Najuticajniji komercijalni mediji u Crnoj Gori su u posjedu, ili pod kontrolom stranih vlasnika, kazao je izvršni direktor BIRN-a Crne Gore Vuk Maraš, dodajući da ne postoji javno dostupan sistem mjerenja publike.

On je, na konferenciji za novinare na kojoj je predstavljena baza vlasništva u medijima u Crnoj Gori, rekao da su u okviru istraživanja obuhvatili najuticajnije štampane, eletronske – televizije i radio stanice, i onlajn /online/ medije.

Maraš je naveo da je jedan od ključnih nalaza istraživanja da je Crna Gora, od svih zemalja u regionu, vjerovatno najizloženija stranom vlasništvu.

„Ključni vlasnici najvećeg dijela nauticajnijih medija, uz nekoliko izuzetka, su strani vlasnici, koji većinski ili u potpunosti kontrolišu crnogorske medije“, kazao je Maraš.

Prema njegovim riječima, to je kod nekih medija i dijela građana izazvalo određenu vrstu zabrinutosti, zbog činjenice da se mediji dominantno kontrolišu iz stranih zemalja.

Maraš je kazao da je pozitivna stvar to što se to dominantno dešava u oblasti elektronskih medija, koji podliježu regulativi Crne Gore, kontroli, odnosno regulaciji od Agencije za elektronske medije (AEM).

Kako je dodao, činjenica da AEM reguliše i kontroliše rad medija omogućava da svi mediji koji postoje u Crnoj Gori, bez obzira na vlasnike, moraju poštovati crnogorske standarde i zakonodavstvo.

„Veliki problem je činjenica da su u Crnoj Gori onlajn mediji “ni na nebu ni na zemlji”. Oni nemaju nikavu regulaciju“, poručio je Maraš.

On je rekao da ne postoje bilo kakvi mehanizmi koji bi osigurali da se zna ko stoji iza tih medija.

„Onlajn mediji u Crnoj Gori mogu biti najveća nepoznanica, a zbog sve većeg porasta konzumacije informacija preko interneta, u jednom trenutku mogu biti ozbiljna prijetnja za medijsko tržište u Crnoj Gori, u smislu dezinformacija, sakrivanja vlasništva“, dodao je Maraš.

To je, kako je naveo, ozbiljan set problema, koji, takođe, zakonodavstvo može da riješi.

„Ono što je bio jedan od nalaza jeste da u Crnoj Gori u određenom broju medija imamo vlasnike za koje nijesmo mogli da utvrdimo ko su zaista ti ljudi“, kazao je Maraš.

Prema njegovim riječima, zabrinjava tendencija da su vlasnici određenih medija u Crnoj Gori fizička lica za koja ne postaje nikakvi javni podaci o tome ko su, kakve su njihove biografije, da li su oni stvarno vlasnici tih medija ili možda služe kao „prikriveno vlasništvo za neke druge osobe“.

Maraš je kazao da je to nijesu mogli da utvrde, i da to ni država ne zna, jer se oni zakonito vode kao zvanični vlasnici.

„Zabrinjava činjenica da svako u Crnoj Gori može bez ikakvog novca da formalno postane vlasnik određenog medija, da ne znamo pod kojim uslovima je neko postao vlasnik medija, da utiče na javno mnjenje, a da ne mora da polaže odgovornost bilo kome, počev od regulatora, samoregulacije do građana“, naveo je on.

U Crnoj Gori je, smatra Maraš, potrebno smanjiti prostor za takav uticaj tako što bi se obezbijedila adekvatna provjera krajnjih vlasnika i osiguralo da osobe koje imaju vlasništvo u medijima moraju da pruže osnovne informacije javnosti i nadležnim državnim organima.

Maraš je, na pitanje kako riješiti problem sa neregistrovanim portalima, kazao da je, po regulativama i međunarodnim standardima, vrlo opasno tjerati medije da moraju da se registruju, iz razloga što bi onda bilo omogućeno državama da ne odobre registraciju.

To bi, kako je dodao, moglo da se suštinski zlupotrijebi kao cenzura.

„Razmujem da je Vlada izbjegavala da propisuje obaveze, i one se zaista moraju vrlo pažljivo izvagati, da ne bi na bilo koji način došli u sitauciju da neko utiče na medije ili da im brani da rade, ali neki minimum standarda se mora propisati“, istakao je Maraš.

On je rekao da Vlada mora raditi sa Savjetom Evrope i Evropskom komisijom da im, kako je naveo, objasni specifičnosti Crne Gore i da onda omogući da se neka vrsta kontrole uvede.

„Ono što je bio ključni nalaz prilikom određivanja uzorka jeste činjenica da je Crna Gora, nažalost, jedna od zemalja koja ima najgore poznavanje sopstevnog tržišta. Nemamo zvanične i kredibilne informacije o veličini medijskog tržišta“, naveo je Maraš.

Kako je kazao, drugi veliki problem je što u Crnoj Gori ne postoji nikakvo zvanično mjerenje publike.

„Što se televizija tiče, neki telekomunikacioni operateri rade svoja istraživanja. Međutim, problem je što ti podaci nijesu javno dostupni“, rekao je Maraš.

On je kazao da ne postoji nezavisna institucija koja sve to obrađuje, da javnost nema pristup tim informacijama, jer su one povjerljive i predstavljaju privatno vlasništvo.

„Kada govorimo o onlajn publikacijama, situacija je još gora“, dodao je Maraš.

Situacija je, kako je naveo, loša i kada su u pitanju radio stanice i novine.

Tu, kako je kazao Maraš, takođe ne postoji nikakva zvanična metrika, osim obaveze štampanih medija da objave tiraž.

„Međutim, on nam ne govori ništa, jer se novina i te kako koristi od više osoba, da ne govorimo o ugostiteljskim objektima, gdje jednu novinu pročita na desetine ljudi“, dodao je Maraš.

On je poručio da je država u obavezi da, kroz buduće izmjene zakonodavstva, omogući da se na sistemski, kredibilan i objektivan način prikupljaju informacije o tome kakvo je medijsko tržište, da bi se medijima omogućilo dalje razvijanje.