Solila Tivat jedno od staništa Modrovrana – Foto Miko Djuričić
U Crnoj Gori se procjenjuje da postoji 15 do 25 parova jedne od najugroženijih vrsta ptica u Evropi, Modrovrane, od čega se najmanje sedam nalazi na Ulcinjskoj solani. Ostatak populacije se gnijezdi u Tivatskim solilima, u zaleđu plaže Buljarica, delti rijeke Bojane, kanjonu rijeke Morače, dolini rijeke Zete.
Centar za izučavanje ptica Crne Gore poziva sve zainteresovane da se od 22. aprila priključite akciji pravljenja kućica za modrovrane, koje su namijenjene pospješivanju gniježdenja.
U posljednjih 30 godina broj ove vrste se smanjio za trideset procenata. U Letoniji je sa nekoliko hiljada broj jedinki pao na ispod 30 parova. Litvanija takođe nema ohrabrujuće podatke, sa čak 2000 parova na samo 20, dok se u Austriji nalazi samo 7 zabilježenih parova.
Modrovrana
„Iduće nedjelje Centar za zaštitu i pručavanje ptica počinje sa izradom čak 100 kućica za modrovrane i pozivaju se svi zaintereosovani volonteri i članovi da nam se pridruže.
Kao i uvijek, mogu nam se pridružiti i oni, a oni koji to nisu, mogu tada postati.
Zeleni tim Opštine Tivat u saradnji sa Komunalnim preduzećem , JP “Morsko dobro”, kompanijom “Adriatic Marinas-Porto Montenegro” i lokalnim ribolovačkim, ronilačkim i jedriličarskim klubovima , danas je organizovao veliku ekološku akciju čišćenja morskog dna i obale.
Volonteri – članovi ronilačkih i drugih klubova što imaju veze sa more, školska djeca, građani, aktivisti Mjesnih zajednica, čak i strani turisti, članovi Planinarskog kluba “Vjeverica” iz Kotora, te zaposleni u kompaniji “Porto Montenegro”, čistili su od smeća obalu, plaže, te morsko dno u blizini popularnih kupališta. Sakupljeni otpad i razne predmete koje su ronioci izvuikli iz mora, pokupili su komunalci i odvezli na deponiju.
“Željeli smo da se priključimo ovoj akciji kako bi dali doprinos lokalnoj zajednici, podigli svijest o očuvanju morskog dna i kvaliteta morske vode u Bokokotorskom zalivu. Zadovoljstvo mi je što su sa nama i neki od članova Kluba posade, kojima je matična luka Porto Montenegro, i koji borave i po nekoliko mjeseci u Tivtu. Imaju svijest o očuvanju prirode u zemlji u kojoj borave – te se nadam će ovo biti samo jedna u nizu akcija koje smo podržali kao Klub članova posade.”- istakla je jedna od učesnica akcije, Helen Quin, koja radi u kompaniji “Adriatic Marinas- Porto Montenegro”.
Ta firma je za sve volontere obezbjedila hranu i piće, ali i pokrila troškove lokalnog ribolovačkog kluba “Arsenal”, za čišćenje morskog priobalja na plažama na Seljanovu.
Čišćenje je inače, obavljeno na lokacijama Verige – Opatovo, Donja Lastva od hotela „Kamelija” do ponte Seljanovo, Tivat od hotela „Mimoza” do hotela „Palma”, te na potezu lučica Kalimanj–plaža Belane-Župa.
Četrdesetak bivših pripadnika 88.flotile podmornica nekadašnje Jugoslovenske Ratne Mornarice (JRM), kao i inženjera i majstora tivatskog Arsenala koji su desetljećima remontovali i održavali podmornice kao tehnološki najkompleksnije ratne brodove, okupilo se danas u Tivtu, obilježavajući 87-mu godišnjicu jugoslovenskog podmorničarstva. Obilje dobre atmosfere, šale, poneka suza radosnica, ali i iskrene emocije kolega koji i danas, 25 godina nakon nestanka te države, sarađuju jednako dobro kao što su to činili u doba SFRJ, obilježili su skup što ga je upriličilo Udruženje „Podmorničar“ iz Tivta. Susret je održan u znak sjećanja na 8.april 1928 godine kada su u Boku Kotorsku iz velike Britanije stigle prve novosagrađene jugoslovenske podmornice „Hrabri“ i „Nebojša“.
U ambijentu muzejske Zbirke pomorskog nasljeđa Arsenala u marini Porto Montenegro i ispod dvije ovdašnje sačuvane podmornice- muzejskih eksponata, podmorničari „od Triglava do Đevđelije“, podsjetili su se na dane svoje aktivne službe kada je 88.flotila podmornica JRM bila najofanzivnija i za potencijalnog protivnika, borbeno najopasnija jedinica cijele JNA.
„Vežu nas mnoge uspomene, uspjesi pobjede i posako koji smo zajedno radili, naporno razvijajući i dograđujući naše sposobnosti. Zadatke smo ispunjavali bez obzita na izazove i teškoće i uvijek bili najbolji, u vrhu jedinica Flote JRM. Nismo mogli birati vrijeme u kojem ćemo se roditi i raditi, ali se od nas očekivalo da budemo i ostanemo ljudi, u svim izazovima i krizama. Podmorničar su uvijek do sada dokazali da jesu ljudi i dobri prijatelji.“- kazao je, pozdravljajuči okupljene, kapetan bojnog broda u penziji i predsjednik Udruženja „Podmorničar“ iz Tivta Rajko Bulatović. On je posebno istakao dobru saradnju koju imaju sa Udruženjima bivših jugoslovenskih podmorničara iz Beograda, Pule i Ljubljane, kao i Zbirkom pomorskog nasljeđa Porto Montenegra za koju su tivatski veterani obnovili i u funkciju kao muzejske eksponate stavili veliku podmornicu P-821 „Heroj“i malu P-912 „Una“.
Bulatoviću je prvi komandant „Heroja“, kapetan fregate u penziji Tomislav Drašković (85) iz Splita, poklonio svoju novu, tek objavljenu knjigu „Podnmorničari u ratu i miru – asovi i heroji“.
Kolegama iz Crne Gore, Hrvatske i Slovenije prigodne poklone uručio je kapetan bojnog broda u penziji Dragan Kosanović, predsjednik Udruženje „Podmorničar“ iz Beograda Udruženje podmorničara Hrvatske iz Pule, dogodine će biti domaćin 53.Svjetskog kongresa podmorničkih veterana na koji će doći preko 250 podmorničara iz SAD, Australije, Rusije, Izraela, Francuske, Njemačke i mnogih drugih država, a u Split, Dubrovnik i Pulu uploviće četiri strane podmornice.
Sa susteta podmorničara u Tivtu
„Čast mi je danas ovdje biti sa vama tim prije što sam sada prvi put nakon 38 godina, ponovno došao u Tivat za koji me vežu prelijepe uspomene. Moje emocije danas su neobično jake jer je ovdje i moj brod – podmornica „Heroj“ na kojoj sam služio, pa sjećanja prosto naviru dok je obilazim ovako lijepo uređenu. Čestititam van na tom uspjehu, i pozivam sve da u maju 2016 dođete na Svjetski kongres podmorničkih vetrana u Pulu, kako bi mogli nastaviti ovu izvanrednu saradnju koju imamo.“ –istakako je predsjednik Udruženja iz Pule Matjaž Jerman.
Predsjednik Udruženja iz Ljubljane Janez Baša istakao je da oni nastavljaju sa uređenjem male podmornice P-913 „Soča“ koja je od prije par godine, najatraktivniji eksponat Vojnog muzeja u Pivki, pa je poizvao kolege iz Tivta, Pule i Beograda da doprinesu opremanju posebne nove zbirke koja će u Pivki do najsitnijeg detalja, ilustrovati svakodnevni život podmorničara u toj podmornici. Nakon reprezentativne monografije „Podmorničarstvo Jugoslavije“ koja je objavljena 2102, Baš je inicirao da jugoslovenski podmornički veterani sarađuju i na novom projektu – izrad zajedničkog Podmorničkog kalendara koji će uz adekvatne fotografije, sadržati i napomene o svim praznicima – srpksim, hrvatskim, crnogorskim ,slovenačkim, makedonskim i bosanskim.
„Kao što svi ili većina vas imate kalendar sa Titom, red bi bio da imamo i zajednički podmornički kalendar za sva društva iz bivše Jugoslavije.“- podvukao je Baš.
Susret jugoslovenskih podmorničkih veterana u Tivtu danas je bio posebna atrakcija za jednu delegaciju kineske Vlade koja je bila u obilasku Porto Montenegra i koja je sa zanimanjem fotografisala stare podmorničare u njihovom prirodnom ambijentu – podmornici „Heroj“.
Viđi kako je plavo nebo!- rekao je Dimitrije, dok smo sjedjeli ispred njegove rodne cetinjske kuće u preduskršnju subotu 11. aprila 2015. goidine. I zaista, nebo bilo neobično azurno plavo. Pomislio sam na trenutak kako nebo nigdje nije plavo kao nad cetinjskom kotlinoom. Siguran da se takvom nebu divio i Njegoše u jednom aprilskom danu, kakakv je biio ovaj. Okolna sura brda, koja zakljanjaju vidike, nadomještena su ovim plavtnilom, kao posebnim darom čovjeku, stiješnjenom između njih.
Trešnje u bašti, još nijesu procvjetale, a njihov drvored je nagovještavao cvijet. Dimitrije je rekao da bi volio da, kao poseabn kadar, uđu u film Danila Maruovića, koji je ovih dana sniman na Cetinju.
Pričao mi je o knjizi LABIRINT SJEĆANJA, čiji je naslov meni blizak, a i oni kojima se ova knjiga bavi, koju sa znatiželjom iščekujem. Susreti s Sioranom, Dadom, Danilom Kišom, Rankom Marinkovićem… Fikcijsko dokumentarne proze, sa posebnom arheologijom, metafizikom, dignute do stupnja metafore. Pričao mi je o Marinkoviću šahisti, izvanrednom piscu, novelisti… O susretu sa Sioranom u Parizu u 17 časova. Sve je u ovim novelama važno, vrijeme i mjesto… I neslučajne slučajnosti, kao susret s Danilom Kišom u Beogradu, te kako je nakon što se rastao sa njim, vidio u masi jednoj žensko lice, koje će zadržati njegovu pažnju, a kasnije oživjeti na njegovim slikama. Pričao mi je o Marinkovićevim rukama i mapi R u k e koju je radio, po njegovoj istoimenoj priči. O poslednjem rukovanju sa Marinkovićem, u ulici Ilica. Izgovorio je esej o rukama…O Dadovim fantomima nesanice. Ah, te nesanice! O rukama jednog cetinjskog oriđinala, iz Dimitrijevog djetinjstva, koji je rukama pravio nevjerovatne pokrete, pa tako zabavljao djecu….
Dopada mi se naslov!- rekao sam.
Dimitrije Popović i Miraš Martinović
O paralenim labirintima, koji se udvajaju poput onih borhesovskih staza. Vječiti labirinti i vječita račvanja. Nikada kraja toj igri. Pomislio sam: to je literarura. Umjetnost u jednom opštijem smislu.[quote_box_right]Postoje dani, koji nastavljaju da žive, i kada prođu, koji su izdvojeni iz kalendara, i koji ostaju van toka vremena, koji imaju lice, što ih izdvaja među danima…Takav dan je besumnje bio, subota 11. april 2015, s Dimitrijem, na Cetinju[/quote_box_right]
Konačno, tu je Njegoš. Nijesam se dao oteti tom utisku. Tom prisustvu, živog mrtvaca, koji se stalno pokreće, potvrđujući sebe. I pitanje: da li bi bio Dimitrije to što jeste, da nije toga određujućeg sveprisustva? Postoje ljudi, koji ne umiru, za koje nemate osjećaj da su umrli, čija nas luča osvjetljava, osvješćuje i sabira. Negdje sam uvijek zamišljao Dimitrija, kada bih pomenuo Njegoša, ili boravio na Cetinju. Kotlina koja se otvara pred dvojicom ljudi – umjetnika, sličnog senzibiliteta, u različitim vremenima. Postoje ravni, one opšte ravni, koje spapaju. U nekoj nadnaravnoj ravni, sreli su se njih dvojica. „Velika Umjetnost, ako upotrijebimo taj izraz u sveobuhvatnom značenju, jeste oblast velikih“, piše Igo u knjizi o Šekspiru. U ovom slučaju je tako.
Dimitrije Popović i Miraš Martinović
I neki vedar dan, jasan, gdje su stvari kristalne, gdje svaka izgovorena riječ, nastavlja da živi.
Konačno, zar to ne potvrđujem ciklus Dimitrijevih slika MISTERIJUM LUČE MIRKOKOZMA? Zar to ne potvrđuje OKHOTIH? U ovoj kotlini štampana je knjiga, kada je knjiga bila rijetkost u svijetu. I nije slučajno što je slova te naše knjige Dimitrije nadogradio. I slova i knjiga. I u te krčage nasuo duha živoga.
Slova su oživjela na poseban način. I u telefonskom razgovoru, koji smo imali dan nakon cetinjskog susreta, složili smo se da bez tradicije nema modernosti.
Dobro si pomenuo Grka Sefirsa, u emsiji ART MAGAZIN, koja je emitovana u noći između ova dva dana – rekao je.
Da – odgovorio sam. Sefrisa držim kraj uzglavalja. Čitam ga i kad spavam. Zbog poezije kroz koju pulsira grčki duh. I sam Seferis je govorio: osjećam u sebi tri milenijuma grčke tradicije, Homera i tragičare, epiku i liriku, zapise na nekropolama, kompletno grčko nasleđe.
Velik je jedino i samo, umjetnik sa takvim osjećanjem i sazananjem.
Onda nije čudo što Dimitrije tako ojseća tradiciju. Njegoša, koji je osjećao Grke, čitao Homera i tragičare, preveo prvo pjevanje Ilijade. Držvne obavezu mu nijesu dozvolile da dalje prevodi. Morao je misliti o sudbini ukradene mazge na Rijeci, o obeščaćenosti jedne djevojke… I šta kane velike sile. Hoće li Crna Gora preživjeti vihore. Hoće li Omer paša udariti, te koliko je svrsihodna knjiga u gladnoj zemlji. Shvatajući sve kao veliko i sudbinsko. Malu tvrcu i gordu planinu. Nije onda čudno što se na parčetu crnopgorske zemlje, nakon onog grčkog, dešava crnogorsko čudo. Jedan mali, ali herojski narod, dostiže herojske i nadasve moralne visine, kakve su dostignute u doba Homera. Nešto što se više neće ponoviti.
Dimitrije Popović i Miraš Martinović
Ovaj dan je učinio da negdje čujem Njegošev glas. Iako su svi raniji pokušaji i pretpostavke te vrste, bili bezuspješni.
Kako je govorio? Koliko je taj glas bio specifičan, drugačijin od ostalih. Zadugo poslije nijesam se mogao oteti tom glasu i utisku koji je u meni proizveo.
Ako idemo za onom Darelovom teorijom da rijeko izdvojena podneblja, imaju svoj genius loci… duh podneblja. Onda je Cetinje jedno takvo, izdvojeno mjesto, koje pulsira posebnom energijom.
Nije ga Ivan odbarao za svoju prijestonicu slučjno. Đurđe je podobro poznavao ondašnju astronomiju, konstelacije zvijezda, i, čitajući nebesku mpau, uvidio je da je mjesto obilježeno posebnim znakom.
Možda sam se zato, u njemuj uvijek, posebno osjećao. Pa i na dan pred Vaskresenje Hristovo.
Boško Mijanović u knjizi Cetinjske vertikale iznosi jednu zanimljivu pretpostavku: „Određujući Cetinje za svoje sjedište i sjedište Zetske mitropolije, Ivan Crnojević nije ni slutio da se ono nalazi na presjeku velikih nebeskih krugova koji prolaze kroz sveta mjesta Nazaret i Vitlejem u Palestini i duhovne i kulturne centre Evrope, Veneciju i Pariz. Sredstvima sferne trigonometrije lako je dokazati ovu konstelaciju. Uzmu li se koordinate mjesta za navedene velike krugove Nazaret – Venecija – Vitlejem – Pariz, vidi se da je njihov presjek cetinjska zemaljska vertikala. Pored nje Crnojevići su započeli drugu – duhovnu vertikalu.“
Cetinje nije slučajno odabrano za sjedište države i mjesto gdje se donose važne i sudbonosne odluke.
Postoje dani, koji nastavljaju da žive, i kada prođu, koji su izdvojeni iz kalendara, i koji ostaju van toka vremena, koji imaju lice, što ih izdvaja među danima…
Takav dan je besumnje bio, subota 11. april 2015, s Dimitrijem, na Cetinju.
Opština Tivat i kompanije “Adriatic Marinas-Port Montenegro” i ”Luštica Development” najvjerovatnije će zajednički nastupiti na sajamskoj manifestaciji pod nazivom „ 2015 Kina-Zemlje Centralne i jugoistočne Evrope – sajam investicija i trgovine“ ( 2015 China-CEEC Expo on Investment & Trade) koji će se održati u kineskom gradu Ningbo, u periodu od 08-12.juna.
O tome je, kao je juče saopšteno iz lokalne uprave, bilo riječi na sastanku predstavnika ovih kompanija i tivatskih gradskih čelnika, koji je dan ranije, održan u Opštini Tivat na inicijativu Društva prijatelja NR Kine i Crne Gore.
“Sajam„China-CEEC, EXPO 2015“ proistekao je kao jedan od strateških ciljeva sa prošlogodišnjeg sastanka predsjednika Vlada Kine i zemalja Centralne i Jugoistočne Evrope koji se održao u Beogradu, te kao takav predstavlja izuzetnu manifestaciju na kojoj će se okupiti najistaknutiji predstavnici državnih i lokalnih institucija i gradova zemalja Centralne i Jugositočne Evrope i Kine, kao i privrednici iz oblasti turizma, privrede, građevinarstva, obrazovanja, kulture i trgovine. Tokom četvorodnevne manifestacije, učesnici će imati priliku da promovišu resurse i potencijale svojih gradova i zemalja, ali da i kroz direktne pregovore sa predstavnicima kineskih gradova i institucija, kao i njihovim privrednicima, ugovore i konkretnu saradnju i finansijsku podršku za stateške projekte.”- kazao je predsjednik Društva prijateljstva NR Kine i Crne Gore Samir Hadžić.
Sa sastanka u Opštini Tivat
On smatra da sajam EXPO 2015 predstavlja “idealnu priliku za Opštinu Tivat i njene investitore da promovišu svoje neiskorišćene turističke potencijale ali i da pokušaju doći do značajnih finansijskih ulaganja kineskih investitora na području Tivta.”
Dan Planete Zemlje obilježava se ekološkim akcijama svakog 22. aprila. Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore već tradicionalno, u saradnji sa lokalnim nevladinim organizacijama, školama i drugim ustanovama organizuje akcije čišćenja i uređenja morskog dobra.
Akcija će biti održana u Kotoru 21. aprila, utorak, gdje će JP “Morsko dobro” u saradnji sa NVO „Eko Centar Delfin” realizovati akciju čišćenja priobalnog područja mjesne zajednice Risan. Na ovom potezu planira se zasaditi i 10 sadnica ukrasnog bilja. Pored volontera NVO „Eko Centar Delfin” akciji će se pridružiti i učenici OŠ „Veljko Drobnjaković”, MZ „Risan”, JKP Kotor i NVO „Udruženje žena Risna”.
U Budvi, u srijedu 22. aprila, sa početkom u 10 sati, Javno preduzeće će u saradnji sa NVO „Green Net – Zelena mreža” sprovesti akciju čišćenja i uređenja prostora u blizini Savičića potoka. Akcijom se planira očistiti plaža i zaleđe, te u zaleđu posaditi mediteransko bilje.
U Herceg Novom, u četvrtak 23. aprila, u 10 sati, u saradnji sa NVO udruženje roditelja djece i omladine sa teškoćama u razvoju „Zrak Sunca” planirana je akcija čišćenja i uređenja dječije plaže i plaže prilagođene za lica sa invaliditetom ispred prve faze Instituta u Igalu. Od prikupljenog otpada će se napraviti skulpture kao sinonim zaštite Planete, obale i mora. Istog dana planirana je i izložba suvenira, kreativne radionice Udruženja.
U akciji će učestvovati volonteri ove NVO, vrtići, Osnovne i Srednje škole iz Herceg Nvog, „Stambeno komunalno” d.o.o., Institut „Dr Simo Milošević”, Udruženje umjetnika, Dnevni centar za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju Igalo, i drugi.
Polaganjem vijenaca na spomenik narodnim herojima Milanu Spasiću i Sergeju Mašeri u velikom Gradskom parku u Tivtu, te spuštanjem vijenca u more sa broda Mornarice VCG, u uvali Sveto Trojstvo kod tivatske Prevlake na mjestu potonuća razarača „Zagreb“, u Tivtu je obilježena 74-ta godišnjica nesvakidašnjeg ratnog događaja koji se i danas izučava na vojnim školam u svijetu kao fascinantan primjer borbe za oficirsku čast i dostojanstvo države.
Naime, 17.aprila 1941 godine, dvojica mladih oficira Kraljevske mornarice Jugoslavije, poručnici bojnog broda Milan Spasić i Sergej Mašera, odbivši da priznaju kapitluaciju Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, žrtvujuči svoje živote, digli su u vazduh razarač „Zagreb“. Oni nisu željeli da taj moderan ratni brod predaju italijanskom okupatoru, već su, poput drevnih japanskih samuraja, čuvajući svoju oficirsku čast i vršeći do posljednjeg trenutka svoju dužnost, brod potopili u vodama Tivatskog zaliva. Zbog tog junačkog djela, dvojicu kraljevskih oficira, ordenima narodnog heroja socijalističke Jugoslavije 1973 godine, odlikovao je predsjednik SFRJ, Josip Broz Tito.
„Spasić i Mašera su izabrali vječnost umjesto prolaznosti, aktom heroizma i odanosti svojoj Mornarici i državi kojoj su pripadali. Oni su prije 74 godine zapalili jednu od prvih iskra slobode u porobljenoj Evropi. Razarač „Zagreb“, zahvaljujući njima, nije priznao kapitulaciju jer su oni umjesto predaje, izabrali smrt koja ih je svrstala među najveće heroje pomorskog ratovanja u svijetu.“- kazao je komandand Mornarice VCG, kapetan bojnog broda Darko Vuković. On je o životu i karijeri dvojice oficira govorio velikom broju okupljenih na komemorativnom skupu pred spomenikom Spasiću i Mašeri – članovima UBNOR-a Tivta i Herceg Novog, pripadnicima MVCG, učenicima OŠ „Srago Milović“ i Srednje škole „Mladost“, Udruenja građana „Podmorničar“, predstavnicima Zbirke pomorskog nasljeđa Porto Montenegra, članovima Dječjeg saveza Tivta i ostalima koji su se došli pokloniti sjenama narodnih heroja. Uz vojnički pozdrav i zvuk trube koja je odsvirala čuvenu „Tišinu“, vijence na spoemnik položile su delegacija MVCG, te Opštine i UBNOR-a predvođena gradonačelnikom Ivanom Novoselom, kao i Bokeljske mornarice.[quote_box_right]U Piranu, Slovenija, u Pomorskom muzeju „Sergej Mašera“, sinoć je povodom 74-te godišnjice potapanja razarača „Zagreb“ upriličena premijera dokumentarnog filma „Sergej Mašera“ koji je snimila RTV Slovenija[/quote_box_right]
Vuković je istakao sa samo fizičko uništenje broda na kome su služili njer on nije mogao izvriti svoj osnovni zadatak odbrane zemlje, za dvojicu oficira nije bilo dovoljno, već su svjesno žrtvovali svoje živote da bi svima – od neprijatelja koji su očekivali bezuslovnu predaju, preko jugoslovenske Komande koja je kapitulirala, do saveznika što su očekivali jugoslovensku borbu protiv fašsista, prenijelu adekvatnu poruku.
„Ta snažna poruka je tada kao udar groma,doprla do svih, a zatim ostala da svjedoči o junaštvu i stalnoj borbi za slobodu, pravdu i jednakost. Poruka je premijeta i sadašnjosti – da je cijena borbe za slobodu veoma skupa, ali ne i nedostižna.“- poručio je komandant MVCG.
Inače, u Piranu u Sloveniji, u Pomorskom muzeju „Sergej Mašera“, sinoć je povodom 74-te godišnjice potapanja razarača „Zagreb“ upriličena premijera dokumentarnog filma „Sergej Mašera“ koji je snimila RTV Slovenija. Film po scenariju Radovana Čoka, sniman je na lokacijama u Sloveniji i Crnoj Gori gdje je ekipa boravila lani, obišla sva mjesta od zbačaja za priču o jednom od najvećih slovenačkih pomorskih heroja, i razgovarala sa rijetkim još preostalim svjedocima herojskog čina Sergeja Mašera i Milana Spasića, 17.aprila 1941 u Tivatskom zalivu.
H.Novi- Pаrаstos poručnicimа bojnog brodа
Dаnаs je u ruskoj crkvi Svetog Fjodorа Ušаkovа nа Sаvini održаn pаrаstos oficirimа Krаljevine Jugoslаvije Milаnu Spаsiću i Sergeju Mаšeri, u orgаnizаciji Sаvezа borаcа NOR-а, NVO Mаtice Boke, Kolа srpskih sestаrа, Srpskog sokolа Herceg-Novi, Društvа zа аrhive i povjesnicu, Društvа srpsko-ruskog prijаteljstvа, Glаsа i SKPD “Prosvjetа.
Spasić i Mašera
Milаn Spаsić iz Beogrаdа i Sergej Mаšerа iz Gorice posthumno su odlikovаni Kаrаđorđevom zvezdom i ordenom Nаrodnog herojа Jugoslаvije (1973).
Nаkon crkvenog opelа koji je održаo sveštenik Živаn Vukojević, vrlo nаdаhnuto je o herojskom činu dvojice oficirа i njihovim slobodаrskim vizijаmа govorilа predsjednicа SKPD Prosvjete – Oliverа Doklestić i predsjednik Mаtice Boke zа Herceg-Novi, profesor Ljubo Šаbović.
Pаrаstosu su prisustvovаli i generаlni konzul Srbije u Crnoj Gori Slobodаn Bаjić i konzul Zorаn Dojčinović, ruski аmbаsаdor u Crnoj Gori Andrej Aleksejevič Nesterenko i predstаvnici opštine Herceg-Novi-potpredsjednicа dr Tаmаrа Vujović, predstаvnici opštine, Generаlnog konzulаtа Srbije , Sаvezа borаcа i Mаtice Boke položili su vjence nа spomenik Spаsićа i Mаšere.
Osjećаjući pаtriotsku dužnost i obаvezu premа otаdžbini, ne mireći se sа činjenicom kаpitulаcije i bezuslovne predаje, Spаsić i Mаšerа su 17. аprilа 1941. godine u tivаtskom zаlivu digli u vаzduh rаzаrаč Zаgreb dа ne bi pаo okupаtoru u ruke i tom prilikom poginuli.
Poslednje trenutke moguće je rekonstruisаti, pošto je iz selа Brdištа mnoštvo ljudi posmаtrаlo čitаv dogаđаj:
“Motorni čаmаc se udаljio od rаzаrаčа “Zаgreb”, а njih dvojicа su se uputili premа protiv-аvionskim topovimа nа krmi u punoj rаtnoj opremi i šlemovimа nа glаvi. Zаuzeli su brodski stаv sа pogledom premа Lovćenu. Jedаn drugome su strgli oznаke činovа sа rаmenа. Zаgrlili su se snаžno i poljubili. Dugo su se međusobno oprаštаli i stаli mirno. Jedаn od njih se sаgnuo… Tog trenutkа se čulа strаhovitа eksplozijа.”
Razarač Zagreb
Ribаri su, sutrаdаn, u tivаtskom zаlivu, pronаšli tijelo Milаnа Spаsićа. Sаhrаnjen je 19. аprilа, nа vojničkom groblju u Sаvinskoj dubrаvi, uz učešće grаđаnа, mornаrа i drugovа. Impresionirаni tolikim junаštvom i pаtriotizmom, Itаlijаni su uputili nа sаhrаnu vod vojnikа, koji mu je odаo sve vojne počаsti. Smаtrаlo se dа je u eksploziji nestаlo tijelo Sergejа Mаšere. Pronаđeno je i identifikovаno dostа kаsnije i osаmdesetih godinа prošlog vijekа sаhrаnjeno u Sloveniji.
Milаn Spаsić i Sergej Mаšerа proglаšeni su 1973. godine zа Nаrodne heroje.
U Herceg-Novom, ulicа nа Sаvini nosi ime Spаsićа i Mаšere.
Izložba akademske slikarke Maše Jovović pod nazivom Posmatrači šunjalice, postavljena je u izložbenom prostoru Upravne zgrade Porto Montenegra (u nekadašnjem Domu vojske), i trajaće do 15. maja.
Ciklus slika ulja na platnu, savremenih kolaža i skulptura od terakote, inspirisani su, prema riječima umjetnice, detaljima svakodnevice čovjeka današnjice. Svoj umjetnički identitet gradim kroz različite tehnike i tematike – u ovoj fazi su mi inspirativne skulpture od terakote. Moji likovi iz slika „izlaze iz platna“ i dobijaju treću dimenziju. Zadovoljstvo mi je što svoj prvi ciklus u ovoj formi izložim u savremenom konceptualnom prostoru u Porto Montenegru – navodi slikarka Maša Jovović.
Rođena je u Podgorici, 1979. god. Diplomirala je 2004. god. na ALU u Trebinju, odsjek slikarstvo, klasa doc. Marka Musovića. Član je ULUCG-a. Imala je dvije samostalne izložbe u prestižnim crnogorskim galerijama Karver u Podgorici i Spa Gallery u Igalu. Živi i radi u Podgorici.
Stanislav Bavčević – škverski kipar godinama je od otpadnog brodograđevnog materijala izrađivao skulpture
Povodom obilježavanja Dana planete Zemlje, u srijedu 22.aprila 2015. godine, na Trgu Magnolija, sa početkom u 12 sati, Opština Tivat, OŠ „Drago Milović“ i OŠ „Branko Brinić“, organizuju nagradnu izložbu skulptura izrađenih od reciklirajućeg materijala pod nazivom „Srećan rođendan Planeto“.
Izlagači na nagradnoj izložbi će biti učenici osnovnih škola sa teritorije opštine Tivat. Konkurs za prijavu učesnika traje do ponedeljka 20.aprila 2015. godine. Skulpture treba da imaju naziv, ime nastavnika-mentora, naziv odjeljenja i imena učenika koji učestvuju u njenoj izradi.
Skulpture će ocjenjivati stručni žiri, a naknadno će biti dodijeljene nagrade za najkreativnije skulpture, u kategorijama od I do V i od VI do IX razreda – stoji u pozivu Sekretarijat za uređenje prostora i zaštitu životne sredine opštine Tivat.
Bez velike pompe – točno u podne splitski Croatia Boat Show širom je otvorio svoja vrata, koja će otvorenima ostati sve do nedjelje, 19. travnja. Sedamnaestu godinu za redom, tek drugu na zapadnoj obali, nautičku meku možete obići i vi, svakoga dana od 9 do 19 sati. Cijena ulaznice je prilagođena vremenu u kojem živimo, pa tako u četvrtak morate izdvojiti 20, a u petak, subotu i nedjelju po 25 kuna za obići 70 plovila, što u moru, što na suhom.
– Sajam, nažalost, nije veći nego lani. To je naša realnost, u nautičkom sektoru vlada kriza i činjenica je da novi brodovi ne ulaze u Jadran, a polovni ga napuštaju, marine su praznije nego prije, do oporavka nije još uvijek došlo, kazuje nam Vicenco Blagaić, kreator Sajma koji je jedno vrijeme bio čak šesti po redu u svijetu.
– Eh, kada se sjetim 2006. godine… Tada je zbog posjeta Croatia Boat Showu čak 130 privatnih aviona sletjelo na splitski aerodrom, sjetan je Blagaić.
No, njegova tvrtka Profectus iz principa nije željela odustati od organizacije, pa su se potrudili i ove godine okupiti brodograditelje, proizvođače brodske opreme i nautičke odjeće, kao i agencije, predstavnike marina, zastupnike gumenjaka, jedrilica i motornih plovila…
– Sedamdeset plovila je tu, od onih malenih ribarskih do velikih, luksuznih jahti, vjerujem da se ima stvarno puno toga za vidjeti, a izgleda i da će nas poslužiti vrijeme, veli Robert Šormaz, tehnički direktor Sajma, sretan i presretan što im je Grad izašao u susret i bez kune i lipe im ustupio korištenje Zapadne obale.
U šetnji obalom zamijetili smo i prekrasno plovilo marke Monte Carlo 65. Nije ni čudo što nam je gotovo dvadeset metarska jahta „upala u oko”, jer ovo je prvi put da se svijetu i narodu prikazuje u Hrvatskoj. Izgrađena od kevlara i karbona budućeg će kupca koštati oko 2.5 milijuna eura. Odmah u blizini ukotvila se jedrilica Hanse 455, koja je također premijerno prikazana.
– Osnovna cijena, bez PDV-a je 169.500 eura. Zainteresiranih uvijek ima, ali najčešći su kupci oni koji se plovilo odluče isplatiti kroz njegovo iznajmljivanje. ‘Easy Yachting’ je sistem u kojem imate minimalno učešće, a ostatak financirate kroz čarter – pojasnio nam je Domagoj Miličić, direktor Croatia Yachtinga Split.
