Četvero ljudi je poginulo, a deseci su ozlijeđeni u ruskom napadu na specijalizirani trgovački centar s građevinskim proizvodima u Harkivu, rekli su lokalni dužnosnici, nakon što je gradonačelnik ranije objavio da su smrtno stradale najmanje dvije osobe.
Predsjednik Volodimir Zelenski je uputio strastveni apel zapadnim saveznicima Ukrajine da joj pomognu ojačati protuzračnu obranu kako bi gradovi bili sigurni.
Četvero ljudi je ubijeno nakon što su dvije navođene bombe pogodile trgovinu u stambenom području grada, rekao je regionalni guverner Oleh Sinjehubov na nacionalnoj televiziji.
Najmanje dvoje poginulih su bili djelatnici trgovine. Četrdeset ljudi je ozlijeđeno u napadu, a 16 se vode kao nestali, kazao je Sinjehubov.
Harkivski gradonačelnik Ihor Terehov je kazao da je 120 ljudi bilo u trgovini u trenutku udara bombi.
– Napad je bio usmjeren na trgovački centar, gdje je bilo mnogo ljudi, ovo je očit terorizam, rekao je Terehov.
Sinjehubov je objavio da je projektil u ranu večer pogodio stambenu zgradu u središtu grada s 1,3 milijuna stanovnika, pri čemu je ozlijeđeno 18 ljudi.
Raketa je prouzročila nekoliko metara dubok krater u pločniku pred zgradom, u kojoj su se također nalazili poštanski ured, salon ljepote i kafić.
Harkiv, drugi najveći ukrajinski grad, udaljen je svega 30 kilometara od granice s Rusijom i tjednima je meta ruskih napada. Ruske snage su ovog mjeseca također započele prodor u sjeverne dijelove Harkivske oblasti.
Zelenski je u svojoj noćnoj videoporuci osudio napad kao “još jedan primjer ruskog ludila”, rekavši da “nema drugog načina da ga se opiše”.
– Kada svjetskim vođama kažemo da Ukrajina treba odgovarajuću protuzračnu obranu, kada kažemo da nam trebaju stvarne, odlučne mjere koje bi nam omogućile da zaštitimo svoj narod tako da se ruski teroristi ne mogu ni približiti našoj granici, govorimo o tome da ne dozvolimo da se ovakvi napadi više događaju, poručio je.
Moskva poriče da namjerno gađa civile, no tisuće ih je ubijeno i ozlijeđeno tijekom njene 27 mjeseci duge invazije na Ukrajinu.
Director Nebojsa Slijepcevic, Short film Palme d’Or award winner for the film “The Man Who Could Not Remain Silent”, France, May 25, 2024. REUTERS/Sarah Meyssonnier
Kratkometražni igrani film redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića i producenata Katarine Prpić i Danijela Peka (Antitalent), “Čovjek koji nije mogao šutjeti” osvojio je Zlatnu palmu u sklopu službenog natjecateljskog programa kratkih filmova (Short Film Competition) jednog od najznačajnijih i najprestižnijih festivala u svijetu, na Filmskom festivalu u Cannesu .
Nagradu je uživo na svečanoj dodjeli u Cannesu preuzeo redatelj i scenarist Nebojša Slijepčević. Ovo je prva Zlatna palma za hrvatski film od osamostaljenja. Film su producirali Katarina Prpić i Danijel Pek iz Antitalenta, a realiziran je u koprodukciji s kućama iz Bugarske, Francuske i Slovenije.
Radnja filma Čovjek koji nije mogao šutjeti zbiva se 27. februara 1993. godine, na maloj stanici u Štrpcima u Bosni i Hercegovini. Putnički vlak na liniji Beograd-Bar zaustavljaju paravojne snage u akciji etničkog čišćenja. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika usuđuje im se suprotstaviti. To je istinita priča o čovjeku koji nije mogao šutjeti.
Scenarij za film, osnovan na istinitom događaju, napisao je redatelj Nebojša Slijepčević. Uloge u filmu nose Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić, Mijo Pavelko, Martin Kuhar, Jakov Zovko i Robert Ugrina.
Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Herceg Novom utvrđeno je da je Opština Centar Sarajevo nosilac prava korištenja na nekretnini – Hotel Zelenika Herceg Novi.
Saopštili su to iz Opštine Centar Sarajevo, uz napomenu da je to važan pravni korak ka vraćanju Hotela Zelenika u vlasništvo Opštine Centar, prenosi Ljudski.ba.
– Kad predmetna presuda postane pravomoćna, pravo korištenja prilikom upisa u zemljišne knjige postaje pravo vlasništva – naglašavaju iz Opštine Centar Sarajevo.
Ljudski.ba uvidom u spise otkriva kako je taj hotel nacionaliziran 1948. godine, a Opština Herceg Novi ga je 1960. predala Opštini Centar Sarajevo i od tada je radio kao Dječije odmaralište.
Presudom Vrhovnog suda 2018. godine, hotel Plaža Zelenika pripao je Opštini Centar Sarajevo, ali je odbijena uknjižba kroz upravne sporove i žalbe. Sudski proces i dalje traje, a kako se sada čini, sve bliže smo konačnom rješenju i povratak u vlasništvo sarajevske opštine Centar.
Crna Gora, 32 godine od ratnog zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica, nije skupila hrabrost da kazni počinioce, oda počast žrtvama, proglasi dan sjećanja i podigne spomenik, poručeno je sa memorijalnog skupa u Herceg Novom.
Skup su, ispred stanice policije u tom gradu, organizovali Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za mirovno i žensko obrazovanje ANIMA.
U zajedničkom saopštenju tih nevladinih organizacija (NVO) navodi se da su memorijalnim skupom, u prisustvu porodice jedne od žrtava zločina, zvaničnika iz Vlade, predstavnika Islamske zajednice, nevladinih organizacija, predstavnika političkih partija, medija i građana, obilježili godišnjicu nekažnjenog ratnog zločina deportacije.
“I ova je godišnjica nažalost dočekana bez ponovnog otvaranja krivične istrage, bez spomenika i bez dana sjećanja na žrtve”, navodi se u saopštenju.
Bojana Malović iz HRA kazala je da je Crna Gora izbjeglice poslala u smrt, a, kako je navela, već 32 godine nije u stanju da skupi hrabrost da kazni počinioce, da oda počast žrtvama, proglasi dan sjećanja i da im podigne spomenik.
“Želim da vjerujem da naša država može bolje i više i da uskoro dolazi vrijeme kada će njene vlasti preuzeti organizaciju ovakvih važnih komemoracija, bez da ih na to primoravaju Ujedinjene nacije (UN), ili bilo ko drugi”, kazala je Malović.
Izvršna direktorica CGO Daliborka Uljarević kazala je da nema dilema oko toga da nije moguća funkcionalna vladavina prava dok ratni zločini, poput deportacije, ostaju bez utvrđenog kompletnog činjeničnog stanja i odgovornosti.
„Osim razočarenja odnosom nadležnih institucija prema ovom ratnom zločinu, mi u civilnom sektoru smo razočareni i prijedlogom nekih političkih struktura da se jedna ulica u Glavnom gradu nazove po čovjeku koji je nalagodavac ovog zločina i nadamo se da to neće dobiti konačno odobrenje nadležnog Ministarstva, jer bi to bila nepojmiva uvreda ovih žrtava, ali i znak da se država Crna Gora stoji uz zločince umjesto uz žrtve”, kazala je Uljarević.
Koordinatorka Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA Ervina Dabižinović kazala je da je činjenica jedna, a to je, kako je navela, da su iz Herceg Novog odvedeni civili.
„I da smo mi kao Crna Gora, na nacionalnom i lokalnom nivou, svakako bili za taj zločin”, rekla je Dabižinović.
Sin stradalog Osmana Bajrovića, Alen Bajrović, kazao je da je njegovog oca crnogorska policija zarobila u njihovoj porodičnoj kući u Bijeloj.
„Maja 1992. godine dvojica uniformisanih policajaca zarobila su mog oca i iz zagrljaja mene i moje sestre odveli u zgradu policije ispred koje se mi danas nalazimo. Od tada mu se gubi svaki trag. Za mene je ovo jedan veliki logor i stratište moga oca”, kazao je Bajrović.
On je istakao da država ništa nije uradila kako bi žrtvama rekla kako, kada i ko je ubio njegovog oca i gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci.
“Smatram da su posmrtni ostaci moga oca i ostalih ljudi možda danas u temeljima ove zgrade, a to zasnivam na tome što mi država nikada nije zvanično rekla gdje ga ubila i kako i ko ga ubio”, kazao je Bajrović, dodajući da je ogorčen jer ne zna ni ko je njegovog oca zarobio u porodičnoj kući.
Aleksandar Saša Zeković, u ime nestranačke Građanske inicijative “21. maj”, poručio je da nedostatak spomenika produžava traume bolne prošlosti koja pripada svima jednako.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković kazao je da je jedini grijeh ljudi koji su deportovani bio to što su bili ljudska bića i što su vjerovali u ljude.
“Možda i to što su zadnju mrvu nade polagali u veliko srce ovog grada koji je vjekovima bio utočište i mirna luka mnogim znaninim i neznanim velikanima i sasvim običnim ljudima”, kazao je Bjeković.
Ministarka kulture i medija Tamara Vujović istakla je da nije lako suočiti se sa ratnim zločinima, “pogotovo onima povezanim sa vašim gradom ili sugrađanima”.
Foto HRA
“Žao mi je zbog svih žrtava. Slava svim žrtvama, i hvala im što nisu odabrali pušku, nego su odlučili da pobjegnu od rata i potraže utočište na slobodnoj i bezbjednoj teritoriji”, kazala je Vujović.
Ona je dodala da je dužnost da se o tom zločinu priča, “da se sa njim suočimo i da učimo buduće generacije šta se ovdje desilo”.
Predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog vijeća Mirsad Rastoder pozvao je velike umjetnike koji su Herceg Novom dali dušu i uzdigli ga na grad u koji se rado dolazi, da pomognu Novljanima da pronađu tanku liniju između dobra i zla i pronađu snagu da se u njihovom gradu nađe spomenik za civilne žrtve deportacije.
“Najmanje što možemo učiniti jeste da ustanovimo dan sjećanja, da podignemo spomenik, da državni organi urade to što treba, da ovu istragu, optužbu i odgovornost personaliziju, da se u udžbenicima nađu osnovni podaci o ratnim zločinima, da nam djeca ne izlaze slijepa”, rekao je Rastoder.
Advokat porodica žrtava Velija Murić poručio je da je zločin deportacija mračna mrlja u crnogorskoj istoriji.
“Sjećanje na žrtve nas podsjeća na važnost borbe za ljudska prava i pravdu”, kazao je Murić.
Kako je dodao, ne smije se zaboraviti da je zaborav najveći neprijatelj pravde.
“Naša je dužnost da se prisjećamo i da učimo buduće generacije o ovim događajima. Samo kroz sjećanje i priznanje istine možemo osigurati da se ovakvi zločini nikada više ne ponove”, rekao je Murić.
Foto HRA
Potpredsjednik Bošnjačke stranke Damir Gutić kazao je da je taj ratni zločin mrlja na obrazu Crne Gore.
Prema njegovim riječima, skandalozno je da je 66 ljudi odvedeno.
“Zna se da je samo 12 preživjelo torturu i da se za 54 građanina ne zna šta se desilo, a da država Crna Gora nije ništa uradila po tom pitanju. To jeste teška mrlja na obrazu Crne Gore i svi mi kao društvo moramo sve učiniti da se to popravi”, kazao je Gutić.
Predsjednik Građanskog pokreta URA u Herceg Novom Nikola Radman kazao je da se pravda ne može preskakati.
“To su oni osnovni razlozi zbog kojih smo prisiljeni da se godinama okupljamo ovdje i da se borimo da donesemo vrlo jednostavnu odluku da se na ovom mjestu jednog zločina postavi spomen obilježlje”, rekao je Radman.
Pomoćnik sekretara za prostorno planiranje i izgradnju u Opštini Herceg Novi Aleksandar Božović, koji se na skupu obratio u svojstvu građanina, kazao je da se već 32 godine ubija istina.
“Istina je da postoje nalogodavci, a vremenom nestaju. I Crna Gora je imala gospodare rata. Najveći gospodar rata nije živ, on je bio predsjednik države. Ali je živ premijer tadašnji, dugogodošnji. Živ je i tadašnji ministar unutrašnjih poslova. Mi njihova imena ne spominjemo”, rekao je Božović.
Kako je kazao, nezvanična i građanska Crna Gora, već 20 godina odaje počast žrtvama ratnog zločina.
“I ove godine ne dopuštamo da se žrtve ovog ratnog zločina zaborave, zahtijevamo utvrđivanje krivične odgovornosti i dostojan memorijal za žrtve”, poručio je Božović.
U saopštenju se podsjeća da je crnogorska policija u maju i junu 1992. godine, nezakonito uhapsila najmanje 66 Muslimana iz Bosne i Hercegovine, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u BiH, a zatim ih isporučila njima neprijateljskoj vojsci Srpske Republike na teritoriju BiH, koja je najveći broj njih likvidirala.
Samo dvanaestoro je uspjelo da preživi izručenje u koncentracione logore.
Regionalni vodovod Crnogorsko primorje je, u toku prošle godine, ostvario ukupne prihode u iznosu od preko 8 miliona eura. Takođe, čista dobit od million eura je dobar rezultat koji svjedoči o uspjehu i efikasnosti poslovanja preduzeća. Međutim, važno je imati na umu da dugovanja mogu predstavljati izazov za poslovanje, iako se pozitivan finansijski rezultat ostvaruje poslednjih godina.
Visok stepen zaduženosti i investicije u cilju obezbjeđenja dugoročnog snabdijevanja Crnogorskog primorja vodom i indirektnog uticaja na najznačajniju privrednu granu i prihode Budžeta Crne Gore, nalažu aktivno, odgovorno i oprezno upravljanje u Regionalnom vodovodu, kaže se u saopštenju direktora Regionalnog vodovoda Zorana Lakušića.
U 2021. godini, ukupni prihodi od isporuke vode i posebne naknade na investicije iznosili su 5.925.060,68 €, odnosno 83,54% od tog iznosa odnosio se na pokriće kreditnih obaveza 4.949.560,96 €. U 2022. godini ukupni prihodi od isporuke vode i posebne naknade na investicije iznosili su 6.679.003,74 €, odnosno 69,33% od tog iznosa odnosio se na pokriće kreditnih obaveza 4.630.283,71 €.
Važno je napomenuti da se iznos kreditnih obaveza iz 2022. godine u iznosu od 1.242.572,86 €, isplatio u februaru 2023. godine, nakon što se Regionalni vodovod kreditno zadužio kod Univerzal Captal banke AD Podgorica u iznosu od 2.000.000,00 €.
U 2023. godini ukupni prihodi od isporuke vode i posebne naknade na investicije iznosili su 7.794.583,00 €, odnosno 53,91% od tog iznosa odnosi se na pokriće kreditnih obaveza 4.202.018,27 € od čega je dio kreditne obaveze od oko 700.000,00 € isplaćen iz kreditnog zaduženja kod Universal Captal banke AD Podgorica. U toku 2023. godine, u skladu sa Zaključkom Vlade Crne Gore, Regionalni vodovod je uplatio državi 30% ostvarene neto dobiti u 2021. godini i 70 % ostvarene neto dobiti u 2022. godini, u ukupnom iznosu od 570.724,00 €.
Iz poslovanja Regionalnog vodovoda, tokom prethodne tri poslovne godine, uočava se da što je veći % ukupnih prihoda iz kojih se pokrivaju kreditne obaveze, to je više izložen riziku likvidnosti. Uspjeh preduzeća ne zavisi samo o prihodima i dobiti, već i o sposobnosti da se pravilno upravlja finansijskim resursima, uz ostvarenje osnovne djelatnosti i ciljeva.
Ugradnja novog cjevovoda regionalnog vodovodnog sistema Lastva Grbaljska – Tivat i izgradnja postrojenja za filtraciju vode, su neophodni projekti, čija je realizacija u toku a izgradnja se finansira iz kreditnih sredstava. Realizacijom ovih projekata, dug Regionalnog vodovoda će porasti, ali će se realizovati značajni koraci, za ostvarenje osnovne djelatnosti Regionalnog vodovoda, obezbjeđenje nedostajuće količine vode Crnogorskom primorju i obezbjeđenje najznačajnih prihoda budžeta države od turizma. Ukupan iznos kreditnih obaveza Regionalnog vodovoda za 2024.godinu shodno postojećim ugovorima o kreditima, iznosi 4.176.635,38 €.
Uzimajući u obzir značaj Regionalnog vodovoda i investicija koje se realizuju, iako se povećava već visok stepen zaduženosti, nadamo se da ćemo u ovoj godini realizovati zadatke na obezbjeđenju stabilnih izvora finansiranja u cilju obezbjeđenja likvidnosti i realizacije neophodnih investicija, kako bi ostvarili svoju osnovnu djelatnost i svrhu.
Zato ćemo intenzivirati aktivnosti da se pripremljeni tekst izmjena i dopuna Zakona o regionalnom vodosnabdijevanju usvoji na Skupštini Crne Gore, kojim će biti obaveza plaćanja posebne naknade u iznosu od 1 % predračunske vrijednosti investicije iz revidovane tehničke dokumentacije i za hotele sa 4 i 5* i kondo apartmane.
Nadamo se da ćemo u Regionalnom vodovodu uspjeti uspješno riješiti ovo pitanje, napraviti značajne korake ka dugoročnom obezbjeđenju stabilnih izvora finasiranja i nastaviti sa ostvarivanjem uspjeha u budućnosti. Država u skladu sa ugovorima sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj za garanciju kreditnih sredstava se obavezala da neće Regionalni vodovod dovesti u lošiju finansijsku poziciju, odnosno mijenjati mu uslove poslovanja, kaže se u saopštenju direktora Zorana Lakušića.
Slaba avio-povezanost Crne Gore je direktan udarac na turistički sektor i strane investicije, uz dodatno pogoršavanje ekonomskih prilika u zemlji, ocijenili su ekonomista Mirza Krnić i avio-analitičar Alen Šćuric.
Stručnjaci su kazali za Pobjedu da politizacija menadžerskih pozicija, brzopleta kadrovska rješenja i nedostatak kontinuiteta u vođenju aerodroma rezultirali su neefikasnim upravljanjem i propustima u dugoročnom planiranju.
Nasuprot tome, uspjeh aerodroma u Tirani jasno pokazuje kako strateška vizija i ulaganje u infrastrukturu mogu značajno unaprijediti ekonomsku situaciju.
Sagovornici Pobjede poručuju da Crna Gora mora hitno redefinisati svoje prioritete, investirati u avio-povezanost i unaprijediti infrastrukturu kako bi iskoristila svoje potencijale i ostala konkurentna u regionu. Bez jasne strategije i odlučnih koraka, zemlja će nastaviti da zaostaje za susjedima, sa dugoročnim negativnim posljedicama po njen ekonomski razvoj.
Crna Gora, 17. maja, na pragu ljeta, ima svega 30-ak dolaznih i isto toliko odlaznih letova s podgoričkog i tivatskog aerodroma. S druge strane, Tirana svakodnevno ima više od 120 odlaznih i 120 dolaznih letova. Kompanija Wizz Air je posljednje tri godine uložila više od 1,3 milijarde EUR u albansku avio-industriju. Oni su, zbog porasta posla u Tirani, zaposlili oko 500 članova posade.
Sa aerodroma “Majka Tereza” u Tirani prošle godine poletjelo je oko 53 hiljade putnika iz Crne Gore, a do aprila ove godine 20 hiljada, potvrdio je medijima operativni direktor aerodroma u Tirani Pjervitorio Farabi. Vazdušna luka u albanskoj prijestonici u prvom kvartalu ove godine najbolje je poslovala u regionu. Sa aerodroma je, samo do aprila ove godine, poletjelo gotovo 1,6 miliona putnika, što je rekord među državama u okruženju.
Krnić, ekonomista iz Preokreta, kazao je da je razvijenost aerodroma u Tirani prilika za turističku privredu Albanije koja je u razvoju posljednjih godina.
„Da se razumijemo, želim našim komšijama sve najbolje. Oni su pokazali da promišljenim i istrajnim radom možete mnogo toga mijenjati. U tom smislu možemo učiti od njih. Uz to, moram reći i da je njihova država pokazala mnogo više senzibiliteta za njihov razvoj, od naše prema našim vazdušnim lukama. Naš problem smo sami napravili“, rekao je Krnić.
On je naveo da je godinama jasno da menadžmenti Aerodroma Crne Gore ne uspijevaju da razviju potencijale, a da su partije kadriranjem i ubrzanim rotacijama, te brzopletim odlukama, učinile sistem takvim da ljudi i kompanije biraju alternativne vazdušne luke.
„Naravno, tu je i momenat prenatrpanosti administracije, a malo ulaganja u neposredni izvršni kadar“, smatra Krnić.
Rezultat toga je, prema njegovim riječima, mnogo slabija povezanost, nego što je mogla biti, a to automatski znači i nepovoljan input, posebno za visokoplatežnu turističku klijentelu.
Šćuric je rekao za Pobjedu da se Crna Gora, u odnosu na susjedne zemlje, koje imaju bolje avio-povezivanje, kotira jako loše.
„Tirana je prije kovida-19 bila manji aeorodrom od Zagreba, a danas sustiže Beograd. Ona ima skoro pet puta više putnika, nego Podgorica. Razlika je u nekih šest miliona putnika. Dubrovnik je takođe bitno veći od Podgorice i Tivta. Ove dvije zračne luke oduzimaju jako puno putnika crnogorskim aerodromima. Nešto putnika istočne Crne Gore oduzimaju Priština i Skoplje, a sjeverne Crne Gore oduzima Sarajevo“, rekao je Šćuric.
Crna Gora sada plaća Ryanair, Wizz Air i Easy Jet da lete, a Šćuric postavlja pitanje zašto onda ne bi plaćala i svog nacionalnog prevoznika.
„Nije li to logičnije? Ako Crna Gora ne uvede ovaj PSO, Er Montenegro će i dalje morati “rezati” letove zimi, a Crna Gora će i dalje imati tragično lošu povezanost“, poručio je Šćuric.
On je naveo da konkurencija iz drugih zemalja sa boljom avio-povezanošću utiče na smanjenje turističkog prometa u Crnoj Gori.
„U prvom redu oduzimanjem turista. I tu glavnu ulogu igraju daleko jači Tirana i Dubrovnik, koji su jaki aerodromi i ekstremno jaka turistička središta, daleko jača od Crne Gore. No, ovi aerodromi oduzimaju i druge putnike koji su njihovi korisnici, a ne aerodroma Crne Gore“, objasnio je Šćuric.
Osim toga, ograničena avio-dostupnost utiče i na strane investicije u turistički sektor Crne Gore.
Njegove preporuke su da u Crnoj Gori, u prvom redu, država mora korijenito promijeniti odnos prema vazdušnom saobraćaju, posebno zimi.
„Država mora subvencionisati Air Montenegro zimi. Ljeti Air Montenegro dobro funkcioniše i stvara novac. Broj letova će ove godine biti vrlo blizu broja letova Montenegro Airlinesa iz 2019. Kompanija ima 13 redovnih linija iz Podgorice i sedam redovnih linija iz Tivta, dakle 20 redovnih linija ljeti, te još niz čartera“, rekao je Šćuric.
On je naveo da kompanija zimi ima izuzetno skroman broj letova. Tek sedam letova sedmično za Beograd i pet za Istanbul iz Tivta, te iz Podgorice 14 sedmičnih letova za Beograd, tri za Istanbul, dva za Rim i dva za Cirih. Ukupno 36 nedjeljno letova, što je premalo.
„I sad se postavlja pitanje – što čeka Crna Gora. Budimo realni, Air Montenegro mora poslovati finansijski pozitivno. Jer ne može očekivati pomoć Crne Gore. I zato zimi “opako reže” svoje letove“, naveo je Šćuric.
Prema njegovim riječima, bez svakodnevne veze sa nekim hubom, povezanost Crne Gore ne postoji. Tu Beograd nikako nije dostatna opcija, a Austrian i Turkish nikako nijesu dovoljni za potrebe Crne Gore.
Takođe smatra i da Crna Gora mora zimi finansirati bar dva dnevna leta iz Tivta za Beograd radnim danom – jedan odmah zorom i drugi povratak prije sumraka, kako bi putnici mogli ostvariti niz konekcija u Beogradu, te otići u Beograd isti dan i vratiti se naveče.
Predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca, Vasilije Kostić, kazao je da putovanjem iz Tirane – zbog neuporedivo bolje avio-povezanosti Albanije sa drugim zemljama i sve većim korišćenjem usluga aerodroma u Tirani – naši građani daju doprinos konkurentskom jačanju te zemlje u turističkom i drugom smislu.
„Nedovoljna ili slaba avio-dostupnost Crne Gore nanosi ozbiljnu štetu domaćim turističkim preduzećima, hotelijerima, ugostiteljima, domaćoj trgovini, poljoprivredi, domaćim i stranim investicijama, cjelokupnom razvoju. Uz to, povećavamo platno-bilansni deficit putujući preko Albanije i Tirane“, kazao je Kostić Pobjedi.
On je objasnio da avio-dostupnost destinacije utiče na sve aspekte ekonomije, ne samo na turizam i ne treba posebna pamet da se to zaključi.
„Ako je već tako, a jeste, postavlja se pitanje zašto se stvari u tom smislu sporo mijenjaju. Ima za to mnogo razloga, malo je prostora da se oni navedu, ali ključni je taj što nemamo jasno naznačene prioritete razvoja – ne znamo gdje želimo da idemo i kako, a to su fundamentalna pitanja strategije razvoja koja traže jasan odgovor. A mislim da kod nas nije teško odgovoriti na takva pitanja imajući u vidu cjelokupnu sliku Crne Gore. Nedvosmisleno je jasno da je jedno od ključnih pitanja strateškog razvoja Crne Gore razvoj i unapređenje turizma i turističke privrede“, rekao je Kostić.
Kad je već to tako, onda je jasno da, kako je naveo, moramo napraviti značajna ulaganja u putnu, avio i opštu infrastrukturu kao i u nacionalnu avio-kompaniju bez koje nema dobre avio-povezanosti, a koja je uslov razvoja turizma.
Kostić je kazao da bez dobre putne infrastrukture, avio-dostupnost je od ključne važnosti. Pa ako i imate dobru putnu infrastrukturu, opet je avio-dostupnost ključna, jer u eri loukostera – niskobudžetskih avio-prevoznika i kupovanja vremena od strane savremenog kupca – turiste – ušteda u vremenu faktor je koji odlučujuće utiče na izbor odredišta.
„Kod nas se iznova predstavlja kao glavna korist ono što se mjeri, a mjeri se profit domaće avio-kompanije, koja to u stvari nije. Razumljivo je da to ističe i potencira menadžment avio-kompanije (to je njegov zadatak), ali to nikako ne može biti svrha nacionalne avio-kompanije. Nije ona formirana da bi stvarala profit koji je, usput, uslov poslovanja i što je cilj privatnih avio-kompanija, već je formirana zarad šire opšte društvene koristi i nacionalne ekonomije“, smatra Kostić.
U protivnom, on se pita, zašto se zove nacionalna avio-kompanija.
„Naime, nije glavna korist profit nacionalne avio-kompanije, daleko od toga, već je glavna korist posredni efekat na nacionalnu ekonomiju uz profit preduzeća. O tome se ne govori. O tome što nema velikih posrednih efekata, oportunitetnom trošku – trošku izgubljene prilike, ni riječi, a upravo je to ono što najbolje oslikava trenuto stanje. Da se razumijemo, greške se prave i praviće se. Takva je učinjena sa Montenegro Airlinesom. Bilo ih je i biće ih, ali istrajavanje na greškama i njihovo opravdavanje, a zatim i nastavljanje, ono je što nanosi višestruku štetu ukupnom društveno-ekonomskom razvoju“, poručio je Kostić.
Crnogorsko društvo za borbu protiv raka (CDPR) u saradnji sa Dječjim savezom Podgorica priredilo je povodom Svjetskog dana bez duvana izložbu najboljih likovnih radova sa Dvadeset trećeg nagradnog Konkursa za likovne literarne radove organizovanog za učenike od četvrtog do devetog razreda osnovnih škola sa teritorije Crne Gore.
Tema tradicionalnog konkursa za likovne i literarne radove je bila jedinstvena „Moj prilog da svi ljudi budu zdravi”, a povod raspisivanja Konkursa bio je obilježavanje Svjetskog dana bez duvanskog dima, koji se ove godine proslavlja na temu: „Zaštita djece od uplitanja duvanske industrije” – „Protecting children from tobacco industry interference”, koju je odredila Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i aktuelna je tokom cijele godine.
Izložbu je u Holu KIC-a „Budo Tomović” u Podgorici otvorila i uručila nagrade najboljima Ivana Radovanović, skulptorka i docent sa Likovne akademije na Cetinju: za prva mjesta u obje konkurencije sedmodnevni boravak na Veruši, za druga, treća mjesta i pohvale za nagrađene učenike/ce i škole monografije u izdanju CANU i Agencije za zaštitu životne sredine, kao i muzički CD-i sa Festvala Naša radost.
Foto CDPR
Priređena izložba služi kao jedan vid prevencije, da građani vide na koji način djeca doživljavaju sve negativne strane pušenja po zdravlje. Istovremeno ova interesantna izložba pored promocije nepušenja, kao zdravog načina života ima i svoju edukativno – preventivnu funkciju. Naglašavamo da pušenje predstavlja takođe i veliki materijalno – finansijski udar na budžet i džep pušača i njegove familije. Pušenje (u prostoru u kojem je to zabranjeno, a tih prostora po Zakonu je veliki broj) predstavlja istovremeno i nepoštovanje crnogorskog Zakona o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda donesenog prije pet godina, avgusta 2019. godine.
Deportacija bosansko – hercegovačkih izbjeglica tamna je mrlja na obrazu viteške Crne Gore, poručili su iz Bošnjačkog vijeća (BV).
Kako je saopšteno iz BV, predstavnici tog tijela učestvovali su danas u Herceg Novom na memorijalnom skupu povodom 32. godišnjice deportacije.
Predsjednik Izvršnog odbora BV Mirsad Rastoder naglasio je da BV insistira na utvrđivanju istine, odgovornosti i pravde za žrtve zločina.
“Prizivam velike umjetnike koji su Herceg Novom dali dušu u predhodnom vijeku i uzdigli ga do visine grada u koji se rado dolazi, da pomognu Novljanima da pronađu onu tanku liniju između dobra i zla i pronađu snagu da se u njihovom gradu nađe spomenik za civilne žrtve deportacije”, kazao je Rastoder.
On je kazao da nije lako buditi uspavanu savjest društva.
“Najmanje što možemo učiniti jeste da ustanovimo dan sjećanja, da podignemo spomenik, da državni organi urade to što treba, da ovu istragu, optužbu i odgovornost personaliziju, da se u udžbenicima nađu osnovni podaci o ratnim zločinima, da nam djeca ne izlaze iz škola neinformisana”, rekao je Rastoder.
Kako je naglasio, nikome ne spočitavaju kolektivnu krivicu.
“Samo tražimo da se pravosudno utvrdi istina, odgovornost i pravda za žrtve zločina, koje su dio golemog stradanja od genocidne politike devedesetih. Zato apelujemo, pronađite onu spasonosnu crtu između dobra i zla. Ne slušajte manipulatore koji se ogrću “nacionalnom košuljom” kako bi sebe izdigli na prijesto mitomanskog mučenika laži i prevare”, naveo je Rastoder.
Kako je dodao, deportacija je tamna mrlja na obrazu viteške Crne Gore.
“A rane izbjeglica – civilnih žrtava su i naše rane, svakog pojedinca koji dobro misli i sebi i drugima, ali i svom potomstvu i državi”, rekao je Rastoder.
Iz BV su podsjtili da ni poslije 32 godine, taj ratni zločin nad civilima nije dobio sudski epilog u Crnoj Gori.
Oni su pozvali Novljanje i predstavnike državnih institucija, da se pridruže inicijativama za ispunjavanje civilizacijskih zahtjeva koji su odavno poznati.
“Neka vam u tome pomogne slutnja da bi današnjem obilježavanju 32. godišnjice od deportacije vjerovatno prisustvovali svi minuli velikani umjetnosti – na poziv Zuka Džumhura”, poručio je Rastoder.
Memorijalni skup ispred stanice policije u Herceg Novom organizovali su Akcija za ljudska prava (HRA), Centra za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA – Centar za mirovno i žensko obrazovanje, a prisustvovali su članovi porodice jedne od žrtava zločina, zvaničnici iz Vlade, predstavnici Bošnjačkog vijeća, Islamske zajednice, nevladinih organizacija, političkih stranaka, medija i građani.
Poslije sedam godina u Drugoj ligi, Bokelj se konačno vratio u elitu – pobjedom nad novim trećeligašem Internacionalom (3:0), Kotorani su sačuvali 1. mjesto i poslije sedam godina će opet igrati u Prvoj crnogorskoj fudbalskoj ligi.
Tim Slobodana Draškovića je ključnu pobjedu ostvario u derbiju sezone u 34. kolu protiv Otrant-Olimpika, kada se vratio na 1. mjesto, sa bodom više od Ulcinjana.
To je i sačuvao trijumfima nad Podgoricom (7:3) i danas nad Internacionom.
Otrantu je zbog toga uzaludna bila pobjeda nad Igalom u gostima (2:0), jer će tim Dejana Vukićevića morati da igra baraž sa 11-plasiranom ekipom 1. CFL kako bi prvi put nastupio u najvišem rangu.
Podgorica je odavno obezbijedila 3. mjesto i baraž, a danas ga je potvrdila pobjedom nad fenjerašem Beranama u gostima (4:1).
Humanitarni plivački maraton, dvanaesti po redu, koji su organizovali NVO „Open Water”, NVO „Feral” i Društvo dobrovoljnih davaoca krvi „Radivoje Pima”, uspješno je realizovan. Prikupljena su sredstva za Dom starih „Sveti Vid”, NVO „Puževa kućica” i Dnevni centar „Biseri”.
“Petnaest maratonaca je svoj plivački pohod u dužini od sedam kilometara započelo od crkve Sveti Nikola u Krimovici, gdje ih je pozdravio i dao blagoslov otac Jovan Rajak, a do cilja – crkve Sveti Nikola na ostrvu Sveti Nikola/Školju, nakon dva sata i 31 minut plivanja, pozdravili su ih nadbiskup barski sa sveštenstvom i sestrama milosrdnicama iz Doma za stare “Sveti Vid”, pravoslavno sveštensvo na čelu sa igumanom manastira Stanjevići Jefremom i mještani”, saopštili su organizatori.
Foto: NVO „Open Water”
Učesnici maratona bili su: Milija Bulatović, Luka Vučković, Dragan Mihaljević, Dragan Jovanović, Goran Nedovic, Krsto Proroković, Petar Milić, Uros Vujović, Andrija Kason, Tanja Mitrović, Dušan Dapčević i Vladimir Stevović.
Trener je bio Luka Zenović, doktor Bogdan Lažetić, medicinska sestra Ana Lopičić, farmaceut Marija Duletić, a pratnja: Zano Vučković, Zoran Drakulić, Rajko Kuzman, Željko Dapčević, Miso Vukoje, Vladimir Duletić, Andrijano Seli, Vanja Smailagić, Jovica Kapisoda, Marijana Božović, Milica Damjanović.
