Nedavno je obilježena stota godišnjica potapanja kontratorpiljerke “Dague” u Prvom svjetskom ratu, a u sjeni tog događaja ostao je još jedan iz iste godine – potapanje kraljeve jahte “Rumija” u barskom akvatoriju.
“Rumija” je bila ponos i najljepši brod crnogorske flotile, jahta na paru, na vijak, sa dva jarbola, duga 47,78 metara, a široka 6,10 metara. Kupio ju je sultan Abdul Hamit u Engleskoj i darovao kralju Nikoli. Pod imenom “Zaza”, jahta je sa turskom posadom stigla pod Pristan za Novu 1905. godinu.
Jahta “Rumija” je u Balkanskom ratu sarađivala sa kopnenom vojskom u Medovi i prevozila potrebni ratni materijal i srpsku vojsku sa grčkih brodova na obalu. U Prvom svjetskom ratu njome su prevoženi vojska, hrana, municija i ratni materijal iz Bara za Medovu, a nakon opsade Pristana prevoz je vršen iz Medove i Drača.
U noći između 1. i 2. marta 1915. austro-ugarski razarači “Čikoš”, “Strajter” i “Ulan” i torpiljerke Tb 57, Tb 66 i Tb 67 ušli su u barsku luku oko 2:30. Torpiljerke su prekinule konopac kojim je jahta bila vezana za lukobran. Željeli su da je odvedu za Boku, ali su zbog jakih talasa odustali od te namjere. Jedna od torpiljerki je sa oko 200 metara ispalila torpedo, od čega je “Rumija” prepolovljena i potonula na ulazu u barski zaliv u 2:45.
Olupina jahte “Rumija” danas se nalazi orijentisana u pravcu Istok – Zapad, 80 metara od glavnog lukobrana, na dubini od samo 18 metara.
Danas od “Rumije” gotovo nema ništa, samo metalno korito, tri metra visine, uz lanac od sidra, elisu i brodski motor. Pet metara od pramca, i na dva mjesta na sredini, čak je i metalno korito presječeno odozgo nadolje. Potpalublje i mašinsko odjeljenje toliko su uništeni da se teško može utvrditi šta je gdje. Jedini vrijedan eksponat brodsko je zvono sa natpisom “Rumia”, izvađeno prilikom sondaže prije početka radova na proširenju luke, i ono se nalazilo u privatnoj kolekciji pokojnog inženjera Miodraga Mikovića, čuvenog Mike Munje.
Proteklog vikenda u planinarskom domu „Za Vratlom“ i okolnim terenima održan je početni kurs zimskog planinarenja. Kurs je pohađalo šesnaest planinara. Organizator obuke je Planinarski klub „Subra“, ali učesnici su bili, osim iz ovog, članovi planinarskih klubova „Komovi“ iz Podgorice i „Vjeverica“ iz Kotora. Početni kurs zimskog planinarenja prvi je korak pri obrazovanju u ovom sportu i uslov za eventualnu dalju specijalističku obuku, mada formalno, na nivou Planinarskog saveza Crne Gore još nije dobio status obaveznosti, kako je to, recimo, već davno riješeno u Hrvatskoj.
Vremenski uslovi su bili relativno povoljni za održavanje tečaja, sa minimalnom potrebnom količina snijega, relativno visokim dnevnim temparaturama i obiljem sunca.
Obuka je trajala 3 dana, pri čemu su se smjenjivala teoretska predavanja sa praktičnim radom, koji po pravilu i privuče najveću pažnje kursista. Između ostalog, uvježbavano je bezbjedno kretanje u sniježnim uslovima i izrada prinudnog bivaka, u ovom slučaju igloa.
Neovisno od kursa, desilo se da je dom istovremeno ugostio grupu planinara iz Ploča i Makarske, te je druženje u planini dobilo i prekogranični karakter, a gosti su se predstavili sa specijalitetom svoga kraja: neretvanskim brodetom koji se tako našao na zajedničkom meniu.
Već idućeg vikenda planinarski dom „Za Vratlom“ ponovo će biti posjećen budući da će se u noći subotu na nedelju održati, u organizaciji Planinarskog kluba „Subra“, tradicionalni noćni uspon „Noć punog mjeseca“.
Kotorske karnevalske svečanosti završene su velikom karnevalskom povorkom, nakon čega je uslijedilo suđenje i spaljivanje glavnog „krivca“ za sve probleme u protekloj godini, suđeno je i presuđeno Štrigoni Vještičić.
Nakon spaljivanja karnevala na glavnom gradskom trgu proglašene su najbolje maske.
Fešta se nastavila koncertom hrvatske pjevačice Jelene Rozge.
Iz štampe je izašao i humoristično-satirični list “Karampana”, koji se može kupiti na kamenom kiosku.
Kotorske karnevalske svečanosti danas su završene velikom karnevalskom povorkom, nakon čega je uslijedilo suđenje i spaljivanje glavnog „krivca“ za sve probleme u protekloj godini, suđeno je i presuđeno Štrigoni Vještičić.
Više hiljada posjetilaca bilo je u prilici ispratiti maštovitu karnevalsku povorku, u kojoj je učestvovalo oko tridesetak karnevalskih grupa. U povorci su bile brojne mažoretke, gradska muzika Kotora i Đenovića, mališani iz kotorskih vrtića, resurnog centra, Karampana, Meštri i Furešti i mnogi drugi.
Posebnu pažnju izazvala je grupna maska „Godine koje su izjeli škakavci“, koja je izvela prigodni perfomans, kao i maska sa likom aktuelnog gradonačelnika Kotora, dr. Stjepčevića, pod nazivom „Kome je lijeka tome je i vijeka“, grupe Meštri i furešti, koju je pratila numera E moj Saša…
Na suđenju optužnica za Štrigonu Vještičić.
“Puče kotorski, nekada davno sve je mirno bilo, a u zadnje nas je vrijeme čudo zadesilo. Umjesto Alkime vlast je prigrabila – Štrigona Vještičić po imenu znana, što je arivala iz neznanih strana i pomračila nam zlatno svijetlo dana. Umjesto toga tama je nastala, najgora morija nas je spopala, od silnih nevolja puca nam glava, jad na nesreću se stalno nakrcava. Strah nam je veliki zaledio žile, nema pomoći od nečasne sile. Sve što je u našem gradu valjalo, već je odavno uzbrdo pasalo. Pošla je u ariju naša industrija, nestala je moćna Jugooceanija, dva otela Fjorda oba su pokojna, kao da ih je stukla neka sila vojna. Od Autoboke ostade samo ledina, a Škaljare krasi vječna ruševina, od davno počivše Fabrike sapuna, a u konto ovog tužnog obračuna, tu je malo niže i Secondo Porto, jošte jedno zdanje što je davno morto. A i ono malo što nam je ostalo, ovima odozgo za oko je zapalo. Ništa nam nije mogao ni onaj Barbarosa, a ovi nam poniješe sve spred nosa” – poručio je tužilac mr Antonije Strvožder zvani Kojot.
Advokat u ime odbrane Štrigone Vještičić je kazao: “Kažete – izgubiste mnoge institucije u ovoj eri naprasne privatizacije i sve jače i jače centralizacije. A pogledajte malo oko sebe, bili živi – da niste vi sami svemu tome krivi ?! Htjeli ste da živite od stare slave, kao noj u pijesak zavukli ste glave. Birali ste svoje poslanike i deputate koji uživaju debele dnevnice i plate, a oni su svaki put pokorno digli ruku kad su odnosili neku vašu muku. I zato sada mučite i ništa ne zborite, ne čujte se živi i ne romorite. I ne pričajte više o vašoj šteti – jer možete još i gore pretrpjet” – kazo je advokat odbrane.”
Kotorski kapo karnevala, Luka Knezović nakon presude Štrigoni Vještičić izvršio je egzekuciju…
Nakon spaljivanja karnevala na glavnom gradskom trgu proglašene su najbolje maske. Prvo mjesto pripalo je „Kotorskim kišama“ koju je kreirala karnevalska grupa „Za dišpet“, druga nagrada grupi “Feral” za masku “Džindžer”, treća nagrada uručena je karnevalaskoj grupi “Karampana” za masku “Duhovi”.
Fešta se nastavila koncertom pjevačice Jelene Rozge.
Iz štampe je izašao i humoristično-satirični list “Karampana”, koji se može kupiti na kamenom kiosku.
Organizatori karnevala su JU Kulturni centar “Nikola Đurković”, suorganizator Turistička organizacija Kotor, a pokrovitelj Opština Kotor.
Donosimo vam fotogaleriju sa 130 fotografija na našoj facebook stranici.
Tko je čitao Marka Uvodića i Miljenka Smoju, vrlo dobro zna kako je Varoš, jedno od četiri splitska povijesna predgrađa, desetljećima, zapravo stoljećima, bio premrežen netrpeljivošću, pa i pravom mržnjom koju su tamošnji stanovnici prilježno njegovali.
Oštru, nepomirljivu podjelu među njima nisu iscrtale ni konfesije ni ideologije. A kako i bi kada su svi Varošani vjerovali u istoga boga, krstili se i vjenčavali u istoj crkvi, skončavali u istoj kosturnici bratovštine. Nakon što su početkom dvadesetoga stoljeća u tu siromašnu četvrt provalile prevratničke lijeve ideje, malo tko je ostao ravnodušan prema sirenskom zovu utopija. Jedni su klicali Luigiju Lucheniju, talijanskom anarhistu koji je ruzinavom rašpom presudio carici Sissi, drugi su pak veličali Vladimira Iljiča Lenjina koji je boljševičkom revolucijom promijenio sliku svijeta, a svi zajedno zdušno su petavali roge gubi buržujskoj. Nikakvo čudo što se o Varošu tada počelo govoriti i pisati kao o maloj Moskvi.
Sukob civilizacija
No, iza toga prividnog svjetonazorskog monolita ključala su neprijateljstva. Oni koji su živjeli od zemljoradnje, prema svojim susjedima ribarima nisu, naime, gajili nimalo nježne osjećaje. Ovi su im pak uzvraćali jednakom mjerom nesnošljivosti. Premda su i jedni i drugi bili ista sirotinja na dnu hranidbenog lanca, između njih rastvorio se jaz koji se ničim nije dao premostiti. Zluradost je cvala do te mjere da su težaci od Svevišnjega zazivali fortunale koji će potopiti gajete njihovih susjeda. Ribarska je pak zajednica oduševljeno veličala pošasti poput peronospore i drugih teških dižgracji koje bi mogle presuditi zemljoradnicima.
Taj skoro pa huntingtonovski sukob civilizacija danas je, naravno, daleka uspomena – u Varošu više nitko ne živi od polja i mora. Umjesto osloncem na mreže ili maškline, danas se ljudi izdržavaju uz pomoć bešteka i kušina: tko se ne bavi restoranskim poslom, iznajmljuje apartmane. No, da je uskrsnuti kojega varoškog težaka iz davnih dana ponosa i strave, sirotan bi vjerojatno pomislio kako se našao u raju. Jer, ni u svojim najslađim maštarijama nije se mogao nadati raspletu koji će pogoditi cijeli ribarski ceh.
Brod u rezalište
Podsjećam, u suradnji s Europskom unijom naše su vlasti odlučile izdašnim poticajima razveseliti koćare. Visoki iznosi neće im biti doznačeni ako povećaju produktivnost, upravo suprotno, masnom honoraru mogu se nadati tek ako odustanu od posla. Sve što trebaju učiniti jest svoj brod poslati u rezalište i okrenuti leđa zanatu koji su godinama, neki i desetljećima, brusili. Za EU kolač vrijedan ukupno 4,7 milijuna eura vlada, navodno, veliko zanimanje. Ništa neobično znamo li da cijeli ceh već dulje vrijeme diše na fiskalne škrge.
Interes ribara za profesionalni suicid strašno je razveselio odgovorne, jer će se rezanjem – u doslovnom smislu – flote preporoditi naš riblji fond. Meni je pak teško aplaudirati vlastima kojima je dobrobit lokardi i palamida preči od interesa vlastitih građana. To prije što nitko od navjestitelja preporoda našeg podmorja nije ni slova kazao o sudbini ljudi koji će u dogledno vrijeme – čim se njihova plutajuća poduzeća upute na posljednje putovanje u rezalište – ostati bez posla. Kad pospreme osti u soške, od čega će živjeti naši “razvojačeni” ribari i njihove obitelji?
Konačno rješenje
“Pokloni gladnome ribu, nahranio si ga za jedan dan; nauči ga loviti ribu, nahranio si ga za čitav život”, poručuje stara kineska poslovica. Drevna mudrost pretpostavlja, valjda, i obrat: oduzmeš li nekome vještinu, osudio si ga na glad.
Zanimljivo, ova osuda u našoj javnosti prolazi manje-više bez odjeka. Sjećate li se gužve oko ZERP-a, naime, Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa koji je proglašen 2004. godine, da bi se 2008., pod EU pritiscima, pretvorio u mrtvo slovo na papiru? Svima su tada bila puna usta skrbi za sudbinu naših ribara. Osobito srčani zagovornici prirodnih i povijesnih prava našega primorskog čovjeka nisu se ustručavali čak ni zveckanja oružjem kontra Slovenaca i Talijana.
Desetljeće kasnije kao da nikoga više nije briga za budućnost ljudi koji od mora žive.
Ribarsko pitanje na pragu je konačnog rješenja. Jer, kad se dovrši zamašni projekt poticanja koćara da se prekvalificiraju u druga zanimanja – ma što god žele, samo da nema nikakve veze s morem – pa svi na posljetku dobiju ispisnicu iz ceha koji je stoljećima hranio Dalmaciju, moći ćemo sa zadovoljstvom zaključiti kako je problem nestao. Zajedno s posljednjim ribarom.
Dan muzeja grada Perasta i dan rođenja Tripa Kokolja sinoć je obilježen prigodnom svečanošću, promocijom “Vodiča Muzeja grada Perasta” i projekcijom filma iz 1952 godine o Tripu Kokolji.
Muzej grada Perasta kao nosilac kulturne baštine Perasta i Boke Kotorske veoma je važna institucija koja baštini kulturni, istorijski i umjetnički kontekst našeg okruženja sa posebnim zadatkom čuvanja i unaprjeđenja naše baštine i tradicije.
„Na današnji dan 28. februara 1937.godine na sjednici Opštinskog vijeća je jednoglasno donjeta Odluka o usvajanju statuta Muzeja grada Perasta. Muzejska zbirka tokom druge polovine 19. i početkom 20. vijeka sastavljena je i sakupljena donacijom građana Perasta i nasljednika čuvenih peraških porodica i istaknutih Peraštana. Na taj način osnovan je Muzej grada Perasta. Prva lokacija bilo je zdanje peraške Opštine na trgu ispred crkve Sv. Nikole. Tokom 1970. godine Muzeju je pripojen Memorijalni muzej porodice Visković. Muzej grada Perasta uz Lapidarijum i Galeriju solidarnosti postaje sastavni dio OJU Muzeji Kotor 1992.godine. Nakon sanacije palate Bujovića 1998.godine, naš Muzej je tu i smješten” – kazala je dokumentaristkinja muzeja Mirjana Vukasović.
Direktor muzeja Andro Radulović predstavljajući prvo izdanje “Vodiča kroz Muzej grada Perasta” kazao je da planiraju i drugo dopunjeno izdanje, do ljeta i izdanje na engleskom, italijanskom i ruskom jeziku.
„Ovaj vodič je rezultat timskog rada. Želio bih najaviti da planiramo u ovoj godini uraditi katalog etnografske zbirke, katalog Galerije solidarnosti i katalog Memorijalnog muzeja porodice Visković”- rekao je direkot OJU “Muzeji Kotor” Andro Radulović.
“Vodič kroz Muzej grada Perasta” predstavile su njegove autorke kustoskinja Pomorske zbirke Danijela Đukić, Istorijsko-umjetničke Aleksandra Simeuović i etnografske – etnološkinja Dragana Lalošević, arhivistkinja Ana Popović i bibliotekarka Biserka Milić.
Prikazan je film o slikarskom stvaralaštvu Tripa Kokolja (1661.- 1713.), za koji secenario i režiju potpisuje Velimir Stojanović u produkciji Lovćen filma iz 1952.godine.
Svečanosti su prisustvovali generalni konzul Srbije u Crnoj Gori slobodan Bajić, gradonačelnik Kotora Aleksandar Stjepčević, predsjednik SO Kotor Nikola Bukilica, peraški župnik don Srećko Majić.
U muzičkom dijelu programa nastupilli su učenici ŠOSMO iz Kotora „Vida Matjan“.
Sa pressa prodaja Porta Montenegra - foto Boka News
Dr Snežana Matijević predsjednica opštine Tivat - foto Boka News
16. Festival klapa Perast
Karneval 2015. - Herceg Novi
Praznik mimoze - foto Boka News
Karneval 2015. - Herceg Novi
Izložba fotogeafija " Luka Kotor nekad i danas"
16. Festival klapa Perast
Festival klapa Perast 2017.
Zoran Barbić
Sa sjednice SO Tivat
Sa pressa prodaja Porta Montenegra - foto Boka News
Izložba fotogeafija " Luka Kotor nekad i danas"
Karneval 2015. - Herceg Novi
Sa pressa prodaja Porta Montenegra - foto Boka News
Karneval 2015. - Herceg Novi
Festival klapa Perast 2017.
Sa pressa prodaja Porta Montenegra - foto Boka News
Karneval 2015. - Herceg Novi
Nješkula foto Boka News
Noć muzeja Tivat 2016.
Karneval 2015. - Herceg Novi
Dan Bokeljske mornarice
Karnevalu Vlastoljubu Dangubiću danas je suđeno i presuđeno u Herceg – Novom, za sve nedaće i probleme koje je stvorio u prošloj godini.
Ali, stvorio je i danas velike probleme organizatorima, Vlastoljub se raspao prije vremena, nezgodno je pao u toku transporta iz Podgorice za Herceg – Novi.
Vjerovatno se pitate odkud on u Podgorici ?
Kako doznaje Boka News zbog pedeset eura. Naime, na tenderu za izradu karnevalske lutke pojavila se neka podgorička firma koja je bila najjeftinija. Ljudi iz grada koji ga prave godinama bili su skuplji. Još jednom potvrda da najjeftinija ponuda nije i najbolja.
Karneval u fazi raspadanja doveden je kamionom do plaže Bijela vila gdje je spaljen. Sudili su mu glumci Hercegnovskog pozorišta po scenariju Željka Černousa, ali cijela svečanost je bila u sjenci jadnog izgleda Vlastoljuba Dangubića, tako da su svi zajedno jedva čekali da se čin spaljivanja što prije obavi.
Nekoliko hiljada posjetilaca, domaćini kažu nikada više, ipak je uživalo uz zvuke Gradske muzike Hreceg – Novi, Mjesne muzike Đenovići, trombonjere, mažoretke, klapu Stari kapetan. Posjetiocima je dijeljena mimoza, rakija, vino, smokve, priganice. Lijepo vrijeme, doprinjelo je da bašte kafića budu pune kao i šetalište.
Tradicionalni zimski kotorski karneval biće završen u nedjelju 1. marta spalivanjem karnevala. Karnevalska povorka kretaće se glavnom gradskom saobraćajnicom tako da će saobraćaj biti zatvoren na potezu od otvorenog bazena do kružnog toka od 13.30 do 15.30 sati.
Formiranje karnevalske povorke biće na Tabačini od zgrade vrtića do nekadašnje zgarde „Jugopetrola”, tako da će i ova ulica biti zatvorena od 12 do 14.30 sati.
Suđenje i spaljivanje karnevala će se održati na Maceu, te se mole se građani da uklone svoja vozila sa tamošnjeg parkinga od sjutra do nedjelje u 17 sati kako bi se izbjegla mogućnost njihovog oštećenja.
Nakon spaljivanja karnevala na glavnom gradskom trgu biće održan koncert pjevačice Jelene Rozge, a početak je u 16 sati.
Iz štampe je izašao humoristički list “Karampana” u kojem možete pročitati što se sve dešavalo u prošloj godini.
Organizatori karnevalskih svečanosti su Kulturni centar „Nikola Đurković” i Turistička organizacija, a pokrovitelj Opština Kotor.
Na 38. Međunarodnom sajmu turizma „UTAZAS“, koji se održava u Budimpešti od 26.februara do 1. marta, svoju turističku ponudu predstavile su lokalne turističke organizacije Tivta, Kotora, Budve, Bara, Ulcinja, kao i turistička privreda Crne Gore.
Prvog dana sajma održani su brojni poslovni sastanci sa predstavnicima turističkih agencija i tour-operatora, a posjetiocima je ponuđen raznovrsni propagadni material.
Sajam u Budimpešti je izuzetno posjećen, pa je turistička ponuda plasirana direktnim korisnicima.
Na 38. Međunarodnom sajmu turizma u Budimpešti učestvuje 377 izlagača iz 40 zemalja.
Polaganje vijenaca na spomenik strijeljanim mornarima
Polaganje kamena temeljca na PPOV
Dan Bokeljske mornarice
Polaganje kamena temeljca na PPOV
Olga Brajnović
Dan Bokeljske mornarice
Prof. Lazar Seferović
Veliki slikari u Boki Kotorskoj
Gastro fešta Đir o’ bumbara
Simboličnim polaganjem kamena temeljca, ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović i gradonačelnici Tivta i Kotora Ivan Novosel i dr Aleksandar Stjepčević, obilježili su danas početak izgradnje zajedničkog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) za potrebe ze dvije opštine.
PPOV vrijedno 10,25 miliona eura gradi se na lokaciji Klačina u Krtolima kod Tivta, a kapaciteta je 75 hiljada ekvivalent-stanovnika. Izgradnja koju obavlja njemačka firma WTE iz Esena, finasira se kreditom njemačke KfW banke koga će u omjeru 52:48 posto vraćati opštine Tivat, odnosno Kotor.
Početkom gradnje PPOV u Tivtu označava i start IV-te faze projekta unapređenja vodosnabdijevanja i odvođenja otpadnih na Crnogorskom primorju koji se inače, realizuje već skoro 10 godina.
„Kada bude okončan, cijeli taj projekat koji vrijedi oko 150 miliona eura, uključivaće ukupno oko 270 kilometara novih vodovodnih i kanalizacionih cijevi, tri velika postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i 35 pumpnih stanica.“- kazao je Gvozdenović.[quote_box_right]Generalni direktor firme WTE iz Esena Franc Mitermajer obećao je da će novo postrojenje u Klačini biti završeno u ugovorenom roku, do početka ljeta 2016 godine[/quote_box_right]
Ambasadorka Njemačke u Crnoj Gori Gudrun Elizabet Štajnaker podvukla je značaj finansijske i tehnološke podrške koju su Vlada te države i razvojna banka KfW pružili Crnoj Gori na planu unapređenja vodosnavdijevanja i odvođenja otpadnih voda na Crnogorskom primorju. Na taj način, prema riječima Štajnaker, dat je veliki doprinos Njemačke napretku crnogorskog turizma i razvoju naše ekonomije.
Gradonačelnici Tivta Ivan Novosel i Kotora Aleksandar Stjepćević sumirali su do sada urađeno u te dvije opštine, ističu da će stavljanje u pogon novog PPOV, biti kruna svega što je napravljeno na održavanju čistim mora unutar zaliva Boke Kotorske. Generalni direktor firme WTE iz Esena Franc Mitermajer obećao je da će novo postrojenje u Klačini biti završeno u ugovorenom roku, do početka ljeta 2016 godine.
Na pitanje novinara kako je Agencija za zaštitu životne sredine mogla „aminovati“ gradnju PPOV na mjestu gdje je raslo stotinjak starih maslina, ministar Gvozdenović je odgovorio da je siguran „da je Agencija zauzela stavove takve koji stvaraju mogućnost za unapređenje ekologije“. On je kazao da je sanacija devastiranog podmorskog kanalizacionog ispusta sistema Kotor-Tivat-Trašte u tom zalivu, kao i izlivne građevine na Oblatnom, u nadležnosti lokalnih samouprava, a ne države.
