inozemni znanstveno-istraživački rad i prvi odlazak iz Kine u inozemstvo.
Voditelju te postaje i mentoru dr. Nevenu Cukrovu ta suradnja bez svake sumnje otvara nove mogućnosti u temi koja ga u posljednje vrijeme osobito zaokuplja, a to je istraživanje estuarija, odnosno istraživanja dotoka podzemnih voda duž istočne obale Jadrana.
Podvodna kamera na Martinskoj nedavno je uhvatila na djelu jednog kradljivca periske. Ona bilježi baš sve što se pred njom pomakne, a manekenke na tom snimanju nerijetko su – pokazuje se – i morske kornjače.
Ovog ih je ljeta u šibensku luku ušlo barem dvadesetak, a na slikama se jasno vidi da su različite, dakle da nije više puta snimljena jedna.
Dr. Cukrov tvrdi, a u istraživanjima postupno i dokazuje, da je za živi svijet u moru uz obalu, a samim tim i marikulturu, vrlo važan i donos podzemnih voda u more. Barem jednako, ako ne i važniji od donosa rijeka ili oborina – evo u primjeru Krke i njezina estuarija u Šibeniku.
– Kina je danas daleko odmaknula u istraživanjima vezanima uz zaštitu okoliša i u to ulažu enorman novac. Shvatili su da je puno toga što se tiče okoliša krenulo u krivom smjeru i sada ulažu sve snage u istraživanja i znanost na tom planu: rekao bih, prvo su sve zagadili, a onda su počeli paziti na okoliš.
Na spomenutom sveučilištu imaju laboratorij za istraživanje estuarija i obalnog mora, i to je njihov ključni državni laboratorij za takva istraživanja u Kini, a tih ključnih laboratorija za sve znanosti ima samo pedesetak. Dogovorili smo se da kolega Xiaogang pola godine obavlja mjerenja radija i radona u morskoj vodi, to danas u Hrvatskoj nitko ne radi.
To su prirodni radionukleidi koji se koriste kao “markeri” slatke vode, odnosno uz pomoć njih pratimo koliko je slatke vode prisutno u moru. Sada istražujemo vrulje, koje, pokazuje se, imaju značajan utjecaj na živi svijet obalnog mora, ponavljam, barem koliko i nadzemni tokovi, a više nego oborine – govori dr. Neven Cukrov.
Prema riječima dr. Cukrova, vrulje u Zatonu imaju taj presudni utjecaj na okoliš pogodan za školjkaše u donjem dijelu estuarija rijeke Krke, a ništa drugačija situacija nije, kaže, ni u svjetskim razmjerima.
Pokazuje nam satelitsku noćnu sliku Južne Amerike: iz svemira, puno su uočljivija svjetla goleme ribarske flote u moru pri “dnu” kontinenta nego svjetla njegovih megalopolisa (Rio, Buenos Aireses, Sao Paulo…), a to je lokacija na kojoj podzemne vode donose tvari značajnije za bogat riblji svijet.
– Nažalost, ni duž Jadrana nismo istražili te podzemne dotoke i to je ono što ćemo raditi u suradnji s kolegama iz Kine. Najvažnije je kvantificirati te vrulje, evo, na primjer i u Podvelebitskom kanalu, gdje znamo da uopće nema rijeka koje donose slatku vodu, a postoji bogat riblji svijet.
Moram reći da ova istraživanja nikad ne bismo mogli organizirati, odnosno financirati, da nema te suradnje s Kinom. Analizirat ćemo i uzorke vode i sedimenta, a kvantificiranje, odnosno utvrđivanje količina dotoka podzemnih voda, važno je za ribarstvo, marikulturu i ekologiju uopće – govori dr. Neven Cukrov.
Dužjadranske vrulje razmještene su od Istre do konavoskih stijena. Na red za istraživanje doći će mnoge, od spomenutih podvelebitskih, preko omiške pa dalje na jug.
– Mi u Dalmaciji imamo puno vode, ali u pogrešno vrijeme – ljeti je imamo najmanje. Važno je istražiti i kvantificirati sve te podzemne dotoke i zbog vremena koja dolaze, zbog projekcija vezanih uz klimatske promjene, riječju – važno je znati čime raspolažemo.
Za dva tjedna dr. Cukrov odlazi u Kinu, na dva tjedna predavanja i istraživanja. Njegov kineski kolega za to će vrijeme istraživati, odnosno uzorkovati i obavljati mjerenja na Martinskoj, u Šibeniku i oko njega. Detaljno namjeravaju ispitati sve podzemne dotoke oko grada, u estuariju Krke, u Morinju, oko Prokljanskog jezera, namjeravaju procijeniti utjecaj Krke i Zrmanje…
– Naše su vrulje pravi mali “manekeni” u toj problematici dotoka podzemnih voda, zbog toga što su jednostavne, cjevaste, ulaze izravno u bistro more, naši su vapnenci čisti, nema opterećujućih čestica, lakše je provoditi istraživanja. Pa tu se u posljednjih dvadeset tisuća godina ništa nije nataložilo, naše je dno na mnogim mjestima još uvijek ona matična stijena.
Iznimka je područje ušća Neretve, koje je pjeskovito i muljevito, ili ušće rijeke Po. Kinezi imaju Jangce i druge velike rijeke koje također donose goleme količine mulja i njihova se mutna smeđa boja može vidjeti u moru i sto kilometara daleko od ušća. Na našim je podzemnim dotocima puno jednostavnije objasniti cijeli sustav, to su naši cjeloviti, mali prirodni laboratoriji – govori dr. Cukrov i nastavlja:
– Najčešće svaka vrulja iza sebe ima i anhijalinu špilju, tako da možemo vidjeti i što se događa u podzemlju, što je u špilji, a što je izvana, u moru. U planu mi je naći jednu dobru vrulju kako bi nam bila svojevrstan pokazni slučaj, a onda tražiti novac za istraživanja. To je veliki projekt, namjeravamo za njih aplicirati zajedno s Kinezima.
Opservacijski centar
Kao voditelj jedinice Martinska Instituta “Ruđer Bošković”, dr. Neven Cukrov kaže da je namjera od Martinske napraviti opservacijski centar. Već su postavili uređaje za nekoliko praćenja: meteorologije, temperature mora, stabilnih izotopa i radionukleida u kišnici, koncentracije bakra u površinskom sloju, uplovljavanja brodova, videokamere za snimanje podvodnog svijeta…
– Problem nam je nedostatak ljudi. Podvodna kamera napravi i do 800 snimaka i to bi dnevno trebalo pregledavati. Da imamo barem ljude na stručnom usavršavanju i u državnom programu zapošljavanja na godinu dana za 2400 kuna, to bi nam puno značilo.
