Zatvorena zračna luka u Hamburgu Foto: Jonas Walzberg / DPA
Aerodrom u Hamburgu zatvorena je nakon što je naoružana osoba vozilom ondje probila rampu i pucala dvaput u zrak. Policija vjeruje da je u automobilu najmanje jedno dijete. Pretpostavlja da je u pozadini ove akcije spor oko skrbništva. Na aerodromu su pregovaračka skupina i psiholozi.
++AKTUELL++
Derzeit kommt es auf dem Rollfeld des @HamburgAirport zu einem größeren Polizeieinsatz.
Wir sind mit einem Großaufgebot an Einsatzkräften vor Ort.
Aktuell gehen wir von einer statischen Geisellage aus.
Pregovaračka skupina i psiholozi nalaze se na mjestu događaja. S osobom u vozilu postoji kontakt, dodaje policija.
“U toku je talačka situacija. Naša pregovaračka ekipa je u kontaktu s osobom u autu. Situacija ostaje statična”, rekao je za dpa glasnogovornik hamburške policije.
Die Welt je objavio da se policiji prethodno javila supruga muškarca koji je prošao kroz vrata zračne luke, zbog moguće otmice djeteta.
Sueddeutsche Zeitung navodi da se proboj muškarca u zračnu luku dogodio oko 20 sati.
Hamburg Airport has been closed after an armed gunman forced his way onto the premises and fired two shots in the air, a spokesman for the federal police said.https://t.co/bOWshH3MGd
Prema prvim nepotpunim podacima sustava eVisitor, koji sadrži turistički promet ostvaren u komercijalnim i nekomercijalnim objektima te nautičkom charteru (sustav eCrew), u Hrvatskoj je od januara do kraja oktobra, odnosno tokom prvih deset mjeseci ostvareno više od 19,8 miliona dolazaka i preko 105,8 miliona noćenja, što u odnosu na isto razdoblje prošle godine predstavlja rast od 9 posto u dolascima i 3 posto u noćenjima. Navedeno u odnosu na rekordnu 2019. godinu predstavlja izjednačenje rezultata.
„Pri kraju smo još jedne vrlo izazovne turističke godine, no dinamika i intenzitet turističkog prometa, koji se i dalje odvija u našoj zemlji, najbolji je pokazatelj sve veće i bolje prepoznatljivosti Hrvatske kao atraktivne cjelogodišnje turističke destinacije. U promotivnom smo smislu i dalje vrlo aktivni na brojnim inozemnim tržištima pa je tako u tijeku kampanja za promociju nautike, dok je nakon nje planirana provedba kampanje koja će za cilj imati poticanje novih rezervacija za iduću godinu. Podsjećam i na nastup i predstavljanje Hrvatske u sklopu WTM-a u Londonu, jednog od najvažnijih svjetskih turističkih sajmova gdje će se u sklopu štanda HTZ-a predstaviti 23 suizlagača, odnosno hrvatskih turističkih subjekata“, izjavio je Kristjan Staničić, direktor Hrvatske turističke zajednice.
U cilju bolje posjete tokom novogodišnjih praznika Opština Herceg Novi je preduzela brojne korake u promociji grada na turističkoj mapi regiona, i šire. Novljani i gosti će u Novu godinu zakoračiti uz najveće vanvremenske hitove regionalne muzičke scene.
Praznično veselje počinje 30. decembra kada će biti priređena Dječja Nova godina. U najluđoj noći, 31. decembra, na platou ispred hotela “Igalo” – koncert Gorana Bregovića sa Alenom i Tifom koji će hitove “Bijelog dugmeta” izvoditi u pratnji Orkestra za svadbe i sahrane, a kao predgrupa nastupiće bend “Ničim izazvan”.
I 1. januara 2024. godine, Novljane i goste očekuje dvostruki muzički program – koncert Miroslava Ilića, a prije toga i najveći hitovi “Novih fosila”.
Herceg novi – foto TO HN
TO: U Herceg Novom 5,5 hiljada turista
U Herceg Novom boravi 5,5 hiljada turista, 1,85 hiljada više nego u istom periodu prošle godine – podaci su tamošnje Turističke organizacije.
Prema njihovim navodima, od ukupnog broja gostiju stranih je 4,94 hiljade, a domaćih 563.
U hotelima boravi oko 3,33 hiljade gostiju, a u domaćinstvima 2,17 hiljada.
U auto-kampovima boravi pet turista, dok u hostelima nema prijavljenih gostiju.
Bez obzira na lose vremenske uslove, u Budvi je u subotu uspješno održan XI Humanitarni plivački maraton Open Water.
Ovog puta, maraton je bio u znaku žute vrpce, koja simboliše prevenciju samoubistva, javlja portal feral.bar
-Plivali smo o žutoj boji, žuta vrpca simbolizuje prevenciju samoubistva, kojih je, nažalost, u visokom procentu u našem gradu i državi.
Takođe smo plivali i za porodicu Jovanović za liječenje malog Vanje, za Sanju Pešalj i za adaptaciju Doma starih u Petrovcu.
Apelujemo na sve koji su u mogućnosti da uplate novac njima direktno na račune, da im se pomogne-kazao je za Feral.bar pokretač ove humanitarne akcije Luka Vučković iz Budve.
Trasu dugu šest kilometara , u vremenu 1 sat i 58 minuta, preplivalo je ukupno 17 maratonaca- Snježana Sarajkić, Alyona Astafeva, Dušan Milošević, Goran Nedović, Luka Vučković, Petar Milić, Uroš Vujović, Dragan Jovanović, Ruben Vergara, Dragan Mihaljević, Boško Ilijev, Dušan Dapčević, Aco Jovanović, Milija Bulatović, Ado Gargović, Blanka Đurašević i Danko Mitrović.
Plivači su ušli u more na plaži Pizana, i potom plivali oko Školja-ostrva Sveti Nikola, do plaže kod hotela “Avala”.
-Plivalo se timski, po strogim Open water pravilima-ulazi se s plaže, nema pomagala.
Koristili smo wetsui, plivačka odijela zbog temperature i sigurnosti takmičara. Inače, svi takmičari su potpisali da plivaju na svoju odgovornost, jer ‘Open Water’ plivanje nosi rizike sa sobom.
Danas nas je tako uhvatio neverin, deset minuta,pa smo se sklonili u jednu pećinu na Školju, iz koje smo izašli kada je neverin stao.
Iz mora smo izašli u trenutku kada je nevrijeme potpuno prestalo, dok je iznad nas bila duga, zaista lijep kraj maratona koji je perfektno protekao-rekao je za Feral.bar Vučković i zahvalio svim učesnicima.
Trener je bio Luka Zenović, farmaceutkinja Marija Duletić, ljekar dr Dragan Gazivoda, a u pratnji su bili Petar Rađenović, Zano Vučković, Mišo Vukoje, Vladimir Duletić, Rajko Kuzman, Anita Sabotić, Željko Dapčević, Sanja Vojnić, Laki Jovanović i Milena Asanović.
Bjanka Telesmanić, Dejana Purović i Mia Kuč, članice dramske sekcije SMŠ _Mladost_ sa prof. Ružicom Lazarević, 2022.g.
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Dramska sekcija OŠ Drago Milović, g. 2016., Novela od ljubav
Škola glume ŠkArt, Svileni ocean, 2023.g.
Mladen Nelević i Milena Dravić u Bokeškom D- molu
Ljubav Tivćana ka pozorišnoj umjetnosti ne jenjeva. Voljeli su, umjeli i znali sami da režiraju i igraju „na daskama koje život znače“, a i kada su se odlučili na profesionalnu produkciju nisu omanuli. Svjedočanstva o vijeku pozorišnih dešavanja ispisuje Slavko Krstović.
III DIO
POZORIŠNI ZALJUBLJENICI IZ GORNJE LASTVE
Nakon II svjetskog rata u Gornjoj Lastvi se pri organizaciji Narodnog fronta formira kulturno prosvjetna grupa i Narodna čitaonica, koja djeluje do 1949.g. kada se formira Kulturno prosvjetno društvo „Naprijed“, koje pod tim imenom djeluje do 1962.g., od kada nosi ime „Ilija Marković“. Kako je već napomenuto, djelo Anđelka Stjepčevića „Stoljeće kulture u Gornjoj Lastvi“ je izvor o pozorišnim aktivnostima u selu na obroncima Vrmca.
1947.g.
– u gostioni g-đe Marije Marković: „Kazna“ drama u tri čina, „Sluga Jernej“ komad u pet slika, „Migrena“ šala u tri čina, „Začarani ormar“ šala u jednom činu, „Narodni poslanik“ šala u jednom činu, „ Falsifikat“ drama u dva čina (u dokumentaciji nema podataka o datumu izvođenja navedenih predstava, osim da su izvedene u toku 1947., a možda i 1945. i 1946. g.).
– avgust mjesec, „Kazna“, drama u tri čina
1948.g.
– 19. oktobar, društvene prostorije Doma kulture: „Uskipjela krv“ komad u jednom činu, „Osveta“ pučka igra u tri čina.
1949.g.
– nepoznat datum, Kotor (Sreska smotra klulturno- prosvjetnih društava): „Uskipjela krv“, komad u jednom činu.
– jun mjesec, Lepetane: „Uskipjela krv“.
– avgust mj., Grbalj:„Uskipjela krv“.
– decembar mj., Dom kulture Gornja Lastva : „Vlast“ od B. Nušića, „Ah moje srce“, „Nogometna lopta“, „Ivica i Marica“.
Gornjolastovljani u predstavi Pauk, 1958.g.
1951.g.
– 10. novembar, Dom kulture Gornja Lastva : „Jazavac pred sudom“.
– 8. decembar, Omladinski dom u Donjoj Lastvi: „Jazavac pred sudom“.
– 15. decembar, Kotor (Sreska smotra kulturno prosvjetnih društava):„Jazavac pred sudom“ P. Kočića.
1952.g.
– 17. jun, Dom kulture Gornja Lastva: „Osveta“ drama u tri čina od Marvara.
– 29. novembar, Dom kulture Gornja Lastva: „Tuđinče“, komad u jednom činu B. Nušića.
– 31. decembar, Dom kulture Gornja Lastva: „Sumnjivo lice“.
1953.g.
– 25. januar, Omladinski dom Donja Lastva: „Sumnjivo lice“.
– 8. mart, Dom kulture Gornja Lastva: „Pokvareni plan“.
– 13. jul, Dom kulture Gornja Lastva: „Stan pod kirijom“.
– 29. novembar, Dom kulture Gornja Lastva : „Teški časovi“.
– 31. decembar, Dom kulture Gornja Lastva: „Pola vina, pola vode“.
1954.g.
– 8 maj, Dom kulture Gornja Lastva: „Put u zločin“, drama u tri čina Mikše Kranjca.
– 15. maj, Lepetane (Dom JNA):„Put u zločin“.
– 22. maj, Omladinski dom Donja Lastva: „Put u zločin“.
– 5. jun, Bijela: „Put u zločin“.
– 22. jun, Dom „Gracija Petković“(Opštinska smotra kulturno prosvjetnih društava: „Put u zločin“.
– 6. mart, Dom kulture Gornja Lastva: „Sretna zabuna“ šala u jednom činu.
– 12. jun, Dom kulture Gornja Lastva: „Pero tamburica“.
– 28. novembar, Dom kulture Gornja Lastva: „Prosidba“ komad u jednom činu od Čehova.
– 31. decembar, Dom kulture Gornja Lastva: „Svjetski rat“ od B. Nušića.
1955.g.
– 5. decembar, Dom kulture Gornja Lastva: „Podstanar“ pala u jednom činu.
– 31. decembar, Dom kulture Gornja Lastva: „Dugme“ od B. Nušića.
1956.g.
– 25. maj, Dom „Gracija Petković“ (opštinska smotra kulturno umjetničkih društava): „Sumnjivo lice“, B. Nušić.
– 31. decembar, Dom kulture Gornja Lastva: „Prevara“ šala u jednom činu, „Čestitam“, šala u jednom činu.
– 10. mart, Dom kulture Gornja Lastva: „Šopenhauer“ od Nušića.
– 6. jul, Dom kulture Gornja Lastva: „Pauk“, drama u tri čina od R. Filipovića.
– 8. mart, Dom kulture Gornja Lastva : „Sujevjerni ljudi“, šala u jednom činu, „Bibliotekarka“, šala u jednom činu.
-15. maj, Dom kulture Gornja Lastva: „Gluvi zet“, šala u jednom činu.
– 31. decembar, Dom kulture Gornja Lastva: „Pogreška u računu“, igrokaz u jednom činu
– 17. avgust, Dom kulture Gradiošnica: „Pauk“, drama u tri čina.
– 17. septembar, Dom kulture Donja Lastva: „Pauk“, drama u tri čina.
1958.g.
– 13. mart, Dom kulture Donja Lastva: „Sretna zabuna“ igrokaz u jednom činu.
– 19. april, Dom kulture Gradiošnica: „Sretna zabuna“, igrokaz u jednom činu.
-1. jun, Dom „Gracija Petković“ (Opštinska smotra kulturno prosvjetnih društava- prva nagrada): „Pauk“ drama u tri čina od R. Filipovića. Glumci: Goić M. Ilko, Nikolić J. Anka, Stjepčević J. Roko, Matković A. Đuro, Matković A. Vicko, Nikolić K. Anka, Matković J. Mato, Nikolić M. Niko, Nikolić J. Božo, Matković I. Albina, Matković N. Jozo, Matković J. Tonči, Marković J. Mato, Nikolić M. Božidar, Anton J. Stjepčević, Branko M. Marković, Nikolić L. Jozo, Matković M. Marko, Nikolić M. Ivo i Nikolić S.Anton.
– 28. novembar, Dom kulture Gornja Lastva: „Visoki gost“ šala u jednom činu.
– 31. decembar, Dom kulture Gornja Lastva: „Gubari“, „Svečari“ i „Čuvam ovce“.
1960.g.
– 29. novembar, Dom kulture Gornja Lastva: „Dva lopova“ i „Nina“.
1961.g.
– 21. januar, Dom kulture Krtoli: „Ah moje srce“, „Ljubomorni muž“ i „Džentlmen i lopov“.
– 4. februar, Dom kulture Bijela: „Ah moje srce“, „Ljubomorni muž“ i „Džentlmen i lopov“.
– 17. jun, Dom kulture Gornja Lastva: „Krv je uskipjela“.
– 28. jul, Dom „Gracija Petković“ (Opštinska smotra kulturno prosvjetnih društava): „Krv je uskipjela“, drama u jednom činu Rasima Filipovića.
1962.g.
– 4. jul, Dom kulture Gornja Lastva : „Nevolje kućnog učitelja“ komedija
– 31. decembar: Dom kulture Gornja Lastva : „Na šalteru putnika“ i „Pseća značka“.
Od 1928. do 1962. godine gornjolastovski zaljubljenici u teatar odigrali su 73 pozorišna komada i 23 reprize u čijem izvodjenju je učestvovalo 77 glumaca amatera. Anđelko Stjepčević je i njihova imena od zaborava sačuvao: Đuro Mata Ivović, Niko Boža Ivović, Katica Boža Ivović, Mato Joza Matković, Mato Boža Nikolić, Mato Joza Marković, Nina Nikolić, Mare Nikolić, Anton Boža Abović, Josip Boža Abović, Niko Špira Abović, Jela Joza Ribica udata Nikolić, Katica Boža Abović udata Marković, Marica Stijepa Dender udata Medvidović, Marica Marković, Ivo Matković, Marija N. Marković, Milka Djura Marković udata Nikolić, Ljubica Mija Nikolić udata Nikolić, Tereza Mija Nikolić udata Marković, Tonka Joza Matković, Ivo Mata Nikolić, Josip Marka Nikolić, Anton Joza Nikolić, Đuro Tripa Nikolić, Jozo Anta Marković, Ćiril Marka Nikolić, Anton Joza Matković, Anton M. Matković, Tonći Joza Matković, Mato Joza Ribica, Niko Marka Nikolić, Jozo Nika Matković, Jozo Luke Nikolić, Gracija Špira Abović, Zvonko Joza Matković, Berta Tripa Nikolić udata Matković, Branka Mija Matković, Anka Anta Marković, Nevenka Anta Marković udata Radović, Marija Krsta Marković udata Vavić, Mladen Krsta Marković, Anka Iva Stjepčević udata Nikolić, Nina Marka Matković udata Stjepčević, Božo Joza Nikolić, Vicko Andrije Matković, Metod Marka Nikolić, Ivo Mata Nikolić, Fridrih Mata Nikolić, Đuro Andrije Matković, Zvonko Joza Nikolić, Marija Joza Stjepčević udata Nikolić, Marija Mata Marković udata Stjepčević, Albina Ilije Matković udata Sršen, Savo A. Milutinović, Marko Mija Matković, Anton Joza Stjepčević, Mato Boža Nikolić, Zdenka Ilije Matković udata Nikolić, Miroslav Joza Abović, Anđelka Matković, Tonka Joza Nikolić udata Marković, Anton Šima Nikolić, Anđelko A. Stjepčević, Delfina Joza Matković, Nikolić Joza Anka udata Marković, Josip Mata Ribica, Anka Krsta Nikolić, Roko Joza Stjepčević, Ilija Mata Goić, Emica Mata Goić, Mirjana Mata Ribica udata Stjepčević, Jerolim Ilije Matković i Nevenka Joza Stjepčević udata Nikolić.
Još da se doda da je od 1947.g. do 1962.g. predstave uglavnom režirao Mato Joza Marković.
* * *
Seksirama, Miro Slaby i Ana Stjepčević, 1972.g.
U periodu od 1956. do 1961. godine aktivna su i druga kulturno umjetnička društva: KUD „Sloga“, Krtoli: sezona 1956/57 g. „Svjetski rat“, 1958.g. „Anđelija“ i 1960. g. „Tako je moralo biti“.
KUD „Budućnost“, Gradiošnica: sezona 1956/57 g. „Pokondirena tikva“, 1958.g. „Sumnjivo lice“, 1959.g. „Ženidba i udadba“ i 1961.g. „Porodica Blo“. (Sačuvan je podatak da je ovo društvo 15. maja 1954. godine igralo „Običnog čovjeka“ Branislava Nušića.)
KUD „Josip Marković“, Donja Lastva: sezona 1956/57.g., „Spis br. 516“.
KUD „Jedinstvo“, Lepetane: 1957.g. „Porodica Blo“, 1958.g. „Izbiračica“ i sezona 1959/60 g. „Čvor“.
* * *
U osmoj deceniji prošlog vijeka tivatska omladina, mahom srednjoškolci, svoje slobodno vrijeme posvećuje pozorišnoj igri. U režiji Gracije Perkovića, profesora francuskog jezika, igrali su „Kabare“: Dragana Ivošević, Vesna Andrić, Vesna Ivović, Duško Božović, Mirjana Krivokapić, Tonko Kubiček, Roberta Šafranić, Marija Francisković, Ines Čavor, Žana Krstović, Goran Pean, Angelina Miholović,
Đoko Radonjić i Ljubo Đuković.
Tih je godina igran i pozorišni komad „Mir, Ljubav, Sloboda“, koji je po sopstvenom tekstu režirao Dragan Rajčević.
* * *
Na pozoršnim daskama ogledali su se i članovi KUD- a „Boka“, koji su 2000. godine sa članovima Flote ratne mornarice učestvovali na takmičenju Pete pomorske oblasti (Mornarica VJ), a njihov scenski komad „Blago nama š njima“, urađen po scenariju Ranka T. Žutkovića Žuleta, proglašen je pobjednikom takmičenja u oblasti kulturno- umjetničkog stvaralaštva. Za lovorike, sa „Bokine“ strane, bili su zaslužni Ana, Goran i Lazar Božović, Marija Ćulafić, Sandra Kosanović, Dragana Šljivić, Maja Muminović, Boban Mihailo, Svetlana Todorović, Svetlana Kašćelan, Leonarda Đinović, Ivana Antin, Kristina Savić, Tijana Cimbaljević, Dragutin Matić, Zoran Kruta, Luka i Bojan Miholović, Boško Jovanović i Predrag Šušić.
* * *
Bez amatera se ne može ni u 21. vijeku, a na sceni je tivatska mladost iz školskih klupa.
Dramska sekcija Srednje mješovite škole „Mladost“, igrala je, između ostalog:
2012.g. „Evo me“, predstava po tekstu prof. Ružice Lazarević.
2015.g., „Teatar je škola gdje se ljudi uče“ (26 učenika igralo odlomke iz „Pokondirene tikve“ i „Gospođe ministarke” te tekst „Moderna Femica“ koji je napisala učenica drugog razreda Gimnazije, Mia Zeković)
2016.g., „Balkanska carica“ ( Mia Zeković, Bogdan Međedović, Arsenije Brajković, Mitar Bijelić, Luka Kiš, Milovan Peković, Luka Reković, Andrijana Karadžić, Petar Klakor, Aleksa Balević i Đorđe Čavor)
2017.g., „Ženidba”
2019.g., „Predstavi se“ (tekst napisali profesorica Ružica Lazarević i učenici Viktorija Samardžić i Boban Crnogorac)
g., dio predstave „Bokeški D – mol“ (Dejana Purović, Bogdan Vučković, Gojko Božović, Mia Kuč, Bjanka Telesmanić, Mihajlo Simić, Nikša Stanković, Andrija Žižić i Dimitrije Bojanić)
Osnovci su 2016. godine igrali „Novelu od ljubavi“, premijerno u Radničkom domu „Gracija Petković“, pa u podgoričkoj OŠ „21. maj“, a potom su je izveli u okviru pratećeg programa „Kotorskog pozorišnog festivala za djecu“. Godinu kasnije predstavljaju se sa predstavom „Valja odit na more“, da bi 2018. godine po tom tekstu prof. Ružice Lazarević snimili i film.
Za te dvije sekcije, koje iz godine u godinu nastupaju i na priredbama NVU „Djeca Tivta“, najčešće se vežu imena profesorica Ružice Lazarević, Snežane Majstorović i Katice Čavor.
Kazališnu sekciju pri Hrvatskom nacionalnom vijeću Crne Gore nekoliko godina je vodila prof. Ružica Lazarević, a prvi nastup („Kazališna večer“) imali su 2014. godine u Domu kulture „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi.
Škola glume nevladine organizacije „ŠkArt“ počela je sa radom prošle godine, a početkom maja ove godine, u okviru Festivala vjetra, u punoj sali Male scene Centra za kluturu (nekadašnji Sokolski dom i DTV „Partizan“) igrali su predstavu ,,Svileni ocean“ u režiji Vladana Vuksanovića, koji i vodi tu školu. Publiku su oduševile Doris Deković, Tea Čelanović, Milica Kontić, Tara Đuričković, Sara Perović, Dora Štampić i Ines Drakić.
BOKEŠKA TRILOGIJA I „PURGATORIJE“
Sam kraj drugog milenijuma obilježio je početak profesionalne pozorišne produkcije Centra za kulturu. Milan Karadžić je po tekstu Stevana Koprivice režirao „Bokeški D – mol“, premijerno igran 8. aprila 2000. godine. Publiku u velikoj sali Radničkog doma „Gracija Petković“ oduševljavaju: Jelena Đokić, Milena Dravić, Mladen Nelević, Andrija Milošević, Pavle Ilić, Gorana Marković, Ivana Tomičić, Stevan Radusinović, Dejan Đonović, Simo Trebješanin i Branko Ilić.
Te iste godine ravnodušan nije bio ni žiri Sterijinog pozorja u Novom Sadu. Nagrade najprestižnijeg festivala eks Jugoslavije dobili su Stevan Koprivica za najbolji tekst savremene drame, Jelena Đokić i Mladen Nelević za glumačko ostvarenje i za kostimografiju Božana Jovanović, a na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu Jelena Đokić je dobila nagradu za najboljeg mladog glumca.
Za nezaborav, da se pomene šta je ko radio kako bi „Bokeški D- mol“ bio mjerilo kvaliteta svim pozorišnim kućama u i van Crne Gore: direktorica Centra za kulturu: Milena Radojević, izvršni producent: Neven Staničić, muzika: Slavka Nelević i Milan Karadžić, dizajn svjetla: Radomir Stamenković, lektura: Neven Staničić, rješenje scene: Milan Karadžić, scenski pokret: Slavka Nelević, vajarski radovi: Tihomir Mačković, šminka: Nijaz Memiš, tehničko vođstvo: Krsto Kiko Tomčić, inspicijent: Slavka Nelević, ton: Đorđe Radonjić, konsultant za francuski jezik: Branka Rajčević, bravarski i stolarski radovi: Roko Perušina, krojački radovi: Ana Vlahović, Jelka Punčuk, rekviziter: Anđelka Klopan, dekorateri: Siniša Vuksanović, Franjo Elkaz i Magdalena Sindik, fotografije: Anton Marković, Željko Perković
Potom su uslijedile predstave „Betula u Malu valu“ i „Inominnato“, a direktorica Centra za kulturu, Milena Radojević, osvrnula se na urađeno u razgovoru sa potpisnikom ovog teksta.
Mladen Nelević i Milena Dravić u Bokeškom D- molu
Razmišljamo o filmskoj adaptaciji „Bokeškog D – mola“
… Ako podrška onih koji mogu pomoći izostaje i danas, kako je tek bilo kada ste se odlučili da pokrenete produkciji?
Niko nam nije vjerovao, u gradu smo služili za podsmjeh i samo je predsjednik Opštine Zoran Janković bio uz nas. Ubijedila sam ga da ćemo napraviti dobru predstavu, a na pitanje: „Šta ako ne bude tako?“, odgovorila sam da zalažem lični i profesionalni kredibilitet. „Bokeški D-mol“ je prošao, sa svim nagradama i nezapamćenim interesovanjem sve do danas, a mi smo se suočili sa mnogo većim problemima pred drugu predstavu. Shvatam da su ljudi bili nepovjerljivi u početku, to, normalno, nikome ne zamjeramo, ali poslije uspjeha pojavili su se neki „važni“ pojedinci sa tvrdnjama da je Tivtu to dovoljno. Savjet je bio uz nas, njegov predsjednik protiv i podnio je ostavku, i tu su prestale sve dileme. Kada smo radili „Innominato“ niko nije pitao zašto to radimo, nego kada će premijera
Može li se desiti da kada Vi i predsjednik Opštine više ne budete na tim mjestima zamre pozorišna produkcija?
Ni u kom slučaju. Temelji su udareni dovoljno snažno da to ne može zavisiti od volje pojedinaca. Grad je ovo prihvatio i ne vjerujem da bi neko pokušao anulirati postignuto i sve vratio na početne pozicije, tim prije što se ne mogu zatvoriti oči pred ljetnjom pozornicom, malom scenom i pozorišnom salom. Tivćani neće dozvoliti da to stoji zatvoreno sa nekim minornim programima. Sve je velelepno opremljeno da bi se bavili samo amaterizmom ili organizacijom kulturnih manifestacija.
Od podsmijeha na početku do Sterijinih nagrada, prepunih dvorana, poziva iz inostranstva. Jeste li umorni od uspjeha?
Uspjeh nije moj, to je djelo zaposlenih u Centru, ali i grada koji je prepoznao šta želimo za dobrobit kulture i svih nas. Predlog i inicijativa jesu bili moji, bilo je potrebno i lične hrabrosti za taj korak, ali nije to toliko važno da bi se o tome posebne priče pisale. Od ideje do realizacije je veoma dug i naporan put koji ni jedan pojedinac ne bi mogao sam iznijeti. Moja vjera u uspjeh bila bi nedovoljna da isto nisu razmišljali svi u Centru i ta kompaktnost nas je i održala u onim trenucima kada se nisu nazirala rješenja za brojne probleme. Mi nismo imali pravo na grešku, nismo je ni napravili, i danas sa zadovoljstvom mogu reći da za „Bokeški“ prodamo hiljadu i dvjesto karata, a da dvjesto ljudi provali ogradu kako bi odgledali predstavu. Takvo priznanje može samo da se sanja, a nama su učestala. Prijaju nam pozivi na gostovanja, godi kada se u Beču čuje za nas, pa nas pozovu da predstavljamo Crnu Goru u okviru festivala teatarskih dostignuća iz bivših republika Jugoslavije. …
Premijera „Innominata“ uzburkala je javnost zbog, na izgled, minorne stvari. Pozivnica za premijeru. Je li vrijeme da se prestane sa podjelom karata ljudima koji sa kulturom imaju veze samo od premijere do premijere?
Pobuna je bila ne samo u Tivtu, nego su i direktori drugih centara za kulturu digli svoj glas i bili uvrijeđeni zato što smo za premijeru naplaćivali ulaznice, naši odbornici su na Skupštini raspravljali o našem potezu, a ja sam po prvi put bila relaksirana. Nisam morala razmišljati koga u prvi, a koga u peti red, hoće li mi neko, nezadovoljan redom u kome sjedi, vratiti kartu. Ne vidim zašto bi neko samo zato što je na nekom direktorskom ili odborničkom mjestu dobio pozivnicu, a da pri tom nismo u mogućnsoti da besplarnom kartom počastimo ljude koji su stalni gosti svih naših kulturnih dešavanja. Pa, nama se dešavalo da u onim protokolarnim redovima umjesto pozvanih imamo njihove komšinice, a kada su izostale pozivnice svi su se pobunili. Karte smo morali prodavati i zbog zaokruženja finansijske konstrukcije predstave i ništa u tome nije strašno. Ministar turizma je bio na premijeri, bez riječi je otišao do blagajne i kupio kartu iako su se dušebrižnici zabrinuli kako ćemo tako nešto prirediti čovjeku na takvom položaju. Mislim da će se u ovom vremenu oštre i jedino ispravne podjele na amaterizam i profesionalizam i drugi povesti za našim primjerom.
„Publika“, 02.07.2002.g.
(Nakon 19 godina od premijere „Bokeškog D – mola“ direktor Centra za kulturu Tivat Neven Staničić sa autorima predstave Stevanom Koprivicom i Milanom Karadžićem, donosi odluku da se „Bokeški“ ponovo igra. Premijera sa novom postavom odigrana je 11. jula 2019. godine, a na sceni su bili Jelena Đukić, Marija Labudović, Marija Đurić, Vule Marković, Omar Bajramspahić, Pavle Popović i Dubravka Drakić.)
* * *
Nakon uspješnih pozorišnih produkcija Centar za kulturu kreće sa Purgatorijama, Mediteranskim pozorišnim svečanostima, sa željom da se na poseban umjetnički način valorizuje kulturna baština ne samo Tivta i Boke već i cijelog Mediterana.
„Centru za kulturu i gradu Tivtu to pripada, kako po pravu zasluga zbog baštinjenja običaja i tradicije, tako i po ostvarenoj produkciji u posljednjoj deceniji. Ako je Centar za kulturu iz Tivta bio pokretač i producent pozorišnih predstava iz zapretane bogate istorije i tradicije Boke, ako je Centar otvorio tu škrinju prepunu istorije i legendi, a ni jednih ni drugih do tada neutkanih u pozorišnu umjetnost, ako su u Centru nastale i stasale, i mnogo dalje od Tivta i Boke poznate i Katarina Šparović i Đulsa, i don Gigo i Krkota i Šakota i Betulica kako je iz milošte imenuje publika i D-mol i Innominato, onda je pravo i logično što će od ove godine Tivat imati svoj festival: Mediteranske pozorišne svečanosti Purgatorie“, kazivala je direktorica CZK, Milena Radojević.
Prve purgatorije održane su od 1. do 11 avgusta 2005. godine. Publika je imala priliku da pogleda sedam pozorišnih predstava i četiri prateća programa. Splitsko kazalište predstavilo se sa predstavama „Biž ća, ne motaj se gola“ i „Oprosti Stipe“, Narodno pozorište iz Beograda sa „Ribarskim svađama“, Pozorište mladih iz Novog Sada je igralo „Mušicu“, a zaječarsko pozorište „Zoran Radmilović“ „Mirandolinu“. Teatarski dah Mediterana podarili su i Gradsko pozorište iz Podgorice sa „Novelom od ljubavi“ i Centar za kluturu sa svojim producentskim prvijencom „Bokeškim D- molom“.
Mediteranske pozorišne svečanosti nisu imale takmičarski karakter, a organizator je u znak sjećanja na tragično preminulu mladu glumicu Ivanu Tomičić utemeljio nagradu sa njenim imenom koja se i u godinama koje su uslijedile dodjeljuje za doprinos u razvoju pozorišne umjetnosti. Prva plaketa sa imenom glumice koja je igrala Senku u „Bokeškom D-molu“ dodjeljena je Jeleni Đokić.
Naredne godine Purgatorije dobijaju festivalski karakter. U konkurenciji za nagrade na Purgatorijama- Festivalu mediteranskog teatra bile su predstave koje je odabrao selektor Festivala, pozorišni kritičar Aleksanadar Milosavljević: „Vladimir i Kosara“ Gradskog pozorišta iz Podgorice. „ Ribica“ Istarskog narodnog kazališta, „Ukroćena goropad“ beogradskog pozorišta Boško Buha, „Sa’ će Božo, svaki čas“ teatra Rugantino iz Zagreba, „Predstava Hamleta u selu Mrduša donja“ tuzlanskog Narodnog pozorišta, „ Dundo Maroje“ Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada i „Bokeški D – mol“ tivatskog Centra za kulturu.
Najbolja predstava na prvom Festivalu mediteranskog teatra- Purgatorije 2006. bila je „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ Narodnog pozorišta iz Tuzle, koju je po tekstu Iva Brešana režirao Mustafa Nadarević. Lucija Šerbedžija i Jelena Đokić dijelile su nagradu za najbolje glumačko ostvarenje, Mladen Nelević je dobio nagradu za glumačku bravuru, a za dramski tekst „Bokeški D -mol“ specijalnu nagradu za umjetničko dostignuće zavrijedio je Stevan Koprivica.
Članovi žirija (glumica i predsjednica žirija Varija Đukić, prof. dr Darko Antović,Tanja Mandić Rigonat, mr Janko Ljumović i Veselin Radunović) bili su saglasni da su predstave različito i dinamično pravdale naziv prvog Festivala mediteranskog teatra, koji će, po njihovom uvjerenju, postati prestižan teatarski festival na Mediteranu.
Kabare
Godine su pokazale da su bili u pravu. Što se odnosi i na produkcije Centra za kluturu. Potvrda velikani režije i glume, mnoštvo gledalaca i nagrada, čovjek da se zabroji redajući ih. A, kako i ne bi kad ih je samo dvadesetak vezano za „Jami distrikt“ Kokana Mladenovića, koju su zajedno producirali Centar za kulturu Tivat, Bitef teatar, Think tank studio Novi Sad i Festival Maszk Segedin. I „Filomena Marturano“, urađena u koprodukciji sa Gradskim pozorištem iz Podgorice, da se ne preskoči. Zbog magije reditelja Jagoša Markovića i maestralne igre Anite Mančić i Branislava Baneta Popovića, ali i „slatkih muka“ na kojima je bio organizator. Morali su u Centru, tog ljeta 2013. godine, da se snađu, kako bi predstava umjesto predviđenih šest imala jedanaest izvođenja.
* * *
Na ovogodišnjim Purgatorijama Centar za kulturu će se predstaviti sa svojom novom produkcijom. „Konačno, poslije punih šest godina, od ‘Gorske drame’, CZK ulazi ponovo u samostalnu produkciju. Mislim da je to veliki poduhvat i odlučili smo se vrlo hrabro za tu stvar sa grandioznim djelom Ežena Joneska, koji je začetnik anti drame i teatra apsurda. U ‘Ćelavoj pjevačici’, niti je ko ćelav, niti ko pjeva. Upravo u tome je i čar te anti drame. Odlučili smo se zaista za ozbiljno djelo sa jednim od najpriznatijih režisera današnjice u našem regionu, Jagošem Markovićem. Gledali smo da to bude jaka glumačka postava, koja može ovako značajno djelo da iznese na pravi način. Imamo troje glumaca iz Srbije i troje naših, iz Crne Gore. Dokazani kulturni radnik našeg grada Neven Staničić je adaptirao tekst drame“, najavio je na talasima Radio Tivta direktor CZK, Goran Božović, dodajući da će se na Purgatorijama igrati i jedna njihova koprodukcija (radni naslov „Ime“) sa Srpskim narodnim pozorištem iz Novog Sada i beogradskim Beoart-om.
Tokom Novembarskih dana premijeru će imati još jedna samostalna produkcija, a radi se o predstavi „Oleana“ koju će režirati Egon Savin.
* * *
U mnoštvu tivatskih pozorišnih zanesenjaka, ipak, treba izdvojiti dvojicu. Jedan je amater Petar Pero Staničić, a dugi profesionalac Rade Perković.
Kabare sezona 1977-78
Čika Perov jubilej
U Tivtu nema čovjeka koji ne poznaje Pera Staničića, penzionisanog kovača, koji je čitav svoj radni vijek, punih četrdeset godina proveo radeći u Remontnom zavodu „Sava Кovačević“. Međutim, malo je Tivćana, koji ga poznaju po njegovoj pravoj profesiji. Svi ga oni znaju kao organizatora kulturnih priredbi, pjevača, glumca i režisera. Gluma je bila i ostala njegov hobi. Baš prije nekoliko dana data je u Tivtu premijera „Porodice Blo“, koju je režirao Pero Staničić.
Maja 1923. godine tivatski „Soko“ davao je Nušićevu „Protekciju“. Golobrado momče Pero Staničić bio je sufler. Tako je počeo njegov život za pozorište. Odmah zatim dobio je ulogu u „Analfabeti“ pa u „Sumnjivom licu“. Slijedila su putovanja: Cetinje, Кotor, Herceg-Novi, Budva. Dobro se i danas sjeća mjesta gdje su davali premijere. Bilo je to u jednom magacinu kod današnje Кomande grada. Ovđe se moglo smjestiti najviše sto ljudi.
Dok razgovaramo sa Perom o njegovom pozorišnom vremeplovu osmjeh mu ne silazi sa lica. Priča tiho, pribrano i staloženo o vremenu prošlom, smještenom između dva rata. Sjeća se teškoća. Govori o tome da su premijere davali čak i na livadama, u kućnim baštama, u magacinima. Ali nikad nijesu klonuli. I tako do rata.
Кada je Tivat oslobođen, Pero je dobio zadatak da osnuje pozorišnu grupu. Odmah zatim, još 1944. godine, osnovao je Кulturno-umjetničko društva „Bratstvo“. Prva njegova predstava bila je Nušićeva „Protekcija“, kao kad je Pero počinjao karijeru, samo sada je on bio nosilac glavne uloge, a ne sufler iza zavjese. Za ovu predstavu pripremali su se samo desetak dana, a onda je dali u najvećoj hali „Arsenala“. Preko hiljadu ljudi posmatralo je prvu predstavu u oslobođenom gradu.
U razgovoru sa Perom protiču sati. Ređaju se u razgovoru godine, nove i nove predstave. Pero je sve manje glumac, a sve više režiser. I tako je bilo svakodnevno. Ostavi Pero u „Arsenalu“ teški kovački čekić i dojuri kući da uči ulogu.
Impozantan je njegov pozorišni bilans. Čak i profesionalci bi mu mogli pozavidjeti. Nastupio je u oko 70 premijera, od kojih je 30 režirao. Igrao je u svim fahovima. Bio je ljubavnik, otac, đed, tragičar, komičar. Za čitavo to proteklo vrijeme ni sa kim se nije posvadio. Na nikoga nije podigao glas. Uvijek je bio raspoložen, čak i onda kad mu je bilo najteže.
I danas je Pero takav. Posmatrali smo ga kako radi sa mladima. Za svakog ima savjet, lijepu riječ, blag osmjeh… Prođoše pedeset godina od vremena kada je počeo. Pero još nije rekao zbogom pozorištu. Još on ima neostvarenih planova.
Grgurević, „Boka“, br. 44, str. 5, 01.05.1973.g.
Rade Perković
Perković Rade, hrvatski glumac i redatelj (Krtoli, Crna Gora, 8. VIII. 1938 – Split, 15. VII. 2018). Glumačku školu završio 1961. u Sarajevu. Bio je član Narodnoga pozorišta u Zenici (1961-63), a od 1963. splitskoga HNK-a. Jedan je od utemeljitelja splitske Pučke pozornice „Varoš“ (1970) i Teatra dokumenta (1977., poslije Dramski teatar). Pokrenuo festival Marulićevi dani (1991) i Pasionski teatar. Radio kao intendant splitskoga HNK-a, direktor Marulićevih dana i voditelj Splitskoga ljeta (1992-99). Prema njegovoj knjizi Kako osvojiti ženu (1973) M. Carić napisao je i režirao istoimenu monodramu (1976). Značajnije uloge: Edek (S. Mrożek, Tango), Brindsley (P. Shaffer, Crna komedija), Maro i Pasimaha (M. Držić, Dundo Maroje i Skup), Ivanko (Drugi libar Marka Uvodića Splićanina), Bukara (I. Brešan, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja). Kao član Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske u Splitu, s Vlatkom Perkovićem režirao Kulu babilonsku D. Roksandića te samostalno Otrujmo moju ženu A. Roussina. Osmislio je i režirao scenske kolaže Satirično zabavište za odrasle, Teatar iza zastora i Šampion.
Hrvatska enciklopedija
Pozorište- moja jedina ljubav
Rade Perković sada je reditelj Hrvatskog kazališta u Splitu. Njegov kratak boravak u Tivtu iskoristili smo za razgovor.
– Davno Vas nema kod nas, druže Perkoviću- rekao sam.
– Pa ja nijesam imao čast da dobijem angažman u Pozorištu u Titogradu, a u Boki sličnih institucija i nema – započeo je Rade Perković. – Ja Boku Kotorsku volim iznad svega. U njoj sam se 1938. godine, u selu Bogišićima (Krtoli) i rodio. Gimnaziju sam pohađao u Kotoru, a maturirao sam u Herceg-Novome. Zatim sam otišao na studije. Želio sam da se posvetim dramaturgiji, a roditelji su me uputili na Ekonomski fakultet u Beogradu, na kome sam apsolvirao.
Dramska umjestnost je velika ljubav Rada Perkovića. On je u zadnji čas prekinuo studije ekonomije i upisao Viši dramski studio u Zagrebu da bi diplomirao u Sarajevu. Tek u Splitu zabilježio je vrijedne rezultate.
– Za ulogu Edeka u drami „Tango“ poznatog poljskog pisca Slavomira Mrožeka dobio sam Majsku nagradu Hrvatske – rekao je Rade Perković. – Za tu moju rolu čuveni poljski reditelj Zigmund Hibner rekao je da sam je ostvario bolje od ijednog glumca Poljske. Drugu nagradu dobio sam za tumačenje lika Ivanka u pozorišnom komadu „Libar“ Marka Uvodića. Tada je rečeno da sam „čakavštinu“ tumačio bolje od rođenih Splićana.
Rade Perković se ogledao i u pisanju literarnih sastava. Uskoro treba da mu izađe iz štampe knjiga „Ljubavni priručnik“ čija je najava već izazvala veliko interesovanje čitalačke publike.
Potres u Nepalu Foto: Prime Minister Office / Handout via REUTERS
Najmanje 157 ljudi je poginulo u snažnom potresu u Nepalu, rekla je policija u subotu u glavnom gradu Katmanduu. Glasnogovornik policije je za njemačku agenciju dpa rekao da je također ozlijeđeno 170 osoba.
Prema mjerenjima nacionalnog centra za nadgledanje potresa NEMRC, potres magnitude 6,4 po Richteru dogodio se u 23.47 po lokalnom vremenu u petak.
Američki geološki zavod je izmjerio jačinu od 5,6 stupnjeva.
Područje je u narednih sat vremena pogođeno naknadnim podrhtavanjima magnitude 4,2 stupnja.
Potres se mogao osjetiti i na sjeveru susjedne Indije, uključujući glavni grad New Delhi, objavio je list Times of India i drugi indijski mediji.
Područje Himalaja, gdje se nalazi Nepal, geološki je izuzetno aktivno.
Indijska tektonska ploča se podvlači pod euroazijsku stopom od otprilike dva centimetra godišnje, što opetovano dovodi do snažnih potresa.
– Imamo izvješća prema kojima su mnogi ljudi i dalje zakopani ispod ruševina, rekao je predstavnik lokalnih vlasti u okrugu Jajarkot, u blizini epicentra potresa.
Nedugo nakon potresa, započeli su spasilački napori u nekima od pogođenih sela, kazao je. Međutim, dodao je da spasilačke ekipe teže dolaze do nekih područja zbog odrona tla koji su blokirali prometnice.
Premijer Pushpa Kamal Dahal je helikopterom posjetio Jajarkot u subotu, gdje se susreo s unesrećenicima u lokalnoj bolnici, objavili su mediji.
Ozlijeđeni ljudi će također helikopterima biti prebačeni u druge bolnice radi hitnog liječenja jer pogođena područja nemaju nužnu infrastrukturu, prema izvješćima lokalnih medija.
Umjetnički duo – Aleksandar Korenkov, bariton i Nikolaj Pestov, klavir, predstaviće se kotorskoj muzičkoj publici u nedjelju 5. novembra od 18 sati u Koncertnoj dvorani Muzičke škole “Vida Matjan”- Crkvi sv. Duha. Koncert je dio serijala “Kamerna muzika Evrope” i biće posvećen stvaralaštvu kompozitora Petra Iljiča Čajkovskog i Gustava Malera. Ulaz je slobodan, ali je koncert donatorski.
Korenkov i Pestov su uz podršku JU Muzeji i galerije Budve, 29.avgusta u Modernoj galeriji „Jovo Ivanović” održali donatorski koncert “Remek djela svjetske opere i kamerne muzike”, a povodom 150 godina od rođenja Sergeja Vasiljeviča Rahmanjinova, Korenkov je u aprilu u istoj ovoj galeriji nastupio sa pijanistkinjom Verom Voronješkom.
Operski pjevač Aleksandar Korenkov nastupao je u pozorištima širom Rusije, Japana, SAD, Francuske i Njemačke. Od samog početka umjetničke karijere, Aleksandar kombinuje kamernu muziku sa savremenom avangardnom muzikom, rokom, eksperimentalnom elektronskom muzikom i pozorišnim predstavama. Radio je sa svjetski poznatim dirigentima, kompozitorima i ličnostima iz pozorišne umjetnosti koji su uticali na formiranje profesionalnog umjetničkog profila Korenkova. Laureat je mnogih međunarodnih takmičenja.
Nikolaj Pestov je završio Dječju muzičku školu na Rjazanskom muzičkom koledžu, a potom diplomirao na Moskovskom državnom konzervatorijumu “P.I. Čajkovski” u klasi narodnog umjetnika Rusije, profesora Jurija Slesareva. Laureat je međunarodnih takmičenja na Kipru, u Bugarskoj, Rusiji.
Iskusni pomorac i profesionalni ronilac Savo Kaluđerović iz Kotora istrajan u afirmaciji brodova na solarni pogon u Boki Kotorskoj – Brodićima bez buke i talasa zaštititi prirodno i kulturno nasleđe i opšte interese zajednice
Mali gliseri koji u sezoni prevoze turiste, nudeći im da u dva-tri sata obiđu PortoMontenegro, PortoNovi, Plavu špilju, Mamulu i da se brzo vrate nazad, na kruzer ili autobus, iz godine u godinu su sve popularniji i sve brojniji. To je dobro za turiste i vlasnike glisera, ali ne i za opšte dobro, za cjelokupnu životnu sredinu koja je uz to i pod zaštitom UNESCO-a. Kada poput eskadrile “prolete” površinom mora kroz Bokokotorski zaliv, ovi gliseri stvaraju veliku buku, talasaju more i često dovode u pitanje bezbjednost plivača i rekreativaca koji plove na supovima ili u kajacima. Nije malo onih koji su pod naletom glisera ostali bez vesla ili su u zadnji čas okrenuli pramac čamca-kajaka da bi se sklonili sa putanje glisera… Ova plovila kroz zaliv idu brzinom većom od dozvoljene, a to im dozvoljava „rupa u zakonu“, smatra skiper Savo Kaluđerović iz Kotora, direktor firme “Bella Boka”.
– Ako gliser registrujete za privredne svrhe, on treba da „glisira“, da izađe na površinu i da klizi po moru, a da bi to uradio, mora da uhvati određenu brzinu. Ako ne izglisira po površini, onda su ti putnici u opasnosti, jer onda gliser „kopa“ i to je jako rizično. Za glisere je dozvoljeno nekih 15 čvorova, ali to nije dovoljno za neke glisere, a za one koje je to dovoljno, oni ne voze tom brzinom, nego 20-25 čvorova (gliseri sa više putnika i ne mogu ispod te brzine). Oni kroz zaliv idu brzinom većom od dozvoljene, a to im dozvoljava „rupa u zakonu“. Taj zakon o pomorstvu su pisali ljudi koji ne znaju ništa, kaže Kaluđerović i dodaje da je najbolje da se vožnja glisera u Zalivu zabrani, ili da se nađe prava mjera njihove frekvencije, uz strogu kontrolu brzine kretanja u Zalivu.
Isto tako, ovaj “morski vuk” je protiv toga da tenderi (manji brodovi koji su dio opreme velikih putničkih brodova i služe za transport putnika i u vanrednim uslovima) sa brodova iskrcavaju svoje putnike i prevoze ih do Luke Kotor.
-Takav prevoz tenderima je strogo zabranjen u svim lukama, jedino je dozvoljen kod nas. To su brodići, koji nisu platili ni vinjetu kod nas, niti su platili da mogu da plove u naše vode, a drugo, to su brodovi napravljeni za okeane, za velika nevremena, đe oni imaju veliki gaz i oni kopaju more i prave ogromne valove koji razbijanu ponte. Veliki sam protivnik toga. Zagovaram da naši brodovi, crnogorski, iskrcavaju putnike- zaposlićemo 30 ljudi, naši ljudi će dobijati plate, a zaštitićemo i obalu. Sigurno da imamo koristi od kruzera i treba ih zadržati, ali treba da postavimo i svoje standarde – možda bismo bili jedinstveni u svijetu kada bismo im ponudili solarne brodove za transport putnika sa broda na obalu, a stranci to znaju da prepoznaju, poručuje Kaluđerović, koji je na moru 20 godina, a već niz godina profesionalno se bavi i ronjenjem. Kao jedan od kvalifikovanijih ronilaca u Crnoj Gori do sada je desetak puta učestvovao u akcijama čišćenja Bokokotorskog zaliva.
Suočavanje
“Ogromna je opasnost od kruzera za Stari grad, za ponte, parapete, za sami otok Gospe od Škrpjela. Bavim se ronjenjem i upoznat sam sa tim. Kad brod uđe u Kotor, napravi ogromne struje pod vodom, gdje iskopava sve ispod grada, koji leži na galerijama. To su problemi sa kojima, ako ne mi, neke generacije iza nas će morati da se suoče”.
-Da vidite što smo sve izvukli iz mora, morate vidjeti to „groblje“ na morskome dnu. Kao ronilac, kad hoćete da iskopate neku rupu pod vodom, da nešto stavite, samo vrtite rukom i za pet minuta ćete napraviti rupu oko metar sa metar. A zamislite, što radi propela kad vrti, što napravi u ovu našu „kadu“ ovdje (zaliv).
Ono što se ne vidi je problem, a ne ono što se vidi gore. Brodovi više uništavaju ono pod vodom no ono što je na površini i taj dim iz ispusta, kaže Savo i dodaje da vlasnici kruzera svuda u svijetu vode računa o regularnom eliminuisanju otpada sa broda i o kvalitetu goriva dok borave u zatvorenim sredinama, kakve su zalivi, ali ne i kod nas, “zato što kod nas nije toliko rigorozno”.
-Novi kruzeri vizuelno prave viši oblak dima, ali manje zagađuju, jer oni imaju taj sistem pročišćavanja „skraber“, gdje izlazi para. To je brod generacije 2023. godišta, a njegovi konstruktori su vodili računa da ne zagađuju okolinu, jer u današnje vrijeme to je vrlo rigorozno. Više zagađuju naši stari brodovi iz 60-ih, 80-ih godina, nego taj kruzer.
Više zagađuju kruzeri onim što se ne vidi, no onim što se vidi. Kod nas u Kotor ljudi dosta uzmu za pravo da kritikuju nešto u šta se ne razumiju. Prvo kad kažu da brod izbacuje kanalizaciju – znam da imamo satelite koji prate te brodove, koji registruju svako izbacivanje nafte, otpadnih voda i jedva čekaju da ih oporezuju za to. Ima slučajeva kada manji brodovi iskrcavaju naftu na otvorenom moru, a da ih inspekcija ne primijeti, ali se dešavalo i da se direktno uhvate u marini, potsjeća naš sagovornik, koji je ovoga ljeta bio domaćin grupi crnogorskih novinara, prevozeći ih sa Rosa do Perasta svojim hibridni brodom “Graciana” , a zatim do Kotora solarnim brodom “Elettra”.
Kaluđerović je nosilac pionirskog projekta u Boki Kotorskoj, jer zagovara ekološki transport namijenjen uglavnom domaćim putnicima, mještanima Boke, sa povoljnom cijenom karte. Savremeni brod koji ima solarne panele, baterije i električni motor ne stvara buku, pogodan je za zaliv, te ima perspektive da zaživi kod nas. Projekat koji bi trebalo da broji 12 ekoloških brodova, predočen je Opštini Kotor 2018. godine. Vlasnik kompanije solarnih brodova “Bella Boka” je Italijan, koji je u njihovu izgradnju uložio milion ipo eura, sa idejom da 12 malih solarnih brodova obilaze kratke rute: Kotor-Muo – Sv. Matej- Prčanj, zatim Prčanj-Sv. Stasije- Orahovac- Dražin vrt i Perast, kao i rute Perast-Risan, Perast-Tivat i Tivat-Herceg Novi.
– Iako smo tu radi građana i projekat je za dobro Grada Kotora, za očuvanje prirode i za dobro ljudi, nemamo sluha od države: u marini isto plaćamo kao i neki stranci, milioneri, vlasnici jahti. Marina nas za dva broda košta oko 25 hiljada eura godišnje, a pošto su naše karte dva-tri eura po osobi, trebalo bi da prevezemo 15.000 ljudi za sezonu da bismo isplatili samo marinu. Vrlo je teško i ako nam država ne izađe ususret, ovaj će projekat teško opstati. Lako nam je da se preorijentišemo na turiste, ali mi to ne želimo, hoćemo da se držimo naše ideje od starta, kaže Kaluđerović, čiji je đede bio kapetan broda „Barbara“. On je u bivšoj SFRJ godinama prevozio radnike iz Arsenala do Brodogradilišta, do Herceg Novog I nazad do Kotora. Tokom „korone“ Savo je svaki vikend radio besplatno, vozio pune brodove učenika osnovnih i srednjih škola i “gratis” za mnoge Kotorane/ke.
Destimulisanje
-Jednako moram da radim registraciju solarnoga broda kao i neki brod koji je građen 50-ih, 60-ih, 70-ih godina i prevozi turiste. Moderni brod koji je plaćen pola miliona eura i onaj što je plaćen pet hiljada eura, kroz iste testove prolaze i isto plaćamo i ja i on sve. Nikakvu privilegiju nemamo, a u svijet svi brodovi koji koriste sunčevu energiju imaju velike benefite – u Njemačkoj već koriste solarne automobile.
Morski “čistač” na livadi
-Vlasnik kompanije “Bella Boka” poklonio je Gradu Kotoru i „kliner“, solarni brod- čistač površinskoga smeća u zalivu, ali i za to niko nije imao sluha. Taj brod je bio ispravan i radio je kratko vrijeme. Imali smo namjeru da ga damo Pomorskom fakultetu u Kotoru da studenti vježbaju na njemu, onda smo ga nudili Luki Kotor da oni čiste s njim- niko nije htio da ga zadrži I da njime obavlja čišćenje morske površine. Taj “kliner” evo sada stoji na livadu ispred moje kuće u Dobroti, kaže Kaluđerović.
Opština Kotor je započela radove na sanaciji potpornog zida u Jelovom dolu koji je već duže vrijeme obrušen.
Ovom investicijom se osigurava lokalni put Crkvice – Orjen sedlo koji ujedno povezuje i opštine Herceg Novi i Kotor.
Mole se mještani da ne koriste ovaj lokalni put u toku izvođenja radova.
Izvođač radova je privredno društvo Inženjer Gogić doo Podgorica. Vrijednost radova je oko 40.500,00 eura sa pdv-om. Rok za završetak radova je 30 dana.
Policija je sinoć na području primorja sankcionisala 12 vozača zbog vožnje pod dejstvom alkohola, od kojih je njih sedam uhapšeno, objavila je policija na Twitteru.
“U Tivtu je uhapšen M.Ž. iz tog grada koji je vozio pod dejstvom alkohola u organizmu u koncentarciji od 2,88 g/kg. Izrečena mu je kazna zatvora od 15 dana”, navodi se u twittu.
U Baru je uhapšen I.S. iz Ukrajine koji je vozio pod dejstvom alkohola u organizmu u koncentarciji od 2,63 g/kg.
1/2
🚔Policija je sinoć na području primorja sankcionisala 1⃣2⃣ vozača zbog vožnje pod dejstvom alkohola, od kojih je njih 7⃣ lišeno slobode. pic.twitter.com/LUqDfSWlga
