U Pesaru je u Pomorskom muzeju otvorena međunarodna izložba “Jadransko i jonsko brodovlje u novom vijeku (1650.-1850.)”. Izložba je nastala analizom oko 20.000 dokumenata iz osamnaestog stoljeća koje su izradili razni jadranski i jonski uredi, zapisa o ulascima i izlascima iz luka, zabilježbi u mornarskim školama ili bratovštinama, registracija mornara, vlasnika i kapetana, pisma konzula, zapisa o brodolomima, koje je prikupio hrvatski znanstvenik Nikola Čolak (Janjevo, 1914. – Padova, 1996.) u nizu Hrvatskih pomorskih regesta 18. stoljeća.
kako piše Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, autorica, Zrinka Podhraški Čizmek, analizirala je preko 25.000 spomena brodova iz dokumenata, podijelila ih i razvrstala po različitim nazivima, usustavila ih historiografskom metodom, dodatno obogativši istraživanja konzultacijskom platformom s talijanskim, hrvatskim, crnogorskim i grčkim pomorskim znanstvenicima i stručnjacima.
Ovaj zahtjevan poduhvat, uz temeljito istraživanje ikonografije, omogućio je slikovito rekonstruiranje 62 plovila zahvaljujući umjetničkom talentu Luigija Divarija, stručnjaka za povijest pomorstva. Plan je da izložba putuje tijekom 2025.–2026. godine počevši od Zagreba, gdje će Hrvatski povijesni muzej izvesti izložbu u četverojezičnom formatu, na razne dogovorene lokacije: Krk, Cupra Marittima, Trst, Pula, Rijeka, Bakar, Lošinj, Split, Korčula, Dubrovnik, Kotor, Atena i Zadar.
Tekstove izložbe koje je pripremila Zrinka Podhraški Čizmek na hrvatskom i talijanskom jeziku,a preveli su na engleski Mateo Bratanić sa Sveučilišta u Zadru i na grčki Gerassimos Pagratis s Nacionalnog i Kapodistrijskog Sveučilišta u Ateni. Izložba će potom biti dostupna na internetskim stranicama različitih uključenih institucija, zajedno sa svom relevantnom bibliografijom, rezultat međunarodne znanstveno-istraživačke platforme koja je održana između studenog 2021. i ožujka 2022.
“Tipologija jedrenjaka koji su znanstveno obrađeni i prezentirani na panoima u smislu istraživanja povjesničara zahtijevala je ozbiljan napor traganja za pisanim dokumentima i slikama koje nam je omogućilo ovakav ishod.
Veliki broj brodova različitih tipova koji se prvenstveno manifestiraju u obliku trupa i raznolikim formama snasti potvrđuju genijalnost i domišljatost morskih ljudi koji su živjeli na obalama Jadranskog i Jonskog mora. Naravno, njihova plovidba ne staje samo u ovimovim vodama nego se, u promatranom razdoblju, proširila na Mediteran i druge oceane. Ova izložba upravo je pohvala ljudskom umijeću, hrabrosti i nastojanju s kojom su dokazivali da more ne razdvaja nego spaja. Kao i nekad u plovidbi, tako je i danas ova izložba, zahvaljujući prethodnim vremenima, spojila iznimnu skupinu znanstvenika koji su, predvođeni Zrinkom Podhraški Čizmek, rekreirali nekadašnji svijet”, istaknuo je izv. prof. dr. sc. Mateo Bratanić, Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru.
Izraelska vojska počela je evakuaciju civila iz istočnog Rafaha u novu proširenu humanitarnu zonu koja uključuje al-Mawasi te dijelove Khan Yunisa i središnje Gaze, objavio je IDF u ponedjeljak ujutro. Evakuacija prethodi planiranim operacijama IDF-a u području Rafaha, izvijestio je The Jerusalem Post.
Nova humanitarna zona uključuje poljske bolnice, šatore i povećanu opskrbu hranom, vodom, lijekovima i drugim potrepštinama.
Osim toga, IDF (izraelske obrambene snage) surađuje s međunarodnim organizacijama i nekoliko zemalja kako bi omogućio povećanje humanitarne pomoći pojasu Gaze, objavila je izraelska vojska.
IDF, u skladu s odlukom političkog vrha, poziva stanovništvo koje je trenutno pod kontrolom Hamasa da se privremeno evakuira iz istočnih četvrti Rafaha u novu zonu. Evakuacija će se provoditi u fazama, u skladu s procjenama situacije.
Poziv na evakuaciju upućuje se putem letaka, SMS-ova, telefonskih poziva i poruka na arapskom jeziku.
– Izraelske snage nastavit će djelovati kako bi se ostvarili ciljevi rata, uključujući razbijanje Hamasa i povratak svih talaca, poručili su iz IDF-a.
Evakuacija vrijedi za ograničeno područje od ponedjeljka, uključujući područje za koje se vjeruje da u njemu trenutačno boravi oko 100 tisuća ljudi.
Vlada je odlučila o evakuaciji u nedjelju navečer, a ministar obrane Yoav Gallant obavijestio je američkog ministra obrane Lloyda Austina o odluci tijekom noći.
Odluka o pokretanju evakuacije slijedila je nakon što je Hamas u nedjelju ispalio baražnu raketnu vatru iz Rafaha prema području Kerem Shaloma. Pritom su poginula tri vojnika, a deset ih je ranjeno. Područje koje se evakuira uključuje i ono s kojeg su ispaljene rakete.
Još nije jasno označava li evakuacija kraj napora da se postigne dogovor o oslobađanju talaca i prekidu vatre.
Izlożba slika njemačke umjetnice Gabriele Schaffartzik, biće otvorena u četvrtak 9. maja u 20 sati u Gradskoj galeriji Kotor.
GABRIELE SCHAFFARTZIK rođena 1964. u Bremenu, Njemačka. Živi i radi u Göttingenu, Njemačka. Studirala je na Georg August-Univerzitetu u Göttingenu i na Akademiji likovnih umjetnosti „Jan Matejko“ Krakov, Poljska.
Osnivač je umjetničke institucije (NVO) „KulturRad“ – organizuje godišnje „Otvoreni atelje” i godišnje grupne izložbe umjetnika u regionu Göttingena. Član je„Njemačkog saveznog udruženja profesionalnih likovnih umjetnika (BBK) i „GEDOK – Društvo udruženja žena umjetnica i prijatelja umjetnosti, Njemačka“.
UNESCO je dao saglasnost na novi izgled stadiona FK “Bokelj”- objavio je predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić na svom FB profilu.
-Na ovaj način su stvoreni uslovi za izradu glavnog projekta kako bi naredne godine započeli sa gradjevinskim radovima. Uskoro će Kotor dobiti stadion dostojan grada – saopštio je Jokić.
Predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić, krajem marta sastao se sa Dejanom Savićevićem, predsjednikom Fudbalskog saveza Crne Gore,a tema sastanka bila je izgradnja novog stadiona Fudbalskog kluba „Bokelj“ iz Kotora na lokaciji postojećeg u Škaljarima.
Na konkursu Opštine Kotor za izradu idejnog arhitektonskog rešenja stadiona FK “Bokelj” najboljim je proglašen rad arhitekata iz Turske.
Žiri, kojim je predsjedavao prof. dr Veljko Radulović, odlučio se za ovaj rad jer ga, kako je u odluci navedeno, odlikuje jasno kontekstualizovano, visoko tektonično i urbano rešenje sa dobrim rasporedom masa te zadovoljava osnovni oblikovni koncept i ambijentalne činjenice lokacije.
Sa sastanka Jokića i Savićevića, poručeno je tada kako se očekuje da UNESCO da pozitivno mišljenje na projekat, kako bi Opština Kotor u saradnji sa Fudbalskim savezom Crne Gore krenula u realizaciju ove važne infrastrukturne investicije.
Sekretarijat za društvene djelatnosti poziva sve studente i srednjoškolce da prisustvuju edukativnoj radionici pod nazivom “Put od ideje do započinjanja društveno-odgovornog biznisa”, koja se organizuje u okviru saradnje Opštine i NVO Centar za omladinsku edukaciju na projektu Evropske omladinske kartice (EYCA).
Batrić Krvavac, preduzetnik, biće predavač na radionici. Sa mladima će podijeliti svoj preduzetnički put, kroz savjete i korisne primjere iz prakse, a informisaće ih i o programu namijenjenom društvenom preduzetništvu mladih Social Impact Award i pozvati ih da se prijave na ovo takmičenje.
Radionica će se održati u četvrtak, 9. maja u Multimedijalnoj sali Opštine Tivat u 12h.
Projekat Evropska omladinska kartica (EYCA), realizuje se u partnerstvu NVO Centar za omladinsku edukaciju i Ministarstva sporta i mladih, a uz podršku i aktivno učešće Opštine Tivat, koja na godišnjem nivou obezbjeđuje besplatnu distribuciju EYCA kartica za sve mlade na teritoriji lokalne samoprave, kao i realizaciju programa neformalne edukacije u cilju jačanja vještina mladih.
Luksuzni automobili najmoćnijih svjetskih brendova će u utorak 7. maja biti izloženi ispred Starog grada u Budvi, saopšteno je iz TO Budva.
Kako ističu, Granturismo Events za Balkan je organizacija ljubitelja superautomobila najmoćnijih svjetskih brendova, najnovije generacije, koji tradicionalno biraju Budvu gdje će u utorak, 7. maja, izložiti svoje automobile za sve posjetioce i ljubitelje luksuznih automobila marke Lamborghini, Ferrari, Porshe i drugih.
Foto TO Budva
Granturismo Events će u saradnji sa Turističkom organizacijom opštine Budva omogućiti razgledanje, preko 50 ovih ljepotana, u utorak 7. maja ispred Starog grada, počev od 12 do 15 sati.
Policijski službenici su u odnosu na incidente koji su se dogodili prije, prilikom odigravanja ili nakon fudbalskih utakmica u Podgorici, Tivtu, Kotoru i Nikšiću identifikovali više vinovnika tih događaja i prcesuirali ukupno 33 osobe.
Naime, povodom događaja od 14. aprila u Tivtu, kada je došlo do narušavanja javnog reda i mira, policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Tivat su u saradnji sa nadležnim tužilastvom u Kotoru i policijskim službenicima Odjeljenja bezbjednosti Nikšić, izvršili identifikaciju i procesuiranje više osoba.
“Đ.L., K.S. i P.S. iz Nikšića, kao i D.M. iz Tivta protiv kojih su podnesene prekršajne prijave zbog počinjenih prekršaja iz oblasti Zakona o javnom redu i miru, od kojih je P.S. i uhapšen po Zakonu o prekršajima. Protiv T.G. i K.N. iz Nikšića podnijete su krivične prijave zbog sumnje da su izvršili krivično djelo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti, nakon čega su imenovani istoga dana uhapšeni”, navodi policija.
Takođe, policijski službenici su protiv šest osoba iz Nikšića, N.S., G.V., Đ.N., Đ.R., K.N. i T.L. podnijeli prekršajne prijave zbog počinjenih prekršaja iz oblasti Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.
“U saradnji sa nadležnim tužilaštvom policijski službenici preduzimaju mjere i radnje na identifikaciji ostalih lica koji su učestvovali u ovim događajima”, navodi policija.
Kada je riječ o incidentu koji se dogodio u Podgorici 27. aprila, a u kojem su učestvovali navijači prilikom odigravanja utakmice između FK „Budućnost“ iz Podgorice i FK „Sutjeska“ iz Nikšića, policijski službenici procesuirali su 14 osoba – J.B., Š.R., A.S., M.Š., M.K., S.S., M.R., T.P., Đ.P., S.M., O.O., K.Đ., O.P. i Lj.V., zbog prekršaja iz Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.
“Zbog događaja koji se desio nakon fudbalske utakmice u Podgorici policijski službenici će nastaviti da preduzimaju mjere i radnje na identifikaciji ostalih lica koji su učestvovali u ovim događajima”, navodi policija.
Osim toga, u odnosu na incident koji se dogodio u Kotoru 24. aprila prilikom odigravanja fudbalske utakmice između FK „Bokelj“ iz Kotora i FK „Kom“ iz Podgorice, policijski službenici odjeljenja bezbjednosti Kotor su u saradnji sa policijskim službenicima drugih organizacionih jedinica, prikupili obavještenja od sedam osoba, dok su u toku dalje mjere i radnje u cilju prikupljanja obavještenja od ostalih lica i rasvjetljavanja cjelokupnog događaja, te procesuiranja odgovornih lica u skladu sa zakonom.
Takođe, juče je u Nikšiću odigrana fudbalska utakmica između FK „Sutjeska“ iz Nikšića i FK „Petrovac“ iz Petrovca, kada je došlo do neovlašćenog ulaska u teren jednog broja navijača FK „Sutjeska“, a čije je obezbjeđenje vršila zaštitarska služba koju je angažovao organizator, o čemu je obaviješteno Odjeljenje bezbjednosti Nikšić, čiji su službenici vršili obilazak lokacije na kojoj se odigravala utakmica, u cilju održavanja stabilnog javnog reda i mira.
“Prilikom neovlašćenog ulaska u teren od strane dijela grupe navijača FK „Sutjeska“, policijski službenici spriječili su fizički sukob istih sa sudijom utakmice. Sedam lica – R.Đ., N.Đ., S.K., A.R., S.N. i V.G. su uhapšeni zbog prekršaja iz Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, dok su u toku dalje mjere i radnje u cilju prikupljanja obavještenja od ostalih lica i rasvjetljavanja cjelokupnog događaja”, navodi policija.
U cilju utvrđivanja eventualne odgovornosti odgovornog lica FK „Sutjeska“, zbog nedovoljnog sprovođenja mjera za nesmetano i bezbjedno održavanje sportske priredbe i nepreduzimanja mjera kojim se sprečava izbijanje nasilja i nedoličnog ponašanja gledaoca, policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Nikšić će preduzeti sve zakonom propisane mjere i radnje.
Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru reizdao je malu knjižicu – putopis “Vilom Velebita po Levantu” autora profesora kotorske Nautike i kasnije Više pomorske škole Predraga V. Kovačevića. Obimom neveliko, ali sadržajem impresivno djelo, ta knjiga-putopis, odnosno dnevnik putovanja po istočnom Mediteranu profesora Kovačevića sa učenicima kotorske Nautke na jugoslovenskom školskom brodu – jedrenjaku “Vila Velebita” godine 1935. rutom po Jadranu, Jonskom, Egejskom, Mramornom moru, Bosforu i Dardanelima.
Reprint “Vile Velebita po Levantu” osvježio je i uspomenu na taj kod nas pomalo zaboravljeni, ali za istoriju pomorskog školstva u Boki, vrlo značajan brod.
Bokelji se mnogo češće sjećaju ili govore o današnjem školskom brodu Mornarice VCG, jedrenjaku “Jadran” ili o “Nautičaru” – malom školskom brodu kotorske Nautike iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka. Malo ko će se međutim, “odmah na prvu”, sjetiti i “Vile Velebita” koja je sigurno bila jedna od najljepših brodova na istočnoj obali Jadrana u prvim decenijama 20. stoljeća, ali i brod koji je odškolovao brojne generacije pomoraca trgovačke mornarice u Austro-Ugarskoj, odnosno Kraljevini Jugoslaviji.
“Vila Velebita” je bila željezni dvojarbolni jedrenjak tipa brik-škuna, sa pomoćnim parnim pogonom. Sagrađena je namjenski kao školski brod 1908. u njemačkom brodogradilištu Howaldswerke u Kilu, po narudžbi tadašnje austrougarske kraljevske Zemaljske vlade iz Zagreba, sa zadatkom da se na tom brodu u plovidbi i pomoračkim vještinama, u praksi obučavaju učenici Nautičke škole u Bakru.
Brod vrijedan tadašnjih 180.000 njemačkih maraka, izgrađen je na inicijativu direktora bakarske Nautičke škole Vjekoslava Naborskyja Izuzetno lijepih i skladnih linija. Taj brod od 259 bruto-tona bio je dugačak 36,3 metra, širok 7,9 metara i sa gazom od 3,6 metara. Na dva svoja jarbola “Vila Velebita” je mogla razviti 13 jedara ukupne površine preko 700 metara sa kojima je po povoljnom vjetru, postizala brzinu od preko 13 čvorova. Brod je imao i pomoćni parni pogon sa klipnim parnim strojem snage 306 konja koji mu je davao brzinu od 7 čvorova.
Privlačila je pažnju gdje god se pojavila
Spoljašni izgled te ploveće učionice bio je izuzetno lijep i elegantan, sa vitkim linijama bijelo ofarbanog trupa i ornamentima-nakitom na pramcu i krmi, pa je “Vila Velebita” privlačila pažnju gdje god se pojavila. Unutrašnjost broda bila je prilično tijesna i spartanski opremljena za boravak kadeta. Stalna brodska posada sastojala se od kapetana i šest članova posade (strojar, ložač, noštromo i tri mornara od kojih je jedan ujedno bio i kuvar). Za vrijeme školskih krstarenja kada se na “Vilu Velebita” obično ukrcavalo između 25 i 40 učenika, broj članova posade povećavao se na 11. Tokom prvog putovanja iz Kila gdje je brod predat naručiocu do Bakra, zapovjednik “Vile Velebita” je bio kapetan Nikola Turina. Kasnije su zapovjednici broda bili kapetan Eugen Kavić (1909 – 1912), te kapetan Nikola Gerechtshammer (do 1937)
“Vila Velebita” je tokom prvih godina svoje službe korišćena isključivo za školovanje u praksi učenika Nautičke škole u Bakru mada su, vidjevši je, takav školski brod odmah poželjele i druge državne pomorske škole duž istočne obale Jadrana, među kojima je bila i kotorska Nautika. “Vila Velebita” obavljala je tada redovne plovidbe Kvarnerom radi praktičnog usavršavanja mladih nautičara, svakog vikenda od subote do ponedjeljka. Po osam do 10 dana brod bi krstario Jadranskim morem, a tokom školskih praznika i po Sredozemlju. Tako su učenici II, III i IV nautičkog razreda obavili u školskoj godini 1912/1913. čak 15 pomorskih putovanja, a u razdoblju 21. juna do 2. avgusta 1913. učenici najviših razreda (njih 40) obavili su svoje prvo ferijalno putovanje na “Vila Velebita” u trajanju od šest nedjelja, a tokom kojeg su posjetili sve važnije luke uzduž jadranske obale Austro-Ugarske.
Brod “Vila Velebita” na morufoto: Privatna arhiva
Tada ovaj lijepi brod po prvi put dolazi i u Boku jer je “Vila Velebita” školske 1913-14. putovala na relaciji Trst- Kotor. Ovim su brodom tada obavljene i četiri načnno-istraživačke ekspedicije po Jadranskom moru u vodama ostrva Cresa, Lošinja, Krka, Raba, Paga i Silbe. U izvještaju o putovanju “Vile Velebita” 1913. od Trsta do Kotora i natrag do Bakra koje je trajalo 45 dana, stoje razmišljanja jednog od njegovih vođa-profesora bakarske Nautičke škole: “Nautička škola bez školskog broda jest tijelo bez duše. Čar i privlačnost “Vile” leži baš u toj potpunoj slobodi gdje učenik odmah znade ono što hoće i što bi želio znati. “Vila” daje pobudu za rad, za ambiciju, čega u školi nema. Brod na moru jedino je i uspješno sredstvo obuke. Učiti nautiku u sobi, u školi, isto je kao i učiti plivati na suhom”.
Napeta međunarodna politička situacija u ljeto 1914. učinila je da drugo dužjadransko putovanje “Viule Velebita” do Kotora bude unekoliko ograničen. Uz stalnu posadu, na brodu su tada bila tri profesora i 40 učenika.Jedna od nezamjenljivih strana školskog broda bila je, kao se tada isticalo “da se mladi pomorac već od 14 godine priučava na život morski – baš kao i naši stari, dični pomorci”.
Zbog izbijanja Prvog svjetskog rata, od 1915. nisu vršena nedjeljna putovanja. Na njenom posljednjem dužjadranksom krstarenju školske 1914/15. tadašnji dvorski savjetnik i nadzornik nautičkih škola u Austriji profesor Eugen Gelcich, posjetio je “Vilu Velebita” u Kotoru.
“Kroz nastavu pitomac upoznaje objektivnu mornaričku stvarnost, a na školskom brodu praktično i onu subjektivnu”, kazao je tada Gelchic.
Svaka škola imala pravo da je po redu koristi
Zbog intenziviranja borbenih dejstava na Jadranu, “Vila Velebita” je ostatak Prvog svjetskog rata provela u raspremi na ušću rijeke Zrmanje u Obrovcu zajedno sa još nekoliko manjih austrougarskih trgovačkih brodova. Nakon završetka rata, sporazumom Trumbić-Bertollini o podjeli nekadašnje austrougarske trgovačke flote između Italije i Kraljevine SHS, “Vila Velebta” je pripala novoj državi južnih Slovena.
Od 1922. odlukom jugoslovenske Vlade, “Vila Velebita” postaje školski brod Državne pomorsko-trgovačke akademije koju su tada činile Pomorske kole u Bakru, Dubrovniku i Kotoru, Svaka od tih škola imala je pravo da po redu, koristi “Vilu Velebita” u turnusima od po dva mjeseca za obuku u praksi svojih učenika. Većina tih putovanja bila je po Jadranu, Egeju i Mramornom moru do obala Grčke i Turske, ali se išlo i do obala zapadnog Mediterana, pa su tako učenici kotorske Nautike 1926. “Vilom Velebita” krstarili do Marseja u Francuskoj.
Dnevna rutina tokom tih putovanja je bila strogo propisana: ustajanje učenika bilo u 6 sati (previjanje i spremanje visaljki – brandi, pokrivača i pojasa za spasavanje), zatim molitva (6:30 sati), potom od 7 do 8 h pranje palube i čišćenje metalnih dijelova (dežurni su prali i čistili učenički prostor i praonicu). Vježbe na jarbolima odnosno jedrima bile su od 8 do 8,30 h, doručak i odmor (8,30 – 9,30 h), dva sata stručne praktične obuke (9,30 – 10,30 h; 10,30 – 11,30 h). Nadalje, stariji učenici su vršili opservacije meridijanske visine i Sunca radi utvrđivanja pozicije broda metodama astronomske navigacije, a mlađi učenici i dežurni spremali su ručak (11,30 – 12,30 h), koji je bivao u podne. U popodnevnoj nastavi čas stručne praktične obuke bio je od 16 do 17 h, a potom je zapovjednik simulirao razne uzbune na brodu (17 – 18 h). Večera je bila u 18,30 h, odmaranje (18,30 – 20 h), a u 20 h večernji nastup svih učenika, molitva i čitanje zaduženja za naredni dan. Nakon toga bi slobodni učenici išli na počinak (u učenički prostor), a službom zaduženi ostali bi na palubi (kvartir od službe zauzimao bi položaje, a slobodni spavao na palubi).
Pripreme za isplovljenje iz Kotora 1935.foto: Privatna arhiva
“Vila Velebita” je tih godina često bila u Boki, a odavde je 27. juna 1935. isplovila i na putovanje do Carigrada koje je opisao profesor Kovačević u svojoj knjižici. Na brod kojim je zapovijedao kapetan Niikola Gerechtshammer, ukrcavala su se 43 učenika Pomorske akademije iz Kotora, četiri profesora i direktor akademije, profesor Miloš Lipovac. Pored njih na brodu su bili i predstavnik Vlade iz Beograda M. Bojić, ljekar dr Filip Lazarević i nastavnici za vojno pomorstvo V. Bjegović, odnosno mornarske vještine M. Marić.
U 10 sati ujutro “Vila Velebita” je isplovila sa rive na Luži triput sirenom pozdravljajući Kotor, dok su učenici sa jarbola broda pozdravljali mještane okupljene na obali i brojnim barkama, a što su “Vili Velebita” mahanjem marama i šugamana došli poželjeti srećan put. Na putu prema izlazu iz Boke, školski jedrenjak je po drevnoj tradiciji, pozdravio Perast i svetilište bokeljskih pomoraca – Gospu od Škrpjela, te nešto kasnije i manastir Savina u Herceg Novom.
“Mi smo na otvorenom moru. Svjež maestral, kao da smo ga poručili, upućuje nas na jug. Jedra su puna i “Vila” klizi skoro nečujno po plavoj svili koja nam izgleda u peni valova, kao da je posuta snegom. U prvom sumraku, maestral popušta. Na horizontu gube se rumene pruge. Na pramcu čuju se dve gitare koje prate “Jedan mali brodić”. Noć je idealna”, opisao je profesor Kovačević koji je, iako je rođen u Boki, u govoru i pisanju koristio ekavicu jer je veći dio svog života proveo van zavičaja, pa je tako i Pravni fakultet završio u Beogradu.
Naredne stranice njegovog djelam nadahnutog ogromnim i tada sveprisutnim jugoslovenskim patriotizmom i idejama ujedinjenja južnoslovenskih naroda, nastavljaju se opisima grčkog ostrva Krf i “Plave grobnice” u blizini ostrvca Vido u kojem počivaju kosti brojnih pripadnika srpske vojske preminulih na Krfu tokom egzodusa u Prvom svjetskom ratu. “Vila Velebita” tu se 29. juna zaustavila, zastavu spustila na pola koplja, posada i učenici postrojeni na palubi skidanjem kapa odali su počast preminulim vojnicima i spustili za njih vijenac u more, a direktor akademije profesor Lipovac je uz to u more bacio jedan gvozdeni sandučić u kojem je bila zemlja iz manastira Savina.
Slijede opisi grada Krfa i dvorca Ahileon koje su učenici sa “Vile” posjetili, jonskih ostrva uz koje je jedrenjak plovio dalje prema jugoistoku, grada Patrasa, poluostrva Peloponez, Korintskog kanala, Pireja i Atine gdje se brod ponovno zaustavio. Sve to uz brojne lirski intonirane digresije profesora Kovačevića o Odiseju, Ahilu, Zevsku i drugim grčkim božanstvima i junacima iz mitologije, ali i istorije, umjetnicima, arhitektama, filozofima, piscima poput Lorda Bajrona koji je od malarije skončao 1824. u močvarama grčkog Mislonga…
Iz svakog retka izbija nevjerovatna erudicija i znanje profesora Kovačevića koji je svojim učenicima predavao ne samo engleski jezik, već ih učio opštoj kulturi i životu, uopšte. I sam željan novih saznanja i doživljaja iako je neke od tih atrakcija već ranije posjećivao, profesor Kovačević sa oduševljenjem opet obilazi Atinu i Akropolj, divi se ostacima velelepnih antičkih građevina i svekolikim političkim i kulturološkim dostignućima antičke grčke civilizacije…
Iako “sebi ne može pomoći” da se suspregne pred oduševljenjem obilaskom ove i nekih drugih kasnijih fokalnih tačaka za razvoj moderne evropske civilizacije po Egeju i Levantu, Kovačević ne izostavlja ni opise za putovanje jednog broda i njegove posade, zanimljivih momenata: od nadmudrivanja sa vještim, ali manipulaciji sklopnim grčkim taksistima, ugostiteljima i trgovcima, susreta sa školskim brodom grčke mornarice “Aris” u luci Karistos na Eubeji, ljepoti ženskog svijeta u tim krajevima, ali i neodoljivoj čari i zovu mora koje inspiriše pomorce da mu se daju i dušom i tijelom. Pritom su za njega jednako privlačni i opijajući i opisi kao ulje mirnog mora i pučine bez daška vjetra, odnosno olujnih valova koji se nošeni jakom tramontanom, lome o trup “Vile Velebita” dok se ona bori sa pobješnjelim morem.
Brod “Vila Velebita” u Kotorufoto: Privatna arhiva
Slijede opisi egejskih ostrva i obala u blizini mitske Troje, dok “Vila Velebita” plovi rutama kojima su nekad u potrazi za Zlatnim runom, išli Jason i argonauti do Dardanela – tjesnaca gdje se samo dvadeset godina prije ove plovodbe “Vile Velebiuta” desila jedna od najveći i najznačajnijih bitaka Prvog svjetskog rata iz koje je praktično, nešto kasnije nastala i moderna Turska pod vođstvom Kemal paše Ataturka.
Od Carigrada do Hilandara
Plovidbu Mramornim morem i kasnije Bosforom što sam Carigrad dijeli na evropski i azijski dio, Kovačević detaljno opisuje nabrajajući i diveći se brojnim tamošnjim dvorcima, bogomoljama, impresivnim javnim i privatnium zgradama.
“Ulaz u Carigrad iz Marmornog mora pruža putniku takvu sliku kakvu samo Carigrad može da da. Kažu ljudi koji su čitav svet obišli, da je to najlepša panorama koja se uopšte zamisliti može…. Da, divna je naša Boka, ali šta će ona sirotica pored osve istočnjačke kraljice koja treperi u sjaju dragog kamenja”, piše Kovačević ostavljajući na narednim stranicama sublimiranu viševjekovnu istoriju Carigrada i njegovih znamenitih ljudi, uključujući i podsjećanje na kapudan-pašu (admirala) turske flote Hajrudina Barbarosu koje 1539. osvojio Herceg Novi i Risan, ali je poražen u pokušaju da zauzme i Kotor.
“Još i danas visi nad njegovim grobom gusarski fenjer i običaj je da se komandanti brodova pomole za sretna puta”, ističe Kovačević koji se iskreno divi arhitekturi ne samo Aja Sofije koja je u originalu bila hrišćanska cvrkva, već i impozantnoj ljepoti brojnih carigradskih džamija i drugim primjercima reprezentativne orijentalne arhitekture. Njegov opis kvarta Bezistan za koga kaže da je to “čitavi lavirint dućana i dućančića, sav isprepletan krivudavim ulicama i pokriven svodatsim krovom” je upečatljiv:
“Nema jezika kojim se ovdje ne govori i nije se rodio stranac koji bi mogao proći kroz Bezistan, a da ne kupi štogod. Za onoga koji se želi specijalizirati u trgovini, više mu vredi ovde dva dana, nego u eksportnoj akademiji 12 godina”.
Nakon četvorodnevnog boravka u Carigradu o kojem su tada pisale i turske novine, “Vila Velebita” sa učenicima Pomorske akademije iz Kotora 11. jula je krenula natrag prema Jadranu. Glavni motiv na povratnoj ruti bila je posjeta Svetoj gori i Hilandaru, koju profesor Kovačević čitaocu približava uz brojne lirske, detaljne opise ljepote prirode i kulturno-istorijske baštine na trom jedinstvenom prostoru.
“Nadahnut životom Svetog Save, dobro uređen i bogato obdaren, Hilandar je bio središte naše srednjevekovne kulture i rasadnik naše stare umetnosti i književnosti. Ovo nije bio samo manastir u današnjem smislu te reči, već čitavi grad koji je gajio sve kulturne ustanove ondašnjeg društva. Ovde je bila bolnica, osnovna, srednja i visoka škola, biblioteka, galerija slika, muzej; ovde su bila kulturna društva za živopis, za ikonografiju, za književnost, prevodnu i izvornu, za pisanje, prepisivanje i vezivanje knjiga, za istoriju, teologiju, matematiku, astronomiju, medicinu, narodnu ekonomiju, poljoprivredu, vinogradarstvo, voćarstvo – jednom rečju univerzitet, obavijen u religioznom plaštu”, opisuje Kovačević manastiri.
“Vila Velebita” je 14. jula digla sidro iz uvale u bnlizni Hilandara i krenula dalje prema Solunu gdje je stigla narednog dana. Ovdje su brod, posada i učenici srdačno dočekani od strane tamošpnje brojne jugoslovenske zajednice. Trebalo je uzvratiti ljubaznim domaćinima na tako srdačnom prijemu, pa je odlučeno da se za prvake jugoslovenske zajednice i osoblje konzulata, priredi prijem na “Vili Velebita”.
Sa raznim ranije na brodu priređenim sličnim dočecima i banketima, budžet profesora Pomorske akademije se međutim, već bio prilično potrošio pa je Kovačević pošao “u ne baš najprijatniju posjetu” komandantu broda, da zamoli kapetana Gerechtshammera da mu ovaj da nedostajući novac.
Brod “Vila Velebita” pred Tivtom tridesetih godinafoto: Privatna arhiva
“Ovi će nas banketi upropastiti, kaže mi komandant. Šta ćete dragi komandante – la noblesse oblige! Obliz, obliz, al para niz, i mašući glavom, pruža mi 1.000 drahmi”, opisao je ovu zgodu Kovačević. Uz povoljan vjetar, “Vila Velebita” je odjedrila ponovno do Atine i Pireja, a odatle 20.jula krenula je natrag prema domovini. Nakon trodnevne plovidbe, brod je stigao nadomak crnogorske obale, ali nije mogao da po prvobitnom planu proslieđi za Kotor, već je bio prinuđen da se od jake bure skloni u Bar. Sljedećeg dana “Vila Velebita” je krenula sjeverno i uplovila prvo u Petrovac, a potom Budvu, da bi 25. jula okončala ovo školsko krstarenje, uplovivši u 11 sati u Kotor gdje su brod, posada i učenici srdačno dočekani.
“Vilu” odni vihor Drugog svjetskog rata
Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije u Aprilskom ratu 1941. “Vilu Velebita” su zaplijenili Italijani i pod novim imenom “Palinuro”, uvrstili u sastav školskih brodova njihove Vojno-pomorske akademije. U naredne dvije godine sa ostalim italijanskim škoskim jedrenjacima “Cristoforo Colombo”, “Amerigo Vespucci” i “Marco Polo (zaplijenjeni jugoslovenski školski brod “Jadran”), “Palinuro” je imao više školskih krstarenja po Jadranu. Po kapitulaciji Italije 8. septembra 1943. “Palinuro” je dobio naredbu da, u pokušaju da izbjegle zaplijenu od strane Njemaca, iz Trsta krene prema Brindiziju. Brod je na tom putu međutim, ostao bez goriva i bio je prisiljen da se jedreći, skloni u luku Ortona. Tu su brod ubrzo potom, zaplijenili Njemci, digli “Palinura” u vazduh i potopili ga. Nakon završetka rata olupina nekadašnje “Vile Velebita” je podignuta sa dna mora i izrezana u staro željezo.
Školovan u Carigradu, Pragu, Beogradu i Kembridžu
Predrag V. Kovčević (1904-1989) rođen u Baošićima u porodici prote Srske pravoslavne crkve. Djetinjstvo proveo u Carigradu. Školovao se u jezuitskoj gimnaziji na njemačkom jeziku, a zatim u klasičnoj ruskoj gimnaziji. Maturirao je u Pragu. Pravni fakultet upisao je u Beogradu. U toku studija dodijeljena mu je engleska stipendija, pa je prešao na studije ekonomskih nauka u Kembridž. Diplomirao je na Univerzitetu u Edinburgu 1927.
Veći dio Drugog svjetskog rata proveo je u njemačkom koncentracionom logoru Osnabrik. Godine 1945. oslobođen je od Engleza, a pošto je dobro poznavao engleski, ruski, njemački i francuski jezik, angažovan je kao tumač Sovjetske službe za repatrijaciju. Na tom je položaju značajno doprinio uspjehu akcije u kojoj su Saveznici uhvatili njemačkog ratnog zločinca, SS rajhsfirera Hajnriha Himlera. Po povratku u Jugoslaviju, Kovačević je radio kao profesor stranih jezika u kotorskim pomorskim školama. Pored velikog broja prevoda i stručnih radova iz oblasti lingvistike, napisao je nekoliko knjiga koje obrađuju istorijsku prošlost Boke, Grblja i Paštovića, među njima i kapitalno djelo “istorija bokeljskog pomorstva” iz 1967.giodine. Za izuzetne radne zasluge ukazom Predsjednika SFRJ, Josipa Broza Tita, odlikovan je 1972. Ordenom rada sa zlatnim vijencem.
Profesora Kovačevića Kotorani i Bokelji pamte kao vrhunskog intelektualca, izuzetno duhovitog čovjeka i vrsnog pedagoga koji je ostavio neizbrisiv trag u školovanju brojnih generacija ovdašnjih pomoraca.
Cijene smještaja u Crnoj Gori su na nivou prošlogodišnjih ili neznatno uvećane, a predsezona obećava, poručili su turistički poslenici.
Podaci da je predsezona popunjena ranije i bolje nego prošle godine, a da je sezona u velikoj mjeri već bukirana, kako poručuju turistički poslenici, govore da su cijene formirane na zadovoljstvo gostiju.
Cijene smještaja u Crnoj Gori ove godine neznatno su uvećane, tvrde hotelijeri. Ocjenjuju da to ne utiče na potražnju, jer je predsezona veoma dobra, ali i najave za špic sezone, prenosi portal RTCG.
Jelena Kaluđerović iz Hotelske grupe (HG) Budvanska rivijera, rekla je da su cijene simbolično više u odnosu na prošlu godinu, mogu reći onoliko koliko je inflacija zahvatila sve oblasti privrede.
“Možemo se pohvaliti da je april bio odličan i da smo zabilježili veći broj noćenja nego prošle godine, a prema najavama i maj će biti bolji”, kazala je Kaluđerović.
I izdavaoci privatnog smještaja imaju slično iskustvo. Kažu da cijene nijesu formirali na štetu gostiju.
“Prema našim podacima, cijene su zadržane na nivou prošlogodišnjih i to nas čini vrlo konkurentnom destinacijom. Podaci da je predsezona popunjena ranije i bolje nego prošle godine, da je sezona u velikoj mjeri već bukirana nam govore da su naši domaćini cijene formirali nazadovoljstvo gostiju”, navodi se u Udruženju izdavaoca.
A da li su cijene smještaja visoke odrediće gosti, poručuje turizmolog Miško Rađenović. Kaže da ih je najvažnije opravdati.
“Onaj koji se bavi svojim proizvodom koji ga unapređuje, taj sigurno može u jednom segmentu pratiti povećanje cijena. Rani buking je odličan za ovu godinu lokalni turističke organizacije, privrednici, hotelijeri su za to zaslužni”, kazao je Rađenović.
Tako, shodno platežnoj moći, turisti mogu rezervisati smještaj u Budvi od 20 do preko 1,5 hiljada EUR, a u Tivtu od 40 do 1,7 hiljada EUR.
Tivat – foto Miko Đuričić TO Tivat
S druge strane, u konkuretnoj Hrvatskoj cijene su znatno više. U Dubrovniku, Hvaru i Splitu, tokom špica sezone, najjeftiniji smještaj može se pronaći za 80 EUR, a cijene idu i preko dvije hiljade EUR.
Vlasnik agencije za iznajmljivanje smještaja u Hrvatskoj, Nino Dubretić, naveo je da prosječna cijena u Dubrovniku je 100 EUR po noćenju u privatnom smještaju.
“Što bi značilo da je top cijena između 140 do 180 EUR u srcu sezone, a za goste van sezone 60-ak EUR”, kazao je Dubretić.
Dubretić je poručio da izdavaoci smještaja u svakom trenutku mogu pokušati da podignu cijene, ali da će im tržište reći koliko vrijede.
“Cijena smještaja je živo tkivo, nije nešto što se zakuca, sve je stvar ponude i potražnje, ako ti je cijena dignuta, a ne ide ti onda ćeš je spustiti”, objasnio je Dubretić.
Nove linije letova na dubrovačkom aerodromu donose pozitivne vijesti i za Crnu Goru. Dubretić smatra da će dobar dio tih putnika posjetiti i našu državu.
Kapetan duge plovidbe iz Splita Marko Bekavac već je mjesecima zatvoren u turskom zatvoru u Ankari jer je na brodu kojim je zapovijedao pronađena droga. Kapetan Bekavac kaže da je nevin, tražio je bolje osiguranje, kao i kamere na brodu da se spriječi krijumčarenje droge, ali vlasnik broda to je odbio.
O ovoj situaciji u središnjem HTV-ovom Dnevniku govorio je predsjednik Zajednice hrvatskih udruga pomorskih kapetana, kapetan Sanjin Dumanić.
Kapetan Bekavac izražava sumnju da njegovi odvjetnici koji rade za turskog brodovlasnika ne nastupaju u njegovom interesu, da je turskoj kompaniji interes ne širiti previše istragu, nego upravo njega žrtvovati, baciti ga u zatvor.
Upitan koliko ovaj slučaj podsjeća na ono što se dogodilo dubrovačkom kapetanu Laptalu koji je nakon 15 mjeseci provedenih u grčkom zatvoru ipak oslobođen optužbi za krijumčarenje drogom, Dumanić je kazao:
“Oba kapetana su članovi Udruge pomorskih kapetana Split. To se događa, naši su ljudi, i mi smo profesionalno, po našem statutu dužni da pomognemo. Kod kapetana Laptala smo napravili koliko smo mogli, priložili smo neke dokumente, uspjeli smo dobiti nešto. Koliko smo tu pomogli ne znamo, ali baš smo bili moralna pomoć, a to isto želimo i kapetanu Bekavcu”, rekao je Dumanić za HRT.
“On je član udruge Split, a udruga Splita je zajednica Hrvatskih udruga pomorskih kapetana. Kroz istu smo članovi Europske zajednice pomorskih kapetana, a obavijestili smo ih da je kapetan Bekavac zatvoren u Turskoj, oni su izrazili svoju spremnost da pomognu”, nastavio je.
Dodao je da je zaštita koju je kapetan tražio “skoro nemoguće” dobiti.
“U Kolumbiji gdje vlada jedna takva atmosfera, sve izgleda vrlo službeno, sve izgleda vrlo dobro organizirano. Ja sam imao priliku u Kolumbiji krcati s jednim brodom ugljen. Na brodu je bilo dvadesetak uniformiranih ljudi. Njih dvadeset, ulijeva jednu sigurnost. Vi mislite pa mi smo mirni, sigurni, pa vidi koliko je tu njih (…). Međutim, dogodilo se meni da sam poslije nekoliko dana na moru otkrio uz pomoć moje posade jedan paket droge”, ispričao je.
Je li u krijumčarenje drogom uključen netko iz posade?
Kapetan također sumnja da je u krijumčarenje drogom bio uključen netko iz posade broda. Kapetan Dumanić kazao je da “novac sve kupuje” te da postoje članovi posade koji će takvu ponudu, nažalost, prihvatiti.
“Postoji mogućnost da je na brodu bila organizirana skupina koja je to radila. Jer po onom što imamo izvješće iz tiska, jer naravno nemamo još pravo izvješće, iz tiska kaže da je navodno ta droga bila u afterpiku. Afterpik je jedan krmeni tank koji služi za balast. Ulaz u njega je kroz strojarnicu ili kroz neki drugi prostor, ne može svatko baš ući tamo. On je osiguran s velikim metalnim limom koji ima 32 velike vide velike, znači mogao je netko od članova posade. Teško da bi neko sa strane to mogao ubaciti, a da nitko od posade ne vidi”, pojasnio je.
“To je više nacionalna posada, kapetan je izvan svega toga. Postoje svi mogući trikovi da se zapovjednika odvoji. Najjednostavnije je da vam priđe netko u nekakvoj uniformi i traži nekakvu potvrdu, gdje ste odložili zadnji put smeće, a njemu za vratom visi walkie talkie uključen, i tamo ga neki kriminalac s druge strane sluša i on kaže – sad ovaj priča s kapetanom, kapetan je zauzet, mi možemo raditi što hoćemo. Vrlo lako je kapetana izolirati”, zaključio je kapetan Dumanić.
Slučaj kapetana Marka Bekavca: Već sedam mjeseci u turskom zatvoru
Splitski kapetan Marko Bekavac već sedam mjeseci čeka pravdu u turskom zatvoru.
“Kako da ja znam kad se sve događalo dok sam ja spavao, od 22 do 6 ujutro. I 28.8. ja sam tražio od kompanije na sugestiju agenta, 28.8. tri dana prije nego što je počeo ukrcaj, da angažiraju privatne zaštitare i četiri kamere, da je tako bilo, droga se ne bi mogla ukrcati”, kazao je Marko Bekavac, kapetan duge plovidbe.
Za sada njegov je jedini posjetitelj veleposlanik u Ankari Hrvoje Cvitanović.
“On izgleda dobro, mi smo imali normalnu komunikaciju oba susreta i dali smo mu na znanje da smo zatražili i treći”, otkrio je hrvatski veleposlanik u Turskoj Hrvoje Cvitanović za HRT.
Problemi su počeli potkraj kolovoza u Kolumbiji. Kapetan Bekavac zapovijedao je brodom u vlasništvu turske kompanije pod panamskom zastavom. Zadatak je bio preuzeti teret koji je utovaren u vrećama u Kolumbiji i prevesti ga u Tursku.
“Prvi slučaj u Barakiliju u Kolumbiji, tu je pronađena droga, 450 kg, onda su kolumbijske vlasti s turskim brodarom i ambasadom dogovorili da se brod pusti”, pojasnio je Jozo Bekavac, brat kapetana Marka Bekavca.
Zbog opasnosti od krijumčarenja droge kapetan je još prije dolaska u Kolumbiju zatražio od kompanije da pojača mjere opreza kamerama i zaštitarima, ali kompanija je to odbila.
“Oni sad optužuju njega da on nije poduzeo mjere kao kapetan po zapovjednoj odogvornosti, a riječ je o istoj drogi”, ispričao je brat kapetana Bekavca.
Nakon dolaska u tursku luku uhićeno je 10 pomoraca, a prema riječima svjedoka – većina njih, kao i kapetan Bekavac, nije sudjelovala u ukrcaju tereta.
“Za nas je ovo tipičan slučaj kriminalizacije pomoraca. Optužuje ih se za nešto na što nemaju utjecaja. Taj teret je mogao ubaciti bilo tko jer teško je kontrolirati što se u svakoj vreći nalaza”, kazao je Neven Melvan, sindikat pomoraca Hrvatske.
Sve su pravne mjere poduzete, angažirana su međunarodna udruženja pomoraca. Ministarstvo vanjskih poslova u stalnom je kontaktu s turskim kolegama.
“Ključni detalj je to da je prva rasprava najavljena za 10. lipnja. Tražili smo također da predstavnici veleposlanstva RH u Ankari budu nazočni na raspravi, tako da iz prve ruke možemo vidjeti što se događa i da budemo uz rame gospodinu Bekavcu”, kazao je hrvatski veleposlanik Hrvoje Cvitanović.
Za kapetana Marka Bekavca, i kolege i kompanije u kojima je radio imaju samo riječi hvale. Kažu, u 30 godina plovidbe mrlje u njegovoj karijeri – nije bilo.
