Centar za kulturu Tivat objavio je bogat program kulturnih dešavanja za februar.
U saradnji sa Crnogorskom kinotekom 10. februara biće prikazan dokumentarni film „Crna Gora i Veliki rat”, a 18. februara i film „Dječai iz ulice Marksa i Engelsa”.
U galeriji „Buća – Lukovič” biće otvorene i dvije izložbe, prva 5. februara izložba fotografija „Hvatači munja” i 24. februara izložba iz fundusa tivatskog Centra za kulturu.
U Tivtu će se 6. februara održati promocija romana Isidore Bjelice „Spas i Spas 2″ , u saradnji sa Maticom Boke književno veče pod nazivom „Pekićevi dani” 9. februara i promocija romana Nikole Malovića „Jedro nade” 13. februara.
Planirana su dva koncerta u galeriji „Buća” – 16. februara Trio flauta, Tamara Knežević, Angela Mijušković i Andrea Petković i 26. februara koncert Milice Lalošević.
Sa pozorišnim predstavama gostovati će Gradsko pozorište iz Podgorice sa predstavom „Kinez” 12. februara, Hercegnovsko pozorište sa „Hiperlikom strašnim razbojnikom” 17. Februara, Crnogorsko narodno pozorište sa „Urnebesnom tragedijom” 19. februara i Zvezdara teatar iz Beograda sa predstavom „Veliki talas” 27. februara.
Pozorišni ansambl tivatskog Centra gostovaće u Novom Sadu 15. februara sa „Providencom”.
Na poluotoku okruga Irishtown, u Dublinu, na kraju granitnog lukobrana, dugačkog oko 2 kilometra, koji grad i luku brani od velikih valova Irskog mora, iza nogometnog stadiona Irishtown, izgrađenog 1950. godine za klub Shelbourne te visokih dimnjaka elektrane, smjestio se Poolbeg.
Poolbeg je, meni osobno, jedan od ljepših svjetionika. Za njega mi je oko zapelo još iz daljine, kada sam ga ugledao preko puta s piješčanog otoka po nazivu Bull Island, a kada sam napokon stigao i na sam lukobran, zaljubio sam se u njega.
To je golem svjetionik i izaziva strahopoštovanje, naročito kada se nađete ispod njega. Izgrađen je 1768. godine, no s godinama su ga osuvremenjivali. Nedovoljna i slaba lojanica na vrhu, koja je u početku na more bacala glavno svjetlo, zamijenjena je već 1786. godine s posudom napunjenom uljem na kojem je plivao stijenj. Skromno, ali eto, bolje očito nisu znali.
Svetionik
1820. godine su ga povisili, osuvremenili te pofarbali u crveno. Crvena boja u pomorskom svijetu označava lijevu stranu. Svjetionik krase prozori sa svih strana, ima ih dvanaest i pružaju poglede u nedogled. S jedne strane vide se grad i okolna brda, a s druge, one morske strane, vide se svjetionik Bailey, otok Bull Island te u daljini, otok Isle of Man i Wales. Kada je vrijeme lijepo, kažu oni tamo, sve je kao na dlanu, no ja sam nažalost imao slinavo vrijeme, a nisam imao ni kanoćal kako bih barem malo nešto vidio. Uz lukobran, koji je u 18. stoljeću bio najduži takav na svijetu, danas može svatko šetati. Svjetionik je oduvijek bio glavni čuvar grada i često je spašavao unesrećene, a takvih je kroz povijest bilo mnogo. I danas, za vrijeme velikih oluja, brodski kapetani snalažljivo zaobilaze svjetionik svojim iskusnim manevrima kako bi ušli u mirno i muljevito more grada Dublina. Tome svjedoče mnoge fotografije na koje sam naišao sasvim slučajno.
Pokraj svjetionika nalazi se stara ruzinava ručna dizalica kojom se služi prilikom opskrbe svjetionika, tj. za prebacivanje tereta iz opskrbnih brodova na lukobran. Siguran sam kako je i ona vrlo čest motiv ljubitelja fotografije.
Prije odlaska svakako moram posjetiti stari vaterpolo klub Half Moon, na sredini lukobrana, koji korijene vuče iz daleke 1898. godine. U početku sam ga nepravedno zaobišao, a zacijelo krije zanimljive priče starih plivača i vaterpolista koji su, bez straha od dubine, udaljenosti od obale i raznih morskih beštija, ovdje trenirali i uživali.
Veliko nevrijeme koja je prije dva dana pogodilo crnogorsku obalu, prouzrokovala je samo manju štetu na konstrukciji lukobrana marine čija je izgradnja trenutno u toku u Luštica Bay-u, na otvorenom dijelu jadranske obale u zalivu Trašte na poluostrvu Luštica, ali ni na koji način nije ugrozila radove.
„Visoki talasi povezani sa olujom doveli su do pomjeranja manjeg kamenja, šljunka i stijena, prvenstveno sa manjeg, drugog lukobrana, koji je još uvijek u početnoj fazi izgradnje. To nije neuobičajena pojava tokom procesa izgradnje, pogotovo na otvorenom moru tokom sezone praćene olujnim vremenom. U stvari, ovakvi događaji daju nam mogućnost da pratimo ponašanje i cjelovitost konstrukcije lukobrana tokom procesa izgradnje.“- kazao je jue tim povodom Omar Farid, direktor projekata i razvoja kompnaiji Luštica Development.
Valovi visoko izmešu 7 i 8 metara nošeni olujnim jugom i šilokom koji su dostizali brzinu i preko 110 kilometara na sat, bili su do sada najteži ispit pred kojim su se našli primarni i sekundarni lukobran nove marine na Luštici. Obalna infrastruktura koju su konstruisali egipatski inženjeri pokazala se vrlo otpornom, pa osim manje štete na sekundarnom lukobranu, ogromna destruktivna snaga mora nije pričinila veće probleme na gradilištu marine.
Odolio ogromnim valovima – primarni lukobran nove marine
Inače, u marini Luštica Bay trenutno je toku proces završetka osnovnog i sekundarnih slojeva drugog lukobrana, nakon čega će uslijediti postavljanje konačnog armiranog sloja, koji služi da zaštiti konstrukciju od snage talasa.
„Očekujemo da ovo bude završeno tokom narednih mjeseci, ali do tada ne očekujemo nikakav uticaj oluja kao što je bila ova od petka. Generalno, veoma smo zadovoljni ponašanjem konstrukcije glavnog lukobrana, čija izgradnja je još uvijek u toku, ali koji je pokazao da može izdržati veoma jake talase tokom cijelog dana.“- istakao je Farid.
Manja ostecenja samo na sekundarnom lukobranu
Do početka ove godine, građevinski tim završio je glavne elemente konstrukcije glavnog lukobrana. Više od 390.000 tona stjenovitog materijala je do sada iskopano, transportovano i deponovano na gardilištu lukobrana. Rad na izgradnji drugog lukobrana je u toku, i do sada je napravljeno više od 165 metara, od ukupne dužine od 210 metara.
Po završetku gradnje, marina Luštica Bay će ponuditi 176 vezova, za kratkoročni i dugoročni privez jahti do 35 metara dužine. Prva novoizgradjena marina u Crnoj Gori u posljednjih više od 10 godina biće završena i stavljena u upotrebu 2017. godine.
U sklopu programa Tripundanskih svečanosti, zaštinika grada Kotora, Svetog Tripuna, sutra 2. februara, ponedjeljak u 18 sati mornari će prenjeti relikvijar do oltara u katedrali, nakon čega je kađenje moći. Bokeljski mornari će držati stražu pored moći.
U utorak 3. februara na Tripundan, svete mise su u 10 i u 18 sati.
U nedjelju 8. februara biće organizovana Vanjska svečanost, procesija.
Katedrala Svetog Tripuna
U 8.30 okupljanje mornara u Domu Bokeljske mornarice Kotor, na Pjaci od kina, u 9.20 Odred podružnice Kotor sa Gradskom muzikom Kotor ispred glavnih gradskih vrata dočekaće odred mornara podružnica Tivat i Herceg Novi, kao i Gradsku muziku Tivat. U 9.40 ispred Doma Bokeljske mornarice formiraće se Glavni odred Bokeljske mornarice koji sa gradskim muzikama Kotora i Tivta prolazi ulicama grada do trga Sv. Tripuna, u 9.50 slijede raport vice admiralu Bokeljske mornarice ispred katedrale i pozdravni plotun. Na trgu ispred katedrale, bazilike mornarica će u 10 sati plesati kolo u čast Sv. Tripunu.
U 10.30 će biti svečana pontifikalna misa koju će služiti monsinjor Mate Uzinić, biskup dubrovački. Poslije svete mise biće održana svečana procesija ulicama grada.
Konavle sa aerodromom, Elafiti, Mljet i Korčula, gledani sa CG strane granice u reonu Bjelotine
Kuna Konavoska i Sniježnica
Konavle sa aerodromom, Elafiti, Mljet i Korčula, gledani sa CG strane granice u reonu Bjelotine
Kuna Konavoska i Sniježnica
Željko Starčević
Kuna Konavoska i Sniježnica
Kuna Konavoska i Sniježnica
Kuna Konavoska i Sniježnica
Kuna Konavoska
Kuna Konavoska i Sniježnica
Konaovske stijene
Kuna Konavoska i Sniježnica
Kuna Konavoska i Sniježnica
Kuna Konavoska i Sniježnica
Pogled sa AU puta poviše Kune na ulaz u Boku
Trebinje i Leotar, pogled sa pješačkog puta za vrh
Austrougarski put
Kuna Konavoska i Sniježnica
Kuna Konavoska i Sniježnica
Kuna Konavoska i Sniježnica
Kuna Konavoska
Kuna Konavoska i Sniježnica
Planinar, arheolog, kosmopolita, neprimjetan na javnim skupovima, uglavnom iza kamere, čovjek koji gradi mostove i još mnogo toga, Željko Starčević, za naš portal donosi još jednu originalnu putopisnu priču…
Konavle su nam najbliži prekogranični susjed, susjed o kome danas i ne znamo baš mnogo. Zla vremena dolaze i prolaze, stasavaju nove generacije koje ta prošlost, ni dobra ni loša, ne dotiče i tako polagano postaje sve dalja ona nekadašnja svakodnevna povezanost Boke i Konavala.
Konavle sa aerodromom, Elafiti, Mljet i Korčula, gledani sa CG strane granice u reonu Bjelotine
Nažalost, prosječni Bokelj danas bi mogao u boljem slučaju nabrojati 2-3 mjesta, odnosno sela u Konavlima i to je sve! A bolje poznavanje i razumijevanje života u susjednim oblastima samo nam može biti u korist. Virtuelno istraživanje preko interneta i google earth-a i sličnih pomagala, pristupačno je svima, ali, stečeno znanje najčešće je kratkotrajno i površno.
Kuna Konavoska
Doživljaj sa lica mjesta, na terenu, u tom pogledu sigurno ima prednost. Pri tome, ako to udružite sa sportsko – rekreativnom komponentom, rezultat je još bolji.
Razuđena mreža konavoskih seoskih puteva je idealna za one koji vole kroz vožnju bicikla upoznavati se sa lokalnim zanimljivostima.
Ja to povremeno radim već 15-ak godina i za to vrijeme sam stizao sa kraja na kraj, od Vitaljine i Pasjače, preko Sokol grada i Brotnica, pa sve do Kune Konavoske, podno samog vrha Konavala.
Željko Starčević
Doduše, do Kune sam prvi put ipak stigao automobilom. Bijaše to lijepi gest nezvanične prekogranične saradnje, zahvaljujući kojem sam završio tečaj za markacistu sa kolegama planinarima Dubrovačko-neretvanske županije. Kasnije sam dolazio još nekoliko puta, ali onako kako sam navikao – biciklom. Ovakav dolazak i dalje smatram najzanimljivijim, slobodno dalje ni stope ne krenuo! U toj varijanti putovanje je samo sebi cilj, pravog cilja i ne trebam. Jeste, nije mi lako savladati strmi serpentinski put do sela, treba se dobro preznojiti, ali, vrijedi truda. Na prevoju, pred selom, makar na kratko zastanem da bih nanovo guštao u širom otvorenom vidiku koji sastavlja u jednu cjelinu Boku, Konavosko polje i okolinu Dubrovnika.
Pogled sa AU puta poviše Kune na ulaz u Boku
Odmah zatim uski seoski put zavijuga u pejzaž ispunjen malim, ali brižljivo obrađenim njivama, opasanim suhomeđama i tipičnim dinarskim kršem. Nekoliko okretaja pedale više i na dnu prisojne padine pomalja se Kuna – selo na najvećoj nadmorskoj visini u Konavlima (oko 700 m).
Spada u manja sela, a dodatno, kao i većina sela širom Dinarida, pati od smanjenja broja stanovnika. Početkom 20-og vijeka imala je 64, a 2011-e, samo 17 stalnih žitelja.
Zgrada osnovne škola stoga više nije u prvobitnoj funkciji, već je data na korištenje Planinarskom društvu “Dubrovnik”, te se sada koristi kao planinarska kuća, zgodna baza za uspone po Sniježnici.
U skladu sa postojanjem planinarskog doma u selu, do Kune se može stići i pješke, planinarskom stazom iz sela Mihanića. Ovu varijantu nisam koristio, budući da je povratak biciklom ipak neuporedivo brži, pa sam tako izbjegavao da me mrak prerano uhvati pri putu nazad.
Kuna Konavoska i Sniježnica
Od Kune, pa do samog vrha Konavala, 1234 m viskogog Sv. Ilije, vodi austrougarski pješački put, izgrađen u vojne svrhe za vrijeme Prvog svjetskog rata. Jeste da je nešto noviji od većine austrougarskih pješačkih puteva kroz Boku, ali praktično među njima nema razlike. Dobro planiranje trase, česte kanice i mali nagib zajednički su im imenitelji.
Austrougarski put
U prvom dijelu uspona posjetiocima privlače pažnju dva ubla, odnosno Lokve, kako ih ovdje nazivaju.
Ubao je, moglo bi se reći, vrsta bunara sa kružnim rubom rađenim u tehnici suhozida, ali znatno širi i znatno plići od onih uobičajenih. Uz Lokve su postavljene tri rustične kamenice u ulozi pojila za stoku.
Začudo, mada su ove strane podosta kamenite i gole, stanovnici Kune tradicionalno drže samo krave, umjesto stada ovaca i koza, koje bih ovdje prije očekivao.
Produživši ka vrhu, počinju se polako pojavljivati novi vidici na Boku, vrhove Orjena i okolinu Trebinja.
Tek u tim trenucima čovjek vidi puni apsurd obilja balkanskih granica. U jedan pogled bez problema stanu 3 države i 2 BH entiteta.
Trebinje i Leotar, pogled sa pješačkog puta za vrh
Naravno, brojne stvari i događaji povezuju ove sada razdvojene strane, a među njima su i legende. Ona najraširenija govori o grčkom junaku Kadmu, koji je došavši među Enheleje, uspješno ratovao protiv njihovih neprijatelja, skrasivši se i na kraju okončavši život među njima. Doduše, Budvani Rišnjani i Cavtaćani ga vide, svak za sebe, baš kao svoga sugrađanina, a po dubrovačkoj legendi i Kadmov grob se nalazi upravo ovdje, na Sniježnici.
U skladu sa tom pričom je i pojava mandragore – još iz antike poznate mistične halucinogene biljke koja je u ovom dijelu Balkana endemski prisutna samo na Sniježnici.
Pod samim vrhom, oko sat i po hoda od Kune, nalazi se kapela Sv. Ilije Gromovnika po kome je vrh i dobio ime. Samo joj je ulazni dio vidljiv, a ostale 4 stane su ukopane u padinu.
Ipak joj ni to nije bila dovoljna zaštita od svečevih atrivuta – gromova, tako da je prvobitni objekat, izgrađen u 19. stoljeću, morao biti obnovljen u dvadesetom, nakon što ga je grom razrušio.
Kuna Konavoska i Sniježnica
Unutrašnjost je mala i opremljena samo najnužnijim predmetima.
Na vrhu sam se ovog puta kratko zadržao: niski oblaci i vjetar boravak na ovako izloženom mjestu nisu činili baš prijatnim. Bilo je vremena tek za po koju panoramsku fotografiju u trenucima bolje vidljivosti.
Kuna Konavoska i Sniježnica
U povratku ka Kuni upoznajem se sa Josipom iz Poljica (konavoskih Poljica, u Boki imamo još dva mjesta sa tim imenom), koji je iskoristio slobodno vrijeme da sa prijateljicom izađe na vrh. Neobavezno ćakulamo, pozivam ih da u nekoj narednoj prilici obiđu i Orjen.
Kod škole se rastajemo, oni u automobil, ja nazad na mog dvotočkaša, kroz Lovorno i Grudu, pa preko Debelog brijega nazad u Boku.
46. Praznika mimoze biće otvoren na Trgu „Nikole Đurkovića“ u petak 6. februara u 19 sati. Prаznikа mimoze dopunjen je novim progrаmimа, pa su tako organizatori posebno obradovali publiku najavom koncerta populаrnog pop pjevаčа Gorаnа Kаrаnа zа 13. februаr uoči Vаlentinovа.
Na Valentinovo 14. februara u Grаdskoj kаfаni biće priređeno Veče bokeških gulozecа.
Novost u progrаmu je mаlа feštа „Sve od nаrаndže“ kojа će biti orgаnizovаnа u centru grаdа u Njegoševoj ulici od 10 do 13 sati, 21. februаrа.
Skalinada u organizaciji triatlonaca iz H. Novog i mnogo toga…
Vrijeme je ili stađun od limuna, naranača, kako slatkih tako i divljih, koje se obično uzimaju kao svježi desert ili kao dodatak voćnoj salati. A kako bi sačuvali ljepotu i mirise ovog ukusnog voća koji krasi bokeške vrtove i đardine, ovog vikenda donosimo recepta za jednostavnu i ukusnu marmeladu.
Smatra se da naranče potiču iz Azije, da bi u 15. vijeku stigle u Evropu, na Mediteran. Naranče su bogate vitaminom C, A, B1, B9 (folnom kiselinom), kalijem, kalcijem i vlaknima.
Narodna mudrost kaže da je sok ovoga voća ujutro zlato, u podne srebro, a naveče bronza.
U Boki, da je naranča ujutro lijek a naveče olovo.
Dakle evo recepta za marmeladu od domaćih naranči.
Potrebno je oko 1 kg naranača, oko 200 mil vode, 500 gr cukra (šećera), 3 vanilije kao i 1 limun i naravno malo dobre volje.
Naranče dobro oprati , pa polovini oguliti koru i narezati. Drugu polovinu narezati na manje komade zajedno sa korom . Sve staviti u posudu za kuvanje , dodati vodu i kuvati, pa kada provri nastavi još 40 min, uz povremeno miješanje dok voće ne omekša.
Omekšanom voću dodaje se šećer , vanilija , sok i nasjeckana kora od limuna . Sve vrati na vatru i kada provri kuvati još 10 min – dok se šećer ne otopi i marmelada ukuva .
Ako ne volite komadiće kore kroz mermeladu, štapnim mikserom usitniti komade naranče do željene veličine i kuvati još 10-tak min .
U međuvremenu tegle ugrijati u pećnici , obicno na 100 stepeni, pa vrelu mermeladu sipati u vrele tegle . Odmah ih zatvariti i okrenuti naopako da se same vakumiraju.
Ovako vakumirane mogu trajati i nekoliko godina . Čuvati na hladnom i tamnom mjestu.
Džem od naranči
Džem od ljutih naranči
Kako su naši vrtovi bogati i ljutim narančama koje su se jednako sadile i njegovale kao i slatke, evo jednog laganog recepta za džem . Potrebno je da imate
4 veće ljute naranče
1 l vode
1 kg cukra (šećera)
Naranče iscijediti a kospice staviti u gazu i zavezati; (potrebne su), kore sitno samljeti. U 1 l vode staviti sok od naranača, mljevene kore i gaza sa košpicama treba da odstoji 18 – 20 sati. Nakon toga izvaditi gazu s košpicama a u sok staviti 1 kg sećera. Kuvati oko pola sata i paziti da se ne zgusne jako, pa potom u tegle…
Završni program 46.Praznika mimoze biće 28. februara „Suđenje novskom Karnevalu”. Direkcija festivala raspisala je javni konkurs za tekst optužnice.
U uslovima konkursa navedeno je da bi tekst trebalo da bude jezgrovit i duhovit, ne duži od tri stranice, broj likova je ograničen na pet.
Tekstove pod šifrom u tri primjerka sa naznakom „Za karneval” treba dostaviti u zatvorenoj koverti na adresu JUK Herceg fest Njegoševa bb. Ime autora i kontakt telefon treba dostaviti takođe u zatvorenoj drugoj koverti.
Rok za dostavljanje tekstova je 9. februar 2015. a najbolji tekst biće novčano nagrađen.
Otok Vis posljednjih mjeseci nema sreće s vremenskim (ne)prilikama. Nakon što su krajem godine ovaj srednjodalmatinski otok pogodile ekstremne oborine, tijekom jučerašnjeg dana Vis je bio na direktnom udaru ciklone Mirjana.
Iako je nevrijeme bilo najavljeno, a MeteoAlarm potpuno ispravno izdao najveći stupanj upozorenje za nadolazeće nevrijeme u Dalmaciji, malo je tko mogao očekivati to što će se u petak navečer dogoditi u Komiži. Naime, tamo je cijeloga dana vrijeme bilo vrlo nestabilno. Na jačinu ciklone ukazivao je i iznimno nizak tlak na razini mora od oko 975 milibara. Ujutro je u Komiži, sve do 14 sati puhalo jako i olujno oštro, vjetar koji puše s juga, piše Dalmacija News.
Onda je stigla kiša s jugom, da bi između 19 i 20 sati vjetar okrenuo na olujnan i orkanski jugozapadni vjetar kojega na Visu zovu garbin, a u nekim drugim dijelovima Dalmacije lebić. Garbinada je bila toliko jaka da je dosezala brzinu od 60 do 70 čvorova, a najjači udari prelazili su orkanskih 130 km/h. Garbinada i njeni iznimno opasni valovi, a Komiža je reljefno potpuno otvorena ovom opasnom vjetru, bili su praćeni izraženom ciklonalnom plimom.
Komiža – Photo Crometeo
Rušilačka snaga ciklone kroz plimu i garbin svom se silinom okomila jučer navečer na Komižu, pa mještani kažu da je ovo sigurno jedna od najjačih garbinada koja je pogodila njihov otok i grad.
Na komiškoj rivi, kod ribarskog spomenika, more je poptuno urušilo 6 do 7 metara cesta, dizalo je asfalt i kamene blokove. More je također potpuno srušilo ogradni armirani zid uz cestu.
Za vrijeme nevremena teže je ozlijeđena gospođa Prohaska kojoj je val probio vrata i ozlijedio je u vlastitom dnevnom boravku.
Komiža nevreme – Photo Crometeo – Dalmacija News
– Vrata su pukla od siline udara valova i udara kamenja i betona, ali puntiželi su spriječili da garbin izvuče brod iz konobe. Ipak je to konoba starih Komižana koji znaju s “kim” imaju posla – rekao nam je očevidac.
Komiža
Za vrijeme nevremena intervenirali su vatrogasci DVD-a Komiža koji su prvo imali akciju spašavanja jedne ribarske brodice, a onda su sve do jutra, zajedno s lokalnim komunalcima, imali pune ruke posla na komiškoj rivi gdje su sanirali štetu. Sve do jutra trajala je akcija ispumpavanja vode iz stana obitelji Prohaska, a stan je ponovno bio useljiv oko 8 sati ujutro.
U nevremenu je potopljeno i najmanje šest manjih plastičnih čamaca.
Veliko nevrijeme koje je sinoć vladalo na primorju, pričinilo je dosta štete na obalnoj infrastrukturi i manjim plovilima u Tivtu. Olujni jugo, koji je tokom noći skretao na zapadnjak, čak je i unutar zaliva Boke digao valove visoke i po nekoliko metara, što je, u kombinaciji sa izuzetno visokim nivoom mora zbog plime, rezultiralo da more sinoć čak poplavi i gradsku rivi u šetalište Pine u centru grada. Prelivanje mora preko Pina, sve do pragova najbližih objekata, ne pamte ni najstariji Tivćani, ali srećom, voda nije ušla u prizemlja poslovnih prostora zgrada u ovom dijelu Tivta.
O snazi nevremena govorile su gomile smeća, pijeska i nanosa koje je morska voda ostavila na nedavno uređenoj i rekonstruisanoj tivatskoj rivi, a koje su komunalci danas čistili i uklanjali. Budući da su bile pod morem, vjerovatno će uginuti većina tek zasađenih ukrasnih biljaka na zelenim površinama na gradskoj rivi.
Nakon nevremena
Pobješnjelo more najviše problema izazvalo je u Donjoj Lastvi i na Seljanovu. U uvali Seljanovo valovi su potopili nekoliko barki vezanih za bove, i djelimično pomjerli plutajuće gatove nove male marine u izgradnji preduzeća „Win“. Stari kameni parapet i dio šetališta ispod parka hotela „Kamelija“ u Donjoj Lastvi nisu odoljeli snazi prirode, pa su ih valovi srušili, a more koje se prelivalo preko cijelog obalnog puta u Donjoj Lastvi, za sobom je ostavilo trag u obliku nanosa kamena, pijeska i smeća koji su dopirali i do dvadesetak metara dalje od obalne linije. Automobili koje su vlasnici sinoć ostavili na obalnom putu, jutro su dočekali puni vode i onesposobljeni za upotrebu.
Šetalište na Obali „Filipa Miloševića“ u Donjoj Lastvi je oštećeno na više mjesta jer su valovi sa lakoćom dizali debele kamene ploče i lomili betonsku ivicu obale, a više barki mještana jutro je dočekalo potopljeno, prevrnuto ili oštećeno.
Nakon nevremena
Koliko je oluja bila jaka, najbolje svjedoči to što su, osim nezaštićenih barki vezanih na bovama, stradale i bivale prevrnute i potopljene čak i barke u mnogo zaštićenijim kamenim mandraćima. Ni najstariji mještani Donje Lastve ne pamte ovakvo nevrijeme, a žitelji su pritekli u pomoć jedni drugima, sekajući barke, okrećući prevrnuta i vadeći iz mora potopljena plovila.
More je izbacivalo pijesak zajedno sa školjkama.
Nakon nevremena
Iako je većina mještana očekivala da će u ogromnim, i po 7-8 metara visokim valovima koje je olujni jugo razvio na otvorenom moru, stradati novoizgrađeni lukobrani nove marine u komleksu Luštica Bay, ta se obalna infrastruktura pokazala veoma otpornom. Voda je nanijela samo manja oštećenja na dijelu sekundarnog lukobrana koji je još u početnim fazama izgradnje. More u tom dijelu zaliva Trašte i juče je bilo zamućeno od zemlje i kamena koje su valovi odvukli sa gradilišta marine, ali je novi kompleks generalno, vez većih problema izdražo veliko nevrijeme. Radovi na gradnji marine nastavljeni su jutros iako se vjetar i more nisu potpuno smirili.
