Direktorat za vanredne situacije MUP-a Crne Gore i Služba zaštite i spašavanja Opštine Tivat u saradnji sa Dobrovoljnim vatrogasnim društvom „Krtoli“ iz Radovića i upravom Osnovne škole „Drago Milović“, priredili su danas vježbu evakuacije te najveće tivatske obrazovne ustanove.
Riječ je o jednoj od aktivnosti u predviđenih Planom zaštite i spašavanja od zemljotresa koji je uradio Direktorat za vanredne situacije. Predstavnici tog državnog organa predvođeni Ljubanom Tmušićem, danas su učenicima i profesotrima tivatske škole održali predavanje o pravilnim postupcima u slučaju zemljotresa i najefikasnijem I najbržem načinu evakuacije iz zgrade te ustanove.
Kordic na vjezbi u školi
“Djeca su bila dosta disciplinovana, a nastavnici su postupili u skladu sa onim što im je predočeno na prethodnoj obuci, tako da smo na kraju svi zajedno kao kolektiv pohvaljeni od strane predstavnika Direktorata za vanredne situacije.”- kazala je direktorica OŠ “Drago Milović” Ružica Lazarević, dodajući da su predstavnici MUP-a i Službe zaštite upravi škole predali i dosta materijala i dokumentaciije vezane za plan sigurnosti te prosvjetne ustanove koju pohađa blizu 1.000 učenika.
Sa vježbe u školi
Načelnik Službe zaštite ispašavanja Opštine Tivat Drago Kordić istakao je da Direktorat slične aktivnolsti planski sprovodi u svim osnovnim i srednjim školama u Crnoj Gori, sa naglaskom na one na primorju koje je u većoj zoni rizika kada su u pitanju potresi.
Djeca oduševljena vatrogascima
Pripdnici tivatske Službe zaštite i njihove kolege iz DVD “Krtoli” priredili su i mini-tehnički zbor i učenike upoznali sa nekim od najmodernijijih spasilačkih i vatrogasnih vozila i opreme, što je za djecu bila posebna atrakcija.
Petorica članova posade kiparskog trajekta „Horizon“ koji su prije dva dana otrovani isparenjima gasova u jednom od fekalnih tankova broda, radili su na čišćenju tanka bez korišćenja bilo kakve lične zaštitne opreme – konstatovali su inspektori sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor. Zapovjendnik kiparskog feribota i pored nesreće na brodu, nije postupio u skladu sa međunarodnim propisima i nikada nije poslao pravi poziv za medicinsku pomoć.
„Zapisnikom inspekcije utvrdjeno da je došlo do trovanja članova posade smjesom ugljen dioksida, metana i amonijaka koji su sastavni dio svakog fekalnog (sewage) tanka. Stradali i povrijeđeni članovi posade nijesu imali nikakvu ni ličnu ni kolektivnu zaštitu potrebnu za rad u zatvorenom prostoru”- saopšteno nam je u Ministarstvu saobraćaja i pomorstva (MSP).
Pomorac sa Šri Lanke izgubio je život, a četvorica njegovih kolega iz Šr Lanke, Indije I Egipta su teže povrijeđena u incidentu koji se u nedjelju poslijepodne desio na na trajektu “Horizon” dok je bio na putu prema luci Zelenika, da bi dobio tzv. “slobodan saobraćaj” i dozvolu za uplovljenje na remont u brodogradilište Bijela.
Prema nezvaničnim informacijama, u momentu kada je došlo do trovanja plinom članova posade, stari kiparski trajekt nalazio se u međunarodnim vodama, oko 18 milja jugozapadno od Bara. Zapovjednik “Horizona” međutim, nije preko brodske radio-stanice uputio poziv u pomoć zbog vanredne medicinske situacije na brodu, već je nešto kasnije, kada je brod došao bliže obali, mobilnim telefonom u pomoć pozvao Pilotsku službu brodogradilišta Bijela koja je prihvatila povrijeđene i prevezla ih do bolnice Meljine.
“Poziv za pomoć “MEDICO MEDICO” nikad nije upućen sa broda “Horizon” pa tako naše Lučke kapetanije i Uprava pomorske sigurnosti nisu ni mogle znati što se na brodu dešava. Kapetan broda je telefonom pozvao Pilotsku službu Brodogradilišta Bijela i agenta broda i time prekršio međunarodnu proceduru i SOLAS konvenciju.”- kazala nam je portparolka MSP Jelena Raspopović.
Prema njenim riječima, Inspkecija sigurnosti plovidbe Lučke kapetnaije Kotor je na brodu na sidrištu Zelenika, izvršila uviđaj, prikupila dokaze i izjave svjedoka.
HORIZON
Nakon uzimanja izjava pomoraca na brodu i mjesta gdje se incident dogodio, inspektori su zaključili kako i zašto je došlo do trovanja. Inspektori su čitavo vrijeme bili u kontaktu sa Upravom policije,Tužilaštvom i ambasadom Kipra u Beogradu kao i sa doktorom bolnice Meljine gdje su stradali pomorci primljeni. MSP je odmah uputilo poslalo dopis Ministarstvu vanjskih poslova kako bi se odgovarajućim procedurama, sve dostavilo kiparskoj pomorskoj administraciji. Ovo je obaveza iz medjenarodnog pomorskog prava jer će pomorske vlasti države čiju zastavu brod vije – Kipra, dalje postupati u skladu sa obavezama u ovakvim slučajevima.”- istakla je Raspopović.
Iz MSP tvrde da je Crnogorsko primorje, pa i zaliv Boke dobro pokriveno VHF i AIS signalom, te da ne može biti govora o tome da kiparski brod nije mogao propisanim putem, uputiti MEDICO MEDICO poziv za pomoć.
“Ukoliko MRCC Bar (nacionalni koordinacioni centar za traganje i spašavanje na moru – prim.aut.) ne primi poziv za pomoć na bilo koji način, u tom slučaju ne može ni reagovati, kao što je bio nesrećni slučaj sa trajektom ”Horizon”.”-podvukla je Raspopović.
U galerijskom prostoru srednjevjekovnog ljetnjikovca „Buća-Luković“ u srijedu 10.juna sa početkom u 21 sat, biće otvorena izložba slika Neve Pizzul, umjetnice iz Opatije.
Pizzul se školovala u Splitu, Kairu u Egiptu i u Zagrebu. Slikarstvom se počela baviti još u mladosti u Likovnoj radionici pri Italinaskoj zajednici u Rijeci. Radi u tehnici ulje, akril i kombinovanoj tehnici na platnu, te oslikava zidne i samostojeće objekte. Ona i dalje istražuje, eksperimentiše, te se igra se različitim kombinacijama elemenata, medija i materijala. Tako nastaju i njene apstraktno- asocijativne skulpture rađene u savremenim materijalima (forex,plexiglas i inox), te slike u multidisciplinarnoj tehnici (digitalno i kompjutersko slikarstvo).
Neva Pizzul učestvovala je na slikarskim kolonijama, radionicama, grupnim izložbama u Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj,Sloveniji, Poljskoj i Švajcarskoj, a imala je i niz samostalnih izložbi. Dobitnik je niza nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika- Rijeka, likovne grupe Italijanske zajednice u Rijeci, te međunarodne likovne udruge SYRLIN sa sjedištem u Štutgartu.
O opusu Neve Pizzul likovna kritičarka mr Jasna Rodin je zapisala ,,Poput začaranih svjetova, magičnih stabala i nepostojeće arhitekture, njezina djela dišu svojim zanosom čineći sliku privlačnom i svježom. Nikada ne napuštajući figurativnu naznaku umjetnica je mijenja i podređuje cjelini odbacujući nepotrebne i opterećujuće elemente. Na taj način sklada svoj prostor u kojem dominiraju vlastite zakonitosti i osjetilnost. Površine su složene, nižu se, nadograđuju i rastu, planovi treće dimenzije nameću se asocijativni i melodični”.
Hotel “Regent Porto Montenegro” u Tivtu na korak je do osvajanja prestižne World Luxury Hotel nagrade koja se dodjeljuje u oblasti luksuznog turizma.
“Korak koji dijeli hotel od trenutka kada će mu ovaj Oskar za turizam i hotelijerstvo biti uručen je online glasanje koje će trajati od 8. juna do 19. jula na sajtu Worl Luxury Hotel nagrade.
Nominovani smo za nju u februaru ove godine, a naš hotel je jedini iz Crne Gore koji je u trci za ovu laskavu titulu. Samim tim što je “Regent Porto Montenegro” nominovan, svrstan je rame uz rame sa ostalim hotelima iz lanca Regent Hotels & Resorts koji su bili nominovani ili pobjednici poput hotela Regent na Tajlandu -“Regent Phuket Cape Panwa” 2014. godine.”- kazala je danas tim povodom portparolka “Regent Porto Montenegro” hotela Elena Ljiljanić.
Iz menadžmenta tog ultralukzuznog hotela ranga pet plus zvjezdica saopštili su da su počastvovani “nominacijom koja je u hotelijerstvu sama po sebi privilegija”.
“Osvajanje ovog priznanja bi predstavljalo čast i potvrdu kvaliteta dosadašnjeg rada, kao i obavezu da kontinuirano unapređujemo kvalitet usluga i sadržaja. Nadamo se da će naši gosti i partneri prepoznati važnost glasanja i podržati nas u našem nastojanju da ovaj “Oskar” nađe dom u Tivtu.”- poručuju iz menadžmenta hotela “Regent”.
World Luxury Spa Awards 2016 Nominee
World Luxury Hotel Awards je globalna organizacija koja nominuje svjetske hotele luksuzne kategorije koji zadovolje standarde besprekorne usluge i luksuznog smještaja za ovo renomirano priznanje.Nagrada se dodjeljuje sa ciljem unapređenja postojećih i promocije izuzetnih standarda unutar segmenta luksuznog hotelijerstva. Hotelima koji dobiju najviše glasova putem online ankete uručuje se ovo važno priznanje na gala-ceremoniji tokom druge polovine godine dok je sama nominacija za ovako prestižnu nagradu dodatna podrška promociji hotela i Crne Gore kao luksuzne turističke destinacije na globalnom nivou.
Planinarski’ klub „Subra“, odlučio je da i sam da svoj skromni doprinos očuvanju baštine i to kroz organizaciju prve – radionice gradnje suvomeđe na području Orjena.
Pozivamo zainteresovane da zajedno provedemo vikend u prirodi, na Orjenu, učeći i praktično radeći na tradicionalnoj vještini gradnje sa kamenom “u suvo”’.
Radionica će se održati u okolini planinarskog doma „Za Vratlom“ (1160 m) od petka popodne, 12. juna, do-nedjelje popodne, 14. juna.
U domu će biti obezbijeđen smještaj učesnika i teoretska nastava. Prijavljivale se vrši na e-mail subra@t-com.me do 10. juna. Broj učesnika je ograničen, a prednost imaju ranije prijavljeno. Dodatne informacije se mogu dobiti na telefon 069 360 803.
Cilj radionice je upoznati što širi krug ljudi sa drevnim tehnikama gradnje, izgledom, razlozima nastanka i nestanka, prednostima i manama gradnje suvomeđe, kao i- kulturološkim, pa i turističkim značajem ovog nasljeđenog tipa antropogenog pejzaža. Radionica će se realizovati kao kombinacija teoretskih predavanja i praktič nogradana terenu, gdje se nadamo da ćemo kao proizvod zajedničkog rada na kraju dobiti u tradicionalnom duhu uređenu okolinu planinarskog doma „Za Vratlom“, kao staru, novu neprolaznu kulturnu vrijednost.
Suvomeđa (suhomeđa) ili suvozid (suhozid), tradicionalni je vid gradnje koji je tipičan za dinarski krš, sa rasprostiranjem od obale mora pa sve do samih planinskih vrhova. Gradi se od prirodnog kamena, bez pomoćnih vezivnih materijala. Suvomeđa ima izuzetnu vrijednost kao iskonski dio predjela i predstavlja autentičan segment kulture življenja. Vrijednost najjednostavnije, a najdugotrajnije tehnike zidanja prepoznata je u cijeloj Evropi, te tako, primjera radi, postoji i Međunarodna asocijacija tehnike Ridanja suvozidom.
U susjednoj Hrvatskoj cijela tehnika zidanja u suvo zakonom je proglašena nematerijalnim kulturnim- dobrom i njena promocija dio je turističke ponude.
Crnogorski Zakon o zaštiti kulturnih dobara prepoznaje- kulturni pejzaž kao- spoj prirodnih i antropogenih elemenata. Međutim, u praksi ne postoji nijedan kulturnu pejzaž na listi kulturnih dobara, niti se neko ozbiljnije bavi njihovom zaštitom i obnovom.
Ovaj prastari oblik- gradnje ne zagađuje, ni estetski ni funkcionalno, ne mijenja ekologiju staništa,, a takođe ne predstavlja strani element ni biljkama ni životinjama na čijem se staništu gradi.
Put-Crkvice-Ledenice
Suvomeđe u Crnoj Gori ne samo da se više ne grade, već ni postojeće, neke i više stotina godina stare ,, nisu ni na koji način Zaštićene. Uz, pored, ili umjesto njih danas niču betonski zidovi. Suvozid bi za sve nas trebao biti turistički dragulj, a ne samo marginalizovani spomenik nekim- tamo davno prošlim, vremenima.
Suvomeđe obično povezujemo sa nižim, strogo primorskim krajevima, zaboravljajući pri tome da su iste građene i po krševitim planinama u zaleđu, kakvaje naprimjer Orjen. Ovdjejoš uvijek imamo kilometre i kilometre relativno očuvanih podzida, građenih u cilju formiranja terasastih njiva u vremenima intezivne upotrebe svake stope plodnog planinskog tla. Ovi kompleksi čine neraskidivu cjelinu sa prirodnim- pejzažem- i reper su svrstavanja Orjena u mediteranski kulturni krug.
Petak – 12. jun
18h: Okupljanje prijavljenih (punoljetnih, odnosno maloljetnih osoba sa staraocem) u pl. domu “Za Vratlom”.
19-20h: Teoretsko predavanje u domu na temu “Suvomeđe u Boki kroz istoriju”. 20h: Zajednička večera i projekcija prigodnog dokumentarnog filma.
Subota – 13. jun
07:45 – 8:30 Doručak
08:30 – 9:30 Teoretsko predavanje o načinu gradnje suvomeđe.
09:30 – 10:30 Obilazak starih suvomeđa i upoznavanje sa tehnikama zidanja (okolina doma) 10:30 – 12:00 Pripreme za rad na suvomeđama u okolini doma 12:00 – 12:30 Pauza za osvježenje (čaj-kafa)
12:30 – 14:00 Početak praktičnog rada na suvomeđama 14:00 – 15:00 Zajednički ručak 15:00 – 16:00 Slobodne aktivnosti
16:00 – 19:00 Praktični rad na suvomeđama u okolini doma 19:00 – 19:30 Pauza za osvježenje
19:30 – 20:30 Predavanje o značaju suvomeđa danas (ekološki, tradicijski i turistički aspekt) 20:30 – 21:30 Večera i druženje
Nedelja 14.jun
07:45 – 8:30 Doručak
08:30 – 10:00 Praktični rad na suvomeđama u okolini doma 10:00 – 10:20 Pauza za osvježenje (čaj-kafa)
10:20 – 11:30 Finalni rad na suvomeđama u okolini doma
11:45 – 14:00 Obilazak suhozidnog utvrđenja Grab (40-ak minuta udaljenog od doma) 14:00 – 16:00: Zajednički ručak, dodjela diploma, druženje i završetak programa
10-ak dana kasnije otvaranje izložbe fotografija snimljenih na radionici, kao i izabranih fotografija starih suvomeđa podorjenskih sela.
Mašo Čekić, novinar, publicista, gastronom i čovjek uključen u mnoge projekte vezene za očuvanje baštine.
Leso Mandić, po struci zidar, čovjek sa velikim praktičnim iskustvom. Stanovnik sela Kameno, a tokom ljeta i samog Orjena, sa katunom u podnožju Subre.
Miraš Martinović, novinar i publicista. Njegov rad obilježavaju antičke teme i zaboravljeni pejzaži Crne Gore.
Željko Starčević, arheolog, a u PK “Subra” graditelj kamenih pješačkih puteva po Orjenu.
Početak ljeta Hrvatska pošta tradicionalno će obilježiti puštanjem u optjecaj prigodnih poštanskih maraka iz jedne od najljepših i najupečatljivijih serija, „Svjetionici“.
Prigodne poštanske marke bit će u optjecaju od 10. juna 2015. godine.
Naklada prigodnih maraka je 100 000 primjeraka po motivu, a marke krase svjetionici Daksa, Grebeni, Sveti Andrija i Glavat.
Autor maraka je Orsat Franković, dizajner iz Zagreba. Autori fotografija svjetionika su Andrija Carli (Daksa i Glavat), Damir Fabijanić (Sveti Andrija) i Mario Romulić (Grebeni).
Opština Tivat raspisla je juče oglas za davanje u zakup nove tivatske autobiske stanice na župi. Objekat čija je gradnja u završnoj fazi uzdaje se na godinu dana, a početna cijena zakupnine iznosi 7.275 eura plus PDV.
Minimalni licitacioni korak iznsi 200 eura, a na javnom nadmetanju za davanje stanice u zakup koje će se održati 18.juna sa početkom u 10 sati u zgradi Opštine Tivat, mogu učestvvovati samo pravna lica koja su registrovana za obavljanje usluga autobuske stanice u javnom oprevozu putnika i koja se prijave najkasnije do 16.juna u 11 časova. Eventualno izabrani partner dužan je da odmah uplati zakupninu za tri mjeseca a da za ostatak svojih obaveza Opštini priloži bankarsku garanciju.
Opština daje u zakup dvospratni objekat autobuske stanice ukupne neto površine 1.002 kvadrata, sa osam perona za autobuse površine 828 kvadrata i parkingom za automobile površine 78 kvadrata.
Autobusku stanicu u Tivtu po sistemu javno-privatnog partnerstva grade Opština Tivat i bjelopoljska kompanija „Mesopromet“, ali je iako je ugovor o tome potpisna još u septembru prošle godine, administracija tivatskog gradonačelnika Ivana Novosela (DPS) nespremno dočekala završetak tog kapitalnog objekta lokalne samobraćajne infrastrukjture na koji Tivat inače, čeka duže od 30 godina.
Gradonačelnik je zbog toga što Opština nije našla način da sama gazduje stanicom, na posljednjoj sjednici SO pretrpio žestoke kritike opozicije i dijela odbornika vladajućih DSP i SDP. Na kraju odbornici vladajuće koalicije ipak izglasali njegov predlog da Opština na godinu dana da u zakup novi objekat jer je kako je Novosel tada kazao, „upravljanje autobuskom stanicom za nas nedovoljno poznata problematika“.
Poznati crnogorski književnik Miraš Martinović prošlog mjeseca u Zagrebu je objavio knjigu „Povratak u Aleksandriju”.
Povratak u Aleksandriju, znači povratak u opšte pamćenje. To je grad memorije, grad biblioteke koja je izgorjela, a uprkos toj činjenici, knjige žive, ideje žive. Sve živi.
Ideje je nemoguće spaliti.
Ova knjiga je neka vrsta čitanja iz pepela. Čitanje imaginarnih knjiga iz imaginarne biblioteke. Biblioteke koja čuva ideje… Priče u njoj su i faktografske i arhetipske.
Osjetio sam potrebu da uz nju napišem ove riječi.
Povratak u Aleksandriju je vjerovatno najkompleksnija moja knjiga, nastajala tokom dvije decenije, zapravo pararleno sa ostalim knjigama. To je knjiga o mojim opsesivnim temama, ljudima i događajima, omiljenim piscima i flozofima, koji su se bunili protiv svog vremena, ustaljenog reda i kanona, propovijedajući novo, razbijajući ovještale sisteme, mišljenja i kanone.
To su, u ovoj knjizi probuđeni heretici, kako je ona nosila prvobitno ime.
I više i dublje od toga, to je knjiga o snovima i sudbinama, koje se negdje prepliću i spajaju. Knjiga o Aleksandriji, gradu u faktičkom smislu, ali i arhetipskoj Aleksandriji, čije konture su vječne, za razliku od one trošne i prolazne, koja je uistinu prošla. Aleksandrija je arhetipski grad, gdje se susreću duše onih koji su se potvrdili na zemlji jedinstvenim djelima, pa tako i stvorili zaslugu, za prebivanje u tom gradu.
Ovo je knjiga ideja, koje žive u gradu, u kome za svaku idu stoji posebno mjesto. Sa tog fona sam ih skidao i u ovu knjigu uvodio.Odisej, mitska ličnost, i Homer pjesnik…. Vergilije, Margerit Jursenar, Li Po, Heraklit, Dante, Ezra Paund, Huan Rulfo, Antonio Maćado, taj najveći pjesnik Španije, koji skončava u bijedi u kampu za izbjeglice…. I da sve junake ove knjige ne otkrijem. U priči o Homeru, Homer je hirurg u Trojanskom ratu, koji u posljednjem jurišu tog rata koji se ne prekida deset godina, nakon što je obavio toliko operacija, amputirao toliko nogu i ruku, i sam gubi vid. Da bi, kao veteran i isluženi vojnik, a ti su nakon svakog rata suvišni, krenuo drumovima Grčke, i za parče hljeba i sitan novac pričao priče o Trojanskom ratu…. Tako su nastale Ilijada i Odiseja, koje je on pri kraju svog zemaljskog puta, diktirao pisarima, plaćajući isprošenim novcem, pa su tako ostala dva najveća djela, iz kojih su ruđena sva djela kasnije evropske civilizacije.
SAN OMARA HAJAMA, priča je o sudbini velikog persijskog pjsnika, tvorca RUBAJIA, priča o sudbini te knjige, a LICE VREMENA, meni možda ponajdraža priča u knjizi (koju čini pedeset i jedna priča), posvećena je poslednjim zemaljskim danima umirućeg biskupa Avgustina, preobraćenika i retora, koji je čitav život tražio Boga.
Na kraju umire, nesiguran, u Hiponu, gradu kojeg opsijedaju varvari, ne spoznavši ni Boga ni vrijeme….
Tu su priče o Džojsu, Borhesu, Hamsunu, Paundu, Kavafiju, Bulgakovu….
Prije nego što će nastaviti da piše svoje čuveno djelo Hadrijanovi memoari, a nakon što je slučajno u hrpi papira pronašla nekolioko započetih stranica, kucanih na pisaćoj mašini… Margerit Jursenar usniće neobičan san, jednu meremrnu glavu u polju prepunom cvjetova, glava izranja iz zemlje, ide joj u susret, nešto govori. Nakon toga sna će punom snagom nastaviti da ispisuje Hadraijanove memoare. Ta glava koja je vidjela u snu, bila je Hadrijanova glava. San je bio podsitacaj da nastavi psanje toga djela. Bez sna možda ne bi bilo te knjige. Što navodi na zaključak da svemu velikom prethodi san.
U svim ovim pričama tražio sam snove i sudbine kao dublju pozadinu stvarnog života. One sile nedviljive koje nama upravljaju. Silazio sam u splet okolnosti, ali i nekih sudbinskih određujućih trenutaka. Otuda sam izvačlio, sa tim bojama obojene i znakovima označene, biografije koje su dobijale nove tonove.
Svemu starom i prošlom, može se dati novi ton, a taj ton je zapravo novi produžetak. Novo trajanje.
To su stari rukpisi, koje sam uvezivao u novo pismo, stare životopise u nove živote, stvarajući paralelne, u ovom slučaju, imaginarne biografije.
Petar Gudelj, klasik hrvtske književnosti, koji je za ovu knjigu napisao poseban tekst – recnziju, zapisao je, između otsalog, i ovo:
„Vijenac pjesama u prozi, povijesnih i pjesničkih eseja, sanjarija i maštarija. Putovanje perom rubom između mogućega i nemogućega, s dragocjenim iskliznućima u nemoguće“.
Petar mi je rekao, nakon što je knjiga objavljena, te nakon što ju je objavljenu pročitao: „Poslije ove knjige i oni koji su te do nje, možda mrzjeli, voljeće te“…. Vjerujem Petru, i ovoj knjizi.
Dimitrije Popović i Miraš Martinović
ERUDICIJA PRETVORENA U KREACIJU, Dimitrije Popović kaže:
Književni portret Miraša Martinovića dopunjuje se i obogaćuje njegovom novom knjigom “Povratak u Aleksandriju”. Pred nama je niz likova, istorijskih i mitskih, datih u kratkim literarnim formama. Autor nas uvodi u njihove sudbine i njihova djela naznačujući kontekst vremena u kojem su živjeli, odnosno stvarali.Zanimljivost sižea i preciznost izraza oslobađa simbolička značenja imanentna datom narativu.Bez obzira na različitost sižea pojedinih priča u knjizi “Povratak u Aleksandriju” je ostvaren kontinuitet po onoj dubinskoj metafizičkoj niti koja odražava ona temeljna pitanja ljudskoga bića izražena kroz njegovu egzistenciju – o Bogu,o životu,vjeri, sudbini,ljubavi, istini,žrtvovanju….smrti.
Svaka od ovih priča, ima svoju pouku i poruku. Forme su kratke, a ništa u njima nema suvišno. Godinama sam ih brusio, kako to more brusi pijesak…. taj pijesak, kojeg su brusili vjerkovi, pokupio sam i od njega sačinio knjigu. Borhesovski rečeno – pješčanu knjigu….
Knjige, nakon što ih objavim, ne volim čitati. Ove priče čitam, i nakon što sam ih objavio, svaki put su mi drugačije i svaki put imam za njih više ljubavi….
Tražio sam one atipične detalje u istoriji, ljudima i događajima, koji su naizgled bili nevžani u vremenu u kome su se događaji zbili, a ljudi ostvarili….a koji su se kasnije pokazali kao ključni i odlučujući.
Istorija je u stalnom pokretu i stalno se mreška, poput mora na vjetru…. Novi događaji pomjeraju stare. To je ono vječito nevidljivo zbivanje, koje ne miruje, za kojim sam tragao. Svaka dodata kocka nekom mozaiku, čini pomjeranja u samom rasporedu mozaičkih figura, kao i dodta riječ u tekstu. Sve se pomjera. Ništa ne miruje. Za tim nijansama sam tragao, zapravo, same su se same nametale.
Skinuta je sa rukopisa kojim je sve ispisano. Njeni slojevi su se sami ukazivali i povezivali.
Kotorska pijaca nekada i danas - Više od tradicije
1 od 22
Kotorska pijaca nekada - Photo Pomorski muzej
Kotorska pijaca nekada - Photo Pomorski muzej
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Koncert klape Contra u Perastu
Kotorska pijaca - Boka News
Koncert klape Contra u Perastu
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Boka Kotorska - foto Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Izložba slika i oblutaka Veselina Banjevića - Kotor
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorska pijaca - Boka News
Kotorski pazar - Photo pomorski muzej
Kotorski pazar - Photo pomorski muzej
Kotor - Photo pomorski muzej
Kotorska pijaca nekada - Photo Pomorski muzej
Kotorska pijaca, nekada i danas – Više od tradicije, naziv je priče koju je portal Boka News objavio 8. novembra prošle godine u rubrici Đir kroz Boku.
Na vijest, da se preko stotinu građana okupilo danas na protestnom skupu zakupaca sa kotorske gradske pijace ispred zgade Opštine u Starom gradu, izaržavajući nezadovoljstvo zbog postupaka Veterinarske inspkecije koji idu u pravcu zatvaranja kotorske tržnice – Markata, jednog od najprepoznatljivijih obilježja tog grada i svojevrsne nematerijalne kulturne baštine, odlučili smo ponovo objaviti priču, podsjetiti kako je nastala, prepoznatljiva kotorska pijaca.
Prije priče jedna Mediteranska paralela…
Mercat de La Boqueria – Barselona
Mercat de La Boqueria jedna od najpopularnijih pijaca na svijetu nalazi se u Barseloni.
Na pijaci Mercat de La Boqueria možete sresti ne samo domaće lokalno stanovništvo već i turiste iz svih zemalja svijeta.
Prodaju se sve vrste riba, mesa, povrća i voća…
Po čemu se to naša Kotorska pijaca razlikuje ?
Po nalazu inspekcije, zabranjena je prodaja hrane životinjskog porijekla izvan kućica na pijaci koje posluju u sastavu Komunalnog preduzeća, “zato što se prodaja odvija bez minimalnih higijensko tehničkih zahtjeva jer prostor nije fizički odvojen od namirnica biljnog porijekla… Inspekcija je potpunu zabranu ublažila na način da je prodaju ribe, sira, jaja i meda na Markatu omogućila samo subotom koja je u Kotoru pazarni dan i to u vremenu od 7 do 11 sati.”
Kotorska pijaca, nekada i danasViše od tradicije
Pijačni ili pazarni dan u Kotoru je subotom i eto dovoljnog razloga da vam prenesemo priču o gradskoj pijaci ili merkatu kako je još zovu, o još jednoj tradiciji Kotora…
Pijačni pazar u Kotoru se bilježi još u prvoj polovini XV vijeka kada se održavao nedjeljom i to na pjaci ispred svetog Tripuna. Kako je to smetalo redovnim liturgijskim obredima, tadašnji kotorski biskup Marin Contareno je zabranio održavanje pijace nedjeljom i prebacio za subotu, što je ostalo i do današnjih dana, naravno mijenjajući mjesto u samom gradu. Otuda i nazivi pojedinih trgova kao Pjaca od Brašna, Pjaca od Mlijeka, Pjaca od Salate, a uz rijeku Škurdu sa sjeverne strane grada, van zidina, postojao je i Crnogorski pazar, ali znatno kasnije.
Tek nakon 1900-te pijačni pazar se seli van grada.
Naime, namjera Opštine da se još davne 1901. godine, od tadašnje vojne (Austrijske) uprave otkupi prostor između bastiona Korner i Valier i napravi tržnica, realizovana je negdje oko 1905. godine. I tako ovdje pijačni život traje već preko 100 godina.
Odlazak na pijacu je mini-ritual za druženje, koji i danas karakteriše sve pjace na Mediteranu, pa i našu Kotorsku, koja počinje da pulsira već u ranim jutarnjim satima kada pristižu proizvođači i prodavci iz Grblja, Bara, Ulcinja, i ostalih susjednih mjesta, nekada i iz Konavala, pune bankove sezonskim voćem i povrćem, ribari morskim plodovima i ribom.
Na pijaci osim kupovine uvjek nekoga sretnete, čujete poneku ćakulu uz neizbježni odlazak na kafu…
Naravno tu su i turisti koji uz obavezan smješak fotografišu, probaju, naročito suve smokve, maslinovo ulje…
A pjaca ovih dana prebogata jesenjim plodovima raznih boja, mirisa i ukusa, jesenjim cvijećem što čini ovo kotorsko mjesto živopisnim i zanimljivim…
U našoj foto-galeriji pogledajte kako je pijaca nekada izgledala a kako je danas…
