Zbog velikog interesovanja, „Teatar Gasler“ i „Kotorski bokunići“ ponovo sa Vama !!!
Predstava „Mi u kupe, Vi u špade“ biće odigrana u dvorani Kulturnog centra “Nikola Đurkovic” Kotor sutra utorak 17.februara u 20 sati.
Prodaja ulaznica po cijeni od 5 eura bice na blagajni Centra sutra, od 10 do 12 i od 18 do 20 sati.
Još uvijek mi u Boki imamo tu privilegiju da, ako to poželimo, možemo brzo i lako izvući se iz naših nevelikih gradova i naći se u nekom daleko prirodnijem okruženju.
Druga je stvar da li tu mogućnost baš i koristimo u dovoljnoj mjeri. Ne bih rekao, ali to je tema za neku posebnu psiho-socijalnu analizu. Nisam siguran da bih volio da je kultura odlaska u prirodu kod Bokelja razvijena kao, recimo slovenačka. Njima se vikendom kroz prirodu tiska toliko ljudi po metru kvadratnom, da se ti isti Slovenci ne mogu čudu načuditi kad dođu kod nas i vide naše planine bez žive duše. Ali, nije baš ni u toj Evropi svugdje toliko drugačije. Bar ne kod najbližih nam evropskih susjeda.
Jugoistoka Konavala zadnjih godina većinom se sjetimo u vremenu saobraćajnih gužvi kao zgodne (vremenske) prečice za otići ka Dubrovniku. Preko prelaza na Konfinu se obično brže pasa, a zatim još brže projuri Vitaljinom i selima redom do pred Grudu. Čak i u tim danima ljetnje vreve, čim se siđe sa asfalta, malo koga ćete zateći. Sad, zimi – gotovo nemoguće!
Prolazivši nedavno mountainbike-om jednom od tih zaboravljenih ruta potvrdio sam predviđanja: za nekoliko sati na makadamu nisam sreo čovjeka. Pa dobro, ni to nije loše, bar se nikome nisam morao pravdati što iz gušta idem prirodom.
Znate, jedan novski „lovac“ svojevremeno mi se ispovjedio kako on ustvari samo planinari. Pušku mora nositi da ga seljaci, pa i komšije ne bi smatrali čudnim. Ako muževno ide ubiti plijen, to je OK, ali ako nema vidni materijalni razlog – ili nešto gadno krije, ili nije baš sasvim svoj. Elem, da se odmah opravdam: doma sam se vratio sa kesom punom čučega. Nije baš kao vratiti se sa veprom preko haube, ali nije ni loše. Sitno nasjeckani čučeg, kuvana jaja, maslinovo ulje, malo soka limuna i koje zrno soli, nakon dugotrajnog pedaliranja vrhunski su objed. Doduše, čučega sam vjerovatno mogao naći i bez odlaska u Evropu, ali ovih dana je ovdje stvarno „utanjio“ od jutarnjih mrazeva. A možda je ipak ovo samo jedan od onih brojnih izgovora za odlazak u prirodu…
Nakon hrane, odnosno tog materijalnog aspekta „problema“ kretanja prirodom, valja dodati i onaj, drugi: ničim izazvano, prkosno i sveobuhvatno… guštanje! U tu svrhu, ako takvih „čudaka“ ima među čitaocima, napisaću i kratki opis ove mountainbiking ture.
Polazak sa kućnog praga, iz Herceg Novog, po „crnogorski“, jedva malo prije podneva. Jutarnji mraz mi nije bio neki dobar motivacioni faktor. Hladnoća ubrzo nestaje pedalanjem uzbrdo ka graničnom prelazu. Obje policije rutinski i brzo obavljaju posao, te sa tek nekoliko izgubljenih minuta nastavljam put, ali sada sa osunčanije – južne strane. Kroz Vitaljinu srećem tek po kojeg čovjeka, zemlja rijetko gdje uzorana, sve sličnije nesretnoj opustjeloj Sutorini. Tako baš ne zamišljam Evropu. Doduše, vide se tu i tamo novi maslinjaci, ali to su oni iz pred pristupnog razdoblja, iz kampanje sadnje. Nakon Đurinića skrećem lijevo, ka Moluntu, pa ubrzo, na neoznačenoj raskrsnici još jednom lijevo, na makadamski put. Pravim kratku pauzu kako bih smanjio pritisak u gumama da bicikl bolje leži na ovakvoj neravnoj podlozi i uključujem prednji amortizer.
Ubrzo počinje uspon po lošem makadamu, pravi ispit spretnosti i snage. Srećom, kad zagusti uvjek mogu naći izgovor za stajanje da bih osmotrio okolinu i bacio pogled na Molunat, nekadašnje ribarsko naselje. Kako to u životu biva, svaki uspon na kraju biva zamjenjen nizbrdicom. Ni ova u biciklizmu nije ništa drugačija – strma je i zahtjeva lagan i oprezan silazak (barem na ovakvom mountainbike-u bez skupih materijala i luksuznih olakšica). Tu se već otvara pogled ka Boki koja preko Vitaljine izviruje u daljini. Ovdje je obala brdovita, pokrivena makijom, dosta slična luštičkoj, ali manje razvedena, bez većih uvala. Put cijelo vrijeme vijuga dosta visoko padinom brda, podalje od mora. Još koji kilometar postepenog silaska i makija će ustuknuti pred bašticama pod raštanom, maslinjacima i šumarcima čempresa, četinarima toliko karakterističnim za Konavle. Ko ovdje poželi da prekrati put, to mu je lako učiniti, jer će ga bočni putevi za kratko izvesti opet na asfalt pred Vitaljinom.
U nastavku ka Prevlaci dolazim do još jedne neoznačene raskrsnice u sred šume čempresa. Pošto je već zla ura (a čučeg pobran leži u bisagama na biciklu), odlučujem se da ne idem desno, ka Prevlaci, već lijevo, slabašnim makadamom kraj vrhova Kupica i Glavica. Uz Glavicu sam prošli put posjetio ostatke osmatračnice iz doba JNA, pretvorene lovački dom „Prevlaka“.
Danas je i za to kasno, pa produžujem na finalnu raskrsnicu, već iza Vitaljine, a zatim ka granici. Sa prirodom i motrenjem da se nepredvidivo konavosko trnje ne obrene u gumama je gotovo, ostatak puta do kuće je rutina.
Željko Stračević
Četvorodnevno zajedničko istraživanje hidrografa iz Crne Gore i Hrvatske koje je danas završeno u zalivu Trašte, pokazalo je da je podmorski ispust kanalizacionog sistema Kotor-Tivat-Trašte u gorem stanju nego što se pretpostavljalo.
„Utvrdili smo da je stanje ispusta daleko od onoga što bi se željelo vidjeti. Naime, na 1.700 do 1.800 metara od obale luštičkog poluostrva, podmorski kanalizacioni cjevovod je prekinut u dužini od 180 do 200 metara. Stoga se sve otpadne vode izlivaju već ovdje,blizu obali i na dubini mora od samo 27 metara, te fekalije praktično izlaze na samu površinu zaliva Trašte. Tu bi se dakle, pod hitno moralo uraditi nešto da se predstojeća turistička sezona na ovom dijelu Crnogorskog primorja, dočeka sa mnogo manjim zagađenjem mora.“-kazao je Ante Glavurdić, načelnik Odjela za hoidrografiju u Hrvatskm hidrografskom institutu (HHI) iz Splita.
On je bio na čelu tima od šest stručnjaka HHI koji su sa svojim hidrografskim brodom „Hidra“ u protkela četiri dana detaljno snimili stanje podmorskog kanalizacionog ispusta u Traštama, koristeći najmoderniju tehnologiju – tzv. side scan sonar koji radi na principu ultrazvuka i naučnicima daje detaljnu sliku podmorja, kao i najnovijom ronilicom na daljinsko upravljanje ROV koja nosi kamere visoke rezolucije.
U istraživanju su učestvovali i stručnjaci Instituta za biologiju mora iz Kotora i Sektora za hidrografiju crnogorskog državnog Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju. SHO je, prije nego što je iz Splita došla „Hidra“, sa svojom hidrografskom barkasom BH-12, obavio snimanje trase ispusta u Traštama svojim side-scan sonarom, obavljeno je i uzorkovanje morske vode na šest lokacija, ronioci su odradili uzorkovanje sedimeneta morskog dna, a CTD sondom odrađena su i uobičajena mjerenja i uzimanje okeanografskih parametara – saliniteta morske vode, provodljivosti itd. Svi prikupljeni podaci obradiće se u laboratorijama Instituta za biologiju mora i ZHMS i naknadno objaviti. Sve to urađeno je u sklopu projekta prekogranične saradnje Crne Gore i Hrvatske nazvanog „JASPPer – zajedničke aktivnosti za prevenciju zagađenja mora“.„JASPPER“ ima za cilj ima da doprinese smanjenju zagađenja Dubrovačko-neretvanskog i crnogorskog akvatorijuma, uspostavljanju saradnje među institucijama nadležnim za zaštitu životne sredine i kulturnog nasljeđa sa obje strane granice, te sprovođenju zajedničkih programa, edukacija, prenosa znanja i aktivnosti u cilju jačanja svijesti o potrebi očuvanja mora od zagađenja.
Kroz taj projekat ukupne vrijednosti oko 600 hiljada eura, HHI je nedavno nabavio najmoderniji ROV francuskog proizvošača „Hytech“, pa su istraživanja u zalivu Trašte bila premijera za ovu modernu daljinski upravljanu ronilicu vrijednu preko 100 hiljada eura.
„Sa novim ROV-om obavili smo video snimanje kompletne trase podvodnog ispusta, od ishodišne tačke na obali između uvala Pržna i Oblatna, do samog kraja koji je na 3.400 metara od obale. Jako dobre kamere visoke rezolucije omogućile su nam da uočimo i precizno evidentirano sve nedostatke i oštećenja na ispustu koje bi trebalo sanirati u narednom periodu.“- istakao je Glavurdić. On je naglasio da HHI i SHO ZHMS Crne Gore imaju odličnu saradnju, te je ovo već treći zajednički posao dvije institucije. Pored ostaloga, uz razmjenu stručnih iskustava i nabavku opreme , dvije institucije sarađivale su i na prikupljanu hidrografskih podataka za eventualnu buduću gradnju Jadransko-jonskog gasovoda koji bi u Crnoj Gori trebao biti postavljen u podmorju između Bara i Budve, a onda se opet podmorskim putem, nastaviti do Hrvatske na potezu rt Kabala- rt Oštra na ulazu u Boku.
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel sa zamjenicima primio je članove delegacije Grada Kotora, koji se nalaze u posjetu Rijeci u sklopu karnevalskih događanja te Dana Bokelja u Rijeci –Tripundanskih dana, koje organizira Hrvatska bratovština “Bokeljska mornarica 809” Rijeka.
Nakon prijema na Korzu je otvorena izložba fotografija Voljena Grbca “Boka u slici”.
Delegaciju Kotora činili su gradonačelnik Kotora dr. Aleksandar Stjepčević i menadžer Grada Kotora Srđan Dragomanović, u pratnji kap. Bože Brajaka, predsjednika Udruge “Bokeljska mornarica 809” Rijeka i Tomislava Brguljana, člana predsjedništva Udruge.
Zaželjevši gostima dobrodošlicu u Rijeku, gradonačelnik Obersnel istaknuo je kako Rijeku i Kotor vežu, što sve predstavlja dobar temelj za razvoj daljnje suradnje dvaju gradova, mnoge gospodarske, kulturne i povijesne veze te pomorska orijentacija obaju gradova. Stoga nije nimalo iznenađujuće, dodao je, što je upravo u Rijeci utemeljena udruga “Bokeljska mornarica”, koja je prije tri godine obnovila svoj rad. Osim što je u Rijeci vrlo aktivna zajednica Kotorana, Rijeka održava i stalnu suradnju sa zajednicom Hrvata u Kotoru.
Gradonačelnik je istaknuo kako šansa za daljnji razvoj oba grada leži i u suradnji na međunarodnom planu. Naime, gradonačelnik Kotora član je stalnog tijela Crne Gore koje se zalaže za ulazak Crne Gore u Europsku uniju, a nedavno je postao predsjednikom Udruge jadransko-jonskih gradova, kojeg je Grad Rijeka aktivnim članom od samih početaka. “Vjerujem kako se radom kroz Udrugu može učiniti puno za povezivanje naših država, pa slijedom toga Rijeke i Kotora, izgradnjom nedostajuće cestovne infrastrukture,” kazao je gradonačelnik Obersnel, uz kojeg su na prijamu bili i njegovi zamjenici Miroslav Matešić i Marko Filipović.
Kotorski gradonačelnik Stjepčević zahvalio se na toploj dobrodošlici, istaknuvši kako su Rijeku i Kotor vežu mnoge poveznice, posebice između pomorskih škola i fakulteta, te izrazio nadu da će suradnja u budućnosti biti još bogatija. Ujedno je Udruzi “Bokeljska mornarica 809” Rijeka zahvalio na njegovanju tradicije bokeljske mornarice te promociji Kotora u Rijeci i Hrvatskoj.
U znak sjećanja na kotorski gradonačelnik Stjepčević riječkoj je gradonačelniku poklonio je fotomonografiju Kotora, čiji je autor prvak riječke Opere Voljen Grbac, a dio fotografija iz knjige mogli su na izložbi “Boka u slici” postavljenoj na Korzu pogledati i Riječani.
Autor je izložbom koja uključuje 24 fotografije proveo gradonačelnika Vojka Obersnela te gradonačelnika Kotora Aleksandra Stjepčevića.
Voljen Grbac, operni pjevač, glazbeni pedagog, putopisac i fotograf, za više posjeta Boki kotorskoj u Crnoj Gori, posebno Kotoru i okolnim gradićima Perast, Kotor i Dobrota, zabilježio je na fotografijama krajobraz, ljude i običaje.
Trio flauta, koji čine Kotoranke Tamara Knežević, Angela Mijušković i Andrea Petrović, večeras će nastupiti u galeriji ljetnjikovca Buća u Tivtu s početkom u 20 sati.
Ulaz je slobodan.
Povodom Karnevalskih fešti u organizaciji ŠOSMO “Vida Matjan” iz Kotora, koncert “Pod Maskama” biće održan u utorak 17. februara sa početkom u 19 sati u Crkva Sv. Duha
Nastupiti će učenici niže i srednje muzičke škole (maskirani) na klaviru, flauti, gitari,violini, solo pjevanju.
Nastupiće i hor niže škole (učenici I,II,III razreda) kojim diriguje prof. Dušica Ćetković.
U Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci juče je održana je sveta misa u povodu proslave Svetog Tripuna, a predvodio ju je Kotorski Biskup msgr. Ilija Janjić.
Misa je održana u sklopu Tripunskih dana – Dana Bokelja, koji se već tradicionalno održavaju u Rijeci, a kroz njih se promiče kulturne i povijesne vrijednosti Bokelja i Boke kotorske.
Organizator ove manifestacije je Hrvatska bratovština “Bokeljska mornarica 809” Rijeka Bokelji i u Rijeci kao i svome zavičaju drže do tradicijski vrijednosti po kojima su prepoznati u svijetu, pa se prilikom Proslave svetog Tripuna održavaju misa i zahvale zaštitniku, postrojava se odred i poslije mise pleše Kolo Svetom Tripunu. Kolo je pratila glazba Gradske glazbe Trsat – Rijeka.
Ovoj je manifestaciji prisustvovao i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel koji se prije početka izvođenja kola pozdravio sa Kotorskim biskupom msgr. Ilijom Janjićem.
Dan ranije, u Circolu, održan je “Tripundanski triptih” -& Koncert bokeljskih glazbenika i prijatelja Boke, malih Bokelja i prezentacija fotomonografije. Nastupili su& prof. Paola Radin, prof. Borjana Skladany, te posebni gosti, prijatelji Bokelja maestro Voljeno Grbac u pratnji prof. Babin. U glazbenu večer publiku su uveli mali bokeljski glazbenici polaznici Osnovne škole Ivan Matatetić Ronjgov.
Voljen Grbac prezentirao je svoj autorski rad Fotomonografiju Kotora.
Mia Mohorić
Hercegfest i Knjižara So pozivaju Vas na promociju novog djela Nikole Malovića. Knjiga o zalivskom Meštru, dokumentarna je proza koja prati profesionalni život Milorada Minja Malovića (1944), najstarijeg zalivskog frizera – paralelno sa zbivanjima na domaćoj i svjetskoj sceni – tokom punih 70 godina.
Meštar Minjo šiša i brije preko 50 godina. Ponekad pet generacija iz iste familije. Ošišao je preko 100.000 glava. Valjda je zato i postao zalivski zanatski brend. Valjda je zato on deboto – Bokeški berberin.
Na promociji će govoriti:
Kapetan Tiho Danilović, Siniša Luković, novinar i publicista i autor Nikola Malović.
Dom kulture – Bijela: 17. februar (utorak) 2015. g, 19 sati
Nikad masovnije nego juče, mještani Donje Lastve na tradicionalnom “Lastovskom karnevalu”, nisu na posljednje putovanje ispratili karnevala kao simboličnog krivca za sve prošlogodišnje nevolje građana.
U veseloj koloni sa karnevalskom lutkom koja je po tradiciji, krenula ispod smokve u naselju VII kvart, pored domaćina iz NVO “Harlekin” i brojnih maštovitih maski, bili su i predstavnici Udruženja “Fešta” i Kotorskog karnevala, Gradska muzika Tivta, Mjesna muzika Đenovići, mažoretke iz Budve, te njihove koleginice iz “Modesta” i “Bellissime” iz Tivta, odnosno “Fešte” iz Kotora. Među maškarama bilo je i nekoliko grupnih maski – “Venecija 1 i2”, “Bokeški đardin”, maska “Harlekina”, štićenika Zavoda za rehabilitaciju djece sa poremećajem sluha i govora iz Kotora…
Najveselija i svakako najatraktivnija, bila je maska “Autoput” iz Kalimanja koju su sačinjavali kosooki građevinski radnici sa kineskim šeširima od trske na glavama, macam, maškinima, lopatama i kosijerima, te starim “folsvagen” kombijem kineskih registarskih oznaka “BB 42 KM”. Uz moto “U Bar smo stigli, u Boljare ko zna kad…” i zaglušujuću muziku Psajevog hita “Gagnam Style”, veseli kineski građevinari povremeno su se zaustavljali, te nakon prodornog zvuka sirene za opasnost, detonirali po jedan” štapin dinamita”, razbijajući ljuti crnogorski kamenjar eksplozijama isložnim udarcima krampova i lopata.
Suđenje karnevalu nazvanom Oburgato Surgatore ilitiga Sve nizbrdo, održano je lastovskoj rivi, prepunoj posjetilaca iz cijele Boke, ali i Budve, Cetinja, Podgorice… Preko hiljadu ljudi iskoristilo je lijepo vrijeme i došlo da se zabavi u Donju Lastvu te vidi sudbinu karnevala što je, kao reče tužilac Slavnog suda komunitadi lastovske “kopao i rukama i nogama da nas u nevolju uvali, naopako nauči iu srdupinu ostavi”.
“Kriv je što je oburdao i surgao i ono što su nam đedovi ostavili, kriv je što smo dobri i pošteni pa nas se svašta događa, što nam je vazda malo pa tuđe oćemo, a svoje nedamo, što kamate vraćamo, a para još nismo viđeli” – obrušio se tužilac na karnevala Oburgata Surgatorea, na što je njegov branilac uzvratio da ništa od toga nije tačno, već da je njegov klijent “visokomoralna ličpnost što je zamiritala da bude kapo od sela”.
Sud je karnevala ipak kaznio smrtnom kaznom spaljivanjem na lomači, a prije nego što su ga krvnici uz zvuke posmrtnog marša, odnijeli na mulo ispred lastovske crkve Svetog Roka i zapalili ga, advokat karnevala Oburgata je prisutnima pročitao njegov testament. Po tradiciji, karneval se u svojoj posljenjoj volji sjetio svih koji su lani griješili i pravili prboleme, te im je svima, u skladu sa zaslugama, poklonio prigodan djelić svoje imovine.
“Svim potencijalnmim investitorima ostavljam podsticvaj za izgradnju stambenih objekata – ne daj Bože fabrika da se ko ne zaposli, avizavam PIO Crne Gore da se penzija prima do 40 godina, a rabota se do smrti, privatnicima ostavljam novi zakon o ukidanju svijeh slobodnijeh dana i obavezno smanjenje plata, a Elektroprivredi preporuku da budu dobro s narodom, da struju u drugoga ne budu uzimali.”- poručio je karneval, ostavivši “Morskome dobru” “10 vreća cimenta i 5 kubika pijeska da sredi lastovsku rivu”, gradskoj lučlici Kalimanj “najmoderniji video nadzor da motori sa baraka noge ne dobiju”, Radio Duxu “metlu za ćeranje službenika”, Urbanizmu “šprajceve za parapet ispod parka Ivovića”, a aerodromu Tivat “meštra od klime i veliku ceradu jerbo su dumbrele lomljive”.
Nakon spaljivanja karnevala, fešta je nastavljena velikim maskenbalom u hotelu “Kamelila” . Lastovski karneval, najveću takvu manifestaviju na Tivatskoj riivijeri, priredila je NVO “Harlekin”, uz podršku Opšptine, Tursitičke organizacije Tivat i sponzora.
[KGVID poster=”/wp-content/uploads/2015/02/Gasler_15022015_thumb152.jpg” width=”700″ height=”395″]/wp-content/uploads/video/Gasler_15022015.mp4[/KGVID]
Predstavom “Mi u kupe, vi u špade” u izvedbi teatra “Gašler” i “Kotorskih bokunića” sinoć je u Kulturnom centru “Nikola Đurković” otvorenen Kotorski zimski karneval.
U prepunoj sali bilo je plesa, smijeha do suza, aplauza, komentara, publika zadovoljna i nasmijana nakon jednosatne predstave u kojoj su se mnogi prepoznali.
© BokaNews, 2021
