U galerijskom prostoru srednjevjekovnog ljetnjikovca „Buća-Luković“ u srijedu 10.juna sa početkom u 21 sat, biće otvorena izložba slika Neve Pizzul, umjetnice iz Opatije.
Pizzul se školovala u Splitu, Kairu u Egiptu i u Zagrebu. Slikarstvom se počela baviti još u mladosti u Likovnoj radionici pri Italinaskoj zajednici u Rijeci. Radi u tehnici ulje, akril i kombinovanoj tehnici na platnu, te oslikava zidne i samostojeće objekte. Ona i dalje istražuje, eksperimentiše, te se igra se različitim kombinacijama elemenata, medija i materijala. Tako nastaju i njene apstraktno- asocijativne skulpture rađene u savremenim materijalima (forex,plexiglas i inox), te slike u multidisciplinarnoj tehnici (digitalno i kompjutersko slikarstvo).
Neva Pizzul učestvovala je na slikarskim kolonijama, radionicama, grupnim izložbama u Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj,Sloveniji, Poljskoj i Švajcarskoj, a imala je i niz samostalnih izložbi. Dobitnik je niza nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika- Rijeka, likovne grupe Italijanske zajednice u Rijeci, te međunarodne likovne udruge SYRLIN sa sjedištem u Štutgartu.
O opusu Neve Pizzul likovna kritičarka mr Jasna Rodin je zapisala ,,Poput začaranih svjetova, magičnih stabala i nepostojeće arhitekture, njezina djela dišu svojim zanosom čineći sliku privlačnom i svježom. Nikada ne napuštajući figurativnu naznaku umjetnica je mijenja i podređuje cjelini odbacujući nepotrebne i opterećujuće elemente. Na taj način sklada svoj prostor u kojem dominiraju vlastite zakonitosti i osjetilnost. Površine su složene, nižu se, nadograđuju i rastu, planovi treće dimenzije nameću se asocijativni i melodični”.
Hotel “Regent Porto Montenegro” u Tivtu na korak je do osvajanja prestižne World Luxury Hotel nagrade koja se dodjeljuje u oblasti luksuznog turizma.
“Korak koji dijeli hotel od trenutka kada će mu ovaj Oskar za turizam i hotelijerstvo biti uručen je online glasanje koje će trajati od 8. juna do 19. jula na sajtu Worl Luxury Hotel nagrade.
Nominovani smo za nju u februaru ove godine, a naš hotel je jedini iz Crne Gore koji je u trci za ovu laskavu titulu. Samim tim što je “Regent Porto Montenegro” nominovan, svrstan je rame uz rame sa ostalim hotelima iz lanca Regent Hotels & Resorts koji su bili nominovani ili pobjednici poput hotela Regent na Tajlandu -“Regent Phuket Cape Panwa” 2014. godine.”- kazala je danas tim povodom portparolka “Regent Porto Montenegro” hotela Elena Ljiljanić.
Iz menadžmenta tog ultralukzuznog hotela ranga pet plus zvjezdica saopštili su da su počastvovani “nominacijom koja je u hotelijerstvu sama po sebi privilegija”.
“Osvajanje ovog priznanja bi predstavljalo čast i potvrdu kvaliteta dosadašnjeg rada, kao i obavezu da kontinuirano unapređujemo kvalitet usluga i sadržaja. Nadamo se da će naši gosti i partneri prepoznati važnost glasanja i podržati nas u našem nastojanju da ovaj “Oskar” nađe dom u Tivtu.”- poručuju iz menadžmenta hotela “Regent”.
World Luxury Spa Awards 2016 Nominee
World Luxury Hotel Awards je globalna organizacija koja nominuje svjetske hotele luksuzne kategorije koji zadovolje standarde besprekorne usluge i luksuznog smještaja za ovo renomirano priznanje.Nagrada se dodjeljuje sa ciljem unapređenja postojećih i promocije izuzetnih standarda unutar segmenta luksuznog hotelijerstva. Hotelima koji dobiju najviše glasova putem online ankete uručuje se ovo važno priznanje na gala-ceremoniji tokom druge polovine godine dok je sama nominacija za ovako prestižnu nagradu dodatna podrška promociji hotela i Crne Gore kao luksuzne turističke destinacije na globalnom nivou.
Planinarski’ klub „Subra“, odlučio je da i sam da svoj skromni doprinos očuvanju baštine i to kroz organizaciju prve – radionice gradnje suvomeđe na području Orjena.
Pozivamo zainteresovane da zajedno provedemo vikend u prirodi, na Orjenu, učeći i praktično radeći na tradicionalnoj vještini gradnje sa kamenom “u suvo”’.
Radionica će se održati u okolini planinarskog doma „Za Vratlom“ (1160 m) od petka popodne, 12. juna, do-nedjelje popodne, 14. juna.
U domu će biti obezbijeđen smještaj učesnika i teoretska nastava. Prijavljivale se vrši na e-mail subra@t-com.me do 10. juna. Broj učesnika je ograničen, a prednost imaju ranije prijavljeno. Dodatne informacije se mogu dobiti na telefon 069 360 803.
Cilj radionice je upoznati što širi krug ljudi sa drevnim tehnikama gradnje, izgledom, razlozima nastanka i nestanka, prednostima i manama gradnje suvomeđe, kao i- kulturološkim, pa i turističkim značajem ovog nasljeđenog tipa antropogenog pejzaža. Radionica će se realizovati kao kombinacija teoretskih predavanja i praktič nogradana terenu, gdje se nadamo da ćemo kao proizvod zajedničkog rada na kraju dobiti u tradicionalnom duhu uređenu okolinu planinarskog doma „Za Vratlom“, kao staru, novu neprolaznu kulturnu vrijednost.
Suvomeđa (suhomeđa) ili suvozid (suhozid), tradicionalni je vid gradnje koji je tipičan za dinarski krš, sa rasprostiranjem od obale mora pa sve do samih planinskih vrhova. Gradi se od prirodnog kamena, bez pomoćnih vezivnih materijala. Suvomeđa ima izuzetnu vrijednost kao iskonski dio predjela i predstavlja autentičan segment kulture življenja. Vrijednost najjednostavnije, a najdugotrajnije tehnike zidanja prepoznata je u cijeloj Evropi, te tako, primjera radi, postoji i Međunarodna asocijacija tehnike Ridanja suvozidom.
U susjednoj Hrvatskoj cijela tehnika zidanja u suvo zakonom je proglašena nematerijalnim kulturnim- dobrom i njena promocija dio je turističke ponude.
Crnogorski Zakon o zaštiti kulturnih dobara prepoznaje- kulturni pejzaž kao- spoj prirodnih i antropogenih elemenata. Međutim, u praksi ne postoji nijedan kulturnu pejzaž na listi kulturnih dobara, niti se neko ozbiljnije bavi njihovom zaštitom i obnovom.
Ovaj prastari oblik- gradnje ne zagađuje, ni estetski ni funkcionalno, ne mijenja ekologiju staništa,, a takođe ne predstavlja strani element ni biljkama ni životinjama na čijem se staništu gradi.
Put-Crkvice-Ledenice
Suvomeđe u Crnoj Gori ne samo da se više ne grade, već ni postojeće, neke i više stotina godina stare ,, nisu ni na koji način Zaštićene. Uz, pored, ili umjesto njih danas niču betonski zidovi. Suvozid bi za sve nas trebao biti turistički dragulj, a ne samo marginalizovani spomenik nekim- tamo davno prošlim, vremenima.
Suvomeđe obično povezujemo sa nižim, strogo primorskim krajevima, zaboravljajući pri tome da su iste građene i po krševitim planinama u zaleđu, kakvaje naprimjer Orjen. Ovdjejoš uvijek imamo kilometre i kilometre relativno očuvanih podzida, građenih u cilju formiranja terasastih njiva u vremenima intezivne upotrebe svake stope plodnog planinskog tla. Ovi kompleksi čine neraskidivu cjelinu sa prirodnim- pejzažem- i reper su svrstavanja Orjena u mediteranski kulturni krug.
Petak – 12. jun
18h: Okupljanje prijavljenih (punoljetnih, odnosno maloljetnih osoba sa staraocem) u pl. domu “Za Vratlom”.
19-20h: Teoretsko predavanje u domu na temu “Suvomeđe u Boki kroz istoriju”. 20h: Zajednička večera i projekcija prigodnog dokumentarnog filma.
Subota – 13. jun
07:45 – 8:30 Doručak
08:30 – 9:30 Teoretsko predavanje o načinu gradnje suvomeđe.
09:30 – 10:30 Obilazak starih suvomeđa i upoznavanje sa tehnikama zidanja (okolina doma) 10:30 – 12:00 Pripreme za rad na suvomeđama u okolini doma 12:00 – 12:30 Pauza za osvježenje (čaj-kafa)
12:30 – 14:00 Početak praktičnog rada na suvomeđama 14:00 – 15:00 Zajednički ručak 15:00 – 16:00 Slobodne aktivnosti
16:00 – 19:00 Praktični rad na suvomeđama u okolini doma 19:00 – 19:30 Pauza za osvježenje
19:30 – 20:30 Predavanje o značaju suvomeđa danas (ekološki, tradicijski i turistički aspekt) 20:30 – 21:30 Večera i druženje
Nedelja 14.jun
07:45 – 8:30 Doručak
08:30 – 10:00 Praktični rad na suvomeđama u okolini doma 10:00 – 10:20 Pauza za osvježenje (čaj-kafa)
10:20 – 11:30 Finalni rad na suvomeđama u okolini doma
11:45 – 14:00 Obilazak suhozidnog utvrđenja Grab (40-ak minuta udaljenog od doma) 14:00 – 16:00: Zajednički ručak, dodjela diploma, druženje i završetak programa
10-ak dana kasnije otvaranje izložbe fotografija snimljenih na radionici, kao i izabranih fotografija starih suvomeđa podorjenskih sela.
Mašo Čekić, novinar, publicista, gastronom i čovjek uključen u mnoge projekte vezene za očuvanje baštine.
Leso Mandić, po struci zidar, čovjek sa velikim praktičnim iskustvom. Stanovnik sela Kameno, a tokom ljeta i samog Orjena, sa katunom u podnožju Subre.
Miraš Martinović, novinar i publicista. Njegov rad obilježavaju antičke teme i zaboravljeni pejzaži Crne Gore.
Željko Starčević, arheolog, a u PK “Subra” graditelj kamenih pješačkih puteva po Orjenu.
Početak ljeta Hrvatska pošta tradicionalno će obilježiti puštanjem u optjecaj prigodnih poštanskih maraka iz jedne od najljepših i najupečatljivijih serija, „Svjetionici“.
Prigodne poštanske marke bit će u optjecaju od 10. juna 2015. godine.
Naklada prigodnih maraka je 100 000 primjeraka po motivu, a marke krase svjetionici Daksa, Grebeni, Sveti Andrija i Glavat.
Autor maraka je Orsat Franković, dizajner iz Zagreba. Autori fotografija svjetionika su Andrija Carli (Daksa i Glavat), Damir Fabijanić (Sveti Andrija) i Mario Romulić (Grebeni).
Opština Tivat raspisla je juče oglas za davanje u zakup nove tivatske autobiske stanice na župi. Objekat čija je gradnja u završnoj fazi uzdaje se na godinu dana, a početna cijena zakupnine iznosi 7.275 eura plus PDV.
Minimalni licitacioni korak iznsi 200 eura, a na javnom nadmetanju za davanje stanice u zakup koje će se održati 18.juna sa početkom u 10 sati u zgradi Opštine Tivat, mogu učestvvovati samo pravna lica koja su registrovana za obavljanje usluga autobuske stanice u javnom oprevozu putnika i koja se prijave najkasnije do 16.juna u 11 časova. Eventualno izabrani partner dužan je da odmah uplati zakupninu za tri mjeseca a da za ostatak svojih obaveza Opštini priloži bankarsku garanciju.
Opština daje u zakup dvospratni objekat autobuske stanice ukupne neto površine 1.002 kvadrata, sa osam perona za autobuse površine 828 kvadrata i parkingom za automobile površine 78 kvadrata.
Autobusku stanicu u Tivtu po sistemu javno-privatnog partnerstva grade Opština Tivat i bjelopoljska kompanija „Mesopromet“, ali je iako je ugovor o tome potpisna još u septembru prošle godine, administracija tivatskog gradonačelnika Ivana Novosela (DPS) nespremno dočekala završetak tog kapitalnog objekta lokalne samobraćajne infrastrukjture na koji Tivat inače, čeka duže od 30 godina.
Gradonačelnik je zbog toga što Opština nije našla način da sama gazduje stanicom, na posljednjoj sjednici SO pretrpio žestoke kritike opozicije i dijela odbornika vladajućih DSP i SDP. Na kraju odbornici vladajuće koalicije ipak izglasali njegov predlog da Opština na godinu dana da u zakup novi objekat jer je kako je Novosel tada kazao, „upravljanje autobuskom stanicom za nas nedovoljno poznata problematika“.
Poznati crnogorski književnik Miraš Martinović prošlog mjeseca u Zagrebu je objavio knjigu „Povratak u Aleksandriju”.
Povratak u Aleksandriju, znači povratak u opšte pamćenje. To je grad memorije, grad biblioteke koja je izgorjela, a uprkos toj činjenici, knjige žive, ideje žive. Sve živi.
Ideje je nemoguće spaliti.
Ova knjiga je neka vrsta čitanja iz pepela. Čitanje imaginarnih knjiga iz imaginarne biblioteke. Biblioteke koja čuva ideje… Priče u njoj su i faktografske i arhetipske.
Osjetio sam potrebu da uz nju napišem ove riječi.
Povratak u Aleksandriju je vjerovatno najkompleksnija moja knjiga, nastajala tokom dvije decenije, zapravo pararleno sa ostalim knjigama. To je knjiga o mojim opsesivnim temama, ljudima i događajima, omiljenim piscima i flozofima, koji su se bunili protiv svog vremena, ustaljenog reda i kanona, propovijedajući novo, razbijajući ovještale sisteme, mišljenja i kanone.
To su, u ovoj knjizi probuđeni heretici, kako je ona nosila prvobitno ime.
I više i dublje od toga, to je knjiga o snovima i sudbinama, koje se negdje prepliću i spajaju. Knjiga o Aleksandriji, gradu u faktičkom smislu, ali i arhetipskoj Aleksandriji, čije konture su vječne, za razliku od one trošne i prolazne, koja je uistinu prošla. Aleksandrija je arhetipski grad, gdje se susreću duše onih koji su se potvrdili na zemlji jedinstvenim djelima, pa tako i stvorili zaslugu, za prebivanje u tom gradu.
Ovo je knjiga ideja, koje žive u gradu, u kome za svaku idu stoji posebno mjesto. Sa tog fona sam ih skidao i u ovu knjigu uvodio.Odisej, mitska ličnost, i Homer pjesnik…. Vergilije, Margerit Jursenar, Li Po, Heraklit, Dante, Ezra Paund, Huan Rulfo, Antonio Maćado, taj najveći pjesnik Španije, koji skončava u bijedi u kampu za izbjeglice…. I da sve junake ove knjige ne otkrijem. U priči o Homeru, Homer je hirurg u Trojanskom ratu, koji u posljednjem jurišu tog rata koji se ne prekida deset godina, nakon što je obavio toliko operacija, amputirao toliko nogu i ruku, i sam gubi vid. Da bi, kao veteran i isluženi vojnik, a ti su nakon svakog rata suvišni, krenuo drumovima Grčke, i za parče hljeba i sitan novac pričao priče o Trojanskom ratu…. Tako su nastale Ilijada i Odiseja, koje je on pri kraju svog zemaljskog puta, diktirao pisarima, plaćajući isprošenim novcem, pa su tako ostala dva najveća djela, iz kojih su ruđena sva djela kasnije evropske civilizacije.
SAN OMARA HAJAMA, priča je o sudbini velikog persijskog pjsnika, tvorca RUBAJIA, priča o sudbini te knjige, a LICE VREMENA, meni možda ponajdraža priča u knjizi (koju čini pedeset i jedna priča), posvećena je poslednjim zemaljskim danima umirućeg biskupa Avgustina, preobraćenika i retora, koji je čitav život tražio Boga.
Na kraju umire, nesiguran, u Hiponu, gradu kojeg opsijedaju varvari, ne spoznavši ni Boga ni vrijeme….
Tu su priče o Džojsu, Borhesu, Hamsunu, Paundu, Kavafiju, Bulgakovu….
Prije nego što će nastaviti da piše svoje čuveno djelo Hadrijanovi memoari, a nakon što je slučajno u hrpi papira pronašla nekolioko započetih stranica, kucanih na pisaćoj mašini… Margerit Jursenar usniće neobičan san, jednu meremrnu glavu u polju prepunom cvjetova, glava izranja iz zemlje, ide joj u susret, nešto govori. Nakon toga sna će punom snagom nastaviti da ispisuje Hadraijanove memoare. Ta glava koja je vidjela u snu, bila je Hadrijanova glava. San je bio podsitacaj da nastavi psanje toga djela. Bez sna možda ne bi bilo te knjige. Što navodi na zaključak da svemu velikom prethodi san.
U svim ovim pričama tražio sam snove i sudbine kao dublju pozadinu stvarnog života. One sile nedviljive koje nama upravljaju. Silazio sam u splet okolnosti, ali i nekih sudbinskih određujućih trenutaka. Otuda sam izvačlio, sa tim bojama obojene i znakovima označene, biografije koje su dobijale nove tonove.
Svemu starom i prošlom, može se dati novi ton, a taj ton je zapravo novi produžetak. Novo trajanje.
To su stari rukpisi, koje sam uvezivao u novo pismo, stare životopise u nove živote, stvarajući paralelne, u ovom slučaju, imaginarne biografije.
Petar Gudelj, klasik hrvtske književnosti, koji je za ovu knjigu napisao poseban tekst – recnziju, zapisao je, između otsalog, i ovo:
„Vijenac pjesama u prozi, povijesnih i pjesničkih eseja, sanjarija i maštarija. Putovanje perom rubom između mogućega i nemogućega, s dragocjenim iskliznućima u nemoguće“.
Petar mi je rekao, nakon što je knjiga objavljena, te nakon što ju je objavljenu pročitao: „Poslije ove knjige i oni koji su te do nje, možda mrzjeli, voljeće te“…. Vjerujem Petru, i ovoj knjizi.
Dimitrije Popović i Miraš Martinović
ERUDICIJA PRETVORENA U KREACIJU, Dimitrije Popović kaže:
Književni portret Miraša Martinovića dopunjuje se i obogaćuje njegovom novom knjigom “Povratak u Aleksandriju”. Pred nama je niz likova, istorijskih i mitskih, datih u kratkim literarnim formama. Autor nas uvodi u njihove sudbine i njihova djela naznačujući kontekst vremena u kojem su živjeli, odnosno stvarali.Zanimljivost sižea i preciznost izraza oslobađa simbolička značenja imanentna datom narativu.Bez obzira na različitost sižea pojedinih priča u knjizi “Povratak u Aleksandriju” je ostvaren kontinuitet po onoj dubinskoj metafizičkoj niti koja odražava ona temeljna pitanja ljudskoga bića izražena kroz njegovu egzistenciju – o Bogu,o životu,vjeri, sudbini,ljubavi, istini,žrtvovanju….smrti.
Svaka od ovih priča, ima svoju pouku i poruku. Forme su kratke, a ništa u njima nema suvišno. Godinama sam ih brusio, kako to more brusi pijesak…. taj pijesak, kojeg su brusili vjerkovi, pokupio sam i od njega sačinio knjigu. Borhesovski rečeno – pješčanu knjigu….
Knjige, nakon što ih objavim, ne volim čitati. Ove priče čitam, i nakon što sam ih objavio, svaki put su mi drugačije i svaki put imam za njih više ljubavi….
Tražio sam one atipične detalje u istoriji, ljudima i događajima, koji su naizgled bili nevžani u vremenu u kome su se događaji zbili, a ljudi ostvarili….a koji su se kasnije pokazali kao ključni i odlučujući.
Istorija je u stalnom pokretu i stalno se mreška, poput mora na vjetru…. Novi događaji pomjeraju stare. To je ono vječito nevidljivo zbivanje, koje ne miruje, za kojim sam tragao. Svaka dodata kocka nekom mozaiku, čini pomjeranja u samom rasporedu mozaičkih figura, kao i dodta riječ u tekstu. Sve se pomjera. Ništa ne miruje. Za tim nijansama sam tragao, zapravo, same su se same nametale.
Skinuta je sa rukopisa kojim je sve ispisano. Njeni slojevi su se sami ukazivali i povezivali.
Kotorska pijaca nekada i danas - Više od tradicije
1 od 22
Kotorska pijaca nekada - Photo Pomorski muzej
Kotorska pijaca nekada - Photo Pomorski muzej
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Koncert klape Contra u Perastu
Kotorska pijaca - Boka News
Koncert klape Contra u Perastu
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Boka Kotorska - foto Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Izložba slika i oblutaka Veselina Banjevića - Kotor
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorski pazar - Photo pomorski muzej
Kotorski pazar - Photo pomorski muzej
Kotor - Photo pomorski muzej
Kotorska pijaca nekada - Photo Pomorski muzej
Kotorska pijaca, nekada i danas – Više od tradicije, naziv je priče koju je portal Boka News objavio 8. novembra prošle godine u rubrici Đir kroz Boku.
Na vijest, da se preko stotinu građana okupilo danas na protestnom skupu zakupaca sa kotorske gradske pijace ispred zgade Opštine u Starom gradu, izaržavajući nezadovoljstvo zbog postupaka Veterinarske inspkecije koji idu u pravcu zatvaranja kotorske tržnice – Markata, jednog od najprepoznatljivijih obilježja tog grada i svojevrsne nematerijalne kulturne baštine, odlučili smo ponovo objaviti priču, podsjetiti kako je nastala, prepoznatljiva kotorska pijaca.
Prije priče jedna Mediteranska paralela…
Mercat de La Boqueria – Barselona
Mercat de La Boqueria jedna od najpopularnijih pijaca na svijetu nalazi se u Barseloni.
Na pijaci Mercat de La Boqueria možete sresti ne samo domaće lokalno stanovništvo već i turiste iz svih zemalja svijeta.
Prodaju se sve vrste riba, mesa, povrća i voća…
Po čemu se to naša Kotorska pijaca razlikuje ?
Po nalazu inspekcije, zabranjena je prodaja hrane životinjskog porijekla izvan kućica na pijaci koje posluju u sastavu Komunalnog preduzeća, “zato što se prodaja odvija bez minimalnih higijensko tehničkih zahtjeva jer prostor nije fizički odvojen od namirnica biljnog porijekla… Inspekcija je potpunu zabranu ublažila na način da je prodaju ribe, sira, jaja i meda na Markatu omogućila samo subotom koja je u Kotoru pazarni dan i to u vremenu od 7 do 11 sati.”
Kotorska pijaca, nekada i danasViše od tradicije
Pijačni ili pazarni dan u Kotoru je subotom i eto dovoljnog razloga da vam prenesemo priču o gradskoj pijaci ili merkatu kako je još zovu, o još jednoj tradiciji Kotora…
Pijačni pazar u Kotoru se bilježi još u prvoj polovini XV vijeka kada se održavao nedjeljom i to na pjaci ispred svetog Tripuna. Kako je to smetalo redovnim liturgijskim obredima, tadašnji kotorski biskup Marin Contareno je zabranio održavanje pijace nedjeljom i prebacio za subotu, što je ostalo i do današnjih dana, naravno mijenjajući mjesto u samom gradu. Otuda i nazivi pojedinih trgova kao Pjaca od Brašna, Pjaca od Mlijeka, Pjaca od Salate, a uz rijeku Škurdu sa sjeverne strane grada, van zidina, postojao je i Crnogorski pazar, ali znatno kasnije.
Tek nakon 1900-te pijačni pazar se seli van grada.
Naime, namjera Opštine da se još davne 1901. godine, od tadašnje vojne (Austrijske) uprave otkupi prostor između bastiona Korner i Valier i napravi tržnica, realizovana je negdje oko 1905. godine. I tako ovdje pijačni život traje već preko 100 godina.
Odlazak na pijacu je mini-ritual za druženje, koji i danas karakteriše sve pjace na Mediteranu, pa i našu Kotorsku, koja počinje da pulsira već u ranim jutarnjim satima kada pristižu proizvođači i prodavci iz Grblja, Bara, Ulcinja, i ostalih susjednih mjesta, nekada i iz Konavala, pune bankove sezonskim voćem i povrćem, ribari morskim plodovima i ribom.
Na pijaci osim kupovine uvjek nekoga sretnete, čujete poneku ćakulu uz neizbježni odlazak na kafu…
Naravno tu su i turisti koji uz obavezan smješak fotografišu, probaju, naročito suve smokve, maslinovo ulje…
A pjaca ovih dana prebogata jesenjim plodovima raznih boja, mirisa i ukusa, jesenjim cvijećem što čini ovo kotorsko mjesto živopisnim i zanimljivim…
U našoj foto-galeriji pogledajte kako je pijaca nekada izgledala a kako je danas…
Super jahata „Symphony“ duga 102 metra , uplovila je danas poslijepodne u tivatsku marinu Port Montenegro. Impresivna jahta veličine omanjeg kruzera, pripada Bernardu Arnaultu, francuskom industrijalcu i jednom od suvlasnika Porto Montenegra.
„Symphony“, jahta od čak od 3.000 bruto-tona, predata je 17.maja svom vlasniku u Holandiji gdje je taj brod izgrađen u brodogradilištu „Royal van Lent – Feadship“. Ovo brodogradilište takođe pripada Arnaultu koji ga je kupio 2008 za preko 300 miliona eura. Brod je prije dolaska u Tivat samo nakratko zastao u luci Valeta na Malti, a u Porto Montenegru će se na vezu na mulu 5, „Symphony“ zadržati do 12.juna. Prema nezvaničnim informacijama, Arnault nije trenutno na jahti, ali će se na nju najvjerovatnije ukrcati u Porto Montenegru i isploviti na prvo krstarenje sa svojom novom „igračkom“ vrijednom preko 150 miliona miliona eura.
„Symphony“, najveća jahta koja je do sada izgrađena u Holandiji, pored ostaloga, sadrži i bazen, džakuzi, saunu, bjuti-salon, otvoreno i zatvoreno kino,teretanu, helikoptersku platformu, lift, platformu za kupanje, veliku garažu za čitav niz manjih plovila, mini golf, biblioteku i pijano bar, a može ukrcati do 20 putnika o čijem komforu i sigurnosti brine 27 članova posade jahte.
Jahta SYMPHONY
Bernard Arnault važi za najbogatijeg Evropljanina i četvrtog najbogatijeg čovjeka svijeta, sa imetkom koji se procjenjuje na 41 milijardu dolara. Među kompanijama koje kontroliše su konglomerat „LVMH Moët Hennessy” koji uključuje prestiđnu modnu kuću “Louis Vuitton”, čuvenog proizvođača šampanjaca “Moët & Chandon”, te poznatog proizvođača konjaka “Hennessy “ , a u vlasništvu francuksog industrijalca je i čuveni proizvođač luksuznih roba, kompanija “Christian Dior”.
“Symphony” je prva od tzv. giga-jahti, privatnih brodova za uživanje dužih od 100 metara koja dolazi u Porto Montenegro, a da pripada nekom od bogatašu sa Zapada. Do sada su ovakve “brodusine” u Boku dovodili samo ruski oligarsi poput Romana Abramoviča koji je tu bio sa svojom 163-metarskom jahtom “Eclipse” i Viktora Rašnjikova koji posjeduje 140 metara dugu jahtu “Ocean Victory”.
Preko stotinu građana okupilo se danas na protestnom skupu zakupca sa kotorske gradske pijace ispred zgade Opštine u Starom gradu, izaržavajući nezadovoljstvo zbog postupaka Veterinarske inspkecije koji idu u pravcu zatvaranja kotorske tržice – Markata, jednog od najprepoznatljivijih obilježja tog grada i svojevrsne nematerijalne kulturne baštine.
Mnogi u tome vide namjeru nekoga u državnoj vlasti da Markat preda u ruke stranim investotorima- već viđenim novim vlasnicima i operaterima Luke Kotor koji su izrazili želju da ništa mimo onoga što oni prodaju kao proizvod i uslugu ne smije se naći u kontakt zoni oko 200 metara udaljenoj od rive na Luži.
Inspekcija je prije dvadesetak dana zabranila prodaju namirnica animalnog porijekla na kotorskoj tržnici gdje se one prodaju duže od dva vijeka, tvrdeći da način na koji se riba, sir, jaja i suhomesnate prerađevine nude kupcima, nije u skladu sa higijenskim i evropskim standardima. Kotorani su to doživjeli kao atak na Markat, ali i mediteranski način života koji se u Boki oduvijek koncentrisao i povezivao sa zbivanjima na gradskoj peškariji. Stoga su zakupci tezgi na pijaci – mahom domiclno stanovništvo – poljoprivrednici iz Grblja i iz zaleđa Boke, te bokeški ribari, ispred zgrade Opštine organizovali protestni skup, a na njega su u znak podrške došli brojni ugledni Kotorani i predstavnici više političkih partija.
„Ovo je protest upozotenja jer nas je zatekla vijest da jedan od simbola grada Kotora – gradska tržnica, neće više izgledati onako kako je izgledala vjekovima i da nećemo više na nju moći iznositi svoje proizvode pa će kupci biti uskraćeni za gavice s Mula, sir i pamidoru iz Grblja, salatu iz Škaljara.”- kazao je jedan od inicijatora skupa, ribar sa Mula i predsjednik MZ Muo Mišo Krivokapić.
Mirčeta Konatar, predstavnik zakupca tezgi, naglasio je da oni protestom brane egzistenciju oko 290 porodica koje žive od kotorske pijace, ali i mjesto koje vjekovima, osim za prodaju namirnica, “služi i kao mjesto susreta građana mediteranskih navika i života grada pod zaštitom UNESCO-a”.
Na pijaci
Podsjetivi da je Grbalj vjekovima hranio Boku Kotorsku što su uvažavale sve vlasti od austro-ugarske do one u SFRJ, predsjendsik MZ Grbalj Željko Ćetković kazao je da je kotorski Markat vjekovima mirisao od grbaljske verdure i voća, te da je dolazak na pijacu bio i svojevrsni kulturni ritual za stanovništvo Grblja.
“Ja stoga molim one čiji preci nijesu radili u fabrici Vučkovića, nijesu kupovali u Biskupovića, niti vezivali konje na Šuranj, da prespavaju prilikom donošenja odluke o kotorskoj pijaci, neka uvaže tradiciju da pijaca ostane ista i da se na njoj prodaju sve namirnice u sanitarno-tehničkim uslovima koji odgovaraju vremenu u kojem živimo. Neka dobro razmisle o odluci i da se zaustavi priča koja kruži o navodnom zatvaranju kotorske pijace.”- podvukao je Ćetković.
Ugledna kotorska arhitektica I jedan od onih koji su obnavljali Stari grad poslije zemljotresa 1979 po strogim principima UNESCO-a, Vlasta Mandić, podvukla je da Markat kao funkcionalno mjesto kultnog mediteranksog načina života tog grada ima ogromnu ulogu što su tada prepoznali i najveći strani stručnjaci.
“Markat nije samo mjesto prodaje i kupovine već mjesto sastanka i komunikacije građana i nezaobilazna ruta za turiste. Svi gradovi Mediterana su zadržali svoje tržnice uz poboljšanje sanitarno higijenskih i boljih funkcionalnih uslova. U Kotoru sve češće se provlači ideja o zatvaranju Markata uz stalne inspekcijske kontrole i postavljaju se uslovi koji više idu u prilog zatvaranja pijace, nego poboljšanja uslova prodaje. Kotor je postao grad kafića, restorana i suvenirnica pa ukoliko ih još treba, neka se grade na Vrmcu, San Đovaniju, a Markat neka ostane građanima.” – poručila je Mandićeva. Ona se zapitala kako navodno loši higijenski uslovi mogu biti razlog zatvaranja tržnice “ jer niko ne zatvara bolnice, hotele, obdaništa u kojima se u 21.vijeku od nehigijene umire”.
Gradonačelnik Kotora dr Aleksandar Stjepćević obratio se okupljenima I rekao da se ništa ne može i ne treba riješavati na ulici, pristajući da primi na razgovor delegaciju zakupaca tezgi sa pijace i da lokalna uprava učini sve da Markat ostane kultno mjesto života Kotorana.
Gradonačelnik sa učesnicima protesta
“Niko ne zatvara pijacu, niko ne želi da proda Markat ili da ga ukine. Inspekcija je dala uslove kakve je dala I mislim da ćemo zajednički uspjeti da to riješimo jer nam je to svima u interesu.”- podvukao je gradonačelnik.
Direktor JKP Kotor koje gazduje pijacom Zoran Mrdak prisutne je upoznao sa hronologijom događanja u vezi saMarkatom koja počinje još u februaru a kulminirala je odlukom Veterinarske inspekcije 19.maja da zabrani prodaju hrane životinjskog porijekla izvan kućica na pijaci koje posluju u sastavu Komunalnog preduzeća, “zato što se prodaja odvija bez minimalnih higijensko tehničkih zahtjeva jer prostor nije fizički odvojen od namirnica biljnog porijekla i zbog blizine saobraćajnice i izduvnih gasova.”
Prodaja ribe samo subotom do 1.oktobra?
Mrdak je kazao da je JKP učinilo gotovo sve što je Veterinarska inspekcija naložila u februaru, ali da zbog komplikovane administrativne procedure još nije odrađeno sve što je traženo u vezi štandova za ribu. Nakon žalbe JKP, inspekcija je potpunu zabranu ublažila na način da je prodaju ribe, sira, jaja i meda na Markatu omogućila samo subotom koja je u Kotoru pazarni dan I to u vremenu od 7 do 11 sati. Ova dozvola koju su okupljeni popratili glasnim negodovanjem, važi samo do 1.oktobra. Mrdak je rekao da ako JKP ne ispoštuje riješenje Veterinarske inspkecije, prijete mu izuzetno visoke novčane kazne.
Najbrža jedrilica na “Porto Montenegro regati”, koja je proteklog vikenda jedrena u akvatorijumu tivatskog zaliva je “Angelo Rosso” u klasi V. Brod i posada skipera Miloša Radonjića, bili su najbrži u konkurenciji ukupno 19 jedrilica što su nastupile na regati.
Takmičenje je bilo otvoreno za sve sertifikovane brodove sa ORC premjerom i za klasu krstaša.
Nabrži u klasi II bio je skiper Dejan Ilić sa svojom posadom i jedrilicom “Agape” iz JK “Jugole Grakalić” Herceg Novi, a iz istog jedriličarskog kluba njegov kolega Siniša Samac je sa svojom posadom osvojio prvo mjesto u klasi III na brodu “Kraken”. Najbrži u klasi VI bio je Peđa Joković, iz JK “Mornar” Mornarice Vojske Crne Gore sa jedrilicom “Bojana”, a pobjednik u klasi Blu26 je Peđa Pavićević iz kotorskog JK “Lahor”, sa jedrilicom Jugo.
Porto Montenegro regata
“Ovo je bila najposjećenija regata u prethodne dvije godine u organizaciji Porto Montenegro Jahting kluba, i zadovoljna sam što nam se pridružila posada 2 broda iz YC “Lamar” iz Beograda, koji su zbog naše regate odlučili da ostanu jedan dan duže u Tivtu. Sutradan ih je čekao put za Italiju i učestvovanje na prestiznoj regati Brindisi-Krf.”- kazala je juče tim povodom koordinatorka Jahting kluba Porto Montenegro Marinela Ševaljević.
