Tradicionalni kotorski zimski karneval 2015. kako je i najavljeno održati će se od 14. do 22. februara, za kada je predviđeno suđenje i spaljivanje karnevala, nakon čega će održati koncert Jelena Rozga na Trgu od Oružja, kazao je Miloš Dževerdanović, direktor JU Kulturni centar “Nikola Đurkovic” Kotor i predsjednik Organizacionog odbora zimskog karnevala, na današnjoj konferenciji za medije.
Oko spornog termina održavanja karnevala, koji ulazi u katolički post zbog kojeg je reagovala kotorska biskupija, pojedine političke partije, pojedinaci, NVO, Dževerdanović je kazao:
„Kao organizatori, nismo razmišljali o terminu održavanja karnevala, imali smo brojne sastanke, na kojima smo razgovarali o maskama pravljenju jedne jake povorke, masovnosti, da karneval ima svoj smisao.
Da smo se držali nekih termina koje su preporučivala vjerska zajednice mi sigurno ne bi imali Kotorski karneval, odnosno, nebi imali one ljude koji ga čine. Mi imamo svoje tržište, presudio je tržišni faktor, a to su dvorane, pjevači, učesnici karnevala, grupe i pojedinci koji čine srž, mi smo okrenuti prema tom segmentu, a ne nikako da vrijeđamo bilo koju naciju ili vjeru.
Termini u kojima se organizuje karneval definisani su i rezervisani u decembru, kao i program, kada su obavljeni razgovori sa karnevalskim grupama. Nažalost tada sam imao pogrešnu informaciju o početku korizme.
Postoji veliki broj onih koji žele aktivno da se uključe i pomognu da organizacija ove tradicionalne manifestacije uspije.
Ove godine zimski maskenbal ponovo biti održan na području kotorske opštine. „Biće organizovan u poslovnom centru “Vukšić” u Grblju, a u pitanju je sala koja može primiti između 300 i 350 ljudi.
Karneval će koštati oko 31.000 eura, od čega je obezbijeđeno iz budžeta opštine 24.000 eura, dok ostala sredstva ćemo pokušati obezbjediti kroz donacije i sponzorstvo“ – zaključio je Miloš Džeferdarović.
Press
“Karnevala nema bez karnevalskih grupa na čiji je zahtjev, kada je u pitanju datum održavanja karnevala, ranije dogovoreno da to bude zadnja nedjelja februara, bez obzira na korizmu, to piše i u Statutu. I ranije je bilo slučajeva da pojedinci neće da učestvuju jer se ušlo u korizmu. Da nije bilo karnevalske grupe „Fešta“ koja je prije desetak godina preuzala na sebe učešće i organizovanje karnevala on bi se do danas sigurno ugasio, tada niko nije pitao jesmo li u korizmi“- kazala je Rafaela Pina Lazarević, članica Organizacionog odbora.
Član Organizacionog odbora i bivši kapo karnevala mr Jovan Martinović koji učestvuje u Kotorskom karnevalu od 1953. godine cijelu situaciju oko organizovanja karnevala u korizmi nazvao je hajkom protiv organizatora.
„Karneval nije crkvena nego pučka fešta još iz paganskih vremena. Nekada davno, do 19. vijeka Kotor je bio pretežno katolički grad. Crkva nije bila odvojena od države i diktirala je građanima kako da se ponašaju. Karneval je morao da se završi 40 dana prije Uskrsa, za Veliki post. U Kotoru, koji je bio 60% katolički a 40% pravoslavni, desile su se promjene. Danas imamo otprilike 90% pravoslavnih, 10% katolika, ovim datumom ušli smo u katoličku a ne pravoslavnu korizmu.
Kotorski biskup se pismom protesta obratio predsjedniku Opštine Kotor ne znam kako je gradonačelnik odgovorio, ali znam da biskup ne može prinuditi Opštinu da pomjeri karneval. Znam, jedino da može da naredi svojim vjernicima da ne učestvuju u karnevalu.
Zahvaljujući direktoru Turističke organizacije Kotor Mirzi Krciću, koji je zbog bolesti spriječen da danas prisustvuje ovoj konferenciji, dobio sam vrijedne podatke da se u izrazito katoličkim zemljama kao što je Italija u gradu Vijaređo karneval održava 28. februara, sedam dana poslije kotorskog. U Nici će karnevalska povorka biti 1. marta a u brazilskom Rio de Janeiro 8. marta. Pravimo se veći katolici od pape“ – kazao je mr. Jovica Martinović.
U sklopu ovogodišnjeg programa neće biti organizovana Škaljarska večera, kao i maskembal u MZ Dobrota.
Kotorski karneval
Kotorski karneval svečano će biti otvoren u subotu 14. februara u 19 sati, u velikoj Sali centra za Kulturu Kotor.
O detaljnom programu karnevala narednih dana, do tada spremajte maske, kostime…
Tradicionalni „Krnevao lastovski“ – najveća karnevalska manifestacija na Tivatskoj rivijeri, održaće se u nedjelju, 15. februara sa početkom u 14 sati – saopštili su danas organizatori karnevala iz NVO „Harlekin“ Donja Lastva.
Po starom običaju, vesela povorka maski sa lutkom karnevala krenuće ispod stare smokve u naselju VII kvart. U pratnji Gradske muzike Tivat i mažoretki, karneval će biti pronešen kroz cijelu Donju Lastvu do rive gdje će mu se suditi za sva loša djela i probleme građana u protekloj godini. Egzekucija krivca – spaljivanje karnevala, biće obavljeno na mulu ispred crkve Svetog Roka,a fešta se potom nastavlja velikim maskenbalom u hotelu „Kamelija“.
Organizaciju „Krnevala lastovskog“ podržale su Opština i Turistička organizacija Tivat.
Tipundanske svečnosti u Kotoru počinju sutra 27. januara, kada će tačno u podne Mali admiral Bokeljske mornarice sa lođe katedrale Svetog Tripuna izgovarati Lode – pohvale zaštiniku grada Svetom Tripunu, koji se slavi 3.februara.
Mali admiral ove godine je Petar Tripa Sindik iz Tivta.
Porijeklo naziva Lode proizilazi iz latinskog laudes ili acclamationes, što u prevodu znači pohvale i predstavlja dio brevijara, molitvenika. Osim toga laudes – pohvale mogu biti i niz poklika (acclamationes) u čast Bogu, Bogorodici, zaštitnicima gradova, svecima mučenicima, crkvenim i političkim dostojanstvenicima.
U Kotoru Lode izgovara mali admiral od XVI. stoljeća kada je Mornarica preuzela Vanjsku proslavu Svetog Tripuna, te se izgovaraju prije podizanja gradske zastave.
Ove svečanosti Kotor povezuju s gradovima istočno-jadranske obale istim kulturnim, civilizacijskim i vjerskim miljeom, koji odražava uticaje Istoka i Zapada, povezujući tako istočno-jadransku obalu s cjelokupnim Mediteranom i Evropom.
U srednjovjekovnim gradovima istočno-jadranske obale, ostali su sačuvani tekstovi Loda (pohvala) svecima zaštitnicima u Zadru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru.
Danas se Lode izgovaraju samo u Kotoru uoči proslave zaštinika grada Svetog Tripuna.
Iako su oba crnogorska aerodroma i lani zabilježila rast prometa, to nije bilo dovoljno da poboljša njihov položaj na listi od top-10 najprometnijih aerodroma na području bivše SFRJ.
Aerodrom Tivat koji je lani prihvatio i oplužio 910.533 putnika, osmi je na listi od 10, dok je Podgorica sa prometom od 701.320 putnika posljednja na tom spisku. Iako je aerodrom u Golubovcima lani zabilježio rast prometa od 3 posto u odnosu na 2013, po prvi put nakon više decenija, u konačnom poslovnom rezultatu pretekao ga je aerodrom Sarajevo.
Sarajevski aerodrom imao je za skoro 9 hiljada putnika više od podgoričkog a zahvaljujući činjenici da je više aviokompanija najavilo ili je već počelo sa letovima iz glavnog grada Bosne i Hercegovine ove godine, očekuje se da broj putnika u vazdušnoj luci u Butmiru, u 2015 dodatno poraste.
Najprometnija vazduna luka u bivšoj Jugoslaviji inače, je aerodrom „Nikola Tesla“ u Beogradu koji je sa prošlogodišpnjih 4.63 miliona putnika, ušao među 100 najprometnijih aerodroma Evrope.
„Aerodrom Tivat koji je 2013 imao najveću stopu rasta među 10 najprometnijih vazdušnih luka u bivšoj Jugoslaviji, je i 2014 godine bilježio porast obima saobraćaja pa je opslužio 4,9 odsto više putnika nego prethodne godine.Ta vazdušna luka je već objavila da nema mogućnosti da opsluži drastično veći broj putnika tokom ljetnje sezone, zbog čega je potrebno hitno proširenje njenih kapaciteta.“- konstatuje ugledni portal „Ex-YU aviation“.
Aerodrom Tivat
Naime, samo tokom sezone od 1.maja do 30.septembra, na aerodromu Tivat je realizovan promet od ukupno 749.155 putnika, više nego što su naprimjer, aerodrom Podgorica ili aerodrom Sarajevo pojedinačno, napravili za čitavu godinu.
Za ekspanziju saobraćaja u Tivtu za sada se adekvatno priprema samo Kontrola letjenja Srbije i Crne Gore SMATSA iz Beograda, koja je najavila višemilionska ulaganja u infrastrukturu i opremu Aerodromske konotrole letjenja Tivat (AKL). Pojedinačno najveće ulaganje od preko 3 miliona eura biće izgradnja novog kontrolnog tornja koji se već projektuje, a rapisan je i tender za nabavku ni instalaciju novog radio-navigacionog uređaja lokalazjer koji je ključni dio ILS sistema za instrumentalno slijetanje aviona. AKL Tivat dobiće i najmoderniju novu radio-komunikacionu opremu, kaoo i novu opremu za ovdašnju automatsku meteo-stanicu.
„Politika menadžmenta SMATSA-e je da se novom zamijeni sva, ali baš sva značajna tehnička oprema starija od 10 godina. Mi idemo u ta ulaganja i spremno dočekujemo dodatni porast prometa na aerodromu Tivat.“-kazao je „Vijestima“ izvor blizak Kontroli letjenja Srbije i Crne Gore iz Beograda.
Sa druge strane, menadžment preduzeća „Aerodromi Crne Gore“ a.d., predvođen Milovanom Đuričkovcićem, već godinama iz raznih razloga ne uspijeva da realizuje niti jedan značajniji projekat unapređenja kapaciteta najprometnijeg aerodroma u državi, zbog čega aerodrom Tivat već kaska u odnosu na potrebe turističke i druge privrede primorskog regiona Crne Gore.
Češki Loukoster stiže sezonski u Crnu Goru
Češka niskobudžetna aviokompanija „SmartWings“ najavila je da će narednog ljeta sezonski saobraćati sa Crnom Gorom. Avioni tipa „boeing 737-800“ češkog loukostera letjeće dva puta nedjeljno između Praga i Podgorice, svake srijede i subote. Prvi let „SmartWingsa“ iz češkog glavnog grada do Podgorice biće obavljen 30.maja sa polaskom u 18.45 sa aerodroma „Vaclac Havel“ i dolaskom u 20.30 sati u Golubovce, a karte se na sajtu te kompanije već mogu kupiti po najnižoj cijeni od 133 eura za kartu u jednom pravcu sa svim uračunatim taksama.
„Smartwings“ će ovog ljeta iz Praga za Podgoricu i obratno, letjeti sve do 26.septembra.
Nakon što joj je suprug umro od raka 1997. godine, žena s Floride odlučila je poštovati njegove želje i živjeti na moru … trajno. Lee Wachtstetter (86) prodala je peterosobnu kuću u Fort Lauderdale i preselila se u kabinu luksuznog broda.
Udovica, koja je često krstarila sa suprugom tijekom njihova 50-godišnjeg braka, živjela je na kruzeru Holland America Line dok nisu ukinuli program „ples s domaćinom“.
Tada je preselila na „Crystal Serenity“ i živi na ovom kruzeru, koji može primiti 1.070 putnika, već gotovo sedam godina. Njezina kabina br 535 na palubi br.13 godišnje stoji 164.000 dolara. Ta cijena uključuje i cjelodnevni zabavni program, pratitelja te sve pogodnosti ovog luksuznog kruzera.
Od tada, gđa Wachtstetter bila je na više od 200 kružnih putovanja, uključujući i 15-dnevno putovanje oko svijeta, i posjetila više od 100 zemalja.
Neki od 655 članova posade na kruzeru od milja je zovu Mama Lee. ‘Nitko ne može izgovoriti moje prezime ionako, a meni ne smeta”, izjavila je za The News Herald.
Gospođa Wachtstetter rijetko ide na kopno, a sa svojom obitelji ostaje u kontaktu putem računala. Posjećuje ih kad brod pristane u Miamiju. Nedostaje joj tri sina i sedmero unučadi, ali kaže da “imaju vlastitu obitelj i rade ono što je dobro za njih.“
„Dan prije nego što mi je muž umro 1997. rekao mi je:” Nemojte prestati krstariti. ” Danas sam ovdje i živim život iz bajke, bez stresa. Uživam u plesu, a dobro je što brodovi još uvijek imaju „ples domaćina“. Moj suprug nije plesao, jednostavno nije htio, ali me uvijek poticao da plešem s domaćinima. Tako i danas svaku večer plešem par sati nakon večere”, priča vremešna dama.
Osim što troši vrijeme na ples i sudjeluje u drugim aktivnostima prema rasporedu, gđa Wachtstetter izdvaja neke od njezinih sati na izrađivanje goblena i pletenje u brodskom salonu. Sve što napravi poklanja posadi jer su joj oni, kako kaže, druga obitelj.
Nemojte očekivati da ćete vidjeti gospođu Wachtstetter na kopnu na proslavi svog 87. rođendana u svibnju jer, kaže, da se teško može vratiti u stvarni svijet. No, ipak u to vrijeme brod pristaje u Istanbulu pa se možda ipak odluči „skoknuti“ na kopno kupiti neku sjajnu, blistavu haljinu za plesni podij.
Carska i Kraljevska Ratna mornarica Austro-Ugarske (K.u.K. Kriegsmarine) u svom sastavu imala je nekoliko ratnih i pomoćnih brodova koji su dobili imena po mjestima ili lokalitetima u Boki Kotorskoj. Tako je šesti i posljednji brod iz prve serije razarača klase „Tatra“ dobio ime „Orjen“, a mali parni remorker koji je službovao u Boki nosio je ime „Vermac“ (kasnije u Kraljevskoj Mornarici Jugoslavije služio kao tender pod imenom „Marljivi“, a u JRM kao PP-21), Po nekim podacima austrijskih i njemačkih pomorskih istoričara, za drugi brod iz serije od četiri krajem Prvog svjetskog rata naručena, ali nikada izgradjena razarača poboljšanog tipa „Tatra“ (ili klasa „Honved“), već je bilo odredjeno ime „Lovćen“ u spomen na planinu iznad Boke čijim su osvajanjem u januaru 1916, Austro-Ugari porazili Crnu Goru i natjerali je na kapitulaciju. Po gabaritima najveći od svih austro-ugarskih ratnih brodova koji su nosili imena po mjestima ili lokalitetima iz Boke, bio je veliki pomoćni brod za prevoz nafte i uglja SMS „Teodo“ (SMS –Seiner Majestät Schiff – Brod Njegovog Veličanstva), jedini ratni brod koji je ikada ponio ime grada Tivta. „Teodo“ je imao i veoma interesantnu sudbinu kojom se bavimo u ovom prilogu.
Karakteristike SMS „Teodo“
Pomoćni brod za snabdijevanje naftom i ugljem SMS „Teodo“ drugi je u klasi snabdjevačkih brodova tipa „Pola“. Dva broda za snabdijevanje gorivom svoje ratne flote K.u.K. Kriegsmarine nazvala je po imenima dva grada u kojima su funkcionisala njena dva najznačajnija pomorska arsenala – Puli i Tivtu. „Teodo“ se donekle razlikovao od svog starijeg blizanca „Pola“ jer je umjesto pramčanog skladišta za ugalj, na tom mjestu imao ugradjena čak 22 tanka u kojima je mogao ukrcati ukupno 1.200 tona nafte. Stoga je i vanjski izgled broda bio nešto drugačiji jer na „Teodu“ nije postojala pramčana dizalica za iskrcaj uglja, pa je taj brod, za razliku od „Pole“ koja ih je imala četiri, posjedovao samo 3 karakteristične velike palubne dizalice za manipulaciju ugljem.
SMS „Teodo“ izgradjen je kao novogradnja broj 501 u brodogradilištu „Stabilimento Tecnico Triestino“ u Trstu. Njegova kobilica položena je 8.januara 1913, a porinuće je uslijedilo 5.januara 1915. Zbog ratnih dejstava na obližnjem italijanskom frontu, nedovršeni SMS „Teodo“ je 6.maja iste godine otegljen u Pulu gdje je u Pomorskom arsenalu obavljeno završno opremanje broda. Izgradnja SMS „Teodo“ završena je 10.februara 1916 u Puli, a nekoliko dana kasnije novi brod je i zvanično upisan u Flotnu listu austro-ugarske Ratne mornarice. Troškovi izgradnje broda iznosili su tadašnjih 3,5 miliona kruna.
SMS „Teodo“ imao je 6.651 BRT, nosivost od 7.000 tona i ukupni deplasman od 13.200 tona. Brod je bio dugačak 137,06 metara, širok 16, 92 metra, sa gazom od 7,7 metara, a pokretao ga je klipni parni stroj trostruke ekspanzije, snage 6.700 ks sa kojim je postizao maksimalnu brzinu od 14 čvorova.
Brod je bio naoružan sa dva protivavionska topa „Škoda“ kalibra 47 mm, a opsluživala ga je posada od 112 članova. Glavnu karakteristiku „Teoda“ predstavljale su 3 velike palubne dizalice-mosta, za to vrijeme potpuno nove i neuobičajene konstrukcije, vrlo slične današnjim prekrcajnim mostovima na modernim kontejnerskim terminalima. Iako se sa ovim dizalicama moglo prekrcati 110 tona na sat, ipak je trebalo punih 19 dana da 50 ljudi uz pomoć dizalica iskrca sav teret od 6.000 tona uglja. Dizalice su se mogle preklopiti, a u rasklopljenom položaju su virile 8,35 metara preko bokova broda.
Teodo na mulu 1 Arsenala T
Karijera SMS “Teodo” u K.u.K. Kriegsmarine
SMS “Teodo” je u operativnu upotrebu u K.U.K. Kriegsmarine uveden 17.februara 1916. Sa svojim blizancem SMS “Pola”, novi brod odmah je preuzeo najveći dio obaveza u snabdijevanju gorivom austro-ugarskih ratnih brodova stacioniranih u Šibeniku i Boki kotorskoj. Narednih mjeseci sa teretima nafte i uglja često plovi na relaciji Pula – Boka kotorska i natrag.
Dvadeset i drugog oktobra 1916 SMS “Teodo” je isplovio iz Pule za Boku sa prilično neuobičajenim teretom – 70 protivbrodskih mina za ojačavanje minskih baraža na prilazima Boki, kao i par hidroaviona za dopunu “Seeflug station Kumbor”, odnosno Stanice mornaričkog vazduhoplovstva u Boki. U junu 1918 godine SMS “Teodo” je vratio spašene mornare sa potopljenog austro-ugarskog bojnog broda SMS “Szent Istvan” iz Boke u Pulu, da bi 9.oktobra iste godine obavio i svoju posljednju ratnu plovidbu iz Boke do Rijeke gdje ga je i zatekao kraj Prvog svjetskog rata i kapitulacija Austro-Ugarske.
Kao saveznički ratni plijen, ovaj moderni i veliki transportni brod naredne, 1919 godine, plovi pod posebnom bijelo-plavo-bijelom zastavom, kako je propisala Antanta, već tada prevozeći ugalj za italijanske državne željeznice. Po članu 137. Sent-Žermenskog mirovnog sporazuma izmedju Austrije i sila Antatne, SMS “Teodo” je klasifikovan kao trgovački brod i službeno je 7.septembra 1920 kao dio ratnih reparacija, predan Ministarstvu transporta Republike Italije.
U italijanskoj službi
Pod novim imenom “Barbana”, nekadašnji SMS “Teodo” je do 11.jula 1923 služio italijanskoj državnoj željeznici, prevozeći ugalj za potrebe njenih lokomotiva. Prije nego što je uveden u upotrebu, italijanska državna željeznica je bivši austro-ugarski pomoćni transportni brod podvgrla remontu i rekonstrukciji, pa su tako na “Barbani” izvedeni radovi na modernizovanju pogonskog kompleksa, radovi na drugačijoj raspodjeli prostora u brodskim štivama, kao i na proširivanju grotala za ukrcaj tereta, što je na kraju rezultiralo i demontiranjem prepoznatljivih palubnih dizalica. “Barbana” je u ljeto 1923 stavljena pod nadležnost italijanskog Ministarstva mornarice i uvrštena u sastav RM Italije kao pomoćni brod. Već 16.maja 1926, zbog ulaska u operativnu upotrebu par novoizgradjenih mornaričkih tankera, italijanska Ratna mornarica iz svoje Flotne liste briše bivši SMS “Teodo” i prodaje ga privatnom vlasniku, brodarskoj kompaniji “Societa Anonima di Navigazione Garibaldi,” iz Djenove. Novi vlasnik brodu mijenja ime u “Barbana G”. Narednih 14 godina “Barbana G” plovi sjetskim morima kao običan civilni teretnjak, prevozeći ugalj i rudu željeza, da bi ga 10.juna 1940, u Sjevernom moru pred škotskom lukom Leith, zaplijenili Britanci kojima je tog dana Kraljevina Italija objavila rat, kao saveznik Hitlerove Njemačke u Drugom svjetskom ratu.
Teodo
U britanskoj službi
“Barbana G” je odmah stavljena pod nadlženost britanskog Ministarstva ratnog transporta. Brod je dobio novo ime – “Empire Airman”, registrovan je u Bristolu i povjeren na upravljanje tamošnjoj brodarskoj kompaniji “Mark Whitwill & Son Ltd”. Za račun Ministarstva ratnog transporta “Empire Airman” se odmah uključio u visokorizični posao dopreme na britanska ostrva, Englezima izuzetno potrebnih industrijskih sirovina koje je njihova privreda u režimu ratne proizvodnje, trošila u ogromnim količinama. “Empire Airman” odredjen je za prevoz robe na najrizičnijoj ruti, od istočne obale SAD do Britanije, preko Atlantika kojim su tada suvereno gospodarile njemačke podmornice.
Njemački podmorničari, u to doba praktično neometeni od strane malobrojnih raspoloživih eskortnih brodova RM Velike Britanije, unosili su haos u konvoje trgovačkih brodova koji su preko Atlantika, dovozili teret na britanska ostrva. Taj period Drugog svjetskog rata od početka jula do kraja oktobra 1940, njemački podmorničari nazvali su “sretna vremena” zbog obilja ciljeva koji su im bili na raspolaganju i relativno slabih protivpodmorničkih mogućnosti Britanaca. U takvim okolnostima, “Empire Airman” je uspio da izdrži tek nešto malo više od tri mjeseca.
TEODO kao BARBANA
Pred torpedima “vučjeg čopora”
Nakon nekoliko sretno završenih putovanja preko Atlantika, “Empire Airman” se prvih dana septembra 1940 našao u kanadskoj luci Halifaks na obalama Nove Škotske. Tu je bivši SMS “Teodo” nakrcan sa preko 7.000 tona željezne rude, stigao iz luke Vabana i priključio se grupi od ukupno 42 teretna broda koji su sačinjavali konvoj HX-72. Konvoj predvodjen komodorom (najstarijim oficirom trgovačke mornarice) britanskim kapetanom H.H.Rodžersom na teretnjaku “Tregarthen”, imao je izuzetno slabo osiguranje koje je činila samo pomoćna krstarica (naoružani putnički brod) “Jervis Bay”. Medjutim, čak i ta slaba pratnja na tri četvrtine puta preko Atlantika ka Liverpulu u Velikoj Britaniji napustila je konvoj jer je “Jervis Bay-u” naredjeno da se pridruži drugom konvoju koji je plovio u obrnutom pravcu, prema Americi. Time je praktično HX-72 ostao bez ikakve zaštite sve dok se ne bi, par dana kasnije, primakao Britaniji kada mu se trebalo pridružiti pet manjih ratnih brodova i sprovesti ga do konačnog odredišta – luke Liverpul. Konvoj HX-72 imao je i nesreću da bude jedan od prvih na kome su Njemci isprobali svoju novu taktiku podmorničkog ratovanja – napad u tzv. “vučjem čoporu”. To podrazumijeva da prva podmornica koja otkrije konvoj ne napada, već poziciju trgovačkih brodova koje prati, javlja ostalim podmornicama u blizini. Tek kada se skupi dovoljno podmornica, one istovremeno, poput vukova u čoporu, napadaju na konvoj.
Upravo kada se predveče 20.septembra pomoćna krstarica “Jervis Bay” odvojila od konvoja i napustila ga, HX-72 je otkrila njemačka podmornica U-47 kojom je komandovao jedan od najboljih njemačkih podmorničkih asova, poručnik bojnog broda Ginter Prin. On je poziciju konvoja i njegov kurs odmah javio pretpostavljenoj komandi koja je u reon dejstva uputila sve raspoložive podmornice. Budući da je sav svoj bojevi komplet torpeda već utrošila u ranijem napadu na konvoj SC-2, U-47 je samo pratila HX-72 oko kojeg se do večeri 20.septembra već okupilo šest drugih njemačkih podmornica.
Napad je počeo oko ponoći 20. na 21. septembar kada je U-99 pod komandom takodje podmorničkog asa Ota Krečmera, torpedovala i potopila britanski teretnjak “Invershannon” od 9.154 BRT. Uprkos pokušaju komodora Rodžersa da se skretanjem konvoja pokuša otresti od progonitelja, U-99 je torpedima potopila i britanski teretnjak “Baron Blythswood” od 3.668 BRT, a zatim topovima oštetila i brod “Elmbank” od 5.156 tona kojeg je naredne zore, takodje topovskim granatama, dokrajčila U-47. Pred zoru je na poprište stigla i U-48 koja je odmah potopila “Blairangus” (4.409 BRT). Do noći 21.septembra napadu na HX-72 pridružile su se i podmornice U-65, U-38, U-43, U-32 i U-100. Upravo je ova posljednja, pod komandom još jednog asa, poručnika bojnog broda Joakima Šepkea, napravila pravo krvoproliće jer se vješti Šepke sa svojom podmornicom uspio ubaciti bukvalno usred konvoja, medju kolone nezaštićenih trgovačkih brodova. U noći 21. na 22. septembra Šepke je za samo nekoliko desetina minuta, torpedovao tri broda – “Canonesa” (8.286 BRT), “Torinia” (10.364 BRT) i “Dalcairn” (4.608 BRT). Nešto iza ponoći, pred periskop podmornice U-100 došao je i “Empire Airman” – Šepke je naciljao i ispalio torpedo koje je u 00.22 sata nekadašnji SMS “Teodo” pogodilo u pramčanom dijelu. Teško oštećeni brod medjutim, na opšte iznenadjenje, nije odmah potonuo, pa je pratnja konvoja HX-72 koja je u medjuvremenu stigla na poprište bitke, pokušala da ga spasi. U medjuvremenu, Šepkeova U-100 torpedovala je i na dno Atlantika poslala još tri broda – “Scholar” (3.940 BRT), “Frederick S Fales” (10.525 BRT) i “Simla” (6.031 BRT). Posada na teško oštećenom “Empire Airmanu” svim silama se borila da spasi svoj brod. “Empire Airman” je uzet u tegalj, ali je 23.septembra ipak potonuo na poziciji 55°11N/15°07W, oko 320 milja zapadno od obale Irske. Koliko je potonuće broda bilo iznenadno i brzo, svjedoči i podatak da se od 37 članova posade “Empire Airmana”, uspjelo spasiti samo njih četvoro. Njih je iz okeana pokupila i spasila britanska korveta “La Malouine” (K-46) i kasnije ih iskrcala u škotskoj luci Grinok. Nekadašnji SMS “Teodo” iznenada je, kao kamen, potonuo na 2.300 metara dubine i na dno Atlantika sa sobom povukao svog zapovjednika, kapetana Džona Brauna Rejnija i još 32 pomorca. Medju poginulima bilo je i čak sedam mladih pomoraca starih izmedju 15 i 19 godina. Imena svih nastradalih oficira i mornara sa broda “Empire Airman” i broda na kojem su plovili, uklesana su na spomenik “Tower Hill Memorial” u Londonu, podignut u čast svih pomoraca trgovačke i ribarske flote koji su stradali u britanskoj službi u oba svjetska rata i kojima je more postalo grob.
Tragedija konvoja HX-72 koji je izgubio 11 od ukupno 42 broda koji su ga činili i kada je poginulo 116 mornara, ostala je zabilježena u analima Drugog svjetskog rata kao jedna od najubjedljivijih pobjeda njemačkih podmorničara nad Britancima. Šepkeov smioni poduhvat da udje unutar konvoja i onda neometano napada bespomoćne trgovačke brodove donio mu je za samo jedno veče, učinak od potopljenih sedam brodova sa ukupno 50.340 BRT i Viteški krst kojim ga je Podmornička komanda njemačke Ratne mornarice odlikovala već 24.septembra 1941, samo dan nakon što je na dno Atlantika Šepke poslao i bivši SMS “Teodo”.
Prema programu proslave, u nedjelju, 25. januara, u 19 sati u hramu Svetog Nikole u Starom gradu biće održana Svetosavska akademija.
Na Savindan, u utorak 27. januara, u 10 sati je liturgija sa rezanjem slavskog kolača, a doček Gradske muzike je u 11 sati i 30 minuta.
SPD Jedinstvo
Večernje i Dječja akademija u Crkvi Svetog Petra Cetinjskog na Prčanju biće održana u 16 sati, a u hramu Svetog Nikole u 18 sati. Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo” će istog dana u 20 sati obiželježiti svoju slavu.
Izložbom cvijećа u Titovoj vili u Igаlu, 6. februara počinje ovogodišnji 46. Prаznik Mimoze.
38. Izložbа cvijećа, u sklopu Praznika mimoze biće otvorenа od 6. do 8.februаrа, od 9 do 19 sati u Titovoj vili – Igalo.
Prvu izložbu cvijećа otvorilа je 1977.godine, u tаdаšnjem hotelu „Toplа“, prvа dаmа SFRJ Jovаnkа Broz.
Otvaranje izložbe cvijeća 1977. godine
Interesovаnje izlаgаčа je trаdicinаno dobro i do sаdа se prijаvilo 50-аk izlаgаčа iz Crne Gore i Srbije, izjаvilа je za rаdio Herceg – Novi, Jovаnkа Mаtković kojа je zаduženа zа orgаnizаciju izložbe.
Mediterаnsko bilje biće izloženo u аtrijumu koji će biti pod tendom zbog eventuаlnih pаdаvinа, dvije prostorije u vili plаnirаne su zа izlаgаnje sobnog cvijećа i suvenirа, а jedаn broj štаndovа rezervisаn je zа proizvođаče zdrаve hrаne iz Crne Gore. Cijene zаkupа štаndovа su iste kа i lаni i iznose 10 eurа po kvаdrаtu.
Otvaranje izložbe cvijeća 2014.
Zа zаkup prostorа JUK „Herceg Fest“ će Institutu „Dr Simo Milšević“, koji gаzduje Titovom vilm, plаtiti 3.000 eurа. Još uvijek nije dogovoreno ko će otvoriti Izložbu cvijećа i o tome će se Direkcijа Prаznikа donijeti odluku nаredne sedmice, nаjаvilа je Mаtković.
Poznati prorok Muhamed jednom je rekao “Ako bih zaželio rajsko voće, to bi sigurno bila smokva”.
Najpoznatije voće u biblijskoj tradiciji, smokva se spominje i u Kuranu, te u nekim Babilonskim spisima, a vjerojatno je Sumerska civilizacija bila prva koja ju je koristila kao lijek.
Istorija kaže da smokva potiče iz Mesopotamije, u Egiptu se spominje 4.000 godina prije Krista, a bila je čak i Kleopatrino omiljeno voće. Smatra se da je smokva iz Jugozapadne Azije, preko Turske dospjela na Mediteran. Danas se uzgaja u svim toplijim krajevima zemaljske kugle, u susjednoj Hrvatskoj postoje i plantaže ovog izuzetnog voća.
U staroj Grčkoj je bila jedna od glavnih namirnica u ishrani, dok su je u Rimu smatrali svetim voćem
Stari Grci su izuzetno cijenili smokve tako da su zakonom zabranili izvoz najkvalitetnijih vrsta, a rimska legenda kaže da se vučica, koja je hranila Romula i Rema, odmarala ispod smokvinog drveta. List smokve simbolizuje požudu i spolnost, a “odjenuli” su ga i Adam i Eva.
A za danas Smokvenjak, primorski specijalitet od sušenih smokava, badema ili oraha, rakije i komorača – raj za sladokusce, a koji je bio i tradicionalna hrana primorskih težaka.
Dakle, smokvenjak ili kako ga u Hrvatskoj na ostrvu Vis nazivaju Hib, je drevni mediteranski kolač koji datira iz davnih vremena kada nije bilo šećera ili čokolade. Bilo je potrebno samo pogledati okolo po vrtu i eto slatkiša u izobilju, a može da traje mjesecima.
Smokvenjak – Viški Hib
Da napravite ovu izuzetnu deliciju potrebno je da imate oko 1 kg suvih smokava, zatim 250 grama krupnije sjeckanih oraha ili badema, oko 200 mil mirišljave rakije (travarice), listove lovorike i grančice morača (komorača)…
Evo kako:
Očistite smokve i sameljite ih u mašini za meso ili u blenderu. Nasjeckajte na krupnije komade orahe ili bademe. Dodajte ih smokvama pa postepeno dolijevajte toliko rakije (travarice najbolje) dok se masa sjedini .
Praviti oblike ili forme kakve volite, predlazemo da smjesu stavite na papir za pečenje i oblikujete salamu.
Zarolati u ostatak papira i staviti na rešetku u rerni (pećnici) , 40 min na 80°C da se osuši.
Izvaditi na dasku za rezanje, pustiti da se ohladi. Posipati komoračom i listovima lovora, pokriti krpom i ostaviti da se suši 1 do 2 dana.
Ohlađenu salamu možete ukrasiti grančicom komorača ili lovorike te zamotati u pergamentni papir.
Smokvenjak
Posluživanje:
Smokvenjak narežite na fete i poslužite uz lozovaču ili neku drugu mirišljavu rakiju.
Posebnim programom demonstracije obrade tune i izrade suhija dvojice japanskih kuhara i sushi majstora gospode Amano i Sato, te pratnju tradicionalne bubnjarske Wa-daiko grupe Kiyo-Kito Taiko, u petak navečer u najpoznatijem zadarskom ribljem restoranu Foša otvoren je prvi Tuna & Sushi Festival u Hrvatskoj. Na ovom atraktivnom festivalu gostuju veleposlanik Japana Keiji Ide, kao i veleposlanici Francuske, Južne Koreje i Australije, gospodarstvenici japanskih kompanija, te predstavnici turističkih tvrtki s emitivnih dalekoistočnih tržišta.
– Izuzetno smo zahvalni Zadru i Hrvatskoj na izvozu vrlo ukusnih tuna u Japan gdje naši državljani u njima posebno uživaju. Sada ljudi u Zadru također mogu uživati u japanskoj hrani i kuhinji. Vaš grad je divan i strašno nam je drago što se festival održava baš ovdje – rekao je veleposlanik Japana Keiji Ide navodeći kako se svake godine u Japan izveze više stotina tona tuna iz Hrvatske.
Zadar – Otvoren „Tuna & Sushi festival“
Ovaj atraktivni festival održava se do nedjelje 25. siječnja u sklopu projekta „Hrvatska 365“, u organizaciji Turističke zajednice grada Zadra, te potporu Ministarstva turizma RH i Veleposlanstva Japana u Republici Hrvatskoj. Na festivalu su gostovali i ministar turizma Darko Lorencin, predstavnici Ministarstva turizma RH, predstavnici Grada Zadra i Zadarske županije, Sveučilišta u Zadru te brojni gospodarstvenici.
Festival će se nastaviti u subotu na Narodnom trgu gdje će biti priređena prezentacija pripreme tune i sushija na tradicionalni japanski način. Cijeli događaj na Narodnom trgu bit će humanitarnog karaktera, pa će tako djeca iz Udruge za Down sindrom Zadarske županije, među kojima i naši mladi poznati plivači Jurica Milin i Lucija Mijolović, uz simboličan iznos od 10 kuna, prodavati pribor za jelo s kojim će svi zainteresirani moći degustirati tuna i sushi specijalitete.
Cijeli događaj će, uz hrvatske medije, popratiti i nacionalna japanska televizija NHK te japanski mediji stacionirani u Europi.
Press
